Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: GžOb-3/2022-

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Milene Vukelić Margan, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Helene Vlahov Kozomara, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužiteljice A. P. iz V., OIB …, koju zastupa punomoćnica N. P., odvjetnica u Z., protiv tuženika V. K. iz Savezne Republike Nj., W., OIB …, kojega zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda S. P., G. G., V. V., M. K., A. I. i S. F. M. iz R., uz sudjelovanje mlt. D. K. iz P., OIB …, kojega zastupa posebna skrbnica M. K. J., djelatnica Centra za posebno skrbništvo, Dislocirana jedinica R., radi odluke o roditeljskoj skrbi i uzdržavanju, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj POb-101/2020-65 od 27. travnja 2022., na sjednici održanoj 7. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika, kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj POb-101/2020-65 od 27. travnja 2022., u točki V. i VI. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda, odlučeno je da će mlt. D. K. stanovat s majkom A. P. na adresi majke u Republici Hrvatskoj (točka I. izreke) i da će roditelji A. P. i V. K. ostvarivati zajedničku roditeljsku skrb u odnosu na mlt. D. K. (točka II. izreke) te je određen način ostvarivanja osobnih odnosa mlt. D. K. s ocem V. K. (točka III. i IV. izreke). Tuženiku je naloženo da na ime uzdržavanja mlt. D. K. isplati razliku dospjelih obroka u iznosu od 34.900,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama (točka V. izreke), kao i da do pravomoćnog dovršetka ovog postupka doprinosi za njegovo uzdržavanje, pored iznosa od 3.500,00 kuna mjesečno određenog rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr Ob-9/2020-17 od 12. listopada 2020., daljnjim iznosom od 2.000,00 kn mjesečno, a od pravomoćnog dovršetka ovog postupka iznosom od 5.500,00 kn mjesečno počevši od 1. svibnja 2022. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, s pripadajućim zateznim kamatama (točka VI. izreke). Tužiteljica je djelomično odbijena s tužbenim zahtjevom za uzdržavanje u daljnjem iznosu od 2.700,00 kn mjesečno do 31. srpnja 2021., odnosno u daljnjem iznosu od 2.000,00 kn mjesečno od 1. kolovoza 2021. pa nadalje (točka VII. izreke). Rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je da ostaje na snazi rješenje o privremenoj mjeri poslovni broj Ovr Ob-9/2020-17 od 12. listopada 2020. do pravomoćnog dovršetka ovog postupka (točka I. izreke), te da svaka stranka snosi svoje troškove postupka .

2. Protiv točke V. i VI. izreke prvostupanjske presude žalbu je podnio tuženik, iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22, dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se tuženika obveže na plaćanje mjesečnog iznosa uzdržavanja mlt. djeteta u iznosu od 3.500,00 kn, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Tužiteljica u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode kao neosnovane te predlaže odbijanje žalbe i potvrđivanje prvostupanjske presude.

4. Žalba nije osnovana.

5. U konkretnom slučaju radi se o sporu o roditeljskoj skrbi. U ovoj fazi postupka nije sporna odluka da će mlt. dijete stranaka D. K. stanovati s majkom - tužiteljicom, niti odluka o zajedničkoj roditeljskoj skrbi i načinu ostvarivanju osobnih odnosa djeteta s ocem - tuženikom. Sporna je visina doprinosa tuženika za uzdržavanje mlt. djeteta.

6. Neosnovano se tuženik žalbom poziva na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. toč. 11. ZPP-a, budući da pobijana presuda, suprotno žalbenim navodima, sadrži jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama, a nema niti drugih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

7. Pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na postojanje ostalih bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9.,13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.

8. Među strankama nije sporno da mlt. D. K., rođen 29. srpnja 2014., stanuje sa majkom u Republici Hrvatskoj, u P., dok tuženik živi i radi u Republici Njemačkoj te da tuženik doprinosi za uzdržavanje djeteta iznos od 3.500,00 kn mjesečno, kako je to obvezan rješenjem o privremenoj mjeri poslovni broj Ovr Ob-9/2020-17 od 12. listopada 2020.. Sporan je ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje djeteta i ukupne mogućnosti tuženika za uzdržavanje djeteta te posljedično tome visina doprinosa tuženika za uzdržavanje djeteta iznad iznosa od 3.500,00 kn mjesečno.

9. Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza utvrđuje da mlt. D. K. pohađa prvi razred osnovne škole, da ima povećane potrebe zbog zdravstvenog stanja uslijed poteškoća u pažnji i koncentraciji, zbog čega ga je majka do lipnja 2021. dva puta mjesečno vodila na radionice kod psihologa u Z., trošak čega je iznosio po 1.500,00 kn, da dijete i nadalje odlazi privatno kod defektologa tri puta tjedno koji trošak prema slobodnoj ocijeni suda iznosi 1.500,00 kn mjesečno, da se bavi izvanškolskim aktivnostima – tenisom koji iznosi 220,00 kn mjesečno i zbor 330,00 kn mjesečno, da majka na odjeću i obuću za dijete potroši 2.000,00 kn mjesečno, a za rođendane 500,00 do 600,00 kn mjesečno, a čemu da treba pridodati i troškove povremenih izleta i putovanja, odlazaka na predstave i različite zabavne aktivnosti svojstvene djeci te životne dobi.

9.1. Nadalje, prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza utvrđuje da je neto plaća tuženika u 2020. godini prema potvrdi o porezu na plaću iznosila 7.773,50 eura mjesečno, a prema njegovom iskazu iz svibnja 2020. godine 8.500,00 eura mjesečno, dok je prema izračunu bruto-neto primanja za razdoblje od siječnja do svibnja 2021. tuženiku isplaćivana plaća od 3.665,22 eura mjesečno, s time da prihvaća navode tužiteljice kako je tuženik kao suvlasnik trgovačkog društva smanjio svoju plaću tijekom trajanja ove parnice. Nadalje, sud utvrđuje da je tuženik suvlasnik trgovačkog društva zajedno sa svojim ocem pa zaključuje da je u prilici odlučivati o visini svoje plaće i raspodjeli dobiti, da stanuje u kući u Republici Njemačkoj, vozi automobil P. i motor H. D., nosi luksuzni sat R. i narukvicu C., s time da nema drugih zakonskih obveza uzdržavanja pa zaključuje da tuženik živi luksuznim životom odnosno da je iznadprosječnog imovinskog stanja, pri čemu sud nije utvrdio tuženikove obveze na koje je ukazivao tijekom postupka, jer da iste nije potkrijepio ispravama. Također, sud utvrđuje da tuženik svaki mjesec dolazi u Republiku Hrvatsku radi ostvarivanja osobnih odnosa s mlt. D. K., pri čemu trošak dolaska iznosi po 1.000,00 eura, da za vrijeme boravka s djetetom u cijelosti snosi trošak njegova uzdržavanja i kupuje mu odjeću i obuću te snosi trošak održavanja stana u kojem boravi s djetetom, kao i da s djetetom provodi polovicu praznika.

10. Cijeneći utvrđene potrebe djeteta i povećane mogućnosti tuženika, ujedno uvažavajući i doprinos tuženika u uzdržavanju djeteta na drugi način tijekom ostvarivanja osobnih odnosa, kao i vodeći računa o iznosima uzdržavanja propisanim Odlukom o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta („Narodne novine“ broj 39/20., 30/21. i 37/22., dalje: Odluka), prvostupanjski sud, ujedno cijeneći da dijete ima pravo pratiti standard svojih roditelja, pozivom na čl. 307., čl. 311., čl. 312., čl.313. st.1. i 5. i čl. 314. st.4. Obiteljskog zakon ("Narodne novine" br. 103/15., 98/19., 47/20., dalje: Obz) zauzima stav da obveza tuženika na uzdržavanje mlt. D. K. do njegove sedme godine života iznosi 4.800,00 kn mjesečno, a od tada pa nadalje 5.500,00 kn mjesečno.

