REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 2709/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Glušića člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. B., S., OIB … , koju zastupa punomoćnica Z. D., odvjetnica u D., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB … , koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-6/2021-3 od 15. veljače 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, poslovni broj P-174/2020-8 od 26. studenoga 2020., u sjednici održanoj 7. rujna 2022.

r i j e š i o  j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije (dalje i: prijedlog) protiv drugostupanjske presude naznačivši u njemu četiri pitanja za koja smatra da su pravna pitanje važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP).

2. Tuženica na taj prijedlog nije odgovorila.

3. Prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.

4. Predmetni tužbeni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva tužiteljica je utemeljila na činjeničnim tvrdnjama iz kojih proizlazi kako smatra da je predmetnu nekretninu stekla na temelju zakona, dosjelošću. Nižestupanjski sudovi smatraju taj zahtjev neosnovanim s obzirom na utvrđenje da tužiteljica nije pošteni posjednik nekretnine.

5. Samo jedno od u prijedlogu četiri postavljena pitanja odnosi se na pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, naime, ono koje glasi: „Mora li tužiteljica dokazivati svoje poštenje posjeda?“, pri čemu tužiteljica upućuje na odredbu čl. 18. st. 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14) kojom je propisano da se posjed smatra poštenim osim ako se dokaže suprotno. Ono, međutim, nije važno za odluku u sporu, jer nižestupanjski sudovi nisu ni pošli od toga da se posjed tužiteljice ne bi smatrao poštenim, već su pošli od toga da je u postupku izvođenjem dokaza utvrđeno da taj posjed nije pošten.

6. Ostala tri pitanja odnose se na problematiku načela pravnoga jedinstva nekretnine i stjecanja prava vlasništva građenjem, dakle, na materijalno pravo primjena kojega nije odlučna u sporu u vezi sa stjecanjem prava vlasništva dosjelošću.

7. Kako niti jedno od pitanja nije važno za odluku u sporu, ne radi se o pravnim pitanjima u smislu odredaba čl. 385. st. 1. i čl. 385. a st. 1. ZPP te je na temelju odredbe čl. 392. st. 6. toga Zakona odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 7. rujna 2022.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v.r.