Poslovni broj: Usž-2240/22-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ante Galića, predsjednika vijeća, Sanje Štefan i Ljiljane Karlovčan-Đurović, članova vijeća te sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja T. d.o.o., S. B., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi obračuna trošarine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 5 UsI-251/2021-20 od 16. veljače 2022., na sjednici vijeća održanoj 7. rujna 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 5 UsI-251/2021-20 od 16. veljače 2022.
Obrazloženje
1. Uvodno naznačenom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje tuženikovog rješenja, klasa: UP/II-471-01/19-01/97, urbroj: 513-04-20-3 od 5. veljače 2020.
2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog svih razloga propisanih u članku 66. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS), tj. bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
3. Dalje u žalbi tužitelj iscrpno navodi i obrazlaže razloge zbog kojih smatra da nije bilo zakonske osnove za utvrđenje trošarinske obveze u visini i na način naveden u prvostupanjskom rješenju.
4. Tužitelj posebno upire na pravilnost zaključka tuženika da utvrđeni manjak (po provjeri knjigovodstvenih kartica za energent – lož ulje) predstavlja nezakonito postupanje tužitelja jer nije imao odobrenje iz članka 89. stavak 1. Zakona o trošarinama, zbog čega tužitelju ne može biti priznat kalo od 1%, a s time u vezi upire na nepravilnu primjenu mjerodavnih zakonskih odredbi, uključujući i članak 87. tog Zakona.
5. Dalje u žalbi tužitelj iscrpno navodi kronologiju događaja, kao i razloge kojima, osim pogrešne primjene materijalnog prava, ukazuje i na pravilnost utvrđenja bitnih činjenica, a u kojem pravcu je već isticao prigovore tijekom provedenog postupka nadzora. Dodaje da je izričito prigovarao sadržaju zapisnika o obavljenom poreznom nadzoru, tijekom provedenog postupka dostavio odgovarajuće dokaze da lož ulje prodaje putem auto-cisterne, a u odnosu na te okolnosti se prvostupanjski sud nije posebno osvrnuo niti obrazložio razloge zbog kojih te dokaze, tj. evidencije o prodaji ne prihvaća kao vjerodostojne dokaze. Stoga tužitelj smatra da je pobijana presuda nedostatna i nejasna u smislu razloga na kojima se odluka temelji, odnosno da ne sadrži valjano obrazloženje, a iz čega slijedi da je pobijana presuda utemeljena na arbitrarnim zaključcima.
6. Tužitelj predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu i ukine prvostupanjsku presudu u cijelosti te predmet vrati prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
7. Tuženik, iako uredno pozvan u skladu s člankom 71. stavkom 3. ZUS-a, u ostavljenom roku nije dostavio odgovor na žalbu.
8. Žalba nije osnovana.
9. Ispitujući zakonitost pobijane prvostupanjske presude, kao i postupka koji joj je prethodio, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. ZUS-a, u okviru granica žalbenih navoda, ovaj Sud je utvrdio da nisu osnovani žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
10. Rješenjem tuženika od 5. veljače 2020. je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda O., Carinskog ureda S. B., klasa: UP/I-471-01/18- 18/266, urbroj: 513-02-7023/5-18-14 od 27. prosinca 2018., kojim je pravni prednik tužitelja (A. T. j.d.o.o.) obvezan na plaćanje ukupnog iznosa od 8.221,81 kn na ime trošarine na energente, koji iznos uključuje trošarinsku osnovicu u iznosu 7.185,45 kn i iznos od 1.036,36 kn na ime kamata.
11. Prema podacima spisa predmeta, kao i iz obrazloženja prvostupanjske presude, proizlazi da je prvostupanjski sud proveo cjelokupni dokazni postupak u kojem je izvršio uvid u spis upravnog postupka, kao i sve isprave koje mu prileže. Nakon što je održao raspravu dana 8. veljače 2022., a potom razmotrio sva činjenična i pravna pitanja u skladu s odredbom članka 55. stavka 3. ZUS-a, prvostupanjski sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan, a za takav zaključak je dao razložno obrazloženje koje prihvaća i ovaj Sud u cijelosti.
12. Prema ocjeni ovog Suda nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede pravila sudskog postupka, jer je prvostupanjski upravni sud uz pravilnu primjenu odredbi ZUS-a dao osvrt na sve tužbene navode te u obrazloženju presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, postupajući time u skladu s pravilima propisanim odredbom članka 60. stavka 4. ZUS-a.
13. Iz dokumentacije spisa predmeta, kao i obrazloženja pobijane presude, proizlazi da je kod tužitelja obavljen porezni nadzor u svezi provedbe i primjene Zakona o trošarinama ("Narodne novine", 22/13., 32/13., 81/13., 100/15., 120/15. i 115/16. – dalje: Zakon). O provedenom nadzoru je sastavljen zapisnik od 6. prosinca 2018., u kojem se pobliže utvrđuje nezakonito postupanje tužitelja s energentima, a prethodno tome je od tužitelja zatraženo da dostavi poslovnu dokumentaciju za nadzirano razdoblje od 1. siječnja 2016. do 14. svibnja 2018. na BP Sjeverna vezna cesta S. B. i za nadzirano razdoblje od 13. ožujka 2018. do 14. svibnja 2018. na BP N. V.
