REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 202/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Glušića člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. H., V., OIB … , kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo pravosuđa, OIB … ,koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u R., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-466/2019-2 od 15. listopada 2019. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-554/2018-14 od 18. srpnja 2019., u sjednici održanoj 7. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e:

I. Preinačuje se presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R- 466/2019-2 od 15. listopada 2019. i sudi:

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-554/2018-14 od 18. srpnja 2019.

II. Nalaže se tužitelju da tuženici nadoknadi trošak sastava revizije u iznosu od 1.500,00 kuna / 199,08 eura (tisućuipetstotinakuna / stotinudevedesetideveteuraiosam centa ) u roku od osam dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom odbijen kao neosnovan tužiteljev zahtjev da mu tuženica plati 20.250,00 kn sa zateznim kamatama (t. 1. izreke) i tužitelju je naloženo da tuženici nadoknadi parnične troškove u iznosu od 3.000,00 kn (t. 2. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom je odlučeno:

„Prihvaća se žalba tužitelja te se preinačuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-554/2018-14 od 18. srpnja 2019. i sudi:

Naleže se tuženoj Republici Hrvatskoj, Ministarstvu pravosuđa da tužitelju M. H. isplati na ime dnevnica iznos 20.250,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 16. ožujka 2015. do isplate te naknadi parnični trošak u iznosu od 5.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 18. srpnja 2019. do isplate, sve u roku od 8 dana.“

3. Tuženica je protiv drugostupanjske presude podnijela reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 dalje: ZPP) jer joj je ona dopuštena rješenjem ovoga suda poslovni broj Revd 1041/2020-2 od 30. lipnja 2020. zbog pravnoga pitanja koje glasi: „Da li se slučajevi upućivanja vježbenika pravosudne policije na temeljnu izobrazbu, a koja predstavlja sastavni dio službe vježbenika pravosudne policije sukladno odredbi čl. 34. st. 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora i koji su upućivani u Centar izobrazbe u Zagreb temeljem rješenja o privremenom premještaju, imaju smatrati upućivanjem službenika na edukaciju odnosno seminar ili školovanje u smislu odredbe čl. 55. st. 6. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ili se pak radi o premještaju, a o čemu bi posljedično ovisilo pravo istih na isplatu dnevnica sukladno navedenoj odredbi Kolektivnog ugovora?“. Predložila je ovome sudu da pobijanu presudu preinači tako da odbije tužiteljevu žalbu.

4. Tužitelj na reviziju nije odgovorio.

5. Nakon što je utvrdio da je revizija podnesena zbog pravnoga pitanja zbog kojeg je dopuštena (čl. 385.a st. 2. ZPP) ovaj je sud drugostupanjsku presudu ispitao u cijelosti, kako je tuženica revizijom i pobija, i samo zbog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena (čl. 391. st. 1. ZPP).

6. Revizija je osnovana.

7. Predmet spora tužiteljev je zahtjev za isplatu dnevnica za razdoblje od 29. rujna 2014. do 10. veljače 2015. u kojem je tužitelj u Centru za izobrazbu u Zagrebu pohađao 26. temeljni tečaj za vježbenike pravosudne policije na koji je upućen rješenjem poslodavca od 24. rujna 2014.

8. Prvostupanjski je sud tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan s obrazloženjem da se u konkretnom slučaju nije radilo o službenom putovanju i da stoga tužitelju ne pripadaju dnevnice prema odredbi čl. 55. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine br. 104/13 i 155/13, dalje: KU).

9. Prihvativši tužiteljevu žalbu drugostupanjski je sud preinačio prvostupanjsku presudu tako da je tužbeni zahtjev usvojio, obrazloživši:

- da je Odredbom čl. 55. st. 6. KU propisano da službenik i namještenik upućen od strane poslodavca na školovanje, edukaciju, seminar i sl. ima pravo na punu dnevnicu i ostala prava iz ovog članka za cijelo vrijeme trajanja izobrazbe.

- da je odredbom čl. 3. Dodatka I Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike (Narodne novine br. 104/13) visina dnevnice za službena putovanja u Hrvatskoj iz čl. 55. st. 2. KU određena u iznosu od 150,00 kn u 2013. godini.

