REPUBLIKA HRVATSKA

Broj: Ppž-8818/2022

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od Nediljka Bobana, predsjednika vijeća, Karmen Novak Hrgović i Davorka Kučana, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika M. M., zbog prekršaja iz članka 229. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, broj: 67/08, 48/10 , 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20), odlučujući o žalbi ovlaštenog tužitelja Policijske uprave dubrovačko - neretvanske, Policijske postaje Metković, protiv presude Općinskog suda u Metkoviću, od 28. srpnja 2022. broj: Pp-144/2022, na sjednici vijeća održanoj 7. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se žalba ovlaštenog tužitelja Policijske uprave dubrovačko - neretvanske, Policijske postaje Metković, kao neosnovana i potvrđuje se pobijana presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Metkoviću, oslobođen je optužbe okrivljenik M. M. da bi, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 229. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, s obrazloženjem da je sud u povodu prigovora okrivljenika ispitao pobijani obavezni prekršajni nalog, te je po službenoj dužnosti našao da u činjeničnom opisu obaveznog prekršajnog naloga – sada optužnog prijedloga, nedostaje više bitnih obilježja djela, odnosno konstitutivnih elemenata koji čine biće djela iz članka 229. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i to rok od 15 dana u kojem je okrivljenik trebao dostaviti vjerodostojni podatak, kao i dan početka tijeka tog roka, odnosno dan kada je okrivljeniku na zakonit način dostavljen zahtjev za davanje vjerodostojnih podataka o osobi koja je upravljala vozilom u njegovom vlasništvu.

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio ovlašteni tužitelj Policijska uprava dubrovačko - neretvanska, Policijska postaja Metković, u kojoj iznosi kako je prvostupanjski sud pogriješio oslobodivši okrivljenika za prekršaj, jer rok od 15 dana koji sud navodi kao konstitutivni element prekršaja je zakonom propisan rok, a ne ostavljeni rok, pa stoga isti ne treba navoditi u činjeničnom opisu prekršaja, a da je obavijest za dostavu podataka uredno zaprimljena od strane okrivljenika 28. travnja 2021., pa je s danom 1. listopada 2021. godine (kada je izdan prekršajni nalog), počinjen prekršaj iz članka 229. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Žalitelj također ističe kako je sud bio dužan, ukoliko je smatrao da činjenični opis konkretnog prekršaja nije potpun, postupiti po članku 161. stavak 4. Prekršajnog zakona. U žalbi se poziva na praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženu u presudi broj: 3/2021-3.

3. Žalitelj predlaže da se iz žalbenih razloga, žalba prihvati.

4. Žalba nije osnovana.

5. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Naime, prvostupanjski je sud pravilno primijenio odredbu članka 161. stavak 6. Prekršajnog zakona i u stadiju ispitivanja obaveznog prekršajnog naloga u povodu prigovora okrivljenika po službenoj dužnosti našao da djelo kako je činjenično opisano u izreci obaveznog prekršajnog naloga, koji je ulaganjem prigovora postao optužni prijedlog, nije prekršaj iz članka 229. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a što je i pravna osnova za presudu kojom se okrivljenik oslobađa od optužbe, propisana člankom 182. točka 1. Prekršajnog zakona.

7. Odredbom članka 229. stavak 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, izričito je propisano da će se novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 15.000,00 kuna kazniti za prekršaj vlasnik vozila ili odgovorna osoba u pravnoj osobi ako, u roku od 15 dana, ne da vjerodostojan dokaz o osobi koja je upravljala vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja, a okrivljenika se teretilo da: „kao vlasnik vozila registarskih pločica xxxx, na pisani zahtjev Policijske postaje Metković od dana 28.

04. 2021. nije dao vjerodostojan podatak o identitetu osobe koja je počinila prekršaj iz članka 53. stavak 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, čime da je počinio prekršaj iz članka 229. stavak 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjivo po članku 229. stavak 7. istog Zakona“, pri čemu se ne navodi niti zakonski (pravni), opis prekršaja.

8. Dakle, u činjeničnom niti u zakonskom opisu prekršaja za koji se tereti okrivljenika u konkretnom slučaju nema uopće roka u kojem je bio dužan nešto učiniti, kao niti kad mu taj rok za ispunjenje zahtjeva počinje teći. Presuda na koju se žalitelj poziva broj: 3/2021-3, Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ne odnosi se na isti pravni problem, u toj presudi Sud ukazuje da je primijenjena pogrešna pravna osnova Prekršajnog zakona za donošenje pobijane presude, te je ista nerazumljiva, kao i da je rok od petnaest dana u konkretnom slučaju naveden u zakonskom (pravnom), opisu prekršaja – pa je u tom slučaju trebalo postupiti u smislu odredbe članka 161. stavak 5. Prekršajnog zakona, odnosno pozvati tužitelja na ispravak.

9. Slijedom navedenog, nije bilo osnove za prihvaćanje žalbe ovlaštenog tužitelja, te je ista odbijena kao neosnovana i na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 7. rujna 2022.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Marcela Soljačić Prester v.r.

Nediljko Boban v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Metkoviću u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika i tužitelja.