REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: 3 Us I-460/2022-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga Suda Jasenki Beker, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužitelja P. O. iz P., OIB: …, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, kojeg zastupa opunomoćenica M. T.-A., službena osoba tuženika, radi invalidske mirovine, 7. rujna 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje Službe, Zagreb, KLASA: UP/II 141-02/21-01/03108623968, URBROJ: 341-99-05/3-21-8475 od 9. ožujka 2022. i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Požegi, KLASA: UP/I 141-02/21-01/03108623968, URBROJ: 341-17-05/3-21-7236 od 15. listopada 2021.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 141-02/21-01/03108623968, URBROJ: 341-99-05/3-21-8475 od 9. ožujka 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Požegi, KLASA: UP/I 141-02/21-01/03108623968, URBROJ: 341-17-05/3- 21-7236 od 15. listopada 2021. kojim je tužitelju, kao dosadašnjem korisniku invalidske mirovine, priznato i dalje pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad dijelom uzrokovanu 70% bolešću zadobivenoj u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a dijelom 30% bolešću izvan tih okolnosti.

2. Tužitelj u tužbi u bitnome navodi da je zahtjev za izmjenu razmjera uzroka nastupanja opće nesposobnosti za rad podnio nakon pravomoćnosti rješenja o priznavanju statusa HRVI iz Domovinskog rata kojim mu je priznato povećanje postotka oštećenja organizma s 50% na 60%, i to zbog pogoršanja šećerne bolesti sa 30% na 40%, dok je oštećenje organizma po osnovi Poliradikuloneuritidem (zapravo izraz Borelioze aktivirane tijekom sudioništva u VRA Bljesak) ostao na 40%. Osim toga, oštećenje organizma po osnovi PTSP-a ocijenjeno je sa manje od 20%, što znači da je i bolest PTSP-a posljedica sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu. Tužitelj nadalje ističe da je tuženik bez dužne pažnje i nekritički prihvatio nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka koje nije zasnovano na pravilima struke i stvarnom činjeničnom stanju. Naime, nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka ne sadrži niti jednu riječ koja bi obrazložila to da se ne povećava razmjer nastanka opće nesposobnosti za rad zbog bolesti koja je posljedica sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu, uz postojanje činjenice da je tužitelju pravomoćno priznato povećanje postotka invalidnosti zbog pogoršanja bolesti koja je posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu niti sadrži obrazloženje zbog čega se bolest PTSP-a ne uzima u obzir kod određivanja preostale radne sposobnosti jer je ista posljedica sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu, a oštećenje organizma po tom osnovu je manje od 20%. Predlaže Sudu saslušati stranke te poništiti osporavana rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da je osporavano rješenje doneseno u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa svim važećim zakonskim propisima, kao i da navodi i razlozi izneseni u tužbi nisu osnovani, odnosno nisu pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja. Slijedom navedenog, predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. U upravnom sporu Sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika te sve isprave koje prileže u istome.

5. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi članka 55. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – Odluka Ustavnog suda RH, 29/17. i 110/21., nastavno: ZUS), Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Na raspravi održanoj kod ovoga Suda dana 31. kolovoza 2022. tužitelj je ostao kod navoda iz tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva te je dodao da smatra kako mu treba biti priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad u većem postotku koji je u svezi obrane suvereniteta Republike Hrvatske, kao i da treba imati veću mirovinu obzirom da je kod njega došlo do pogoršanja zdravstvenih problema. Također, tužitelj je odustao od dokaznog prijedloga saslušanja stranaka u sporu. Službena osoba tuženika je na raspravi ostala kod svih navoda iz odgovora na tužbu te obrazloženja osporavanog rješenja.

7. Uvidom u predmetni spis utvrđeno je kako je upravni postupak pokrenut povodom zahtjeva tužitelja od 2. kolovoza 2021. za utvrđenje novog omjera postotka invalidnosti.

