REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 128/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice Lj. S., OIB: ... , II. tužitelja M. S. , OIB: ... te M. S. , OIB: ... , oboje kao nasljednici iza pokojne II. tužiteljice O. S., III. tužiteljice D. P. , OIB: ... , IV. tužiteljice E. S., OIB: ... , V. tužiteljice M. S. , OIB: ... i VI. tužitelja maloljetnog D. P. , OIB: ... , zastupanog po majci i zakonskoj zastupnici D. P. , svi iz Z., koje zastupa punomoćnica B. M., odvjetnica u Z., protiv tuženika H. u. z. o., Z., OIB: ... , kojeg zastupa punomoćnik T. G. i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu G. & K. u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gžn-1270/13-2 od 24. lipnja 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-6694/07-71 od 22. veljače 2013., u sjednici održanoj 7. rujna 2022.

p r e s u d i o j e:

Odbija se kao neosnovana revizija I. do V. tužitelja protiv dijela presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gžn-1270/13-2 od 24. lipnja 2014. kojim je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-6694/07-71 od 22. veljače 2013. u dijelu kojim je odlučeno o glavnoj stvari na način da je tužbeni zahtjev I. do V. tužitelja odbijen kao neosnovan.

r i j e š i o j e:

I. Odbacuje se revizija VI. tužitelja kao nedopuštena.

II. Odbacuje se kao nedopuštena revizija I. do V. tužitelja protiv dijela presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gžn-1270/13-2 od 24. lipnja 2014. kojim je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-6694/07-71 od 22. veljače 2013. u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka.

III. Zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je pod točkom I. izreke odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim su tužitelji zatražili da se tuženiku naloži isplatiti I. tužiteljici Lj. S., II. tužiteljici O. S., III. tužiteljici D. P.1 , IV. tužiteljici E. S. i V. tužiteljici M. S. 2 iznose od po 222.000,00 kn svakoj, a VI. tužitelju mlljt. D. P.2 iznos od 150.000,00 kn, sve s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od podnošenja odštetnog zahtjeva 2. kolovoza 2007. pa do isplate. Pod točkom II. izreke tužiteljima je naloženo solidarno naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 165.368,50 kn, u roku od 15 dana.

2. Drugostupanjskom presudom je žalba I., II., III., IV. V. i VI. tužitelja odbijena kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda.

3. Protiv drugostupanjske presude I. do V. tužitelji su podnijeli reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. VI. tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku, jer da odluka u sporu ovisi o rješenju pravnih pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Tužitelji su predložili prihvatiti reviziju i preinačiti nižestupanjske presude, odnosno ukinuti ih i predmet vratiti na ponovno suđenje.

4. Tužitelji su obavijestili sud da je II. tužiteljica O. S. preminula, te je po pravomoćnosti rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-6694/07-88 od 9. siječnja 2018. postupak pred ovim sudom nastavljen s nasljednicima pokojne II. tužiteljice, M. S.1 i M. S. , koji su preuzeli postupak.

5. U odgovoru na reviziju tuženik je predložio odbaciti reviziju kao nedopuštenu, a podredno je odbiti kao neosnovanu, uz naknadu troška podnošenja odgovora.

6. Revizija I. do V. tužitelja je djelomično neosnovana, a djelomično nedopuštena, dok je revizija VI. tužitelja nedopuštena.

7. Odredbom čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP), propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn (toč. 1.), ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa (toč. 2.) i ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373.b ZPP (toč. 3.).

Odredbom čl. 382. st. 2. ZPP, propisano je da u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi iz st. 1. tog članka zakona one mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

8. Odredbom čl. 37. st. 2. ZPP je propisano da u slučaju kad zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova, ili pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakoga pojedinog zahtjeva.

9. U smislu odredbe čl. 40. st. 1. ZPP, kada se zahtjev odnosi na novčanu svotu kao vrijednost predmeta spora uzet će se ta svota, dok je odredbom čl. 40. st. 2. ZPP propisano da u drugim slučajevima, kad se zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj naznačio u tužbi.

