REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
Rijeka, Erazma Barčića 5
Poslovni broj: 2 Us I-458/2022-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Sofije Germovšek, u upravnom sporu tužiteljice T. V., protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, Zagreb, Trg N. Topalušić 1, radi prestanka prava na osobnu invalidninu, 7. rujna 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II-551-08/21-01/128, URBROJ: 524-11- 02/522-13 od 30. ožujka 2022. i radi ostavljanja na snazi rješenja Centra za socijalnu skrb Karlovac, KLASA: UP/I-551-08/18-01/228, URBROJ: 2133-72-5-17-18-2 od 10. svibnja 2018. godine.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Centra za socijalnu skrb Karlovac, KLASA: UP/I551-08/20-01/189, URBROJ: 2133-72-05-21-20-7 od 23. prosinca 2020., u postupku preispitivanja prava tužiteljice na osobnu invalidninu pokrenutome po službenoj dužnosti, određeno je da tužiteljici prestaje pravo na osobnu invalidninu, jer tužiteljica više ne ispunjava pretpostavke za priznavanje tog prava iz članka 54. stavka 1. i 2. Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“, broj 157/13, 152/14, 99/15, 52/16, 16/17, 130/17, 98/19, 64/20, 133/20 i 138/20, u nastavku teksta: ZSS). Pravo na osobnu invalidninu tužiteljici je bilo priznato rješenjem navedenog tijela, KLASA: UP/I-55108/18-01/228, URBROJ: 2133-72-5-17-18-2 od 10. svibnja 2018. godine.
2. Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/II-551-08/21-01/128, URBROJ: 524- 1102/5-22-13 od 30. ožujka 2022. odbio žalbu tužiteljice izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja. Rješenje tuženika doneseno je u izvršenju ovosudne presude, poslovni broj: 3 Us I-1391/2021-6 od 17. siječnja 2022. godine. Tom je presudom poništeno ranije drugostupanjsko rješenje doneseno u ovoj upravnoj stvari, uz vraćanje predmeta tuženiku na ponovni postupak.
3. Tužiteljica u tužbi i kasnijem podnesku opisuje svoje zdravstvene tegobe, osporava zakonitost tuženikove odluke i tvrdi, u bitnome, sljedeće. U ponovnom postupku tuženik je novo rješenje donio nakon isteka roka od 60 dana. U obrazloženju rješenja je navedeno osobno ime druge osobe, a ne tužiteljice. Rješenjem prvostupanjskog tijela od 10. svibnja 2018. tužiteljici je utvrđen teški invaliditet, uz priznavanje prava na osobnu invalidninu. Tužiteljičino zdravstveno stanje potpuno je narušeno, trajno i neizlječivo, te se stalno pogoršava. Tjelesno oštećenje tužiteljice obuhvaćeno je Listom I (Prilogom 3) uz Uredbu o metodologijama vještačenja. Argumentaciju tužiteljice podupire i medicinska dokumentacija. Tužiteljica predlaže da Sud poništi drugostupanjsko rješenje, te da sam riješi stvar ostavljanjem na snazi favorabilnog rješenja od 10. svibnja 2018. godine.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda osporavanog rješenja, ne iznoseći dodatnu argumentaciju, te predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.
5. Uredno pozvane stranke nisu se odazvale na raspravu provedenu 31. kolovoza 2022. godine.
6. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje, u spisu ovosudnoga upravnog spora poslovnog broja 3 Us I-….2021, te u spisu ovog spora.
7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Prema članku 54. stavku 1. ZSS-a, pravo na osobnu invalidninu priznaje se osobi s teškim invaliditetom ili drugim teškim trajnim promjenama u zdravstvenom stanju, u svrhu zadovoljavanja njezinih životnih potreba za uključivanje u svakodnevni život zajednice.
9. U osporavanim rješenjima citirane su i druge mjerodavne odredbe ZSS- a i Uredbe o metodologijama vještačenja („Narodne novine“, broj 67/17 i 56/18, u nastavku teksta: Uredba). Te su odredbe tužiteljici, stoga, poznate.
10. U predmetima utvrđivanja svojstva osiguranika – osobe s invaliditetom nije mjerodavna Lista I (Prilog 3 uz Uredbu), na koju upire tužiteljica. Ta se Lista, naime, tiče tjelesnog oštećenje prema propisima o mirovinskom osiguranju (čl. 20. st. 2. Uredbe), a ne prema propisima o socijalnoj skrbi. Ovdje je mjerodavna Lista težine i vrste invaliditeta – oštećenje funkcionalnih sposobnosti (Prilog 5 uz Uredbu). Za svaki javnopravni socijalni sustav (uključujući socijalnu skrb) normirane su zasebne vrste prava i s time povezane vrste upravnih stvari, sa zasebnim (različitim) medicinskim kriterijima mjerodavnima za priznavanje pojedine vrste prava. Prilogom 5 definirane su bolesti i stupanj njihove izraženosti, kao kriteriji za priznavanje prava na području socijalne skrbi po osnovi tjelesnog oštećenja. Nadležna tijela vještačenja nisu ovlaštena odstupiti od tih kriterija, neovisno o subjektivnom osjećaju tegoba s kojima se suočava dotična stranka. Ne samo da za takvo odstupanje nema pravne osnove, već bi na taj način stranke s manje izraženim zdravstvenim tegobama (iako nedvojbeno ozbiljnima) bile stavljene u jednak položaj sa strankama čije su tegobe teže, pa bi u bitno nejednakim slučajevima bilo postupano jednako (to, pak, prema konvencijskoj praksi, može biti oblik neizravne diskriminacije).
