Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-1073/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca Vedrane Perkušić predsjednice vijeća, Marije Šimičić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i mr. sc. Ivana Tironija člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja R. J. iz Z., OIB: ..., 2. tužitelja T. J. iz Z., OIB: ..., 3. tužitelja K. J. iz Z., OIB: ..., 4. tužitelja L. J. iz K., OIB: ... i 5. tužiteljice Z. J. iz Z., OIB: ..., svi zastupani po punomoćniku D. J., odvjetniku iz Z., protiv 1. tuženika B. K. d.o.o. Z., OIB: ... i 2. tuženika E. & S. B. d.d. R., OIB: ..., oba zastupana po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva B. & P. iz Z., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi 1. tužitelja R. J., 2. tužitelja T. J., 3. tužitelja K. J., 4. tužitelja L. J. i 5. tužiteljice Z. J. protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj: 14 P- 1054/19-27 od 19. svibnja 2022., u sjednici održanoj 7. rujna 2022.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se žalba 1. tužitelja R. J., 2. tužitelja T. J., 3. tužitelja K. J., 4. tužitelja L. J. i 5. tužiteljice Z. J. kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj: 14 P-1054/19-27 od 19. svibnja 2022.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev 1. tužitelja R. J., 2. tužitelja T. J., 3. tužitelja K. J., 4. tužitelja L. J. i 5. tužiteljice Z. J. (u daljnjem tekstu: tužitelji), koji glasi:
Utvrđuje se da nije sklopljen, pa da stoga ne proizvodi nikakve pravne učinke Ugovor o ustupu tražbine od 27. siječnja 2017. godine između tuženika pod 1) B. K. d.o.o., Z., zastupano po predsjednici uprave T. M. P. i članu uprave I. A. i tuženika pod 2) E. & S. B. d.d., R., zastupano po članu uprave S. J. i članu uprave Z. M., koji Ugovor je ovjerio javni bilježnik M. M. iz Z. pod br. OV-1758/ 17 od 31. siječnja 2017. godine. kojim ugovorom se ustupaju tražbine dužnika I. G. J. d.o.o. za trgovinu i usluge Z., i to temeljem Ugovora o kreditu br. 5104391407 od 21.9.2009., te Ugovora o kreditu br.5301957579 od 26.1.2010., za koje tražbine je upisano založno pravo na nekretninama oznake č.z. 4425/2 k.o. Z., upisano u zk.ul.br. 180, koje založno pravo je upisano temeljem Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju br.ES688/06- 1 sklopljenog dana 07. kolovoza 2006. g solemniziranog kod javnog bilježnika V. P. iz Z., pod br. OU-1084/06-1., što su tuženici dužni priznati a tuženik pod 1) i trpjeti da se temeljem ove presude, a po pravomoćnosti iste izvrši upis brisanja, ustupanja založnog prava, posl.br. Z-5405/2017 u zk. ulošku broj 180 k.o. Z. na č.z. 4425/2 k.o. Z., s imena tuženika B. K. d.o.o., Z., OIB: ..., za iznos od 200.000,00 EUR (slovima: dvijestotisućaeura), u kunskoj protuvrijednosti uvećano za redovne ugovorene kamate, ugovorene kamate za zakašnjenje u plaćanju , odnosno zakonske zatezne kamate, ukoliko budu više od provizije, naknade i troškovi prisilne naplate, bilo sudske ili izvansudske, sve u roku od 15 dana.“ (točka I. izreke).