10. Budući da vrijednost predmeta spora pobijanog dijela drugostupanjske presude u odnosu na I. do V. tužitelje prelazi iznos od 200.000,00 kn (čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP), valjalo je njihovu reviziju razmotriti kao redovnu reviziju, dok u odnosu na VI. tužitelja vrijednost predmeta spora ne prelazi 200.000,00 kn te je stoga reviziju VI. tužitelja valjalo razmotriti kao izvanrednu reviziju u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

11. U odnosu na reviziju I. do V. tužitelja, postupajući prema odredbi čl. 392. a) st. 1. ZPP, ovaj sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

12. U reviziji tužitelji ponavljaju žalbene navode prema kojima je u postupku pred prvostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer da postoji proturječje između sadržaja isprava i zapisnika koja se nalaze u spisu (iskaza svjedoka očevica, dokumentacije o učinjenim terenskim provjerama vozila te nalaza i mišljenja prometnog vještaka) i razloga kojima sud obrazlaže svoju odluku.

12.1. Suprotno takvim navodima, ocjena ovog suda je da nema proturječja glede odlučnih činjenica između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika te samih tih isprava i zapisnika. Naime, u obrazloženju prvostupanjske presude jasno su i neproturječno obrazloženi razlozi zbog kojih sud nije u cijelosti prihvatio iskaz svjedoka očevica, ti razlozi nisu proturječni zapisniku s ročišta koji sadrži njegov iskaz a niti ostalim provedenim dokazima u postupku (pa tako niti priležećoj dokumentaciji o učinjenim terenskim provjerama vozila u cilju pronalaska nepoznatog vozila). Isto tako, prvostupanjski sud je obrazložio razloge zbog kojih je prihvatio nalaz i mišljenje prometnog vještaka, dovedeći ga u korelaciju s ostalim provedenim dokazima, pa niti u tom dijelu presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

13. Nije počinjena relativno bitna povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP, na koju ukazuju revidenti, jer je prvostupanjski sud ocjenu dokaza o odlučnim činjenicama temeljio na savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na rezultatima cjelokupnog postupka. Budući da je prvostupanjski sud obrazložio svoju ocjenu provedenih dokaza, te je za njih dao valjane razloge, to je drugostupanjski sud pravilno prihvatio ocjenu dokaza prvostupanjskog suda o odlučnim činjenicama.

14. Nadalje, tužitelji sadržajem revizije ukazuju da je u postupku pred drugostupanjskim sudom učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 375. st. 5. ZPP.

Prema odredbi čl. 375. st. 5. ZPP ako se presudom žalba odbija, u obrazloženju presude drugostupanjski sud neće posebno obrazlagati presudu u slučaju da prihvaća činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom, kao i primjenu materijalnog prava. U konkretnom slučaju drugostupanjski sud je koristio ovlaštenje iz naprijed citirane zakonske odredbe i nije posebno obrazlagao presudu budući je prihvatio činjenično stanje utvrđeno po prvostupanjskom sudu, kao i primjenu materijalnog prava (čl. 375. st. 5. ZPP). Dakle, time što je primijenio odredbu čl. 375. st. 5. ZPP drugostupanjski sud nije učinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi čl. 375. st. 5. ZPP, jer je postupao sukladno navedenoj zakonskoj odredbi.

15. Ostali revizijski navodi tužitelja, kojima prigovaraju pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja nisu od značaja za ovaj postupak, jer u smislu odredbe čl. 385. ZPP prigovor nepravilno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije revizijski razlog o kojem se u tom stadiju postupka može raspravljati.

16. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi naknade štete zbog smrti bliske osobe (supruga, oca i djeda) koji je stradao u prometnoj nesreći za koju tužitelji tvrde da je prouzročena radnjama vozača nepoznatog vozila.

