REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1237/2021-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Z., OIB: … , kojeg zastupa M. G., diplomirana pravnica, protiv tuženika A. osiguranje d.d. Z., OIB: … , kojeg zastupa I. G., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. & P. u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Vukovaru broj Gž- 653/2019-3 od 30. lipnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-548/2019-94 od 5. lipnja 2019., u sjednici održanoj 7. rujna 2022.,
p r e s u d i o j e:
I Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.
II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na reviziju, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu 42.654,11 kn s pripadajućim zateznim kamatama pobliže određenim izrekom presude (stavak I. izreke) te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu 19.103,08 kn s pripadajućim zateznim kamatama (stavak II. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.
3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-196/2021-2 od 14. travnja 2021. dopušteno je tužitelju podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pravnog pitanja:
„Da li je panični sud vezan odlukom nadležnog upravnog tijela u smislu članka 12. Zakona o parničnom postupku kao prethodnog pitanja odnosno da li postojanje uzročno-posljedične veze proizlazi iz rješenja donesenog u upravnom postupku te je li sud vezan utvrđenjima vještaka iz upravnog postupka u pogledu uzroka invalidnosti?“.
4. Tužitelj je po dopuštenju, u roku iz članka 382. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) podnio reviziju protiv drugostupanjske presude s prijedlogom da se obje nižestupanjske presude preinače, a podredno da se iste ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje.
5. Tuženik je u odgovoru na reviziju osporio revizijske navode, a potražuje i trošak sastava odgovora na reviziju tužitelja.
6. Revizija je neosnovana.
7. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete za novčana davanja koja je tužitelj isplatio svojoj osiguranici, koja je umirovljena (i) zbog ozljede koju je zadobila u prometnoj nezgodi 16. ožujka 2002., a koju je prouzrokovala osiguranica tuženika.
8. Polazeći od toga:
- da je osiguranici tužitelja A. B., rješenjem tužitelja od 15. rujna 2004., utvrđena profesionalna nesposobnost za rad i priznato pravo na invalidsku mirovinu,
- da je citiranim rješenjem utvrđeno da je uzrok profesionalne nesposobnosti za rad 70% ozljeda na radu, a 30% bolest,
- da je vještačenjem u ovom predmetu, po specijalisti medicine rada, utvrđeno da su ozljede zadobivene u prometnoj nezgodi utjecale na profesionalnu nesposobnost za obavljanje poslova čistačice u omjeru od 60%, dok su ostale bolesti, koje nisu u vezi s štetnim događajem od 16. ožujka 2002., na nesposobnost za rad utjecale u omjeru od 40%,
- da tužitelj, osim obračuna razmjernog iznosa invalidske mirovine prema omjerima utvrđenim u upravnom postupku, nije dostavio obračun u skladu s vještačenjem koje je provedeno u ovom postupku,
nižestupanjski su sudovi, primjenom pravila o teretu dokazivanja iz članka 221.a ZPP u vezi s čl. 219. ZPP, odbili tužbeni zahtjev tužitelja, jer na temelju provedenih dokaza nije bilo moguće utvrditi visinu stvarne štete koju bi tužitelj, prema omjerima uzročnosti utvrđenim vještačenjem provedenim u ovom postupku, imao pravo zahtijevati od tuženika sukladno odredbi članka 163. stavak 1. u vezi članka 160. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 102/98, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 92/05, 43/07, 79/07, 35/08, 40/10, 121/10, 130/10, 139/10, 61/11, 114/11, 76/12 i 112/13 - dalje: ZOMO).
8.1. Pritom su nižestupanjski sudovi, kao neosnovan, otklonili prigovor tužitelja da bi parnični sud u ovom postupku, na temelju odredbe članka 12. ZPP, bio vezan i utvrđenjima vještaka iz upravnog postupka o uzrocima i omjeru tih uzroka u nastanku profesionalne nesposobnosti za rad, pa posljedično tome i o priznatom pravu na mirovinu osiguranici tužitelja. Drugim riječima, prema shvaćanju nižestupanjskih sudova, parnični sud nije ovlašten preispitivati pravomoćnu odluku donesenu u upravnom postupku kojom je osiguranici tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu, jer je o pravima iz mirovinskog osiguranja jedino ovlašten odlučivati Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje. Međutim, tuženik, koji nije sudjelovao u tom postupku, imao je pravo u ovom postupku dokazivati da prometna nezgoda u kojoj je nastradala osiguranica tužitelja nije utjecala na njezino umirovljenje u omjeru u kojem je to utvrđeno u (upravnom) postupku radi priznavanja prava na invalidsku mirovinu.
