REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj: Gž-876/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, po sucu Dolores Peruško, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja P. P. d.o.o. (OIB:…) iz P., zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku u P., protiv tuženika R. d.o.o. (OIB:…) iz P., zastupanog po punomoćnici Ž. Č. L., odvjetnici u P., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj: Povrv-290/2020-14 od 22. travnja 2022., 07. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e i  r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika - i u cijelosti se potvrđuje presuda i u pobijanom dijelu rješenje Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj: Povrv- 290/2020-14 od 22. travnja 2022.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog dijela postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

-u st. I., da se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika I. K. iz P. poslovni broj: Ovrv- 1813/2019 od 18. prosinca 2019. kojim je tuženiku naloženo da isplati tužitelju iznos od 320,00 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom;

-u st. II., da se održava djelomično na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika I. K. iz P. poslovni broj: Ovrv- 1565/2019 od 17. prosinca 2019. kojim je tuženiku naloženo da isplati tužitelju iznos od 100,00 kuna na ime zakonske zatezne kamate koja teče od 08. travnja 2017. pa do isplate.

1.1. Rješenjem istoga suda odlučeno je:

-u st. I., da se utvrđuje da je tužba djelomično povučena te je djelomično ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika I. K. iz P. poslovni broj: Ovrv-1565/2019 od 17. prosinca 2019., u dijelu kojim je naloženo tuženiku da namiru tužitelju tražbinu u iznosu od 100,00 kuna;

-u st. II., da se nalaže tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 875,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 22. travnja 2022. pa do isplate;

-u st. III., da se odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u preostalom iznosu od 1.368,75 kuna sa zakonskim zateznim kamatama.

2. Protiv te odluke (toč. I. i II. presude i toč. II. rješenja) pravovremenu i dopuštenu žalbu podnosi tuženik putem svoje punomoćnice navodeći kako istu podnosi zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Pobijanom je presudom odbijen kao neosnovan tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije. Sud navodi da je već samim činom parkiranja vozila sklopljen ugovor o korištenju parkirnog mjesta, što je točno. Međutim, nije točno niti je pravno ispravno smatrati da je taj ugovor sklopljen između tužitelja i tuženika već je isti sklopljen između tužitelja i stvarnog korisnika vozila. Nadalje, ističe se da je propisana odredba (temeljem koje se smatra da je vlasnik vozila korisnika vozila) po svojoj pravnoj prirodi oboriva presumpcija te da je tuženik tijekom postupka uspio dokazati suprotno, odnosno da on kao vlasnik vozila nije bi korisnik parkirališta. Da je općim uvjetima propisano da "je" (a ne smatra se) korisnik parkirališta vlasnik vozila bila bi riječ o neoborivoj presumpciji. Presumpcija je takva pravna činjenica koja se smatra dokazanom dok se ne dokaže suprotno. Oboriva presumpcija je ona koja se uvijek može oboriti protudokazom, dok je neoboriva ona koja se temeljem propisa smatra dokazanom a protudokaz nije dopušten. Stoga, jasno je da ranije spomenuta odredba Općih uvjeta predstavlja oborivu presumpciju jer se "smatra" korisnikom parkirališta vlasnik vozila ili korisnik leasinga dok se ne dokaže suprotno. Dakle, tuženik bi bio obveznik plaćanja kao vlasnik vozila ili korisnik leasinga da nije dokazao suprotno odnosno da nije dokazao da je vozilom predmetnog događaja upravljala druga osoba i posljedično bila korisnikom parkirališta te obveznikom plaćanja dugovanog iznosa. Tuženik je uz prigovor protiv rješenja o ovrsi dostavio ugovor o najmu predmetnog vozila i time dokazao da isti predmetnog dana nije upravljao motornim vozilom pa niti bio korisnikom predmetnog parkirališta. Iako je sudska praksa u ovakvim predmetima zauzela stajalište tuženik je mišljenja da bi sud ovaj prigovor i ovako, pravno neutemeljeno stajalište, trebao ponovo preispitati.

2.1. Žalbeni je prijedlog tuženika da se pobijana odluka preinači na način "da se donese presuda kojom se ukida platni nalog iz rješenja o ovrsi u cijelosti te naloži tužitelju da tuženiku naknadi trošak postupka prema priležećem troškovniku uvećanom za sastav žalbe i pristojbe na žalbu".

3. Sa tom je žalbom postupljeno u smislu odredbe čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje ZPP).

4. Odgovor na tu žalbu nije dostavljen.

5. Žalba tuženika nije osnovana.

