REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2831/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Glušića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika (dalje: protutuženik) C. b. d.d., Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica T. Š. K., odvjetnica u Z., protiv 1. tužene-protutužiteljice C. O. iz Š., OIB ..., 2. tuženika-protutužitelja D. O. iz T., OIB ..., 3. tuženika- protutužitelja Ž. O. iz T., OIB ..., 4. tuženika-protutužitelja D. O. iz Š., OIB ..., i 5. tuženika-protutužitelja (dalje: 1.-5. protutužitelji) D. O. iz Š., OIB ..., koje zastupa punomoćnik N. Š., odvjetnik u Z., radi namirenja iz založene stvari i utvrđenja ništavosti ugovora, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije 1.-5. protutužitelja protiv toč. I. izreke presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž- 1007/2020-2 od 19. siječnja 2021., kojom je potvrđena toč. II. izreke presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-1063/2019-104 od 3. srpnja 2020., u sjednici održanoj 7. rujna 2022.,
r i j e š i o j e:
I. Dopušta se 1. protutužiteljici C. O. podnošenje revizije protiv toč. I. izreke presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1007/2020-2 od 19. siječnja 2021. zbog pravnog pitanja:
''Je li u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu u kojima je, kao sredstvo osiguranja naplate, ugovoreno zasnivanje založnog prava na nekretnini, sukladno tada važećim zakonskim propisima u pravnom prometu (Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima – ''Narodne novine'' broj 53/91, dalje ZOVO) kod stjecanja stvarnog prava na bračnoj stečevini prednost imalo načelo povjerenja u zemljišne knjige ili načelo da nitko na treću osobu ne može prenijeti više prava nego što ih sam ima i ima li na to utjecaja činjenica je li stjecatelj provjerio i posjedovno (izvanknjižno) stanje nekretnine na kojoj želi steći stvarno pravo?''
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije 2.-5. protutužitelja D. O., Ž. O., D. O. i D. O., kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Pobijanim dijelom (toč. I. izreke) drugostupanjske presude potvrđena je toč. II. izreke prvostupanjske presude koja glasi:
''Odbija se u cijelosti protutužbeni zahtjev I-tuženice koji glasi:
"Utvrđuje se da su djelomično ništetni Ugovor o kreditu broj 643 sklopljen dana 9. siječnja 1991. godine te Ugovor o kreditu broj 647 sklopljen dana 10. siječnja 1991. godine između "Š.-p." poduzeće za marketing, trgovinu, ugostiteljstvo, gospodarstvo, izvoz i uvoz usluga roba s.p.o., s jedne strane, te C. b. d.d.., Z., ..., s druge strane, i to u dijelu u kojem je navedenim ugovorima opterećena založnim pravom 5/10 dijela kčbr. 3099/2 kuća br. 13 u Š., ..., dvorište i oranica, upisana u zk. ul. br. 1865 k.o. L.".
2. Protiv tog dijela drugostupanjske presude prijedlog za dopuštenje revizije su, pozivom na odredbe čl. 385. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 70/19 – dalje: ZPP), podnijeli protutužitelji zbog određenih pravnih pitanja za koja drže da su važna i za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
4. Prijedlog za dopuštenje revizije 1. protutužiteljice je dopušten.
5. Prijedlog za dopuštenje revizije 2.-5. protutužitelja nije dopušten.
6. Prijedlog za dopuštenje revizije 2.-5. protutužitelja nije dopušten jer je pobijanim dijelom drugostupanjske presude potvrđena toč. II. izreke prvostupanjske presude kojom je odbijen u cijelosti protutužbeni zahtjev I-tuženice (a ne i II. do V-tuženika), dok je njihova žalba protiv toč. II. izreke prvostupanjske presude rješenjem odbačena kao nedopuštena jer toč. II. izreke prvostupanjske presude ne sadrži odluku o njihovom zahtjevu, a oni nisu u propisanom roku predložili donošenje dopunske presude.
7. Zato je, primjenom čl. 392. st. 1. ZPP, odlučeno kao pod toč. II. izreke ovoga rješenja.
8. Predmet preostalog dijela spora je stoga zahtjev 1. protutužiteljice radi utvrđenja ništetnim ugovora o založnom pravu na 5/10 dijela kčbr. 3099/2 kuća br. 13 u Š., ..., dvorište i oranica, upisana u zk. ul. br. 1865 k.o. L., jer nekretnina koja je založena kao sredstvo osiguranja vraćanja kredita predstavlja bračnu stečevinu 1. protutužiteljice i pok. D. O., svakog u ½ dijela.
9. Protutužbeni zahtjev je pravomoćno odbijen ''polazeći od svrhe i značaja odredbi o zaštiti povjerenja u zemljišne knjige (čl. 122. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, "Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 – dalje: ZVDSP) prema kojoj prednost u zaštiti stečenog prava ima savjesna osoba koja se poziva na načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige'' i jer se od tužitelja ''kao od savjesnog stjecatelja ne očekuje da istražuje izvanknjižno stanje predmetne nekretnine''.
10. Revidentica u prijedlogu, među ostalima, postavlja i pitanje citirano u izreci ovoga rješenja (koje pitanje je zapravo sastavljeno od trećeg i četvrtog pitanja koje je postavila u prijedlogu). Navodi da, s tim u vezi, presuda drugostupanjskog suda odstupa od prakse ovoga, revizijskog suda, i to od presude poslovni broj Rev 1051/2002 od 11. siječnja 2005. godine.
11. ''Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, a osobito:
– ako je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka suda drugog stupnja odstupa od prakse revizijskog suda,'' (čl. 385.a st. 1. toč. 1. ZPP).
12. Pravilno revidentica navodi kako je riječ o pravnom pitanju o kojem presuda suda drugog stupnja odstupa od prakse ovog revizijskog suda, i to od presude broj Rev 1051/2002 od 11. siječnja 2005., ali i od presude broj Rev-x 1066/2016-2 od 19. prosinca 2017. (u kojima se također radilo o stjecanju stvarnog prava na bračnoj stečevini), te od rješenja broj Rev-x 142/2016-2 od 11. prosinca 2019. i rješenja broj Rev-x 275/2016-2 od 10. prosinca 2019. (u kojima se nije radilo o stjecanju stvarnog prava na bračnoj stečevini). Navedeno je posljedica činjenice da su nižestupanjski sudovi u pobijanim presudama pogrešno primijenili materijalno pravo, i to ZVDSP umjesto ZOVO.
13. Slijedom navedenog, na temelju čl. 387. st. 1. i 6. u vezi s čl. 385.a st. 1. toč. 1. ZPP, odlučeno je kao pod toč. I. izreke ovoga rješenja.
14. Prva dva pitanja koja glase:
''Da li naknadno saznanje bračnog druga može otkloniti ništavost pravnog posla u kojem je njegov bračni drug raspolagao ili opteretio njegov suvlasnički dio bez njegove suglasnosti?
Da li se suglasnost bračnog druga za raspolaganje zajedničkom imovinom mora dokazivati ili se ona može predmnijevati?''
polaze od pogrešnih premisa da nižestupanjski sudovi nisu, izvođenjem dokaza, utvrdili saznanje protutužiteljice za raspolaganje zajedničkom imovinom te da su utvrdili da je ona tek naknadno saznala za to raspolaganje, pa ta pitanja nisu važna za odluku u ovom sporu.
Zagreb, 7. rujna 2022.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek, v.r.