9. Tužitelj u reviziji u bitnome ističe da je pobijana odluka utemeljena na pravnom shvaćanju koje odstupa od shvaćanja koje je o spornom pitanju već zauzeo revizijski sud, a prema kojem je parnični sud vezan odlukom upravnog tijela, pa tako i u pogledu utvrđenja prava na mirovinu i isplate mirovine, zbog čega ne može u parničnom postupku preispitivati takvu odluku, niti može drugačije odlučiti o tom pravnom pitanju. Kod toga nije od značaja je li tuženik sudjelovao u upravnom postupku u kojem se o tom pravu odlučivalo, obzirom na to da odluke upravnog tijela djeluju erga omnes.
10. Iako je u pravu revident kada navodi da je prema ranijem shvaćanju revizijskog suda u činjenično i pravno podudarnim sporovima bila isključena mogućnost suda da u parničnom postupku preispituje zakonitost i pravilnost pravomoćne odluke upravnog tijela, neovisno o tome je li stranka iz parničnog postupka sudjelovala u upravnom postupku u kojem se odlučivalo o nekom pravu ili obvezi (primjerice odluke broj Revt-275/14 od 1. travnja 2015., Rev-2038/19 od 20. srpnja 2021.), prema novijoj praksi revizijskog suda i shvaćanju koje je primjerice izraženo u odlukama Rev-450/2021-2 od 22. veljače 2022. i Rev-380/2021 od 18. svibnja 2022., parnični je sud načelno vezan za odluku upravnog tijela u granicama njezine pravomoćnosti o tome postoji li neko pravo ili pravni odnos, a isto tako rješenje obvezuje kada postoji identitet stranaka u postupku (subjektivne granice pravomoćnosti), uključujući i zainteresiranu osobu ako je sudjelovala u postupku.
10.1. Primjenjujući to shvaćanje na konkretan spor, ovaj sud (u parničnom postupku) nije ovlašten ispitivati pravilnost i zakonitost odluke nadležnog tijela kojom je osiguranici tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu (rješenje od 15. rujna 2014.), ali neovisno o tome što je izrekom rješenja kojom joj je to pravo priznato, kao uzrok invaliditeta navedena ozljeda u prometnoj nezgodi u omjeru od 60% (koja činjenica je ovom postupku sporna), tuženik, koji nije sudjelovao u upravnom postupku, utvrđenjem tog omjera nije vezan i u nadležnosti je suda, kada stranka koja u postupku priznavanja prava iz mirovinskog osiguranja nije sudjelovala to osporava, utvrđivati uzrok i omjere uzroka u invalidnosti, kao odlučnih okolnosti za pitanje naknade štete u smislu odredbi članka 163. ZOMO.
11. Imajući na umu da je tuženik u ovom postupku osporavao, a onda, na temelju rezultata provedenog vještačenja, i dokazao da je prometna nezgoda koju je uzrokovala njegova osiguranica, u nastanku invalidnosti osiguranice tužitelja sudjelovala u omjeru manjem nego što je to utvrđeno rješenjem upravnog tijela, a da tužitelj nakon toga nije dostavio izračun visine štete prema tako utvrđenom omjeru uzroka nastanka invalidnosti, niti je predložio provođenje dokaza kojim bi se utvrdila visina štete iz članka 163. stavak 1. u vezi članka 160. ZOMO, neosnovan je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, pa su nižestupanjski sudovi pravilno, primjenom pravila o teretu dokazivanja iz članka 221.a ZPP u vezi s odredbom čl. 219. st. 1. ZPP, zbog nedokazane visine potraživanja, u cijelosti odbili tužbeni zahtjev tužitelja.
12. Slijedom svega navedenoga, revizija tužitelja nije osnovana, pa je istu, na temelju odredbe članka 393. stavak 1. ZPP, valjalo odbiti i odlučiti kao pod stavkom I. izreke ove presude.
13. Budući da odgovor na reviziju tužitelja nije bio potreban za donošenje odluke o reviziji (članak 155. stavak 1. ZPP), odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na reviziju, slijedom čega je odlučeno kao pod stavkom II. izreke ove presude.
Zagreb, 7. rujna 2022.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek, v.r.
