Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kž-318/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća te dr.sc. Tanje Pavelin, Tomislava Juriše, Sande Janković i mr.sc. Marijana Bitange, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Kero, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog S. L., zbog kaznenog djela iz članka 111. točka 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika, podnesenim protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj K-6/2022- 31 od 15. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 7. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni na način da se optuženi S. L. za kazneno djelo iz članka 111. točka 3. KZ/11., zbog kojeg je tom presudom proglašen krivim, na temelju članka 111. KZ/11. osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 16 (šesnaest) godina u koju se, na temelju članka 54. KZ/11., uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 29. kolovoza 2021. pa dalje.

II Odbija se žalba optuženog S. L. kao neosnovana te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Bjelovaru optuženi S. L. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela, teškog ubojstva iz članka 111. točke 3. KZ/11., na način pobliže opisan u izreci te presude, te je na temelju iste zakonske odredbe osuđen na kaznu zatvora u trajanju 10 godina u koju je, na temelju članka 54. KZ/11., uračunato vrijeme oduzimanje slobode u vezi s kaznenim djelom od 29. kolovoza 2021. pa nadalje.

1.1. Na temelju članka 68. KZ/11. optuženom S. L. je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja koja će se izvršavati uz kaznu zatvora u okviru zatvorskog sustava, a može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, s tim što će sud po proteku prve godine od dolaska optuženika na izvršenje navedene sigurnosne mjere i potom najmanje jednom godišnje preispitati postoje li uvjeti za nastavkom mjere.

1.2. Na temelju članka 79. stavak 2. KZ/11. oduzet je predmet uporabljen za počinjenje kaznenog djela i to nož sa PVC drškom crne boje ukupne dužine 28 cm, dužine oštrice 14,5 cm te će se isti nakon pravomoćnosti presude uništiti.

1.3. Na temelju članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13, 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.- dalje: ZKP/08.-I) optuženi S. L. oslobođen je u cijelosti obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1.-5. ZKP/08.-I i paušalne svote iz članka 145. stavak 2. točke 6. i stavka 3. ZKP/08.-I, te nagrade i nužnih izdataka branitelja po službenoj dužnosti.

2. Protiv te presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik i optuženik.

2.1. Državni odvjetnik podnio je žalbu zbog odluke o kazni s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu preinači na način da optuženika osudi na kaznu zatvora u duljem trajanju.

2.2. Žalbu je podnio i optuženi S. L. putem branitelja, odvjetnika M. K., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kazni, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a podredno da se izrekne blaža kazna.

2.3. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženik s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske odbije žalbu državnog odvjetnika te da ''uvaži navode žalbe optuženika''.

3. Sukladno članku 474. stavku 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22.– dalje: ZKP/08.-II) spis je prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok žalba optuženog S. L. nije osnovana.

5. Iako optuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točke 11. ZKP/08.-I, koja se obrazlaže razlozima da prvostupanjski sud ''ne daje razloge zbog čega smatra da bi ovdje optuženi S. L. počinio kazneno djelo'', a dani razlozi da su dijelom proturječni navodima optuženika i vještaka, iz sadržaja žalbe proizlazi da se optuženik, u suštini, žali samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, optuženik u bitnom ponavlja svoju obranu danu tijekom postupka i analizira provedena vještačenja koja, po njegovom mišljenju, potvrđuju da se kritični događaj dogodio upravo kako ga je optuženik opisao, pa kroz ovako obrazložen postupovni prigovor zapravo nastoji dovesti u sumnju ispravnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda. Prema tome, u ovom dijelu žalbe radi o prigovorima pogrešnog utvrđenog činjeničnog stanja, tako da će o njima biti riječi u dijelu obrazloženja koji se odnosi na tu žalbenu osnovu.

5.1. Stoga nije osnovana žalba optuženika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

6. Nije u pravu optuženik kada se žali zbog povrede kaznenog zakona jer ga je prvostupanjski sud ''osudio za kazneno djelo iz članka 111. točka 3. KZ/11., a ne za kazneno djelo iz članka 110. KZ/11.'' bez daljnjeg obrazlaganja ove žalbene osnove pa se jedino može zaključiti da optuženik i u ovom dijelu ustvari pobija ispravnost utvrđenih činjenica na kojima je prvostupanjski sud temeljio svoje zaključke da je optuženik počinio kazneno djelo teškog ubojstva za koje je pobijanom presudom proglašen krivim.

