Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-6273/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. M.G., koju brani I.Z., odvjetnica u K., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17, 126/19 i 84/21), odlučujući o žalbi okrivljenice podnesenoj putem braniteljice protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, broj: 3 Pp J-380/2020 od 10. rujna 2021., na sjednici vijeća održanoj 7. rujna 2022.,

p r e s u d i o j e :

I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. M.G. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. toč. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18, dalje u tekstu: PZ), okr. M.G. se obvezuje naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka u iznosu od 250,00 (dvjestopedeset) kuna/33,15 eura (tridesettrieuraipetnaestcenti)[1] , u roku od 30 (trideset) dana, računajući od dana primitka ove presude, a u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okr. M.G. proglašena je krivom zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci pobijane presude za koji prekršaj je okrivljenici, na temelju istog propisa, uz primjenu odredbe o ublažavanju novčane kazne, izrečena novčana kazna u iznosu od 3.600,00 kuna, uz pogodnost dvotrećinskog plaćanja novčane kazne po pravomoćnosti presude te je dužna naknaditi i trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 150,00 kuna.

2. Protiv te presude okr. M.G. je pravodobno po braniteljici podnijela žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, prekršajnopravnoj sankciji i trošku postupka, predlažući usvojiti žalbu, preinačiti presudu te osloboditi okrivljenicu od optužbe, a podredno, ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

3. Žalba je neosnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjska presuda, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenica u bitnome ističe da nije počinila psihičko nasilje prema svekrvi L.G. u nazočnosti djeteta te pogrdni izrazi koji joj se stavljaju na teret da ih je uputila svekrvi, nisu uopće izrazi koje okrivljenica koristi, prvenstveno zbog profesije koju obavlja (diplomirani teolog i profesorica vjeronauka u osnovnoj školi) pa joj je nasilničko i vulgarno ponašanje potpuno nepoznato, neovisno o tome što ima određenih nesuglasica sa svekrvom i suprugom s kojim vodi brakorazvodnu parnicu. Ističe i da u postupku nije utvrđena odlučna činjenica nastupanja uznemirenosti kod svekrve (žrtve) koja nije niti ispitana već je o tome sud pogrešno zaključio na temelju iskaza pristranog svjedoka A.G., okrivljeničinog supruga s kojim nije u dobrim odnosima. Navodi i da je razlog zbog kojeg prvostupanjski sud provedenim suočenjem između okrivljenice i svjedoka nije utvrdio nikakve odlučne činjenice, taj što ispitani svjedok A.G. nije žrtva nasilja te nije niti mogao iskazivati o uznemirenosti žrtve te je suočenje trebao provesti između okrivljenice i navodne žrtve – svekrve kako bi se utvrdile sve odlučne činjenice, osobito posljedica u vidu uznemirenosti.

6. Međutim, suprotno žalbenim navodima, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio sve relevantne činjenice i to nakon što je prethodno izveo sve potrebne dokaze koje je prihvatio i pravilno ocijenio.

6.1. Naime, prvostupanjski je sud opravdano na temelju iskaza svjedoka A.G., koji je bio prisutan predmetnom događaju te naveo da je okrivljenica „vrijeđala“ njegovu majku, svoju svekrvu L.G., govoreći joj da je „seljačina“, da „si obuče opanke“, da „ode na selo“ i da joj „jebe mrtvu mater“, a što je sve naveo i u Zapisniku o ispitivanju svjedoka u policiji neposredno nakon događaja (9. svibnja 2020., str. 6. spisa), iskazujući da je njegovu majku okrivljenica „psihički uznemirila“, a u koji zakoniti dokaz je prvostupanjski sud u ovom žurnom postupku pravilno izvršio uvid pa je njegov iskaz ispravno prihvatio kao neposredno uvjerljiv i vjerodostojan. Budući da iz iskaza tog svjedoka jasno proizlazi da je L.G., žrtva, upućivanjem navedenih riječi bila uznemirena, to je pravilno prvostupanjski sud utvrdio postojanje ove odlučne činjenice. Nadalje, iz obrazloženja pobijane presude vidljivo je da je prvostupanjski sud izvršio uvid i u Zapisnik o ispitivanju svjedokinje L.G. od 9. svibnja 2020. (koja je iskoristila blagodat nesvjedočenja pred sudom) također kao zakonit dokaz (str. 8. spisa), u kojem je ista navela riječi koje joj je okrivljenica uputila te da ju je „vrijeđala“, nakon čega ju je sin „smirio“ pa je i po stavu ovog suda nedvojbeno utvrđena bitna činjenica uznemirenosti zbog počinjenog psihičkog nasilja prema žrtvi L.G., u nazočnosti djeteta, čime je ostvareno zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