1.1. Istom presudom odbijeni su kao neosnovani eventualno kumulirani tužbeni zahtjevi koji glase:
"1. Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika pod 1) B. K. d.o.o., Z., OIB: ... kao i tuženika pod 2) E. & S. B. d.d., R., OIB: ... prema dužniku I. G. J. d.o.o., po osnovu Ugovora o kreditu br.5104391407 od 21.09.2009., te Ugovora o kreditu br.5301957579 od 26.1.2010., niti prema tužiteljima pod 4) L. J. OIB: ... i pod 5. Z. J. OIB: ... na temelju Ugovora o okvirnom iznosu i zaduženju i osiguranju br. ES 688/06-1, koji je sklopljen 7. kolovoza 2006.g. i solemniziran kod javnog bilježnika V. P. iz Z. br. UO-1084/06-1, i temeljem kojeg je upisano založno pravo na nekretnini oznake č.z. 4425/2 k.o. Z., radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 200.000,00 EUR-a, 14.8.2006., pod br. Z-8802/06, odnosno na temelju Ugovora o ustupu tražbine sklopljenog 27. siječnja 2017., ovjerenog 31. siječnja 2017. kod javnog bilježnika M. M. iz Z. br. OV-1758/17, temeljem kojeg je pod br. Z-5405/2017, uknjiženo ustupanje založnog prava, na predmetnoj nekretnini u korist tuženika pod 1) , što su tuženici dužni priznati, pa su slijedom toga tužitelji pod 1) R. J., OIB: ..., pod 2) T. J., OIB: ... i pod 3) K. J., OIB: ... ovlašteni temeljem ove presude, a po pravomoćnosti iste zatražiti i postići u zk. ulošku broj 180 k.o. Z. na č.z. 4425/2 k.o. Z. upis brisanja založnog prava radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 200.000,00 EUR (slovima:dvijestotisućaeura) u Kunskoj protuvrijednosti uvećano za redovne ugovorene kamate, ugovorene kamate za zakašnjenje u plaćanju, odnosno zakonske zatezne kamate ukoliko budu više te provizije, naknade, i troškovi prisilne naplate bilo sudske ili izvansudske, s imena tuženika B. K. d.o.o., Z., OIB: ..., sve u roku od 15 dana.
2. Utvrđuje se da je ništetan i da ne proizvodi nikakve pravne učinke, Ugovor o ustupu potraživanja od 27. siječnja 2017. zaključen između tuženika pod 1) B. K. d.o.o., Z., zastupano po predsjednici uprave T. M. P. i članu uprave I. A. i tuženika pod 2) E. & S. B. d.d., R., zastupano po članu uprave S. J. i članu uprave Z. M., koji Ugovor je ovjerio javni bilježnik M. M. iz Z. pod br. OV-1758/17 od 31. siječnja 2017. godine, kojim ugovorom se ustupaju tražbine dužnika I. G. J. d.o.o. za trgovinu i usluge Z., i to temeljem Ugovora o kreditu br.5104391407 od 21.09.2009., te Ugovora o kreditu br.5301957579 od 26.01.2010.g. , a radi osiguranja kojih tražbina je upisano založno pravo na nekretninama oznake č.z.4425/2 k.o. Z., u zk.ul.br. 180, temeljem Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju br. ES-688/06-1 sklopljenog dana 07. kolovoza 2006. g solemniziranog kod javnog bilježnika V. P. iz Z., pod br.OU-1084/06-1., slijedom čega se ima izvršiti upis brisanja ustupanja založnog prava, posl.br. Z-5405/2017 u zk. ulošku broj 180 k.o. Z. na č.z. 4425/2 k.o. Z., s imena tuženika B. K. d.o.o., Z., OIB: ..., sve u roku od 15 dana.“ (točka II. izreke).
1.2. Odlukom o troškovima postupka sadržanoj u toj presudi naloženo je tužiteljima da I-tuženiku B. K. d.o.o., Z. i II-tuženiku E. & S. B. d.d., R. (u daljnjem tekstu: tuženici) naknade parnični trošak u iznosu od ukupno 5.500,00 kn, i to po 2.750,00 kn svakome od tuženika, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe (točka III. izreke).
2. Protiv te presude žale se tužitelji pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11.-pročišćen tekst, 25/13., 43/13., 89/14.-Odluka USRH i 70/19. – u daljnjem tekstu: ZPP), koji se Zakon u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe članka 107. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 80/22.), s prijedlogom da se preinači shodno žalbenim navodima, podredno, da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
2.1. U odgovoru na žalbu tuženici su osporili sve žalbene navode tužitelja kao neosnovane te su predložili da se žalba kao takva odbije.
2.2. Žalba nije osnovana.
3. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.
3.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuju tužitelji jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.