6.1. Međutim, kako se pravilnost primjene odredaba kaznenog zakona cijeni prema onom činjeničnom stanju koje je utvrdio prvostupanjski sud to je neosnovana žalba optuženika zbog povrede kaznenog zakona jer se odnosi na pobijanje ispravnosti utvrđenih činjenica, a ne na pogrešnu primjenu kaznenog zakona na ispravno utvrđeno činjenično stanje.

7. Nadalje, u odnosu na žalbeni osnov pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, nije u pravu optuženik kada u žalbi navodi da nije dokazano da je kritične zgode postupao s namjerom lišenja života svoga brata.

7.1. Optuženik u žalbi ponavlja svoj iskaz da nije imao namjeru niti ozlijediti niti lišiti života brata, kojeg je pri padu u besvjesnom stanju piknuo nožem u vrat, već je htio smiriti situaciju u obitelji unutar koje je i inače dolazilo do problema zbog konzumacije alkohola od strane njegovog pok. brata D. i oca D..

7.2. Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je ispravno i potpuno utvrdio činjenično stanje te je za svoje zaključke o odlučnim činjenicama iznio valjane razloge, koje u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud.

7.3. Tako je prvostupanjski sud dinamiku kritičnog događaja utvrdio dovodeći u međusobnu vezu sve provedene dokaze, a ta utvrđenja nisu dovedena u sumnju žalbom citiranog dijela nalaza vještaka dr. P. Š. da je moguće da je ozljeda nastala u trenutku dok su oštećenik i optuženik zajedno padali jer je ozljeda mogla nastati i u uspravnom i u stojećem položaju, ali i u bilo kojem drugom položaju pri kojemu je lijeva strana vrata oštećenika dostupna ozljeđivanju. Međutim, iz iskaza svjedoka D.

V. proizlazi da je vidio pok. oštećenika kako leži kod ulaza u kuću i hvata zrak, a prije nego što je otišao na cestu i zvao pomoć, otišao je još jednom do žrtve kada je iz kuće izašao na stepenice optuženi S. L. i na upit što se to dogodilo odgovorio da ne bude njega nitko više maltretirao te je tom prigodom u ruci imao nešto od hrane i jeo je. Otac oštećenika i optuženika, svjedok D. L. je iskazao da je ležao u krevetu u sobi i misli da je pok. D. vikao: „Kolje me, kolje me“ i da se ne može obraniti od njega da bi zatim čuo pok. D. da piskuta i ne može govoriti dok optuženika nije niti čuo niti vidio jer mu nije ulazio u sobu. Nadalje, iz nalaza i mišljenja sudskomedicinskog vještačenja proizlazi da je oštrica noža bila okrenuta prema stražnjoj strani vrata oštećenika, te je prigodom ubadanja i izvlačenja oštrice došlo do minimalne promjene smjera i položaja oštrice kao i da je oštećenik neko vrijeme krvario te se kretao po dvorištu i pokušavao zaustaviti krvarenje pritiskom krpe na ranu.

7.4. Stoga obrana optuženika, koju je iznio u prvostupanjskom postupku i sada ponavlja u žalbi, da je došlo do sukoba s pok. oštećenikom jer je oštećenik u jednom trenutku došao u kuhinju i oca bacio pored peći, a zatim njega udario šakom u sljepoočnicu da bi potom obojica počeli padati, a optuženik je u besvjesnom stanju pri padu brata piknuo u vrat nožem niti u jednom dijelu nije potvrđena provedenim dokazima, pa tako niti provedenim vještačenjem kako to neosnovano u žalbi tvrdi optuženik.

