Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: 8 Gž Ovr-166/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Jositi Begović kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu predlagatelja osiguranja V. U. d.o.o. B., OIB: …, zastupane po punomoćniku P. K. odvjetniku iz B., protiv protivnika osiguranja G. Ž. iz B., OIB: …, radi osiguranja novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, poslovni broj Ovr-2056/2021-10 od 12. travnja 2022., 7. rujna 2022.

r i j e š i o  j e

Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru, poslovni broj Ovr-2056/2021-10 od 12. travnja 2022.,

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

"Odbija se prigovor predlagatelja osiguranja V. U. d.o.o. B., OIB: …, protiv rješenja ovoga suda broj Ovr-2056/2021-6 od 15. ožujka 2022., kao neosnovan."

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom ovo rješenje pobija predlagatelj osiguranja zbog pogrešne primjene materijalnog prava ukazujući na odredbe članka 11. stavak 1. točka 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" 118/18, dalje: ZSP) kojom je propisano da su od plaćanja pristojbi oslobođene osobe i tijela koje obavljaju javne ovlasti u postupcima proizašlim u obavljanju tih javnih ovlasti, članka 20. stavak 5. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" 36/95, 70/97, 128/99, 57/70, 129/00, 59/01, 26/03 – proćišćeni tekst, 82/04, 110/04 – uredba, 178/04, 38/09, 79/09,153/09,49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 94/13, 153/13, 147/14, 36/15, dalje: ZKG) kojom je propisano kako se cijena komunalne usluge plaća isporučitelju usluge, a obveznik plaćanja je vlasnik nekretnine ili korisnik kad je vlasnik obvezu plaćanja ugovorom prenio na korisnika, članka 196. u vezi s člankom 205. Zakona o vodama ("Narodne novine" 153/09, 63/11, 130/11, 56/13, 14/14,dalje: ZoV) kojom je propisano da su jedinice lokalne samouprave dužne osigurati obavljanje djelatnosti javne vodoopskrbe i javne odvodnje, dočim se sredstva za obavljanje djelatnosti javne vodoopskrbe i javne odvodnje osiguravaju iz cijene vodnih usluga, a obveznik plaćanja kojih je vlasnik ili drugi zakoniti posjednik nekretnine u kojoj se usluga koristi, te članka 3. u vezi članka 4. Zakona o vodnim uslugama ("Narodne novine" 66/19, dalje: ZVU) kojom je propisano da su vodne usluge djelatnosti od općeg interesa koje se obavljaju kao javna služba, a usluge koje se pružaju u obavljanju tih djelatnosti od općeg su interesa (načelo javne službe).

3. Žalba nije osnovana.

4. Rješenjem o pristojbi broj Ovr-2056/2021-6 od 15. ožujka 2022. prvostupanjski je sud naložio predlagatelju osiguranja plaćanje sudske pristojbe za prijedlog za osiguranje te rješenje o osiguranju u ukupnom iznosu od 100,00 kuna.

5. Protiv navedenog rješenja predlagatelj osiguranja je izjavio prigovor u kojem osporava obvezu plaćanja sudske pristojbe, pozivajući se na članak 11. stavak 1. točka 2. ZSP kojom je propisano kako su od plaćanja sudskih pristojbi oslobođena tijela i osobe koje obavljaju javne ovlasti u postupcima proizašlim iz tih javnih ovlasti, tvrdeći da je upravo o takvom sporu riječ budući je predmet spora plaćanje računa za isporuče vodne usluge.

6. Prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem odbio prigovor predlagatelja osiguranja, s obrazloženjem da predmetni postupak osiguranja nije postupak iz obavljanja javnih ovlasti, već postupak u kojem predlagatelj, kao subjekt privatnog prava, osigurava dospjelu, a nepodmirenu tražbinu za pruženu ugovorenu uslugu, pa se ne radi o obavljanju javnih ovlasti.

7. Pogrešno žalitelj smatra da pružanje vodne usluge predstavlja poslove javne ovlasti, temeljeći tu svoju tvrdnju, između ostalog, na zakonskoj definiciji da su vodne usluge djelatnost od općeg interesa koje se obavljaju kao javna služba. Javne ovlasti i javna služba nisu istovjetan pojam, ali pravne osobe koje imaju javne ovlasti mogu istodobno imati i položaj pravne osobe koja obavlja javnu službu.

