REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1742/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Glušića člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ingoteh d.o.o., Osijek, Ul. Martina Divalta 195, OIB 80617411375, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Župić & partneri d.o.o., Zagreb, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo regionalnoga razvoja i fondova Europske unije, Zagreb, Račkoga 6, OIB 69608914212, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4009/2020-2 od 22. studenoga 2021., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv- 741/17 od 20. srpnja 2020., u sjednici održanoj 7. rujna 2022.
r i j e š i o j e:
Tuženici se dopušta revizija protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4009/2020-2 od 22. studenoga 2021. radi pravnog pitanja koje glasi:
„Je li ovrhovoditelj prije podnošenja prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv Republike Hrvatske dužan obratiti se nadležnom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora u smislu odredaba čl. 186.a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19) te dolazi li takvim obraćanjem do zastoja zastarijevanja u smislu odredbe čl. 186.a st. 3. toga Zakona s učinkom u parničnom postupku koji je nastavljen nakon podnošenja prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave?“
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije (dalje i: prijedlog) protiv drugostupanjske presude radi pravnog pitanja koje u suštini glasi onako kako je to navedeno u izreci ovoga rješenja.
2. Tužitelj na taj prijedlog nije odgovorio.
3. Postupajući prema odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske ocijenilo je da je naznačeno pravno pitanje važno u smislu odredaba čl. 385. st. 1. i čl. 385.a st. 1. toga Zakona.
4. Ukazujući na razlog važnosti postavljenoga pitanja tuženica se pozvala na rješenje istoga drugostupanjskoga suda Pž 2204/2018-3 od 5. travnja 2018. kojim je ukinuto rješenje suda prvoga stupnja kojim je taj sud odbacio tužbu u postupku započetom podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave jer se tužitelj prije podnošenja prijedloga za ovrhu nije obratio tuženici Republici Hrvatskoj sa zahtjevom za mirno rješenje spora. Iz obrazloženja toga rješenja za zaključiti je da drugo vijeće istoga drugostupanjskog suda, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, suprotno pravnom shvaćanju izraženom u predmetnom rješenju, smatra kako se procesni institut obveznog obraćanja državi sa zahtjevom za mirno rješenje spora prije podnošenja tužbe, kao pretpostavke za vođenje parničnoga postupka, kako je to propisano odredbom čl. 186.a ZPP, ne može primijeniti na parnične postupke, kakav je i predmetni, koji su nastavak postupka započetog podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave javnome bilježniku. Također, pozvala se na rješenje Županijskog suda u Splitu Gž-3858/2016-2 od 5. prosinca 2017. kojim je taj sud ukinuo rješenje prvostupanjskoga suda kojim je tužba odbačena.
5. Prema shvaćanju ovoga revizijskoga suda (na pr. odluke Revd 2263/2021-2 od 25. svibnja 2021. i Revd 1248/2022-2 od 7. lipnja 2022.), pozivanjem na „ukidne“ odluke drugostupanjskih sudova ne može se ukazati na različitu sudsku praksu drugostupanjskih sudova jer se ne radi o pravomoćnim odlukama kojima se postupak završava i one nemaju značaj različitog pravnog shvaćanja na razini drugostupanjskih sudova, pa stoga nema ni potrebe za usuglašavanjem sudske prakse radi osiguranja jedinstvene primjene prava. Osim toga, rješenje Županijskog suda u Splitu Gž-3858/2016-2 od 5. prosinca 2017. doneseno je u parnici po tužbi radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, na koju je tužitelja uputio ovršni sud, pa se radi o situaciji koja se ni činjenično ni pravno ne može usporediti s predmetnom.
6. Međutim, uvažavajući to da obrazloženje odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž 2204/2018-3 od 5. travnja 2018. na koju se tuženica pozvala u usporedbi s pravnim shvaćanjem izraženim u predmetnoj drugostupanjskoj odluci ukazuje na to da bi u primjeni relevantnoga propisa mogla postojati različita sudska praksa drugostupanjskih sudova, a pored dodatne činjenice da o ovom pravnom pitanju nema prakse revizijskoga suda, valja zaključiti da postavljeno pitanje ima značaj za razvoj prava kroz sudsku praksu, dakle, valjane razloge važnosti u skladu s odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP.
7. Zato je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i 6. ZPP odlučeno kao u izreci.
Zagreb, 7. rujna 2022.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
Broj zapisa: eb30f-8d6b6
Kontrolni broj: 08b3b-089d0-5f1db
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=RENATA ŠANTEK, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
