REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 4106/2021-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Glušića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. R. iz V., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik A. G., odvjetnik iz Odvjetničkog društva R. i k., Z., Pisarnica u S. B., protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB ..., Ministarstvo obrane, kojeg zastupa zamjenica Općinske državne odvjetnice u K. G. R., radi isplate, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R- 752/2020-2 od 9. veljače 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-740/2016-27 od 12. ožujka 2020., u sjednici održanoj 7. rujna 2022.,
r i j e š i o j e:
Dopušta se tuženiku podnošenje revizije protiv toč. I. izreke presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-752/2020-2 od 9. veljače 2021. zbog pravnih pitanja:
''- trebaju li se ostvareni prekovremeni sati rada umanjiti za slobodne dane koji su nesporno iskorišteni iako za takve dane nije doneseno posebno rješenje o korištenju?
- na kome je teret dokazivanja po kojoj osnovi su korišteni slobodni dani vidljivi iz dostavljenih evidencija o radu?''
Obrazloženje
1. Pobijanim dijelom drugostupanjske presude potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime neisplaćene razlike plaće i dodataka na plaću iznos od 25.503,19 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor iznos od 3.163,14 kn bruto s pripadajućim zateznim kamatama, te naloženo tuženiku da tužitelju isplati parnični trošak u iznosu od 13.812,50 kn sa zateznom kamatom.
2. Protiv tog dijela drugostupanjske presude prijedlog za dopuštenje revizije je, pozivom na odredbe čl. 385. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 70/19 – dalje: ZPP), podnio tuženik zbog određenih pravnih pitanja za koja drži da su važna i za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
4. Prijedlog za dopuštenje revizije je dopušten.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao djelatne vojne osobe kod tuženika, za isplatu razlike naknade plaće za godišnji odmor, te naknade plaće za manje isplaćenu plaću i to s osnove ostvarenog prekovremenog rada, rada subotom, nedjeljom, noću i blagdanom za razdoblje od kolovoza 2011. do 30. travnja 2014. godine.
6. U vezi postavljenih pitanja citiranih u izreci ovoga rješenja nižestupanjski sudovi su naveli kako budući da u vezi korištenja slobodnih dana između stranaka postoji spor, to je teret dokaza na tuženiku u smislu odredbe čl. 131. st. 4. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09). Zbog propusta tuženika da dostavi točan broj po kojoj osnovi su korišteni slobodni dani, te u nedostatku rješenja o preraspodjeli radnog vremena tužitelja za utuženo razdoblje, sudovi su prihvatili izračun nalaza vještaka u prvoj varijanti u kojoj se prekovremeni rad ne umanjuje za korištene slobodne dane.
7. Tuženik u prijedlogu postavlja pitanja citirana u izreci ovoga rješenja. Navodi da su pravna shvaćanja drugostupanjskog suda o tim pitanjima u suprotnosti s pravnim shvaćanjima izraženima u odlukama Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž- 1239/13 od 30. travnja 2014., Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R- 299/19 od 3. srpnja 2020., Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-717/18 od 13. rujna 2019., Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-383/18 od 15. lipnja 2020. i Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1865/19 od 9. listopada 2020. prema kojima se, bez obzira što tuženica nije dostavila odluku o preraspodjeli radnog vremena niti naloge za korištenje slobodnih dana, ne može ne uzeti u obzir da su isti slobodni dani zaista korišteni, i prema kojima je tužitelj dužan dokazati da je slobodne dane dobio i koristio po nekoj drugoj osnovi.
8. ''Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, a osobito:
– ako je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse revizijskog suda, pogotovo ako sudska praksa viših sudova nije jedinstvena,'' (čl. 385.a st. 1. toč. 2. ZPP).
9. Kako tuženik navodi da su pravna shvaćanja drugostupanjskog suda u pobijanoj odluci o postavljenim pravnim pitanjima u suprotnosti s (u toč. 7.) citiranim pravnim shvaćanjima izraženima u navedenim odlukama županijskih sudova (praksa viših sudova nije jedinstvena), pa su ta pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a važna su i za odluku u ovom sporu.
10. Slijedom navedenog, na temelju čl. 387. st. 1. i 6. u vezi s čl. 385.a st. 1. toč. 2.
ZPP, odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 7. rujna 2022.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek, v.r.