14. Iz dostavljene poslovne dokumentacije tužitelja proizlazi da je kod tužitelja utvrđena razlika od 2.348,19 l plinskog ulja za namjene grijanja, a u odnosu na tu količinu energenta prema knjigovodstvenim podacima ne postoje evidentirani poslovni događaji koji bi opravdali zakonito postupanje s navedenim energentima.
15. Prema utvrđenom činjeničnom stanju u postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude proizlazi da je tužitelj postupao protivno mjerodavnim odredbama Zakona, na kojima se presuda temelji, a pravilnost utvrđenih činjenica tužitelj žalbenim razlozima nije doveo u sumnju.
16. Prema odredbi članka 87. Zakona prodaja označenih plinskih ulja za namjenu grijanja može se obavljati samo iz posebno utvrđenih skladišta koja se moraju prijaviti nadležnom carinskom uredu. Slijedom navedenog je obračun trošarine na energente u konkretnom slučaju izvršen u odnosu na razliku po inventurnom stanju na dan 1. siječnja 2017. (na količinu od 2.348,19 l), pri čemu se kod obračuna trošarinske osnovice nije uzeo u obzir kalo od 1%, jer je tužitelj prodavao navedeni energent bez odobrenja nadležnog carinskog ureda, a što je protivno odredbama članka 89. Zakona.
17. Prvostupanjski sud je pobliže naveo mjerodavne odredbe propisa na kojima je utemeljio presudu te iscrpno obrazložio razloge zbog kojih je prihvatio zaključke tuženika u primjeni članka 90. stavka 2. Zakona na temelju kojeg je tužitelju obračunata trošarinska obveza.
18. Prema odredbama Pravilnika o trošarinama ("Narodne novine", 131/15., 45/16. i 1/17.) dopuštena je prodaja (distribucija) označenih plinskih ulja za namjenu grijanja krajnjim korisnicima putem autocisterni, uz obvezno vođenje evidencije te posjedovanje posebne opreme autocisterni, i za takvu preprodaju (distribuciju) ne treba posjedovati posebno skladište ili ishoditi određeni trošarinski status.
19. Prvostupanjski sud je u presudi dao osvrte i na primjenu odredbi Pravilnika o trošarinama, zaključujući da tužitelj tijekom upravnog spora, a niti u provedenom postupku nadzora, tj. tijekom upravnog postupka nije dokazao tvrdnju da je navedene energente prodavao krajnjim korisnicima putem autocisterni. Naime, i prema ocjeni ovog Suda, dostavljene evidencije o prodaji predmetnih energenata upravna tijela osnovano nisu prihvatila kao vjerodostojan dokaz o prodaji (distribuciji) energenata putem autocisterni, jer to iz dokumentacije koju je tužitelj tijekom provedenog postupka dostavio, ne proizlazi, zbog čega je pravilno zaključio tuženik da je u odnosu na utvrđeni manjak lož ulja tužitelj postupao nezakonito. Uz to, prvostupanjski sud daje osvrt i na primjenu članka 89. stavka 1. Zakona, obrazlažući time način na koji je tužitelju utvrđena trošarinska osnovica. S obzirom na razloge na kojima prvostupanjski sud temelji zaključke o načinu utvrđenja trošarinske obveze tužitelju, kao i načinu obračuna trošarinske osnovice, ovaj Sud ocjenjuje da je prvostupanjska presuda donesena uz pravilnu primjenu mjerodavnih odredbi materijalnog propisa.
20. Slijedom iznesenog, ovaj Sud ocjenjuje da je pobijana presuda pravilna, kako s osnove utvrđenih činjenica, tako i s osnove primjene mjerodavnog prava, a žalbenim navodima tužitelj nije s uspjehom osporio zakonitost presude. Naime, tužitelj je u žalbi u bitnom ponavljao razloge koje je već isticao tijekom upravnog postupka, kao i u tužbi te tijekom upravnog spora, tvrdeći da ne postoji zakonsko uporište da mu se utvrdi navedena trošarinska obveza, a u odnosu na te prigovore je prvostupanjski sud dao valjano obrazloženje te zaključke za koje postoji podloga u podacima spisa predmeta. Naime, uvažavajući svu dokumentaciju spisa predmeta, ovaj Sud prihvaća pravilnim razloge zbog kojih je tužitelju utvrđena razlika u količini energenta koju je ukupno zadužio te u nadziranom razdoblju prodajom razdužio, a u odnosu na utvrđeni manjak tužitelj evidentiranim poslovnim podacima nije uspio dokazati da je s tom količinom energenata zakonito postupao.
21. Kako je ovaj Sud utvrdio da žalbeni navodi kojima tužitelj pobija prvostupanjsku presudu nisu osnovani, a niti odlučni za drugačiji ishod ovog postupka niti postoje razlozi na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, riješeno kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 7. rujna 2022.
Predsjednik vijeća
Ante Galić, v.r.
