REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1348/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Glušića člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice T. V., Z., OIB … , koju zastupa punomoćnik Z. K., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB … , koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-53/2020-2 od 5. studenoga 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1443/2019-17 od 31. listopada 2019., u sjednici održanoj 7. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e:

I. Preinačuju se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R- 53/2020-2 od 5. studenoga 2020. i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1443/2019-17 od 31. listopada 2019. i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA za MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA, isplatiti tužiteljici T. V. iz Z., po osnovi naknade za nabavu građanskih odijela i obuće za 2014., 2015., 2016., 2017. i 2018. godinu, iznos od neto

15.798,72

kuna

(slovima: petnaesttisućasedamstodevedesetosamkunaisedamdesetdvijelipe), sa zateznim kamatama po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena do 31.07.2015., a od 01.08.2015. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, tekućim na:

- iznos od 3.030,32 kn počev od 01.01.2015. godine pa do isplate,

- iznos od 3.030,32 kn počev od 01.01.2016. godine pa do isplate,

- iznos od 3.027,04 kn počev od 01.01.2017. godine pa do isplate,

- iznos od 3.027,04 kn počev od 01.01.2018. godine pa do isplate,

- iznos od 3.684,00 kn počev od 01.01.2019. godine pa do isplate, u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 7.500,00 kuna sa zateznom kamatom tekućem od 31.10.2019. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 8 dana.“

II. Nalaže se tužiteljici da tuženici nadoknadi parnične troškove u iznosu od 6.500,00

kuna

/

862,70

eura

(šesttisućaipetstotinakuna/ osamstotinašezdesetidvaeuraisedamdesetcenti[1] ) u roku od osam dana.

Obrazloženje

1. Pobijanom drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvoga stupnja kojom je tuženici naloženo da tužiteljici plati 15.798,72 kn sa zateznim kamatama i parničnim troškovima.

2. Rješenjem ovoga suda poslovni broj Revd-2579/2021-2 od 15. rujna 2021. tuženici je dopušteno podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pravnih pitanja:

„1. Da li tužiteljici, s obzirom na opis poslova radnog mjesta koje obavlja, pripada pravo na građansko odijelo prema odredbama čl. 2. Pravilnika o načinu i uvjetima za ostvarivanje prava policijskih službenika na građansko odijelo („Narodne novine“, broj: 64/11)?

2. Da li tužiteljica može ostvariti pravo na građansko odijelo ako glavni ravnatelj policije nije odobrio popis policijskih službenika koji ostvaruju pravo na građansko odijelo, a imajući u vidu odredbu čl. 28. st. 5. Zakona o policiji („Narodne novine“ broj 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16) koji propisuje da će način i uvjete za ostvarivanje prava na građansko odijelo propisat ministar pravilnikom i čl. 2. i 3. Pravilnika o načinu i uvjetima za ostvarivanje prava policijskih službenika na građansko odijelo („Narodne novine“ broj 64/11) koji propisuje način i uvjete za navedeno.“

3. Tuženica je protiv drugostupanjske presude podnijela reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja zbog kojih joj je revizija dopuštena i predložila je ovom revizijskome sudu da preinači nižestupanjske presude tako da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan i tužiteljicu obveže da joj nadoknadi parnične troškove.

4. U odgovoru na reviziju tužiteljica je predložila ovome sudu da je odbije kao neosnovanu.

5. Nakon što je utvrdio da je revizija podnesena zbog pravnoga pitanja zbog kojeg je dopuštena (čl. 385.a st. 2. ZPP) ovaj je sud drugostupanjsku presudu ispitao u cijelosti, kako je tuženica revizijom i pobija, i samo zbog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena (čl. 391. st. 1. ZPP).

6. Revizija je osnovana.

7. Predmet postupka zahtjev je tužiteljice, policijske službenice, za isplatu 15.798,72 kn sa zateznim kamatama na ime troškova nabavke građanskog odijela i obuće za razdoblje od 2014. do 2018. godine.

8. Nižestupanjski sudovi su u postupku koji je prethodio reviziji utvrdili:

- da je tužiteljica zaposlena kod tuženice u Ministarstvu unutarnjih poslova, Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „I. V.“, na radnom mjestu vještaka za detekciju i vještačenje papilarnih linija,

- da tužiteljica zadužuje službenu značku i iskaznicu, oružje i streljivo, kao i zaštitnu odjeću i obuću.

