1                            Poslovni broj Kž-125/2024-4

 

 

 

                                                                                                                                                                                

 

 

            Poslovni broj Kž-125/2024-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, suca Miroslava Jukića, predsjednika vijeća, te sudaca Damira Krahuleca i Miroslava Rošca, članova vijeća, uz sudjelovanje Blaženke Livaja, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. P., OIB: …, zbog kaznenih djela iz čl. 139. st. 3. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Požegi br. K-145/2023-35 od 16. siječnja 2024. godine, u sjednici vijeća održanoj 18. ožujka 2024. godine,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

Odbija se žalba opt. M. P. kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.              

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Požegi br. K-145/2023-35 od 16. siječnja 2024. godine, opt. M. P. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – nasilje u obitelji iz čl. 179.a KZ/11, za koje mu je, temeljem čl. 179.a KZ/11, utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 8 (osam) mjeseci i zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje iz čl. 139. st. 3. i 2. KZ/11, za koje mu je, temeljem čl. 139. st. 3. KZ/11, utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, nakon čega je opt. M. P., temeljem čl. 51. KZ/11, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 2 (dva) mjeseca.

 

1.1. Temeljem čl. 54. KZ/11, opt. M. P. je u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 12. listopada 2023. godine, pa nadalje.

 

1.2. Temeljem čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11- Odluka Ustavnog suda RH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 – dalje u tekstu ZKP/08), opt. M. P. obvezan je naknaditi sve troškove kaznenog postupka i to trošak provedenog psihijatrijskog vještačenja u iznosu od 250,57 eura, troškove postavljenog mu branitelja po službenoj dužnosti, o visini kojeg troška će sud donijeti posebno rješenje, te na ime sudskog paušala iznos od 70,00 eura.

 

2. Protiv te presude žali se opt. M. P. po branitelju Ž. D., odvjetniku iz P., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede Kaznenog zakona i zbog odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da optuženiku izrekne blažu kaznu, podredno ukine pobijanu presudu i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku svojim podneskom br. KŽ-DO-112/2024 od 14. ožujka 2024. godine, vratilo je spis sudu nakon razgledavanja, na daljnji postupak.

 

5. Žalba opt. M. P. je neosnovana.

 

6. Žalitelj (opt. M. P.) pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka jer da ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a oni razlozi koji su navedeni su nerazumljivi. Suprotno tom žalbenom navodu prvostupanjski sud je pozorno ocijenio izvedene dokaze, te u razlozima naveo jasne i provjerljive razloge kako o odlučnim i drugim važnim činjenicama i okolnostima koje čine obilježja kaznenog djela, te razloge kojima se prvostupanjski sud rukovodio pri rješavanju pravnih pitanja, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju u žalbi ukazuje žaliteljica, a niti koja druga na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08.

 

7. Žalitelj u žalbi ističe osnov pobijanja zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer da je prvostupanjski sud iz tako utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak da su u radnjama optuženika sadržana sva bitna obilježja terećenih kaznenih djela. Žalitelj u žalbi ponavlja navode obrane, te u stvari prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, daje svoju ocjenu svih izvedenih dokaza, predlažući u suštini drugačiju ocjenu izvedenih dokaza od one ocjene koju je prvostupanjski sud dao u obrazloženju presude.

 

7.1. Nakon pozorne ocjene sadržaja obrane opt. M. P. koji poriče počinjenje kaznenih djela i dokumentacije spisa, posebno iskaza ošt. R. P. i svjedokinje A. E. koja svojim iskazom u cijelosti potvrđuje navode iskaza ošt. R. P. i time dovodi u sumnju vjerodostojnost sadržaja obrane optuženika, pozornom ocjenom sadržaja nalaza i mišljenja vještaka psihijatra, analizirajući svaki dokaz posebno i u njihovoj ukupnosti, suprotno žalbenom navodu, prvostupanjski sud je na pravilan i zakonit način utvrdio da je opt. M. P. počinio kaznena djela pobliže opisana u izreci presude, te da ne postoje okolnosti koje isključuju njegovu kaznenopravnu odgovornost.

 

7.2. Stoga nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Drugostupanjski sud slijedom žalbenih navoda ne nalazi da je u smislu čl. 470. st. 2. ZKP/08, činjenično stanje dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica. Naprotiv, drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud, jer su ti razlozi jasni i potpuni, pokazuju da je prvostupanjski sud iz sadržaja izvedenih dokaza i nakon savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima izvodio zaključke o dokazanosti pojedinih važnih činjenica, a na koje se upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Žalbeni navodi optuženika, kojima u suštini predlaže drugačiju ocjenu izvedenih dokaza, ne dovode u sumnju potpunost i pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda.

 

8. Žalitelj pobija presudu zbog povrede Kaznenog zakona jer da radnje opisane u izreci pobijane presude ne sadrže bitna obilježja kaznenog djela prijetnje i kaznenog djela nasilja u obitelji. Međutim, takav žalbeni navod nema uporište u utvrđenom činjeničnom stanju, te u suštini predstavlja prijedlog usmjeren na drugačiju ocjenu izvedenih dokaza i onda s tim u svezi sugeriranja drugačijeg zaključka glede donošenja odluke o kaznenoj odgovornosti optuženika u vezi terećenih kaznenih djela. Pri tome je za ukazati da se Kazneni zakon ima primijeniti na ono činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud, a ne na ono koje žalitelj smatra da je trebalo biti utvrđeno. Drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud, a to je da su u postupanju opt. M. P. sadržana sva bitna obilježja kaznenih djela iz čl. 179.a KZ/11 i čl. 139. st. 3. KZ/11, navedenih u izreci pobijane presude.

 

9. Nije osnovana žalba opt. M. P. zbog odluke o kazni. Prilikom donošenja odluke o kazni u odnosu na optuženika prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio sve okolnosti (olakotne i otegotne) o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne, te o tome naveo jasne i potpune razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje se ukazuje radi nepotrebnog ponavljanja. Za istaći je da pri tome prvostupanjski sud nije podcijenio ili precijenio, niti utvrđene olakotne, niti utvrđene otegotne okolnosti.

 

9.1. Polazeći od stupnja krivnje optuženika, društvene opasnosti počinjenih kaznenih djela zbog kojih je proglašen krivim, u okviru granica predviđene kazne za navedena kaznena djela, pravilno je prvostupanjski sud opt. M. P. za počinjeno kazneno djelo nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11, utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 8 (osam) mjeseci, a zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. KZ/11, utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, nakon čega je opt. M. P., temeljem čl. 51. KZ/11, osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 2 (dva) mjeseca.

 

9.2. Stoga i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda takva vrsta i mjera kazne koja je izrečena optuženiku dostatna je da može utjecati na njega i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenog djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno i da takva kazna sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem terećenih kaznenih djela nanio društvu u cjelini (čl. 41.i čl. 47. KZ/11).

 

10. Slijedom navedenog žalba opt. M. P. nije osnovana, a ne postoje povrede zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP/08, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, tako da je žalbu valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 482. ZKP/08).

 

 

Osijek, 18. ožujka 2024.