7.1. Zakonom o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09, 110/21) propisano je:

(čl.1.) „Ovim se Zakonom uređuju pravila na temelju kojih tijela državne uprave i druga državna tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne osobe koje imaju javne ovlasti (u daljnjem tekstu: javnopravna tijela), u okviru djelokruga utvrđenog na temelju zakona, postupaju i rješavaju u upravnim stvarima.“

(Čl.3. st. 3) „Ovaj se Zakon primjenjuje na odgovarajući način i u postupcima zaštite prava, odnosno pravnih interesa stranaka u predmetima u kojima pravne osobe koje obavljaju javne službe (u daljnjem tekstu: pružatelji javnih usluga), odlučuju o njihovim pravima, obvezama ili pravnim interesima, ako zakonom nije propisana sudska ili druga pravna zaštita.“

Iz navedenih odredbi jasno proizlazi da se javne ovlasti i javna služba ne mogu poistovjećivati, pa kada neka pravna osoba istodobno ima javne ovlasti i obavlja javnu službu potrebno je razlučiti o kakvoj je djelatnosti riječ.

7.2. Sam žalitelj u svojoj žalbi navodi da je riječ o djelatnosti od općeg interesa koja se obavlja kao javna služba, dakle da nije riječ o postupku koji bi se ticao javnih ovlasti, pa sve da žalitelj i jest tijelo koje takve ovlasti ima, predmetni spor se ne vodi u vezi s tim već u vezi djelatnosti od općeg interesa koja se obavlja kao javna služba, a za tu situaciju ZSP nije predvidio oslobađanje od plaćanja sudske pristojbe.

8. Kada se žalitelj poziva na ZoV ispušta iz vida da je upravo tim, sada nevažećim Zakonom, ali i onim koji je sada na snazi, izričito propisano koje su djelatnosti one koje se obavljaju kao javna ovlast, pa je tako odredbom članka 186. Zakona na koji se poziva žalitelj propisano:

„

Djelatnost Hrvatskih voda je upravljanje vodama u granicama poslova iz stavka 2. ovoga članka.

Poslovi Hrvatskih voda su:

1. u izradi planskih dokumenata za upravljanje vodama – priprema nacrta prijedloga Strategije upravljanja vodama, priprema nacrta prijedloga Plana upravljanja vodnim područjima, priprema nacrta prijedloga višegodišnjih programa gradnje, donošenje detaljnih planova i programa uz planove upravljanja vodnim područjem; priprema prijedloga financijskog plana i donošenje Plana upravljanja vodama,

2. u studijskim i analitičkim poslovima – izrada projektnih zadataka, koncepcijskih rješenja, studija i investicijskih programa i revizija projektne dokumentacije, osim kontrole glavnih projekata u smislu propisa o prostornom uređenju i gradnji,

3. u uređenju voda i zaštiti od štetnog djelovanja voda – praćenje i utvrđivanje hidroloških prilika (uključivo motrenje, prikupljanje, kontrolu, obradu, čuvanje i objavu hidroloških podataka, analizu hidrološkog režima, prognozu hidroloških ekstremnih pojava, poplava i suša), procjena poplavnih rizika, praćenje stanja vodotoka i stanja regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina; investitorski poslovi u gradnji i održavanju regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina; nadzor nad građenjem i održavanjem regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina; upravljanje poplavnim rizicima; rukovođenje i nadzor te provedba preventivne, redovite i izvanredne obrane od poplava,

4. u melioracijskoj odvodnji – investitorski poslovi u gradnji i održavanju građevina za osnovnu melioracijsku odvodnju; nadzor nad građenjem i održavanjem građevina za osnovnu melioracijsku odvodnju,

5. u korištenju voda - utvrđivanje zaliha voda, skrb o strateškim zalihama voda, vodoistražni radovi; davanje mišljenja na provedbene propise koje na temelju ovoga Zakona donose jedinice lokalne samouprave i/ili jedinice regionalne (područne) samouprave; poduzimanje drugih mjera za namjensko i racionalno korištenje voda; sufinanciranje gradnje građevina za javnu vodoopskrbu i nadzor nad namjenskim trošenjem sredstava u gradnji,