7.5. Naime, svjedok D. L. osporio je da bi uopće bio u kuhinji jer se nije mogao kretati pa je ležao u krevetu u sobi, svjedok D. V. navodi da je optuženik rekao kako njega više nitko neće maltretirati i jeo je za koje vrijeme je njegov brat, pok. D., krvario na podu i hvatao zrak te je tek D. V. pozvao pomoć. Osim toga, svjedok D. L. navodi da je čuo pok. D. kako viče ''kolje me'' dok iz nalaza sudskomedicinskog vještaka proizlazi da je utvrđena ozljeda nastala istovremenim povlačenjem oštrice i ubadanjem šiljka noža ili nožu sličnog sredstva te da bi utvrđenu ozljedu oštećenika trebalo isključiti prigodom slučajnog zamahivanja nožem ili prilikom otimanja za nož ili prilikom odguravanja i prepiranja za nož, jer je utvrđena ozljeda oštećenika tipična ozljeda žrtve.

7.6. Slijedom naprijed navedenog, a protivno žalbenim navodima optuženika, prvostupanjski sud je savjesnom i svestranom ocjenom iskaza optuženika i svih provedenih dokaza, kako svakog za sebe tako i u njihovu međusobnom odnosu, ispravno i potpuno utvrdio činjenično stanje pobliže opisano u izreci presude i pravilno otklonio obranu optuženika da nije imao nikakvu namjeru ''niti ozljeđivanja niti lišenja život svog brata'', pa žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

8. Osnovana je žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni dok žalba optuženika nije osnovana.

8.1. Nije u pravu optuženik kada u žalbi navodi da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio dosadašnju neosuđivanost optuženika, njegove zdravstvene tegobe, duševne smetnje, činjenicu da ne konzumira alkohol te uredno troši lijekove prema preporuci liječnika, a da je propustio cijeniti uvjete u kakvima je živio s ocem i pok. bratom.

8.2. Naime, prvostupanjski sud je olakotnim cijenio dosadašnju kaznenu neosuđivanost optuženika, njegovo loše zdravstveno stanje zbog brojnih zdravstvenih tegoba, činjenicu da je u vrijeme počinjenja kaznenog djela optuženik bio bitno smanjeno ubrojiv te da je osoba lošeg imovnog stanja jer nema stalnih redovitih prihoda, da je bez zvanja i zanimanja.

8.3. Međutim, suprotno od optuženika, osnovano državni odvjetnik žalbom ističe da je prvostupanjski sud pogrešno olakotnim cijenio da je optuženik lošeg imovnog stanje, bez zvanja i zanimanja, koje okolnosti nisu ni u kakvoj korelaciji s prirodom i naravi počinjenog kaznenog djela pa ne predstavljaju okolnosti koje u konkretnom slučaju imaju utjecaja na odmjeravanje kazne.

8.4. Nije u pravu optuženik niti kada u žalbi navodi da činjenice da ne konzumira alkohol i uredno uzima terapiju propisanu po liječniku predstavljaju olakotne okolnosti jer se radi o očekivanim i društveno prihvaćenim normama ponašanja u skladu s kojima se pretpostavlja da optuženik živi.

8.5. Isto tako, nije u pravu optuženik kada tvrdi da je prvostupanjski sud propustio olakotnim cijeniti uvjete u kakvim je optuženik živio s ocem i bratom jer ''dugotrajni frustrativni konflikt i iscrpljujuća obiteljska situacija'', kako to proizlazi iz provedenog psihijatrijskog vještačenja, jedan je od niza faktora koji su utjecali na ponašanje optuženika tempore criminis i doveli do bitno smanjene ubrojivosti optuženika, a koju je prvostupanjski sud cijenio kao jednu od olakotnih okolnosti.

8.6. Slijedom navedenog, žalba optuženog S. L. zbog odluke o kazni nije osnovana.

8.7. Nasuprot navodima žalbe optuženika, u pravu je državni odvjetnik kada u žalbi navodi da se izrečenom kaznom zatvora u trajanju 10 godina neće ostvariti specijalna i generalna prevencija niti svrha kažnjavanja.