9. Drugostupanjski sud tužbeni zahtjev smatra osnovanim, obrazloživši:

- da je odredbom čl. 28. st. 4. Zakona o policiji (Narodne novine br. 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16 i 66/19 - dalje: ZOP) propisano kako pravo na građansko odijelo ima policijski službenik koji obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti, isključivo u građanskom odijelu,

- da je odredbom čl. 3. st. 1. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima (Narodne novine br. 76/09, 92/14 i 70/19, dalje: ZPPO) propisano kako su policijski poslovi: 1) zaštita života, prava, slobode, sigurnosti i nepovredivosti osobe, 2) zaštita javnog reda i mira te imovine, 3) sprječavanje kaznenih djela i prekršaja, njihovo otkrivanje i prikupljanje podataka o tim dijelima i počiniteljima, 4) traganje za počiniteljima kaznenih djela za koja se progoni po službenoj dužnosti i prekršaja i njihovo dovođenje nadležnim tijelima, 5) traganja za imovinskom koristi stečenoj kaznenim djelom, 6) nadzor i upravljanje cestovnim prometom, 7) protueksplozijska zaštita, 8) postupanje prema strancima, 9) nadzor državne granice, 10) poslovi zaštite zračnog prometa propisani posebnim zakonom, 11) poslovi na moru i unutarnjim vodama iz nadležnosti policije, 12) osiguranje i zaštita osoba, objekata i prostora i 13) postupanje s uhićenikom i pritvorenikom, a odredbom st. 2. toga članka propisano je kako se policijski poslovi obavljaju primjenom policijskih ovlasti,

- da je odredbom čl. 13. st. 1. ZPPO propisano kako su policijske ovlasti: 1) prikupljanje, procjena, pohrana, obrada i korištenje podataka, 2) provjera i utvrđivanje identiteta osoba i predmeta, 3) prikupljanje obavijesti od građana, 4) pozivanje, 5) dovođenje i privođenje, 6) traganje za osobama i predmetima, 7) privremeno ograničenje slobode kretanja, 8) davanje upozorenja i naredbi građanima, 9) uporaba tuđeg prijevoznog sredstva i komunikacijskog uređaja, 10) privremeno oduzimanje, čuvanje, uništenje i prodaja predmeta, 11) zaprimanje prijava, podnošenje kaznenih prijava i izviješća, 12) osiguranje mjesta događaja, 13) provjera uspostavljanja elektroničke komunikacije, 14) poligrafsko ispitivanje, 15) pregled dokumentacije, 16) ulazak i pregled objekata i prostora, 17) ulazak u tuđi dom, 18) pregled osoba, predmeta i prometnih sredstava, 19) javno raspisivanje nagrade, 20) snimanje na javnim mjestima, 21) prikrivene policijske radnje, 22) uporaba sredstava prisile, 23) zaštita žrtava kaznenih djela i drugih osoba i 24) provjera zastave, progon, zaustavljanje, uzapćenje, i sprovođenje plovnog objekta, a odredbom čl. 13. st. 2. ZPPO-a je propisano kako policijsku ovlast primjenjuje policijski službenik,

- da je, suprotno žalbenim navodima tuženice, tužiteljica kao policijska službenica (čl. 2. st. 1. t. 3. ZPPO) u predmetnom razdoblju obavljala policijske poslove primjenom policijskih ovlasti, jer je obavljala poslove u skladu s navedenim odredbama ZPPO-a, kao i da je, s obzirom na radno mjesto tužiteljice, posebno za istaknuti kako u njezinom djelokrugu rada posebno i sigurno spadaju poslovi otkrivanja i prikupljanja podataka o kaznenim djelima i prekršajima (čl. 3. st. 1. t. 3. ZPPO), kao i da je odredbom čl. 13. ZPPO, pored ostaloga, imala ovlast prikupljanja, procjene, pohrane, obrade i korištenja podataka, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud,

- da činjenica što je tužiteljica zadužila zaštitnu odjeću i obuću ne isključuje pravo tužiteljice na građansko odijelo i obuću i obvezu tuženice da joj isplati naknadu za isto, a ovo u skladu s čl. 2. st. 1. Pravilnika. Naime, ovom je odredbom propisano kako pravo na građansko odijelo, prema odredbama ZOP-a i ovoga Pravilnika ima policijski službenik koji sukladno opisu poslova radnog mjesta, tijekom kalendarske godine, obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu,

- da nema utjecaj to je li glavni ravnatelj policije odobrio popis policijskih službenika koji imaju pravo na građansko odijelo, a ovo u skladu s odredbom čl. 3. st. 1. Pravilnika o načinu i uvjetima za ostvarenje prava policijskih službenika na građansko odijelo (Narodne novine br. 64/11, dalje: Pravilnik) i to stoga što pravo na građansko odijelo policijskog službenika proizlazi iz navedenih odredbi Pravilnika te ZOP-a i ZPPO-a, pa sve da se tužiteljica i ne nalazi na popisu službenika koji imaju pravo na građansko odijelo, odnosno da takav popis glavni ravnatelj nije odobrio, tužiteljica ne gubi pravo na građansko odijelo, jer za to ispunjava zakonske pretpostavke, a tuženica je u obvezi isplatiti joj naknadu za građansko odijelo i obuću za utužene godine iz razloga što joj odijelo i obuću nije osigurao.

10. Sporno je i u revizijskome stadiju postupka ima li tužiteljica pravo na naknadu za nabavku građanskog odijela i obuće s obzirom na poslove koje obavlja.

11. Tuženica u reviziji, obrazlažući revizijski razlog pogrešne primjene materijalnoga prava iz čl. 3. i čl. 13. ZPPO, čl. 28. st. 5. ZOP i čl. 3. Pravilnika u okviru postavljenih pitanja, analizira sadržaj posla policijskog službenika koji obavlja tužiteljica te zaključuje kako tužiteljica ne obavlja policijske poslove već poslove vještačenja koji poslovi nisu policijski.