6.2. U odnosu na navod žalbe da je postojanje odlučne činjenice uznemirenosti žrtve L.G. pogrešno utvrđeno samo na temelju iskaza svjedoka A.G., dok na temelju izvedenog dokaza suočenja istoga s okrivljenicom, sud nije utvrdio nikakve odlučne činjenice pa tako niti navodnu uznemirenost žrtve s kojom je zapravo trebalo suočiti okrivljenicu, ukazuje se da izvođenje dokaza suočenjem služi utvrđivanju pomoćnih činjenica koje se zapisnički konstatiraju (zapažanja u govoru tijela osoba koje se suočavaju) te se iz njih eventualno može zaključiti koja od suočenih osoba govori istinu. Stoga je pravilno prvostupanjski sud na zapisniku o glavnoj raspravi od 8. rujna 2021. konstatirao svoja zapažanja, koja je u t. 26. obrazloženja presude i ocijenio („okrivljenica i svjedok nisu pokazivali emocije“, oboje su iskazivali „ravnodušnim tonom“, „govor tijela nije pokazivao nelagodu“), zaključivši da ne može ocijeniti tko od njih ne govori istinu. Prvostupanjski je sud, ne otklonivši suočenjem proturječja u iskazima okrivljenice i svjedoka, iznio razloge prihvaćanja kao istinitog upravo iskaza svjedoka A.G. (t. 27. obrazloženja presude) koje razloge prihvaća i ovaj sud. Naime, sukladno čl. 165. st. 4., 5. i 9. PZ-a prvostupanjski sud je taj koji upravlja glavnom raspravom i određuje koji će se dokazi izvoditi te prosuđuje treba li se i kada upotpuniti dokazni postupak radi što pravilnijeg i s izvjesnošću utvrđenja činjeničnog stanja. Budući da prvostupanjski sud nije našao niti jedan razlog zašto bi posumnjao u istinitost iskaza navedenog svjedoka, navodima žalbe nije dovedena u pitanje objektivnost iskaza tog svjedoka, zbog čega niti za ovaj sud, nema dvojbe da je okrivljenica ostvarila zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

6.3. Prvostupanjski sud je pravilno, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. PZ-a, slobodno cijenio provedene dokaze, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji na strani žaliteljice. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio i dao u svemu prihvatljive razloge, koje razloge prihvaća i ovaj sud. Stoga, po ocjeni ovog suda, navodi žalbe, u kojima žaliteljica ne navodi nove činjenice i ne predlaže nove dokaze, u smislu odredbe čl. 193. st. 5. PZ-a, ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku.

7. Iz sadržaja žalbe, razvidno je da žaliteljica u odnosu na žalbenu osnovu povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava zapravo ističe tzv. posrednu povredu materijalnog prekršajnog prava, koja bi proizlazila iz počinjenog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa se ne radi o samostalnoj žalbenoj osnovi iz čl. 194. t. 2. PZ-a te žalba ni u tom dijelu nije osnovana.

8. Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. PZ-a, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljenici za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenice i svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. PZ-a. Po ocjeni ovog suda izrečena novčana kazna primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja jer je izrečena prvenstveno blaža vrsta kazne (budući da je za prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, alternativno propisana kao teža kazna, kazna zatvora u najkraćem trajanju od 45 dana) i to u novčanom iznosu znatno ispod posebno propisanog minimuma novčane kazne propisane za predmetni prekršaj (najmanje 7.000,00 kuna) pa je iz navedenog evidentno da je prvostupanjski sud uzeo u obzir i sve olakotne okolnosti na strani okrivljenice. Pravilno je prvostupanjski sud ukazao okrivljenici na pogodnost plaćanja dvotrećinskog iznosa novčane kazne.

9. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3. c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenice, držeći da se plaćanjem troškova prekršajnog postupka u iznosu od 250,00 kuna, neće ugroziti egzistencija okrivljenice niti osoba koje je eventualno dužna uzdržavati.

10. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 203. st. 1. u vezi s čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 7. rujna 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Goranka Ratković, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Karlovcu, u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, braniteljicu, žrtvu i tužitelja