8. Iz stanja spisa tuženika proizlazi da je rješenjem Područnog ureda tuženika u Požegi, broj spisa 39922 od 5. siječnja 2007., na strani tužitelja utvrđena opća nesposobnost za rad uzrokovana 70% bolešću u svezi članka 2. stavka 2. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji („Narodne novine“, broj: 174/04., nastavno: ZOPHBDR), a 30% bolešću izvan tih okolnosti te je na osnovu toga tužitelju priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad prema odredbi članka 15. stavka 2. ZOPHBDR-a i članka 52. tada važećeg Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj: 102/98., 127/00., 59/01., 109/01., 147/02., 117/03., 30/04., 177/04.).

9. U međuvremenu je na snagu stupio Zakon o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., na snazi od 1. siječnja 2014., nastavno: ZOMO) kojim je u odredbi članka 39. stavka 4. propisano da potpuni gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti.

10. Među strankama je sporan utvrđeni omjer invalidnosti u svezi sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu te je li zdravstveno stanje tužitelja odgovarajuće ocijenjeno od strane ovlaštenih vještaka. Naime, tužitelj smatra da je omjer invalidnosti uzrokovan bolešću zadobivenom u obrani suvereniteta Republike Hrvatske veći od 70%, odnosno veći od onoga omjera koji su utvrdili ovlašteni vještaci te u tom smislu osporava utvrđenja nadležnih vještaka.

11. Uvidom u spis tuženika utvrđeno je kako su ovlašteni vještaci u prvom stupnju svojim nalazom i mišljenjem evidencijski broj vještačenja: 653370 od 15. rujna 2021., utvrdili da kod tužitelja nastavno postoji opća nesposobnost za rad, odnosno potpuni gubitak radne sposobnosti te zaključuju da na strani tužitelja nema pogoršanja zdravstvenog stanja u pogledu ranije utvrđene invalidnosti te je i dalje utvrđen uzrok invalidnosti 70% bolest u svezi članka 2. stavka 2. ZOPHBDR-a i 30% bolest izvan tih okolnosti.

12. Na temelju citiranog nalaza i mišljenja donijeto je prvostupanjsko rješenje od 15. listopada 2021. putem kojega je tužitelju i dalje priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad, s navedenim uzrokom invalidnosti. Na navedeno rješenje tužitelj je izjavio žalbu te je sukladno odredbi članka 133. stavka 3. ZOMO naloženo provođenje vještačenja po Vijeću viših vještaka, radi utvrđenja okolnosti nastupanja invalidnosti kod tužitelja.

13. Iz nalaza i mišljenja Vijeća viših vještaka, evidencijski broj vještačenja: 700349 od 17. prosinca 2021. vidljivo je da je tužitelj starosti 58 godina. Korisnik je invalidske mirovine zbog utvrđene opće nesposobnosti za rad od lipnja 2006. uzroka: 70% bolest u svezi sudjelovanja u Domovinskom ratu i 30% bolest izvan tih okolnosti. Radi priznavanja na pravo HRVI prema Drugostupanjskom liječničkom povjerenstvu broj: 6018/06 od 6. lipnja 2006. oštećenje organizma iznosi 50% stalno po osnovi bolesti Diabetes mellitus typ II 30% stalno, dg.: Status post poliradikuloneuritidem 40% stalno, PTSP – T 238 a, manje od 20%, ukupno oštećenje organizma je 50% za stalno. Pogoršanje šećerne bolesti, na inzulinskoj je terapiji. Zbog aortalne stenoze srca ugrađena je mehanička proteza 13. ožujka 2014. Nadalje se liječi po psihijatru, neurologu i kardiologu nakon preboljelog Re ICV u 5/2020. s posljedičnom lijevostranom hemiparezom (koja se povukla) i epi. Zaostala je slabost donjih ekstremiteta, kao posljedice preboljenja Mb Lyme tijekom Domovinskog rata uz kliničku sliku polineuropatije. U novom postupku traženja pogoršanja za pravo HRVI, 31. svibnja 2021. Vijeće viših vještaka u postupku revizije je mišljenja da se kod tužitelja javlja pogoršanje regulacije šećerne bolesti, uvedena inzulinska terapija te se šećerna bolest cijeni po T305 b s 40% uz ranije oštećenje stanja iza poliradikuloneuritisa 40% te PTSP prema T238 a manje od 20%. Ukupno oštećenje organizma iznosi 60% za stalno, dok se bolest srca i moždani udar ne dovode u vezu sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu (rješenje od 14. lipnja 2021.). Dakle, pogoršanje je utvrđeno radi šećerne bolesti te Vijeće viših vještaka smatra da 10% povećanja HRVI ne utječe na kumulativni razmjer od 70% prema ZOPHBDR-u. Shodno tome, postoji nastavno opća nesposobnost za rad, uzroka 70% bolest u svezi sudjelovanja u Domovinskom ratu i 30% bolest izvan tih okolnosti.