17. U postupku koji je prethodio reviziji je utvrđeno:

- da je prednik tužitelja 7. svibnja 2007. smrtno stradao u prometnoj nesreći, kad je upravljajući kombi vozilom sletio s kolnika u potok,

- da je jedini svjedok očevidac te prometne nesreće bio B. L., koji je istog dana obavio razgovor s policijskim službenikom, o čemu je sastavljena službena bilješka iz koje proizlazi da je svjedok izjavio da kombi vozilo kojim je upravljao prednik tužitelja došlo iz njemu suprotnog smjera, zanijelo se i sletjelo u potok, da nije imalo kontakt s drugim vozilom niti je on uočio kojeg drugog sudionika u prometu koji bi na bilo koji način imao veze sa slijetanjem kombija,

- da je svjedok na zamolbu I. tužiteljice u dva navrata nepozvan pristupao policiji i Općinskom državnom odvjetništvu u S. te pojašnjavao svoju raniju izjavu navodeći da je vozio iza automobila marke Škoda srebrne boje koji se je s kombijem mimoišao na vrlo maloj bočnoj udaljenosti radi čega je došlo do zanašenja kombi vozila i njegova slijetanja s kolnika,

- da je svjedok u iskazu pred sudom naveo da je vidio da je vozilo marke Škoda „sjeklo“ zavoj prije mimoilaženja s kombi vozilom tako da je ušlo preko crte do polovice kolničkog traka za suprotno vozilo, dok za predočenu mu službenu bilješku od 7. svibnja 2007. tvrdio da on nije izjavio što je u toj bilješci navedeno,

- da je provedeno suočenje svjedoka i policajca koji je sastavio službenu bilješku, koji je naveo da je razgovarao sa svjedokom i sastavio bilješku prema njegovom kazivanju, dok je svjedok tvrdio da s njim nije razgovarao već s policajcima iz PP J.,

- da iz službene zabilješke PP J. od 9. svibnja 2007. ne proizlazi da bi policajci te postaje obavili razgovor sa svjedokom,

- da su vršene terenske provjere automobila marke Škoda srebrne boje, kao mogućeg nepoznatog vozila iz ove prometne nesreće,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka prometne struke proizlazi da razlog naglog skretanja kombija udesno i slijetanja s kolnika nije gubitak kontrole zbog brzine, pri čemu, uzimajući u obzir iskaz svjedoka očevica, uzrok bi moglo biti nepoznato vozilo koje je prije toga sjeklo zavoj kojim je kombi vozilo tek prilazilo, ali da za to nema nikakvih tehničkih uporišta kojima bi se potkrijepio tako utvrđeni razlog slijetanja već je to pitanje ocjene iskaza svjedoka očevica.

18. Ocjenjujući iskaz svjedoka očevica, obzirom na sve ostale provedene dokaze (osobito izjave dane policiji i Općinskom državnom odvjetništvu), prvostupanjski sud taj iskaz nije prihvatio kao istinit u dijelu u kojemu je on naveo da je vidio da je nepoznato vozilo marke Škoda „sjeklo“ zavoj prije mimoilaženja s kombi vozilom, i to zbog nekonzistentnosti izjava svjedoka danih pred policijom i Općinskim državnom odvjetništvu te iskaza danog pred sudom, pred kojim je spomenutu činjenicu svjedok iznio po prvi put.

19. Primjenom odredbe čl. 221a ZPP, prvostupanjski sud je zaključio da tužitelji nisu dokazali da bi nepoznato vozilo svojim radnjama utjecalo na kretanje kombi vozila kojim je upravljao prednik tužitelja na način da bi kombi vozilo sletjelo s kolnika, odnosno da bi do prometne nesreće u kojoj je došlo do smrtnog stradavanja prednika tužitelja došlo krivnjom vozača nepoznatog vozila, sve uz pozivanje na odredbe čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08, dalje: ZOO) i čl. 1068. ZOO. Drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku presudu pozvavši se pritom na odredbu čl. 375. st. 5. ZPP.

20. Pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova je pravilno.

21. Odgovornost tuženika temelji se na odredbi čl. 30. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05, dalje: ZOOP), kojom je propisano da oštećena fizička osoba kojoj je šteta nanesena uporabom nepoznatog vozila može podnijeti odštetni zahtjev Hrvatskom uredu za osiguranje.

21.1. Tuženik bi za utuženu štetu mogao odgovarati samo uz pretpostavke propisane odredbom čl. 30. st. 1. ZOOP, odnosno da su tužitelji dokazali sukladno odredbama čl. 7. st. 1. ZPP i čl. 219. st. 1. ZPP ono što tvrde i na čemu temelje tužbene zahtjeve

- da im je ta šteta nanesena uporabom nepoznatog motornog vozila, a sve u smislu odredbe čl. 1045. st. 1. ZOO.