3.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog tužitelja pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
3.3. Predmet spora je glavni (prvi) zahtjev tužitelja za utvrđenjem da nije sklopljen, pa stoga da ne proizvodi nikakve pravne učinke ugovor o ustupu tražbine od 27. siječnja 2017. sklopljen između tuženika, a kojim ugovorom se ustupaju tražbine dužnika I. G. J. d.o.o. za trgovinu i usluge Z., a sve detaljnog sadržaja navedenog u točki I. izreke, pobijane odluke. Isto tako, predmet spora su i eventualni kumulirani (drugi) tužbeni zahtjevi (ako se utvrdi da glavni zahtjev nije osnovan), a kojim se traži utvrđenje da ne postoji tražbina 1. tuženika B. K. d.o.o., Z., kao i 2. tuženika E. & S. B. d.d., R., po osnovi ugovora o kreditu od 21. rujna 2009., te ugovora o kreditu od 26. siječnja 2010., niti prema IV-tužitelju L. J. i V-tužiteljici Z. J. na temelju ugovora o okvirnom iznosu i zaduženju i osiguranju koji je sklopljen 7. kolovoza 2006. i temeljem kojeg je upisano založno pravo na nekretnini oznake č.z. 4425/2 k.o. Z., radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 200.000,00 EUR-a, 14. kolovoza 2006., kao i da je ništetan i da ne proizvodi nikakve pravne učinke ugovor o ustupu potraživanja od 27. siječnja 2017. zaključen između 1. tuženika B. K. d.o.o., Z. i 2. tuženika E. & S. B. d.d., R., kojim ugovorom se ustupaju tražbine dužnika I. G. J. d.o.o. za trgovinu i usluge Z., i to temeljem Ugovora o kreditu od 21. rujna 2009., te ugovora o kreditu od 26. siječnja 2010. , a radi osiguranja kojih tražbina je upisano založno pravo na nekretninama oznake č.z.4425/2 k.o. Z., u zk.ul.br. 180, a kako je to sve detaljno navedeno u točki II. izreke, pobijane odluke.
4. Između stranaka nije sporno, a što proizlazi i iz rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Tt-1472312 od 22. listopada 2014., da je firma glavni dužnik I. G. J. d.o.o. brisana iz sudskog registra, odnosno da nije postojala u trenutku zaključenja ugovora o ustupu tražbine od 27. siječnja 2017. sklopljenim između tuženika, a brisan je iz sudskog registra jer nije postupio po zakonskoj obvezi da objavi godišnja izvješća.
5. Iz stanja spisa i utvrđenja prvostupanjskog suda bitnom proizlazi sljedeće odlučno činjenično stanje:
-da iz izvatka iz zemljišne knjige proizlazi kako je čest. zem. 4425/2, pašnjak površine 245 m2 upisana u zk. ul. 180 k.o. Z. u korist suvlasnika R. J., T. J. i K. J. za 1/3 dijela svakog (I-tužitelja, II-tužitelja i III-tužitelja u ovom postupku), te da je 14. kolovoza 2006. pod brojem Z-8802/06 uknjiženo založno pravo radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 200.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti uvećano za kamate, provizije i naplate u korist E. & S. B. d.d., R., i da je 13. ožujka 2017. pod brojem Z-5405/17 uknjiženo ustupanje založnog prava ugovorom o ustupu tražbine u korist 1. tuženika B. K: d.o.o., Z.,
- da iz rješenja Općinskog suda u Zadru broj Ovr-2374/2012 od 31. ožujka 2017. u pravnoj stvari ovrhovoditelja E. & S. B. d.d., R. protiv ovršenika L. J. i Z. J. proizlazi kako je obustavljena ovrha i ukinute sve provedene radnje te je brisana zabilježba ovrhe na teret čest. zem. 4425/2 k.o. Z. u zk. ul. 180 kao vlasništvo ovršenika jer je ovrhovoditelj podneskom od 7. veljače 2017. povukao prijedlog za ovrhu,
- da iz ugovora o ustupu tražbine od 27. siječnja 2017. proizlazi kako je zaključen između E. & S. B. d.d., R. kao cedenta, te B. K. d.o.o., Z. kao cesionara i da se citiranim ugovorom ustupa tražbina koju cedent E. & S. B. d.d., R. ima prema dužniku I. G. d.o.o. za trgovinu i usluge Z., kao cesusu, i to temeljem Ugovora o kreditu broj 5104391407 od 21. rujna 2009. i Ugovora o kreditu broj 5301957579 od 26. siječnja 2010.,