6. u zaštiti voda - upravljanje kakvoćom voda, provedba monitoringa površinskih, uključivo i priobalnih voda i podzemnih voda, uključivo i laboratorijske poslove u provedbi monitoringa, primjena i nadzor nad primjenom drugih obveznika primjene mjera iz Državnoga plana mjera za slučaj izvanrednih i iznenadnih onečišćenja, davanje mišljenja, a iznimno i suglasnosti, na provedbene propise koje na temelju ovoga Zakona donose jedinice lokalne samouprave i/ili jedinice regionalne (područne) samouprave, sufinanciranje gradnje građevina za javnu odvodnju otpadnih voda i nadzor nad namjenskim trošenjem sredstava u gradnji,

7. u navodnjavanju – upravljanje projektima gradnje građevina za navodnjavanje u vlasništvu jedinica područne (regionalne) samouprave sukladno nacionalnim programima i projektima; sufinanciranje gradnje građevina za navodnjavanje u vlasništvu jedinica područne (regionalne) samouprave,

8. upravljanje javnim vodnim dobrom,

9. vođenje vodne dokumentacije i jedinstvenoga informacijskog sustava voda te izdavanje vodopravnih akata u skladu s ovim Zakonom,

10. stručni poslovi u vezi s davanjem koncesija za gospodarsko korištenje voda, 11. stručni nadzor nad provođenjem uvjeta iz vodopravnih akata i koncesijskih uvjeta (vodni nadzor),

12. obračun i naplata naknada za koncesije za gospodarsko korištenje voda,

13. obračun i naplata vodnih naknada u skladu sa zakonom kojim se uređuje financiranje vodnoga gospodarstva,

14. upravljanje posebnim projektima određenih Zakonom, odlukom Vlade Republike Hrvatske ili Upravnoga vijeća Hrvatskih voda,

15. drugi poslovi stavljeni u nadležnost Hrvatskim vodama ovim Zakonom, drugim zakonom i statutom Hrvatskih voda.

Djelatnost iz stavka 1. ovoga članka obavlja se kao javna služba.

Poslovi iz stavka 2. točke 9., 10., 11., 12. i 13. ovoga članka javne su ovlasti.“

8.2. Dakle većina poslova koje obavljaju Hrvatske vode su one koje se obavljaju kao javna služba, a tek manji dio njih su one koje predstavljaju javne ovlasti, no ni iz jedne odredbe ZoV-a ne proizlazi da bi poslovi žalitelja u vezi koje se vodi predmetni spor (naplata isporučenih vodnih usluga) bili poslovi javne ovlasti.

9. Kada se žalitelj poziva na odredbu čl.20. st.5. ZKG valja mu ukazati na odredbu članka 258. Zakona o vodama („Narodne novine“ 153/09), koji je stupio na snagu 1.1.2010., a koja je glasila:

„Na dan stupanja na snagu ovoga Zakona prestaju važiti odredbe članka 3., 4., 5., 11., 12., 13., 14., 15., 19., 20., osim stavka 3, članka 21., 30., 34., 35., 36., 37., 38., 39., 40., 40.a, 41., 44. i 45. Zakona o komunalnom gospodarstvu (»Narodne novine«, br. 36/95., 70/97., 128/99., 57/00., 129/00., 59/01., 82/04., 178/04., 38/09. i 79/09.) u dijelu koji se odnosi na komunalnu djelatnost opskrbe pitkom vodom, odvodnju i pročišćavanje otpadnih voda.“

9.2. Odredbom članka 5. st.1. ZKG-a bilo je propisano:

„

Odlukom predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave, za komunalne djelatnosti iz članka 3. stavka 1. točke 1., 2., 5., 6., i 7. te točke 9. u dijelu koji se odnosi na održavanje groblja i krematorija, može se pravnim osobama iz članka 4. ovoga Zakona povjeriti da u sklopu djelatnosti radi koje su osnovane općim aktima uređuju određene odnose, rješavaju u pojedinačnim upravnim stvarima o pravima, obvezama i odgovornosti fizičkih i pravnih osoba te obavljanju druge javne ovlasti.“

9.3. Dakle, javna ovlast osoba koje su mogle obavljati komunalnu djelatnost (čl.4. ZKG) nije proizlazila iz samog zakona, već je ona mogla biti dobivena (povjerena) odlukom predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave.

10. Slijedom iznesenog odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe članka 380. točka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 48/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19).

Dubrovnik, 7. rujna 2022.

Sutkinja:

Josita Begović