10.1. Pri tome, prvostupanjski sud, utvrdivši na temelju izvedenih dokaza da je tužiteljica stomatolog sa privatnom ordinacijom, da njezina primanja iznose oko 13.600,00 kn mjesečno, da je kupila stan u izgradnji od 125 m2, da ima automobil marke M. M., zaključuje da tužiteljica i bez sredstava koje tuženik plaća za uzdržavanje djeteta ima iznadprosječni standard pa da se isti plaćanjem utvrđenog doprinosa tuženika za uzdržavanje djeteta neće poboljšati, već da će cjelokupan iznos biti utrošen upravo na potrebe djeteta.

11. Stoga, prvostupanjski sud, uzevši u obzir da tuženik nesporno doprinosi za uzdržavanje djeteta iznos do 3.500,00 kn mjesečno sukladno rješenju o privremenoj mjeri, obvezuje tuženika na plaćanje dospjelih iznosa uzdržavanja za razdoblje od srpnja 2020. do travnja 2022. u iznosu od ukupno 34.900,00 kn, a od 1. svibnja 2022. do pravomoćnog okončanja ovog postupka u daljnjem iznosu od 2.000,00 kn mjesečno, odnosno za razdoblje od pravomoćnog okončanja spora pa ubuduće dok za to budu postojale zakonske pretpostavke u iznosu od 5.500,00 kn mjesečno. 12. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na sporazumu stranaka.

13. Neosnovan je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

14. Naime, tuženik žalbom neosnovano osporava utvrđenje prvostupanjskog suda o materijalnim potrebama mlt. D. K., budući da je prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 307. st. 2. i čl. 311. st. 1. Obz-a procijenio potrebe mlt. D. K. vodeći računa o troškovima povezanim s njegovim zdravljem s obzirom na nespornu potrebu odlazaka kod defektologa uslijed poteškoća sa pažnjom i koncentracijom, zatim troškovima odjeće i obuće, troškovima izvanškolskih aktivnosti kojima se nesporno bavi i drugih aktivnosti svojstvenih djetetu njegove životne dobi, a u skladu s povećanim životnim standardom tuženika sukladno čl. 311. st. 2. Obz-a, što prema utvrđenju prvostupanjskog suda iznosi ukupno cca 4.500,00 – 4.600,00 kn mjesečno.

15. Također, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je u skladu s čl. 313. 1., 2., 4. i 5. Obz-a pravilno utvrdio ukupne imovinske mogućnosti tuženika, imajući u vidu njegove prihode i ostalu imovinu te zaključio da je tuženik osoba iznadprosječnog imovinskog stanja. Pri tome, žalbeni navodi kojima tuženik osporava zaključak suda da je smanjio svoju plaću 2021. godine za potrebe ovog spora, nisu od utjecaja na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o iznadprosječnim imovinskim prilikama tuženika, s obzirom na utvrđeno cjelokupno imovinsko stanje tuženika odnosno činjenicu da je suvlasnik trgovačkog društva u Republici Njemačkoj, da redovito ostvaruje plaću, koja prema priloženim ispravama u vrijeme donošenja pobijane presude iznosi 3.665,22 eura mjesečno, a godinu dana ranije iznosila je 7.773,50 eura mjesečno, da kao suvlasnik trgovačkog društva ima i mogućnost stjecanja povećane zarade, da ima u suvlasništvu nekretninu - kuću u kojoj živi, a koja je prema njegovu vlastitu iskazu veće vrijednosti, da je vlasnik raznih pokretnina pozamašne vrijednosti (dva automobila, motora, nakita, sata) te da pored toga, prema vlastitom iskazu ima i veću ušteđevinu (cca 200.000,00 eura).

16. Stoga, imajući u vidu po prvostupanjskom sudu utvrđene materijalne potrebe mlt. D. K. u iznosu od cca 4.500,00 do 4.600,00 kn,a kojima valja pridodati i uobičajene troškove života djeteta njegove dobi, kao što su troškovi prehrane, higijene, stanovanja i školovanja od najmanje 1.000,00 kn mjesečno, iz čega proizlazi da ukupne potrebe mlt. D. K. u vrijeme donošenja pobijane presude iznose najmanje 5.500,00 do 5.600,00 kn mjesečno, kao i cijeneći utvrđene ukupne imovinske mogućnosti tuženika, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz čl. 317. st.1. Obz-a kada je zauzeo stav da je tuženik dužan doprinositi za uzdržavanje djeteta do njegove navršene sedme godine života iznos od 4.800,00 kn mjesečno, a od tada pa nadalje iznos od 5.500,00 kn mjesečno.