21.2. Kako tužitelji nisu dokazali da je prometna nesreća prouzročena radnjama vozača nepoznatog vozila, to su sudovi pravilno ocijenili da nisu ispunjene pretpostavke koje se traže za odgovornost tuženika.

22. Pritom se tužitelji neosnovano pozivaju na primjenu odredbe čl. 46. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj: 105/04), jer ta odredba (kojom je propisano da se motorno vozilo mora kretati kolnikom sredinom obilježene prometne trake odnosno trakom namijenjenom za promet one vrste vozila kojoj vozilo pripada), nije relevatna niti se može primijeniti u konkretnoj situaciji u kojoj nije utvrđeno da bi zbog radnji nepoznatog vozila, koje bi prednik tužitelja izbjegavao, on sletio s kolnika i smrtno stradao.

23. Kako nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, valjalo je, na temelju čl. 393. ZPP, reviziju I. do V. tužitelja u dijelu kojim pobijaju drugostupanjsku presudu glede odluke o glavnoj stvari odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci presude.

24. Obzirom da I. do V. tužitelji podnose reviziju i protiv odluke o troškovima postupka, ističe se da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

25. Stoga revizija I. do V. tužitelja protiv odluke o troškovima postupka nije dopuštena pa je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 2. ZPP odlučeno kao pod točkom I. izreke rješenja.

26. Reviziju VI. tužitelja valjalo je razmotriti kao izvanrednu reviziju u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP.

26.1. Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP stranka u izvanrednoj reviziji treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

27. VI. tužitelj je u reviziji naznačio sljedeća pitanja:

"1. Da li u postupku za naknadu štete primjenjujući čl. 8. Zakona o parničnom postupku u vezi prava propisanih čl. 30. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu sud trebao voditi računa o smislu i svrsi čl. 30. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu?

2. Da li je sud trebao dati prednost utvrđenim činjenicama temeljem neposredno provedenih dokaza – neposredno saslušanje jedinog svjedoka štetnog događaja u odnosu na službenu zabilješku koju je sastavio policijski službenik, a navodno prema kazivanju tog istog svjedoka?

3. Da li je objektivno provedeni dokaz prometno-tehničkim vještačenjem jednako važan ili važniji dokaz od iskaza svjedoka?

4. Da li je sud trebao prilikom ocjene vjerodostojnosti iskaza svjedoka u svezi kretanja nepoznatog vozila uzeti u obzir da je vještačenjem utvrđeno da način kretanja pokojnika prije prometne nezgode (brzina, uvjeti na kolniku) nije prouzročio naglo skretanje vozila?"

28. Argumentirajući važnost postavljenih pitanja za osiguranje osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, VI. tužitelj se je pozvao na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 1186/1991 od 7. srpnja 1992., Rev 2593/1998 od 7. kolovoza 2002., Rev 24/2008 od 4. lipnja 2008., Rev 2042/1994 od 18. prosinca 1996. i Rev 76/81 od 26. svibnja 1982.

29. Prvo pitanje naznačeno u reviziji VI. tužitelja je općenite naravi, te na tako koncipirano pitanje nije moguće dati odgovor koji bi bio generalno primjenjiv i stoga moguće relevantan u smislu osiguranja jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Zato je ocjena ovog suda da prvo pitanje ne predstavlja pravno pitanje u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP.

29.1. Preostala pitanja naznačena u reviziji VI. tužitelja svojim sadržajem se u tolikoj mjeri temelje na činjeničnim tvrdnjama VI.tužitelja o okolnostima konkretnog slučaja i njegovom shvaćanju o potrebi za drugačijom ocjenom provedenih dokaza u ovom konkretnom slučaju, da iz navedenog razloga ta pitanja nemaju opći karakter i u tom smislu eventualnu važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni sukladno odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP.

30. Slijedom navedenog, revizija VI. tužitelja ne sadrži sve ono što je potrebno da bi izvanredna revizija bila dopuštena u smislu čl. 382. st. 2. i st. 3. ZPP., pa je stoga valjalo, na temelju odredbe čl. 392.b. st. 2. ZPP, odlučiti kao pod točkom II. izreke rješenja.

31. Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP.

Zagreb, 7. rujna 2022.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.