- da dalje iz toga ugovora proizlazi kako ugovorne strane suglasno utvrđuju da je radi osiguranja tražbina u korist cedenta zasnovano sredstvo osiguranja: založno pravo na nekretninama uknjiženo u korist cedenta E. & S. B. d.d., R. kao založnog vjerovnika na teret nekretnine upisane kod Općinskog suda u Zadru zk. ul. 180 k.o. Z. u naravi pašnjak površine 245 m2 na čest. zem. 4425/2, a koje založno pravo je upisano pod poslovnim brojem Z-8802/06, sve temeljem ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju broj ES 688/06-1 sklopljenog 7. kolovoza 2006., i da cedent E. & S. B. d.d., R. ovim ugovorom ovlašćuje cesionara B. K. d.o.o., Z. da bez ikakve daljnje suglasnosti cedenta ishodi u zemljišnim knjigama nadležnog suda upis prijenosa predmetnog založnog prava, te da založnim vjerovnikom umjesto cedenta postaje cesionar,
- da iz ugovora o dugoročnom kreditu od 21. rujna 2009., proizlazi kako su II- tuženik E. & S. B. d.d., R. i I. G. J. d.o.o. za trgovinu i usluge Zagreb, kao korisnik kredita, sklopili ugovor o dugoročnom kreditu broj ... u iznosu od 83.115,00 EUR te da se radi o kreditu za trajna obrtna sredstva; da je iznos mjesečne rate kredita 1.539,17 EUR, te je način vraćanja ugovoren u 54 mjesečne rate nakon isteka počeka, a rok vraćanja 60 mjeseci; da su instrumenti osiguranja vraćanja: tri komada bjanko akceptiranih mjenica korisnika kredita s klauzulom „bez protesta” i mjeničnim očitovanjem i Ugovor o solidarnom jamstvu broj 5104391407 sklopljen između banke i solidarnog jamca Z. J., te je dokaz o zasnovanom teretu kao instrument osiguranja; da se ugovor smatra sastavnim dijelom ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranja broj ES688/06-1 od 7. kolovoza 2006. i njegovih eventualnih pripadajućih aneksa i da instrument osiguranja ugovoren i zasnovan temeljem navedenog Ugovora broj ES688/06-1 služi kao osiguranje naplate tražbine po ovom ugovoru,
- da iz ugovora o dugoročnom kreditu od 26. siječnja 2010., proizlazi kako su 2. tuženik E. & S. B. d.d., R. i I. G. J. d.o.o. za trgovinu i usluge Z., kao korisnik kredita, sklopili ugovor o dugoročnom kreditu broj ... u iznosu od 9.700,00 EUR u protuvrijednosti u kunama te da se radi o kreditu revolving kredit.; da je rok korištenja kredita po odobrenju počevši s 27. siječnja 2010. s rokom vraćanja 26. srpnja 2010.; da su instrumenti osiguranja vraćanja: dva komada bjanko akceptiranih mjenica korisnika kredita s klauzulom „bez protesta” i mjeničnim očitovanjem i Ugovor o solidarnom jamstvu broj 5301957579 sklopljen između banke i solidarnog jamca Z. J., te je dokaz o zasnovanom teretu kao instrument osiguranja hipoteka na nekretnini; da ugovorne strane suglasno utvrđuju da se ovaj Ugovor smatra sastavnim dijelom ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranja broj ES688/06- 1 od 7. kolovoza 2006. i njegovih eventualnih pripadajućih aneksa i da Instrument osiguranja ugovoren i zasnovan temeljem navedenog ugovora broj ES688/06-1 služi kao osiguranje naplate tražbine po ovom ugovoru,
- da iz ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju od 7. kolovoza 2006. proizlazi kako je zaključen između E. & S. B. d.d., R., te I. G. J. d.o.o., zastupanog po direktoru L. J., kao dužnika, L. J. kao protivnika osiguranja i Z. J. kao protivnika osiguranja,