12. Ovaj sud ne prihvaća pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova u vezi s primjenom materijalnoga prava.

13. Odredbom čl. 28. st. 1. i 2. ZOP propisano je da policijski službenik zadužuje službenu značku, službenu iskaznicu, oružje i streljivo, službenu odoru te drugu propisanu opremu. Iznimno, službenu odoru ne zadužuje policijski službenik koji poslove svog radnog mjesta obavlja isključivo u građanskom odijelu.

14. Odredbom čl. 28. st. 4. i 5. ZOP propisano je da pravo na građansko odijelo ima policijski službenik koji obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti, isključivo u građanskom odijelu, a način i uvjete za ostvarivanje prava propisat će ministar pravilnikom.

15. Odredbom čl. 2. Pravilnika propisano je da pravo na građansko odijelo, prema odredbama ZOP-a i toga Pravilnika ima policijski službenik koji sukladno opisu poslova radnog mjesta, tijekom kalendarske godine obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu.

16. Prema odredbi čl. 3. Pravilnika, popis policijskih službenika iz njegova čl. 2. sastavlja se na temelju prijedloga nadležnih rukovoditelja, a odobrava ga glavni ravnatelj policije. Navedenim policijskim službenicima Ministarstvo unutarnjih poslova jednom na godinu osigurava pravo na građansko odijelo.

17. S obzirom na to da prema odredbi čl. 28. st. 5. ZOP način i uvjete za ostvarivanje prava na građansko odijelo propisuje ministar pravilnikom, da je predmetnim Pravilnikom, koji je donio ministar u čl. 3. st. 1. izričito određeno da se popis policijskih službenika iz čl. 2. Pravilnika, (a to su i policijski službenici koji u skladu s opisom poslova radnog mjesta, tijekom kalendarske godine obavljaju policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odjelu), sastavlja na temelju prijedloga nadležnih rukovoditelja, a odobrava ga glavni ravnatelj policije, tumačenjem domašaja i značenja odredbe čl. 28. st. 5. ZOP dolazi se do zaključka da tim odredbama nije propisan automatizam u priznavanju prava na građansko odijelo svim policijskim službenicima koji obavljaju policijske poslove i primjenjuju policijske ovlasti, jer se prethodno mora utvrditi (što je uvjet) da se radi o policijskom službeniku koji sukladno opisu poslova radnog mjesta tijekom kalendarske godine obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti i isključivo u građanskom odijelu. Zato se i popis takvih policijskih službenika sastavlja se na temelju prijedloga nadležnih rukovoditelja, a odobrava ga glavni ravnatelj policije. To znači da isključivo glavni ravnatelj policije određuje koji policijski službenik iz čl. 28. st. 4. ZOP ima pravo na građansko odijelo te se, prema pravnom shvaćanju ovoga suda, o navedenom pravu ne može raspravljati kao o prethodnom pitanju u smislu odredbe čl. 12. ZPP.

18. Stoga je pogrešno shvaćanje nižestupanjskih sudova prema kojem tužiteljica ima pravo na građansko odijelo na temelju samog zakona, a da odobrenje popisa policijskih službenika koji imaju pravo na građansko odijelo ima samo deklaratorni značaj. Naprotiv, ono je uvjet za priznavanje i ostvarivanje navedenog prava (tako i u odlukama ovoga suda poslovni broj Rev-257/2021-2 od 25. svibnja 2021., Rev- 580/2021-2 od 20. srpnja 2021. i dr.).

19. S obzirom na to da tužiteljica ne tvrdi i ne dokazuje da je na takvom popisu, očito je da glavni ravnatelj policije ne smatra da poslovi koje ona obavlja predstavljaju policijske poslove u smislu čl. 28. st. 4. ZOP slijedom čega tužiteljici nije ni priznato pravo na građansko odijelo.

20. Kako su, dakle, nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo, valjalo je na temelju čl. 395. st. 1. ZPP preinačiti obje nižestupanjske presude i tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

21. S obzirom na to da je preinačenjem presude izmijenjen uspjeh stranaka u parnici valjalo je na temelju čl. 166. st. 2., čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, preinačiti i odluku o troškovima postupka i tuženici dosuditi troškove prvostupanjskog postupka u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br.142/2012, 103/14, 118/14 i 37/22, dalje: Tarifa) u vezi s čl. 163. ZPP, prema vrijednosti predmeta spora i to trošak odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 8/1 Tarife), trošak sastava podneska od 12. lipnja 2019. u iznosu od 1.000,00 kn (tbr. 8/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištima od 1. srpnja 2019. i 3. listopada 2019. (Tbr. 9/1 Tarife) u iznosu od po 1.000,00 kn, trošak sastava žalbe (Tbr. 10/1 Tarife) u iznosu od 1.250,00 kn i trošak sastava revizije (Tbr. 10/6 Tarife) u iznosu od 1.250,00 kn, odnosno ukupno 6.500,00 kn. Stoga je odlučeno kao u t. II. izreke.

Zagreb, 7. rujna 2022.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v.r.