REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 710/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Glušića člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. B. iz V., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. I., odvjetnik u Z., protiv tuženika: 1. W. V. I. G. d.d Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u Z. i 2. D. Z. iz Z., radi utvrđenja i dr., odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž - 3743/2020-2 od 19. kolovoza 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P – 6246/2016-50 od 10. lipnja 2020., u sjednici održanoj 7. rujna 2022.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž - 3743/2020-2 od 19. kolovoza 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P – 6246/2016-50 od 10. lipnja 2020.

2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik pod 1. osporava istaknute navode tužitelja, s prijedlogom da ovaj sud donese rješenje kojim se odbacuje prijedlog za dopuštenje revizije.

3. Postupajući sukladno odredbi 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

4. Tužitelj u prijedlogu postavlja pravna pitanja koja se odnose na obvezu strana da se kod sklapanja nagodbe o izvanugovornoj odgovornosti za štetu pridržavaju načela savjesnosti i poštenja. S druge strane, pobijana odluka je donijeta na činjeničnom utvrđenju da „...tužitelj u ovom postupku nije dokazao postojanje i visinu materijalne i nematerijalne štete koju je pretrpio u prometnoj nezgodi od 4. rujna 2003, pa posljedično tome nije dokazao niti kolika bi bila primjerena novčana naknada koju je mogao očekivati da mu sud dosudi...“, te da „...žalbene tvrdnje tužitelja da je nagodba motivirana poslovnom pohlepom za profitom I-tuženika i kokainskom ovisnošću II-tuženika nisu činjenično dokazane...“. U tom smislu pravna pitanja kako ih u prijedlogu postavlja tužitelj, kao i razlozi važnosti na kojima tužitelj temelji ova pitanja, nemaju svoj osnov u razlozima na kojima se temelji drugostupanjska odluka. Daljnji navodi u prijedlogu odnose se na ispitivanje činjeničnih okolnosti konkretnog slučaja, odnosno na ocjenu dokaza provedenih u postupku kod utvrđivanja relevantnih činjenica od strane nižestupanjskog suda, a kakvo pitanje se ne može cijeniti kao važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

5. Kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u svezi s čl. 387. st. 5. ZPP-a riješeno kao u izreci.

Zagreb, 7. rujna 2022.

Predsjednica vijeća

Renata Šantek, v.r.