- da dalje, iz tog ugovora proizlazi kako će na temelju odluke banke od 7. kolovoza 2006. banka dužniku odobravati kredite, izdavati garancije, otvarati akreditive s odloženim polaganjem pokrića i odobravati druge plasmane iz registrirane djelatnosti banke do ukupnog iznosa od 200.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke na dan plaćanja; da će banka i dužnik za svaki pojedinačni pravni posao sklopiti poseban ugovor; da radi osiguranja pravovremenog i urednog izvršavanja obveza iz ovog ugovora, kao i pojedinačnih ugovora, protivnik osiguranja daje banci založno pravo na nekretnini upisanoj u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru u zk. ul. br. 180 k.o. Z. oznake čest. zem. 4425/2 u naravi pašnjak površine 245 m2; da protivnici osiguranja izjavljuju da su suglasni da se radi osiguranja novčane tražbine banke može neposredno bez daljnjeg odobrenja uknjižiti založno pravo (hipoteka) na navedenoj nekretnini; da stranke sporazumno utvrđuju da je vrijednost nekretnine 260.121,64 EUR, te da će se u slučaju prisilne prodaje nekretnine, ista prodavati sukladno odredbama čl. 97. Ovršnog zakona i da je ugovor solemniziran pod brojem OU-1084/06 dana 11. kolovoza 2006,
- da iz ugovora o solidarnom jamstvu od 21. rujna 2009. proizlazi kako su E. & S. B. d.d., R. i Z. J., kao jamac-platac, sklopili ugovor o solidarnom jamstvu broj 5104391407 kojim su suglasne da banka i društvo I. G. J. d.o.o., kao glavni dužnik, sklopili ugovor o kreditu broj 5104391407 u iznosu od 83.115,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti; da jamac platac potpisom ovog ugovora potvrđuje da je u cijelosti upoznat sa sadržajem ugovora kao i svim pravima i obvezama glavnog dužnika koje proizlaze iz ugovora, te da se neopozivo obvezuje da će na prvi poziv banke i bez odgađanja u cijelosti podmiriti sve obveze glavnog dužnika koje proizlaze iz ugovora; da je instrument osiguranja jedna vlastita bianco mjenica jamca platca s klauzulom „bez protesta” i da potpisom ugovora jamac plata jamči svom svojom imovinom te ovlašćuje banku da bianco mjenicu u slučaju neispunjenja obveza jamca platca ispuni na dospjeli neplaćeni iznos tražbine.
6. Na temelju utvrđenog, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je odbio glavni tužbeni zahtjev tužitelja, kao i eventualni, pri čemu je pravilno smatrao da nisu u pravu tužitelji kada tvrde da bi se kod predmetnog ustupa na temelju Ugovora o ustupu tražbine od 27. siječnja 2017. sklopljenim između 1. tuženika E. & S. B. d.d., R. kao cedenta i 2. tuženika B. K. d.o.o., Z. kao cesionara, radilo o nedopuštenoj činidbi i nepostojećoj tražbini samo iz razloga što je cesus (I. G. J. d.o.o.), brisan iz sudskog registra prije zaključenja tog Ugovora o ustupu tražbine (ugovora o cesiji), a zbog čega cesus nije bio obaviješten o zaključenju istoga.
6.1. Pri tome je prvostupanjski sud pravilno naveo, a suprotno tvrdnjama tužitelja, da u konkretnom slučaju za prijenos tražbine koju je 2. tuženik kao vjerovnik prenio na 1. tuženika kao treću osobu, nije bio potreban pristanak dužnika I. G. J. d.o.o., pa da ni činjenica što o ustupanju potraživanja nije bio obaviješten taj dužnik nema za posljedicu nevaljanost Ugovora o ustupanju tražbine jer je cesija prema odredbi članka 80. stavka 1. Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21. – u daljnjem tekstu: ZOO) dvostran, a ne trostran pravni posao i da za valjanost tog posla nije potreban pristanak dužnika.
6.2. Nadalje je prvostupanjski sud naveo kako je odredbom članka 82. stavkom 1. ZOO-a, propisano da za prijenos potraživanja nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o izvršenom ustupanju, a prema stavku 2. tog članka ispunjenje izvršeno ustupitelju prije obavijesti o ustupanju pravovaljano je i oslobađa dužnika obveze, ali samo ako nije znao za ustupanje, inače obveza ostaje i on ju je dužan ispuniti primaocu.