14. Dakle, i putem prvostupanjskog i drugostupanjskog vještačenja kod tužitelja je utvrđeno postojanje invalidnosti u vidu opće nesposobnosti za rad (potpunog gubitka radne sposobnosti) s uzrokom u omjeru 70% bolest u svezi članka 2. stavka 2. ZOPHBDR-a i 30% bolest koja je izvan tih okolnosti. Navedena vještačenja su suglasna kako u utvrđenju postojećih bolesti, tako i u ocjeni radne nesposobnosti i njenog uzroka.

15. Sud u cijelosti prihvaća provedena vještačenja, kao zakonita i sačinjena u skladu s pravilima struke, odnosno u skladu s odredbama Uredbe o metodologijama vještačenja („Narodne novine“, broj: 67/17., 56/18. nastavno: Uredba), budući su ista jasna u pogledu medicinske dokumentacije koja je bila predmet vještačenja, kao i po pitanju utvrđenih dijagnoza na strani tužitelja.

16. Stoga tužitelj navodima iz tužbe ne dovodi u dvojbu Sud o tome da je prilikom provođenja upravnog postupka i donošenja osporavane odluke došlo do povrede njegovih prava, obveza ili pravnog interesa. Pri tome valja naglasiti da je sva relevantna medicinska dokumentacija bila dostupna ovlaštenim vještacima i da su vještaci istu uzeli u obzir prilikom donošenja nalaza i mišljenja. Naime, ovdje radi o činjeničnim pitanjima medicinske naravi, a kako su vještaci svoje mišljenje pritom dostatno obrazložili i Sud ga stoga prihvaća. Tužitelj svojim navodima nije Sud doveo u dvojbu u pogledu medicinskih utvrđenja iz predmetnih nalaza i mišljenja, već iznosi svoja stajališta u svezi svog zdravstvenog stanja i spornog omjera invalidnosti, a koji omjer je po stajalištu ovoga Suda pravilno utvrđen, s jasnim obrazloženjem razgraničavanja bolesti koje je posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu i bolesti koje nisu nastale niti se pogoršale kao posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a suprotno tvrdnjama tužitelja.

17. Budući da Sud nije u mogućnosti sam ocjenjivati povezanost oštećenja zdravlja tužitelja po određenim dijagnozama sa spornim utvrđenim omjerom invalidnosti u svezi sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu, a kako tužitelj nije predložio izvođenje dokaza u ovom sporu, kojim bi se eventualno moglo dovesti u sumnju činjenično stanje utvrđeno u upravnom postupku, koje bi ukazalo na drukčiju ocjenu od one dane po nadležnim vještacima, Sud je donio odluku na temelju stanja spisa.

18. U skladu s tim stanjem, Sud je prihvatio ocjenu danu po stručnom tijelu medicinskog vještačenja, a koje je svoje obrazloženo mišljenje dalo po cjelovitoj medicinskoj dokumentaciji i prema kojem je obrazloženo da kod tužitelja i nadalje postoji opća nesposobnost za rad (potpuni gubitak radne sposobnosti) dijelom uzrokovana 70% bolešću zadobivenoj u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a dijelom 30% bolešću izvan tih okolnosti.

19. Slijedom navedenog, kako je osporavano rješenje doneseno na temelju mjerodavne stručne prosudbe, na način i u postupku propisanim zakonom, Sud ne nalazi osnove za ocjenu da bi osporavano rješenje bilo utemeljeno na nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, odnosno pogrešnoj primjeni materijalnog prava te se osporavano rješenje tuženika ocjenjuje zakonitim.

20. Slijedom iznijetog, a na temelju članka 57. stavak 1. ZUS-a, tužbeni zahtjev odbijen je kao neosnovan te je Sud donio odluku izreci presude.

U Osijeku 7. rujna 2022.

Sutkinja

Jasenka Beker v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).