17. Žalbeni navodi kojima se tuženik poziva na veće troškove života u Republici Njemačkoj od onih u Republici Hrvatskoj te u svezi s time na neprimjenjivost Odluke o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta („Narodne novine“ broj 39/20., 30/21. i 37/22., dalje: Odluka), kao i na vlastite, navodno brojne mjesečne novčane obveze, kao i žalbeni navodi kojima osporava pravilnost primjene čl. 315. Obz-a, nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke. To iz razloga jer se dosuđeni iznos uzdržavanja ukazuje primjerenim s obzirom na utvrđene ukupne materijalne potrebe mlt. D. K. u skladu s čl. 311. Obz-a i ukupne mogućnosti tuženika sukladno čl. 313. st. 1. i 4. Obz-a, pri čemu taj iznos, imajući u vidu ukupne imovinske prilike tuženika i uobičajene osnovne životne troškove, prema ocijeni ovog suda neće ugroziti njegovu egzistenciju u Republici Njemačkoj, a tuženik ne tvrdi niti pruža relevantnih dokaza na okolnost postojanja i visine eventualnih drugih novčanih obveza nužnih za zadovoljenje njegovih osnovnih životnih potreba u smislu čl. 313.st.5. Obz-a. Također, suprotno žalbenim navodima, dosuđenim iznosom neće se povećati životni standard tužiteljice, budući da dosuđeni iznos uzdržavanja u cijelosti pokriva materijalne potrebe mlt. D. K. pa ne preostaje iznos koji bi tužiteljica mogla utrošiti na vlastite potrebe.

18. Također, tuženik neosnovano, pozivom na Uredbu Vijeća (EZ) br. 4/2009 od 18. prosinca 2008. o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznavanju i izvršenju sudskih odluka te suradnji u stvarima koje se odnose na obvezu uzdržavanja (SL L 7, 10. 1. 2009., dalje: Uredba Vijeća (EZ) br. 4/2009.), s uključenim Haškim protokolom o mjerodavnom pravu za uzdržavanje iz 2007. (dalje: Haški protokol o uzdržavanju), upire na obvezu uračunavanja materijalnih potreba mlt. D. K. koje on snosi za vrijeme boravka s djetetom tijekom tjedan dana mjesečno odnosno 30% godišnje, kao naknadu koju daje za uzdržavanje djeteta te shodno tome umanjenje utvrđenog iznosa uzdržavanja za visinu te naknade. To iz razloga jer se odredba čl. 14. Haškog protokola o uzdržavanju, u svezi s čl. 15. Uredbe Vijeća (EZ) br. 4/2009., prema kojoj se pri određivanju iznosa uzdržavanja u obzir uzimaju potrebe vjerovnika uzdržavanja i sredstva dužnika uzdržavanja te svaka naknada koju je vjerovnik uzdržavanja primio umjesto povremenih isplata uzdržavanja, primjenjuje samo pri konačnom uređenju tražbina bračnih drugova u trenutku razvoda braka, u cilju likvidacije svih njihovih tražbina, uključujući i tražbine uzdržavanja (prema Izvješću o objašnjenima Protokola sačinjenom 2013. od strane Stalnog ureda Haške konferencija o međunarodnom privatnom pravu), dakle ne primjenjuje se na druge obveze uzdržavanja pa kako se u ovom predmetu radi o uzdržavanju djeteta, to u konkretnom slučaju navedena odredba ne dolazi u primjenu.

19. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika, kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, kao u izreci.

20. Prvostupanjska presuda u preostalom dijelu (točka I., II. III. IV i VII. izreke) te prvostupanjsko rješenje, kao nepobijani, ostaju neizmijenjeni.

U Rijeci 7. rujna 2022.

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić-Margan