6.3. Stoga je taj sud osnovano zaključio da jedino u slučaju kad bi vjerovnik i dužnik ugovorili da vjerovnik neće moći prenijeti tražbinu na drugog ili da je neće moći prenijeti bez pristanka dužnika, da bi uvjet za valjanost ugovora bio pristanak dužnika, a što nije ovdje slučaj. Točno je da je vjerovnik (ustupitelj) u smislu citirane odredbe članka 82. stavka 1. ZOO-a, obvezan obavijestiti dužnika, ali to nije uvjeti za valjanost ugovora o ustupu, odnosno obavijest o izvršenom ustupanju tražbine nije bitna za valjanost ugovora o ustupu, jer obavijest o ustupanju ima pravni učinak samo u odnosu na to kome je dužnik obvezan ispuniti činidbu, odnosno na valjanost ispunjenja, jer od trenutka obavijesti dužnik može valjano ispuniti obvezu samo cesionaru-novom vjerovniku, a ispuni li dužnik obvezu starom vjerovniku nakon ustupa tražbine, ali prije obavijesti, oslobađa se obveze prema novom vjerovniku samo ako nije znao za ustupanje.
6.4. U ovom slučaju iz sadržaja Ugovora o ustupu i prijenosu prava i tražbina od 27. siječnja 2017. proizlazi kako je ovdje 2. tuženik E. & S. B. d.d., kao cedent, 1. tuženiku B. K. d.o.o., kao cesionaru, ustupio svoja prava, potraživanja i koristi, koja kao cedent ima prema dužniku (cesusu) I. G. J. d.o.o., s time što je cedent iz navedenog Ugovora izričito dozvolio i ovlastio cesionara tim Ugovorom da se upiše kao novi založni vjerovnik navedenim Ugovorom, koju uknjižbu je cesionar i proveo u svoju korist, pa je pravilno prvostupanjski sud smatrao utvrđenim da je na 1. tuženika B. K. d.o.o. temeljem dostavljenih isprava prešla tražbina osigurana uknjižbom založnog prava, a čime je po samom zakonu na njega prešlo i navedeno založno pravo i da je bio ovlašten ishoditi upis stečenoga prava u zemljišnoj knjizi, a kako bi mogao izvršavati ovlasti koje ima na temelju založnog prava koje je na njega prešlo zajedno s tražbinom.
7. Kako je odredbom članka 80. stavka 1. ZOO-a propisano da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga, a kako je odredbom članka 81. stavka 1. ZOO- a, propisano da s tražbinom prelaze na primatelja i sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl., to i ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da je na 1. tuženika B. K. d.o.o. (pogrešno u obrazloženju pobijane odluke navedeno tužitelj pod 1.), temeljem dostavljenih isprava prešla tražbina 2. tuženika osigurana uknjižbom založnog prava.
7.1. Za ukazati je, a što je pravilno naveo i prvostupanjski sud, da prema odredbi članka 319. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96., 68/98., 137/99. - Odluka USRH, 22/00. - Odluka USRH, 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14., 81/15. -pročišćeni tekst i 94/17.- ispravak pročišćenog teksta – u daljnjem tekstu: ZV), prijeđe li na bilo kojem pravnom temelju tražbina osigurana založnim pravom na drugu osobu, na nju je time ujedno prešlo i to založno pravo bez posebnoga pravnoga temelja za to i bez posebnoga načina stjecanja, osim ako je što drugo bilo određeno, dok je odredbom članka 320. stavka 2. ZV-a, propisano da će novi vjerovnik moći izvršavati ovlasti koje ima na temelju hipoteke koja je prešla na njega zajedno s tražbinom koju osigurava pošto ona bude upisana u zemljišnim knjigama kao njegovo pravo.
7.2. Imajući na umu sve navedeno, i ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da činjenica što je glavni dužnik I. G. J. d.o.o. brisan iz sudskog registra 22. listopada 2014., da nije od utjecaja na postojanje tražbine ni na valjanost Ugovora o ustupu tražbine od 27. siječnja 2017., koja je tražbina prenesena tim Ugovorom s 2. tuženika na 1. tuženika jer brisanje tog glavnog dužnika iz sudskog registra ne predstavlja prepreku da raniji vjerovnik 2. tuženik svoju tražbinu koju je imao prema glavnom dužniku prenese na novog vjerovnika, treću osobu, u ovom slučaju 1. tuženika.