11. Priznavanje, između ostalog, prava na osobnu invalidninu podliježe periodičnom preispitivanju (čl. 112. st. 1. ZSS-a, vezano uz čl. 100. st. 1. toga Zakona). To se pravo, kada je jednom priznato, ne može, dakle, smatrati stečenim pravom, već se u okolnostima konkretnog slučaja, te prema odlučnim činjenicama postojećima u odnosnom razdoblju, i prema tada primjenjivome materijalnom pravu, utvrđuje ostvaruje li stranka i dalje pretpostavke za priznavanje konkretnog prava.
12. Osporavana odluka tuženika bazira se, u osnovi, na drugostupanjskom nalazu i mišljenju vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 16. ožujka 2022. godine. Prema tom nalazu i mišljenju, tužiteljici je, zbog invazivnog karcinoma lijeve dojke, 2016. učinjena radikalna mastektomija obje dojke, uz dodatno provedene kemoterapiju i hormonsku terapiju, dok je 2019. učinjena laparoskopska histerektomija s obostranom adneksektomijom. U redovitim onkološkim kontrolama zasad nema znakova recidiva ili sekundarizama osnovne bolesti. Barthelov indeks je 96/100, što ukazuje da tužiteljica nije potpuno ovisna o pomoći i njezi druge osobe. Utvrđeno je tjelesno oštećenje stupnja 2 (kronična bolest odraslih). Ne postoji više vrsta oštećenja. Ne postoji teški invaliditet, jer je kod tužiteljice nakon provedenog operativnog zahvata i kemoterapije osnovna bolest u stanju stabilne remisije, bez recidiva ili proširenosti bolesti. Ne postoji ni teži invaliditet, jer je tužiteljici stanje nakon osnovne bolesti stabilno, te joj nije potrebna svakodnevna pomoć i njega druge osobe. Postoji trajna promjena u zdravstvenom stanju te trajna potreba pomoći i njege u smanjenom opsegu, zbog stanja nakon amputacije obje dojke, jajnika i maternice. Postoji prijeka potreba trajne pomoći i njege druge osobe, jer je tužiteljici potrebna pomoć kod nabave osnovnih životnih potrepština i korištenja zdravstvene zaštite. U slučaju pogoršanja zdravstvenog stanja, potrebna je reevaluacija zdravstvenog stanja i funkcioniranja, uz nove nalaze nadležnih specijalista.
13. U smislu Priloga 5 Uredbi, institucionalna tijela vještačenja kod tužiteljice su utvrdila kroničnu bolest kod odraslih. Iz medicinske dokumentacije ne proizlazi da su, u konkretnom razdoblju, kod tužiteljice postojale komplikacije na ciljnim organima zbog čega bi morala uzimati stalnu terapiju. Netom navedeno isključuje mogućnost da se tegobe tužiteljice, u svjetlu Liste težine i vrste invaliditeta – oštećenje funkcionalnih sposobnosti (Priloga 5 uz Uredbu), mogu podvesti pod oštećenje 1. stupnja. Nadalje, Barthelov indeks 96/100 ne upućuje na to da je tužiteljica potpuno ovisna o pomoći njezi druge osobe. Nedvojbeno je i da nije postojalo više vrsta oštećenja, u smislu sistematizacije vrsta oštećenja propisane spomenutom Listom. Sud ne nalazi ni da ostali zaključci drugostupanjskog tijela vještačenja odstupaju od raspoložive medicinske dokumentacije, niti od kriterija propisanih Uredbom. Usto, tužiteljica u ovome sporu nije osnovano osporila ključne stručno-medicinske činjenice, na kojima se temelji osporavana odluka tuženika.
14. Sud ujedno utvrđuje da se drugostupanjsko tijelo vještačenja u nalazu i mišljenju od 16. ožujka 2022. na odgovarajući način osvrnulo na sadržaj obrazloženja presude od 17. siječnja 2022. godine.
15. Navođenje osobnog imena druge osobe u obrazloženju rješenja predstavlja očitu administrativnu neurednost (zbog koje je tužiteljica opravdano nezadovoljna), ali ta neurednost ne utječe na ocjenu zakonitosti osporavanog rješenja. Na tu ocjenu, sâmo po sebi, ne utječe ni prekoračenje roka za donošenje rješenja (u tom je pogledu strankama na raspolaganju zaštita zbog tzv. šutnje uprave, uređena u čl. 101. i čl. 121. Zakona o općem upravnom postupku, „Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21, odnosno čl. 24. st. 2. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, u nastavku teksta: ZUS).
16. Bez obzira na ishod ovog spora, tužiteljica može nadležnome prvostupanjskom tijelu socijalne skrbi podnijeti novi zahtjev za priznavanje prava na osobnu invalidninu, ako smatra ili kada bude smatrala da za to ispunjava propisane pretpostavke.
17. Uzevši u obzir navedeno, osporavana odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom. Trebalo je stoga, na temelju članka 57. ZUS-a, tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.
18. Uzgredno, Sud primjećuje da možda ne bi ni bilo potrebe za vođenje drugog upravnog spora u ovoj upravnoj stvari da tuženik, za razliku od ogromne većine drugih javnopravnih tijela, tvrdokorno ne ustraje na neprofesionalnoj, katkad i kontraproduktivnoj, dostavi bezsadržajnih odgovora na tužbu. Na taj način tuženik se izlaže bitno većem riziku gubitka sporova, a u dijelu njih i riziku izdataka vezanih uz nadoknadu troškova spora.
19. Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužiteljica nije pozvana na plaćanje sudske pristojbe za tužbu i presudu, jer je oslobođena plaćanja sudskih pristojbi na temelju odredbe članka 11. stavka 1. točke 16., u vezi sa člankom 22. stavkom 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18).
U Rijeci 7. rujna 2022.
S u d a c
dr. sc. Alen Rajko
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.