8.8. Tako pravilno u žalbi državni odvjetnik ističe kako je optuženik prilikom počinjenja kaznenog djela iskazao znatno veću kriminalnu količinu od one koju je cijenio sud, a s obzirom na sve utvrđene okolnosti počinjenja kaznenog djela iz kojih proizlazi da je optuženik, nakon što je zadao ozljedu nožem bratu, nastavio jesti i smireno razgovarao sa susjedom da neće njega nitko maltretirati za koje vrijeme je njegov brat, prema provedenom medicinskom vještačenju, pokušavao zaustaviti krvarenje i kretao se po dvorištu, uslijed čega se nalaze 4 veća područja krvarenja u dvorištu, da bi naposljetku uslijed obilnog krvarenja izgubio svijest. S tim u vezi, prvostupanjski sud je kao otegotno propustio cijeniti patnju koju je optuženik prouzrokovao oštećeniku, svom bratu, prilikom počinjenja kaznenog djela, s obzirom da smrt nije nastupila odmah te je oštećenik pokušavao doći do zraka i zaustaviti krvarenje dok nije izgubio svijest.

8.9. Isto tako, ispravno državni odvjetnik upire na dosadašnju prekršajnu kažnjavanost kao jednu od otegotnih okolnosti koju je sud propustio cijeniti. Naime, iz podataka u spisu proizlazi da je optuženik do sada višekratno prekršajno osuđivan i to presudom Općinskog suda u Bjelovaru broj PpJ-297/2020. pravomoćnom 28. kolovoza 2020. zbog nasilja u obitelji i tjelesnog nasilja prema ocu D. i pok. bratu D., te presudom Općinskog suda u Bjelovaru broj Pp-1097/2021. pravomoćnom 10. lipnja 2021., zbog ponovljenog obiteljskog nasilja u obitelji te ponovljenog nasilničkog ponašanja prema ocu primjenom tjelesnog nasilja. Osim toga, optuženiku su u vrijeme počinjenja predmetnog kaznenog djela bile naložene mjere opreza zabrane približavanja na razdaljini bližoj od 10 metara sada pokojnom bratu D. L. i zabrana uspostavljanja ili održavanja izravne ili neizravne veze s njim u kaznenom postupku koji se vodi na temelju potvrđene optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru broj KP-DO-461/2021-14 zbog kaznenog djela iz članka 117. KZ/11. Stoga, iako je prijašnje zlostavljanje žrtve bitno obilježje kaznenog djela iz članka 111. točka 3. KZ/11., u konkretnom slučaju radi se o kvantitativnom i kvalitativnom zlostavljanju koje premašuje zlostavljanje potrebno da bi se ostvarilo obilježje kaznenog djela teškog ubojstva. Isto tako, prvostupanjski sud je kao otegotno propustio cijeniti i da je optuženik osim što je ranije zlostavljao oštećenika, učestalo zlostavljao i svog oca.

8.10. S obzirom na naprijed navedene otegotne i olakotne okolnosti te uzimajući u obzir da je prvostupanjski sud, a kako je to već obrazloženo, određene okolnosti pogrešno cijenio kao olakotne, određene olakotne okolnosti precijenio, a određene otegotne okolnosti nije cijenio, prvostupanjska presuda je, prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika, preinačena u odluci o kazni na način da je optuženi S. L. za kazneno djelo iz članka 111. točka 3. KZ/11. zbog kojeg je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju članka 111. KZ/11., osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 16 godine, u koju kaznu je, na temelju članka 54. KZ/11., uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 29. kolovoza 2021. pa dalje.

8.11. Ovakva kazna zatvora u skladu je s utvrđenim otegotnim i olakotnim okolnostima, ličnosti optuženika te njegovim stupnjem krivnje, pri čemu je drugostupanjski sud imao u vidu i učestalost kaznenih djela počinjenih na štetu najbližih, obitelji.

8.12. Jedino ovakvom kaznom može se ostvariti svrha kažnjavanja, čime je izražena društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jača se povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utječe na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela i jača svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te će se omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo (članak 41. KZ/11.).

9. Slijedom svega navedenog, a kako pobijanom presudom nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 476. stavak 1. ZKP/08.-II pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 486. stavak 1. i članka 482. ZKP/08.-II odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 7. rujna 2022.

Predsjednik vijeća

Ivan Turudić,univ.spec.crim.,v.r.