6. U provedenom postupku nisu počinjene bitne povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi sa čl. 457. ZPP-a dok tuženik posebno ne upućuje na postojanje bitnih povreda.

7. Ovaj parnični postupak proizašao je iz ovršnog postupka koji je pokrenuo tužitelj (kao ovrhovoditelj) radi naplate novčane tražbine u iznosu od 320,00 kuna na temelju vjerodostojne isprave – izvatka iz svojih poslovnih knjiga, a tražbina se odnosi na naplatu parkiranja u iznosu od po 160,00 kuna (08. i 09. ožujka 2017.) i u iznosu od 100,00 kuna na temelju vjerodostojne isprave - izvatka iz svojih poslovnih knjiga a tražbina se odnosi na naplatu parkiranja u iznosu od 100,00 kuna (31. ožujka 2017.), odnosno u visini tri dnevne parkirne karte na javnom parkiralištu koji se nalazi u P., bez plaćanja satne parkirne karte.

8. Prvostupanjskom je presudom održan na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika kojem je tuženiku naloženo namiriti tužitelju tražbinu u visini od 320,00 kuna i 100,00 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća, uz obrazloženje da je tužitelj vozilo registarske oznake … parkirao u P., (dva puta) i vozilo registarske oznake … parkirao u P., da se radi o parkiralištima koja su pod upravljanjem tužitelja s obzirom da to proizlazi iz Odluke o lokacijama, organizaciji, naplati i kontroli parkiranja na javnim parkiralištima Grada P. od 08. kolovoza 2016., a da je cijena parkiranja, parkirališna zona, vremensko ograničenje i trajanje naplate parkiranja određeno Odlukom o vremenskom ograničenu, vremenu naplate i visini naknade za korištenje usluge parkiranja na javnim parkiralištima Grada P. (Statut Grada P.-P.).

9. Pobijana odluka je pravilna i zakonita te nije dovedena u sumnju žalbenim navodima tuženika. Naime, u provedenom je postupku prvostupanjski sud utvrdio da su tuženikova vozila (registarske oznake … i …) zatečena bez plaćenih satnih parkirnih karti i to na parkiralištima pod naplatom za koje dnevna parkirna karta iznosi 160,00 kuna, odnosno 100,00 kuna, a da tuženik navedene iznose nije isplatio. To je relevantno činjenično stanje koje se žalbom u sporu male vrijednosti i ne može pobijati (čl. 467. st. 2. ZPP-a).

10. Nadalje valja reći da parkiranjem bez plaćanja satne parkirne karte na parkiralištu koje je pod naplatom korisnik parkirališta sklapa Ugovor o parkiranju pristupanjem (adhezijom) i to kao ugovor za cjelodnevno parkiranje za koje je dužan platiti dnevnu parkirnu kartu neovisno o tome koliko je vremena koristio parkiralište.

11. Primjenjujući navedeno na konkretan slučaj proizlazi da je tuženik sklopio Ugovor o korištenju javnog parkirališta, prihvaćajući uvjete sadržane u Odluci o lokacijama, organizaciji, naplati i kontroli parkiranja na javnim parkiralištima Grada P. te u Odluci o vremenskom ograničenju, vremenu naplate i visini naknade za korištenje usluge parkiranja na javnim parkiralištima Grada P. (Statut Grada P.-P.) kojima je propisano da se korisnikom usluge smatra vlasnik ili korisnik vozila koji su naznačeni u evidenciji MUP-a (čl. 9. Odluke).

11.1. Tuženik je 08. i 09. ožujka te 31. ožujka 2017. kada su vozila zatečena bez parkirnih karata bio u evidenciji MUP-a naznačen kao vlasnik tih vozila pa činjenica da su ta vozila bila u najmu ne oslobađa tuženika navedene obveze kako to pravilno ističe i prvostupanjski sud. Tuženikova se pasivna legitimacija u ovom postupku temelji na odredbi čl. 230. st. 1. ZPP-a (tako i prema pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela VSRH od 15. lipnja 2018., Broj: Su IV-148/2018). U odnosu na žalbene navode valja reći da se ne radi o "oborivoj presumpciji" kao to navodi u svojim žalbenim navodima tuženik. Obveznik je uvijek onaj koji je upisan u evidencijama MUP-a kao vlasnik (ili korisnik) vozila.

12. Slijedom svega navedenog valjalo je kao neosnovan odbiti žalbu tuženika te temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a presuditi kao u izreci. Kako je odbijena žalba tuženika valjalo je odbiti i njegov zahtjev za naknadom troškova žalbenog dijela postupka (čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 166. st. 1. ZPP-a).

U Puli-Pola 07. rujna 2022.

Sudac

Dolores Peruško