- da iz tumačenja s 25. sjednice Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene KU proizlazi da za vrijeme izobrazbe izvan stalnog mjesta rada ili boravka službeniku i namješteniku pripada pravo na dnevnicu iz čl. 55. st. 6. KU, a u slučaju upućivanja na rad izvan stalnog mjesta rada ili boravka pripada mu pravo na terenski dodatak, te da, ako se upućivanje službenika ili namještenika temeljem izričite zakonske odredbe ne smatra privremenim premještajem na radno mjesto, službenik i namještenik koji se upućuje na takav rad ili izobrazbu izvan njegovog stalnog mjesta rada ili stanovanja ostvaruje sva prava kao da je upućen na rad na terenu ili službeno putovanje, ovisno o okolnostima (tj. da li se radi i edukaciji, radu u drugom mjestu i sl.).

- da osnovano tužitelj osporava pravilnost i zakonitost pobijane presude jer je ista donesena pogrešnom primjenom odredbe čl. 55. st. 6. KU kojom je propisano pravo državnih službenika i namještenika na isplatu dnevnice ako su za vrijeme izobrazbe upućeni izvan stalnog mjesta rada ili boravka, kao i da u prilog takvom tumačenju KU ukazuje i tumačenje s 25. sjednice Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje KU koje upravo tako tumači citiranu odredbu čl. 55. st. 6. KU

- da službeniku i namješteniku pripada pravo na isplatu dnevnice u slučaju upućivanja na izobrazbu izvan stalnog mjesta i rada ili boravka.

10. Tuženica u reviziji iznosi shvaćanje da pohađanje temeljnog tečaja vježbenika pravosudne policije o kakvom se radi u konkretnom slučaju ne predstavlja upućivanje službenika na edukaciju, seminar ili školovanje u smislu odredbe čl. 55. st. 6. KU jer je odredbom čl. 34. st. 2. Zakona o izdržavanju kazne zatvora (Narodne novine br. 190/03, 76/07, 27/08, 83/09, 18/11, 56/13 i 150713) propisano da vježbenik odnosno službenik odjela za vrijeme vježbeničkog staža mora pohađati osposobljavanje, položiti ispit za zvanje i položiti državni stručni ispit jer mu u protivnom prestaje državna služba, iz čega proizlazi da je pohađanje izobrazbe sastavni dio službe. Također, navodi da je odredbom čl. 80. st. 2. Zakona o državnim službenicima određeno da se službenika po potrebi može privremeno premjestiti najduže na godinu dana, dok je st. 3. toga članka propisano da službenik koji je privremeno premješten u drugo državno tijelo ostvaruje sva prava iz državne službe u državnom tijelu iz kojeg je premješten, pa s obzirom na to da je tužitelj na temelju rješenja privremeno premješten iz Odjela osiguranja Zatvora u Rijeci u Centar za izobrazbu u Zagrebu, proizlazi da se odredba čl. 55. st. 6. KU ne može primijeniti u konkretnom slučaju odnosno da se radi o privremenom premještaju tužitelja u Centar za izobrazbu u Zagrebu, a ne o upućivanju tužitelja na edukaciju u smislu odredbe čl. 55. st. 6. KU. Konačno, tuženica ističe kako je navedeno shvaćanje zauzeo i ovaj revizijski sud u određenim odlukama na koje se pozvala.

11. Ovaj je sud o pravnom pitanju zbog kojeg je predmetna revizija podnesena već izrazio pravno shvaćanje u presudama Revr 626/2018 od 25. rujna 2018. i Revr 1854/2019 od 21. svibnja 2019. na koje se tuženica u reviziji pozvala. S tim je shvaćanjem u skladu shvaćanje izraženo u presudi suda prvoga stupnja, dok shvaćanje izraženo u drugostupanjskoj presudi od njega odstupa, zbog čega je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo. Pravilnom je primjenom materijalnoga prava tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan te je odlučeno kao u t. I. izreke.

12. Odredbom čl. 396. ZPP propisano je da se revizijski sud, kad odlučuje o prijedlogu za dopuštenje revizije ili o reviziji, može pozvati i na razloge neke svoje prethodne odluke. Zato se ovaj sud ovdje poziva na razloge iz odluka navedenih u t.

11. obrazloženja ove presude.

13. Kako je tuženica uspjela u parnici u cijelosti pripada joj, pored troškova naknada kojih joj je dosuđena pravilnom primjenom materijalnoga prava iz čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP prvostupanjskom presudom, još i naknada troška sastava revizije u iznosu od 1.500,00 kn odnosno 199,08 eura (Tbr. 10/6 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 u vezi s čl. 163. ZPP). Stoga je na temelju navedenih propisa i odredbe čl. 166. st. 2. ZPP odlučeno kao u t. II. izreke.

Zagreb, 7. rujna 2022.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v.r.