Poslovni broj: Usž-3161/22-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ante Galića, predsjednika vijeća, Sanje Štefan i Ljiljane Karlovčan- Đurović, članica vijeća te sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja D. L. iz L., kojeg zastupa opunomoćenica S. O., odvjetnica iz Odvjetničkog društva V. & D. d.o.o. iz P., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi poreza na promet nekretnina, odlučujući o žalbi tužitelja protiv točke II. izreke rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj UsI-108/2022-8 od 6. svibnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 7. rujna 2022.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje točka II. izreke rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj UsI-108/2022-8 od 6. svibnja 2022.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Rješenjem Upravnog suda u Splitu, poslovni broj UsI-108/2022-8 od 6. svibnja 2022. obustavljen je upravni spor (točka I. izreke) te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 3.125,00 kuna u roku od 60 dana od dana dostave rješenja (točka II. izreke).
2. Tužitelj je podnio žalbu protiv odluke o trošku sadržane u točki II. izreke navedene rješenja. U žalbi ističe da je ovom predmetu vrijednost predmeta spora procjenjiva i iznosi 506.873,24 kuna, slijedom čega je trošak tužitelju trebalo dosuditi primjenom odredbe Tbr. 23. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.; dalje: Tarifa) kojom je propisano da se nagrada odvjetniku kod procjenjivih predmeta vrednuje po Tbr. 7. točki 1. Tarife, a kod neprocjenjivih predmeta nagrada odvjetniku iznosi 250 bodova. S obzirom da je ovom predmetu vrijednost predmeta spora procjenjiva, smatra da je prilikom određivanja troška tužitelju sukladno Tbr. 23. Tarife tužitelju trebalo dosuditi zatraženi trošak u iznosu od 5.000,00 kuna uvećano za porez na dodanu vrijednost. Nadalje, osporava zaključak suda da žalba u upravnom postupku ne ulazi u okvir troškova predviđenih člankom 79. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS). Ističe da je podnošenje žalbe u upravnom postupku preduvjet za pokretanje upravnog spora, slijedom čega smatra da je podnošenje redovitog pravnog lijeka protiv prvostupanjskog rješenja svakako trošak učinjen u povodu upravnog spora. Smatra i da mu je trebao biti priznat trošak sudske pristojbe s obzirom da je sud bio dužan pozvati tužitelja na plaćanje sudskih pristojbi na tužbu. Predlaže da Visoki upravni sud usvoji žalbu te ukine prvostupanjsku presudu pobijanom dijelu.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitivanjem žalbenih razloga tužitelja, ovaj Sud nalazi da nisu osnovani razlozi zbog kojih tužitelj žalbom osporava prvostupanjsku odluku.
6. Iz spisa predmeta, kao i obrazloženja prvostupanjskog rješenja proizlazi da je prvostupanjski sud tužitelju priznao pravo na trošak zastupanja po opunomoćeniku na ime troška sastava tužbe u iznosu od 3.125,00 kuna na temelju Tbr. 23. Tarife uvećano za pripadajući porez na dodanu vrijednost sukladno Tbr. 42 Tarife na temelju članka 79. stavka 2. ZUS-a.
7. Odredbom članka 79. stavka 2. ZUS-a propisano je da se vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom. Valja napomenuti i da je na sjednici svih sudaca Visokog upravnog suda Republike Hrvatske održanoj 21. siječnja 2019. donesen zaključak prema kojem se vrijednost predmeta spora za sve troškove spora smatra neprocjenjivom.
8. Imajući na umu citiranu zakonsku odredbu članka 79. stavka 2. ZUS-a, zaključak sa sjednice svih sudaca Visokog upravnog suda od 21. siječnja 2019. te odredbu Tbr. 23. Tarife, pravilno je prvostupanjski sud tužitelju priznao trošak upravnog spora u ukupnom iznosu od 3.125,00 kuna.
9. U odnosu na zatražene troškove upravnog postupka, tužitelju se ukazuje da su isti uređeni odredbama članaka 161., 162. i 163. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09. i 110/21.), a ne odredbom članka 79. ZUS-a. Stoga je tužitelj te troškove mogao potraživati u upravnom postupku, a ne upravnom sporu, slijedom čega je taj žalbeni navod ocijenjen neosnovanim.
10. Odredbom članka 4. točke 5. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ 118/18.) propisano je da obveza plaćanja pristojbe, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano u upravnom sporu nastaje u roku od osam dana od primitka naloga za plaćanje pristojbe. Odredbom članka 22. stavka 1. Zakona o sudskim ristojbe u upravnom sporu plaćaju samo ako sud pristojbama propisano je da se p
odbije tužbeni zahtjev ili odbaci tužbu. S obzirom da je u konkretnom slučaju upravni spor obustavljen, pristojbena obveza tužitelju nije niti nastala, slijedom čega mu nije niti priznat trošak sudskih pristojbi.
11. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci rješenja.
12. S obzirom da je žalba tužitelja odbijena, odbijen je njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe sukladno odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a.
U Zagrebu 7. rujna 2022.
Predsjednik vijeća
Ante Galić, v.r.