7.3. Budući da je navedeni Ugovor o ustupu sklopljen između tuženika sukladno prethodno citiranim odredbama, kao i odredbi članka 2. ZOO-a, kojom je propisano da sudionici u prometu slobodno uređuju obvezne odnose, a ne mogu ih uređivati suprotno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva, i da taj Ugovor nije ništetan prema odredbi članka 322. stavku 1. ZOO-a, kojom je propisano, da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo, to neosnovano tužitelji tvrde da Ugovor o ustupu nije sklopljen i da ne proizvodi nikakve pravne učinke te da ne postoji tražbina tuženika, kao i da je ništetan, a time i da se briše upisano založno pravo.
8. Ovaj žalbeni sud prihvaća utvrđenje prvostupanjskog suda da je na 1. tuženika temeljem dostavljenih isprava prešla tražbina osigurana uknjižbom založnog prava po samom zakonu (na temelju prethodno citiranih odredbi ZOO-a i ZV-a), odnosno da je na njega prešlo i upisano založno pravo, pa je isti ovlašten ishoditi upis stečenoga prava u zemljišnoj knjizi na temelju odredbe članka 15. stavka 3. („Narodne novine“, broj 91/96., 68/98., 137/99., 114/01., 100/04., 107/07., 152/08., 126/10., 55/13., 60/13. i 108/17.). a kako bi mogao izvršavati ovlasti koje ima na temelju založnog prava koje je na njega prešlo zajedno s tražbinom (članak 320. stavak 2. ZV-a).
9. U odnosu na žalbene navode tužitelja, koje je iznosio i tijekom postupka, da glavni dužnik-cesus I. G. J. d.o.o. nije obaviješten o cesiji jer nije više postojao u vrijeme sklapanja Ugovora o ustupu, pa da se radi o nepostojećoj, odnosno nemogućoj činidbi, ističe se da je pravilno prvostupanjski sud naveo, da iako u cesiji postoje tri osobe, da je cesija dvostrani, a ne trostrani pravni posao, što znači da za perfekciju ugovora nije potreban pristanak glavnog dužnika, pri čemu se pravilno pozvao na odredbu članka 82. ZOO-a, jer činjenica što o ustupu nije bio obaviješten dužnik ne dovodi u pitanje pravnu valjanost ugovora o ustupanju jer obavijest o obavljenom ustupanju dužniku nije bitna za valjanost ugovora o cesiji.
9.1. Isto tako, neosnovano tužitelji ponavljaju i da bi se u konkretnom slučaju radilo o nepostojećoj obavezi, jer je dužnik-cesus I. G. J. d.o.o. prestao postojati u vrijeme zaključenja spornog Ugovora o ustupu. Naime, bez obzira na činjenicu što je cesus I. G. J. d.o.o. brisan iz sudskog registra i što je prestao postojati, ne znači da je prestalo postojati potraživanje vjerovnika, kao i založno pravo, ovdje 2. tuženika E. & S. B. d.d. i da on kao vjerovnik nije mogao valjanim Ugovorom o ustupu tražbine, cesijom prenijeti na drugog vjerovnika, ovdje 1. tuženika B. K. d.o.o., pa činjenica što je glavni dužnik bio brisan iz sudskog registra u vrijeme sklapanja Ugovora o ustupu, ne utječe ni na valjanost istoga, a kojim je tražbina, kao i sredstvo osiguranja tražbine, založno pravo preneseno na novog vjerovnika, ovdje 1. tuženika.
9.2. Neosnovano u žalbi tužitelji tvrde i da bi predmetni Ugovor o ustupu tražbine bio protivan odredbi članka 285. ZOO-a, odnosno da bi bio prividan ugovor, kada to ne proizlazi iz utvrđenja i zaključaka prvostupanjskog suda, s time što nije protivan ni odredbama članka 6. i 10. ZOO-a. U ovom slučaju Ugovor o ustupu tražbine od 27. siječnja 2017. sklopili su 2. tuženik kao cedent i 1. tuženik kao cesionar, i isti su kao takvi Ugovor potpisali i kao ugovorne strane suglasno ugovorile sve svoje obveze u istom, a kako potraživanje 2. tuženika kao ranijeg vjerovnika brisanjem iz registra glavnog dužnika nije prestalo, to proizlazi da je taj Ugovor pravno valjan i da se ne radi o prividnom ugovoru koji ne bi imao učinka među ugovornim stranama.
9.3. U odnosu na daljnje žalbene navode tužitelja kojim tvrde da Ugovorom o ustupu nije preneseno potraživanje osigurano založnim pravom na nekretninama upisanim u zk. ul. 180, k.o. Z., za odgovoriti je, da iz sadržaja članka 4. toga Ugovora proizlazi suprotno, a u kojem je detaljno opisano ovlaštenje i prijenos založnog prava na nekretnini upisanoj u tom zk.u. s 2. tuženika kao cedenta na 1. tuženika kao cesionara.
9.4. Nisu osnovani ni žalbeni navodi tužitelja da je prvostupanjski sud donoseći pobijanu odluku zauzeo pretjerano formalistički stav, kada je zaključio da je cesija moguća bez postojanja cesusa jer time nije prestala tražbina zbog koje je upisano založno pravo na nekretnini u zk. ul. 180 k.o. Z., na temelju Ugovora o dugoročnom kreditu od 21. rujna 2009. i Ugovora o kratkoročnom revolving kreditu od 26. siječnja 2010., koji su sastavni dio Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranja od 7. kolovoza 2006., a što sve proizlazi iz sadržaja tih Ugovora. Naime, iz članka 6. Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranja od 7. kolovoza 2006., proizlazi da su 4. tužitelj L. J. i 5. tužiteljica Z. J. dopustili 2 .tuženiku da upiše založno pravo na nekretnini upisanoj u tom zemljišnoknjižnom ulošku 180 k.o. Z., radi osiguranja tražbine od 200.000,00 EUR-a, u kunskoj protuvrijednosti, a kojeg se Ugovora sastavnim dijelom smatra Ugovor o dugoročnom kreditu od 21. rujna 2009. i Ugovor o kratkoročnom revolving kreditu od 26. siječnja 2010., što sve proizlazi iz sadržaja tih Ugovora. Kako su predmet Ugovora o ustupu tražbine od 27. siječnja 2017. upravo ti Ugovori, odnosno Ugovor o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranja od 7. kolovoza 2006., kojeg su sastavni dijelovi i navedeni Ugovori o kreditima, dok je založno pravo na nekretnini upisano uz suglasnost suvlasnika 4. tužitelja i 5. tužiteljice, a čime su pristali da se otplata predmetnih kredita može osigurati njihovom nekretninom upisanom u citiranom zk. ul., pa su neosnovani i ti žalbeni navodi.
9.5. Ostali žalbeni navodi su sadržajno činjenični prigovori koji se sastoje od iznošenja vlastitih zaključaka, a suprotnih pravilnim utvrđenjima i zaključcima prvostupanjskog suda, koja kao takva prihvaća i ovaj sud, što se ponovno ističe.
10. Stoga je pravilno postupio prvostupanjski sud kada je odbio kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev tužitelja, kao i eventualno kumulirane zahtjeve, jer tužitelji nisu dokazali da Ugovor o ustupu tražbine od 27. siječnja 2017. nije sklopljen ili da postoji koja okolnost koja bi taj ugovor činila ništetnim u smislu odredbe članka 322. ZOO-a, kao što nisu dokazali ni da bi se u konkretnom slučaju radilo o nepostojećoj tražbini tuženika, pa da bi se trebao izvršiti upis brisanja ustupanja založnog prava u zemljišnoj knjizi temeljem tog Ugovora.
11. Pravilna je i odluka o troškovima postupka jer se temelji na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a u vezi s člankom 155. ZPP-a, s tim što je ni tužitelji posebnim žalbenim navodima ne osporavaju.
12. S obzirom na navedeno, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu te odlučiti kao u izreci ove odluke.
U Splitu 7. rujna 2022.
Predsjednica vijeća:
Vedrana Perkušić, v. r.
