Poslovni broj: UsI-2020/2021-22

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Vlahu Bassegli Gozze i Ines Mateša, kao zapisničarke, u upravnom sporu I – tužiteljice M. F., S., OIB: …, II – tužitelja D.F., S. A. D., OIB: … i III – tužitelja M. F., V., OIB: …, koje zastupa opunomoćenica Š. Č., odvjetnica u Z., protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske u Z., OIB: …, uz sudjelovanje zainteresirane osobe G. Z., Ureda za zastupanje u Z., i zainteresirane osobe Županijskog državnog odvjetništva u Z., radi obnove postupka i oglašavanja rješenja ništavim, nakon objave presude, 7. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-942-01/18-01/68, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-21-15, od 9. travnja 2021.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem G. Z., Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada, Sektora za upravno pravne poslove, Odjela za naknade i izvlaštenja, Šestog područnog odsjeka (S.), KLASA: UP/I-942-01/14-009/44, URBROJ: 251-14-11- 7/001-17-15, od 26. listopada 2017., odbijeni su prijedlozi tužitelja za obnovom postupaka, pobliže naznačenih u izreci tog rješenja.

2. Točkom I izreke osporenog rješenja odbijene su žalbe tužitelja, izjavljene protiv naprijed navedenog rješenja, uz obrazloženje tuženika kako je žaliteljima još 2002. godine bilo poznato da se za naknadu oduzete imovine vodi postupak povrata po zahtjevu ostalih suvlasnika predmetne nekretnine, iz kojeg razloga je u konkretnom prekoračen subjektivni i objektivni zakonom propisan rok. Točkom II izreke osporenog rješenja odbijen je prijedlog tužitelja za oglašavanje ništavim izrekom pobrojanih rješenja, uz obrazloženje tuženika kako nezakonitost rješenja nije razlog njegove ništavosti.

3. Osporavajući zakonitost naprijed navedenih pravnih stavova tužitelji ukazuju kako je njihov dio suvlasništva predmetne nekretnine vraćen, odnosno za te dijelove isplaćena naknada, posve drugim osobama, kojima taj dio i nije bio oduzet, a kojom okolnošću su oni znatno oštećeni. Pojašnjavajući navedeno ukazuju kako je nekretnina koja je u povratu bila suvlasništvo u ½ te da je drugim suvlasnicima iz nacionalizacije izuzeto 120 m2 nekretnine, iz kojeg razloga omjeri u povratu nisu smjeli biti jednaki. U odnosu na pravovremenost prijedloga za obnovu postupka navode kako su kopiju dokumentacije, odnosno djelomičnih rješenja iz spisa o povratu ostalim suvlasnicima zaprimili tek 21. listopada 2016., a koja okolnost tada znači da su prijedlog podnijeli pravovremeno. Posebno ukazuju da se iz sadržaja zapisnika, na kojeg se tuženik u osporenom rješenju poziva, može utvrditi kako su na raspravi koja je bila održana 17. travnja 2012., predmetna rješenja zaprimili zastupnik ODO-a i G. Z., a ne njihov opunomoćenik, iz kojeg razloga se ne može smatrati da bi isti bio upoznat sa njihovim sadržajem. Razlog ništavosti navedenih prvostupanjskih rješenja nalazi u okolnosti da ostalim suvlasnicima nije moglo biti nepoznato da im je vraćeno nešto što nije njihovo, odnosno i iz razloga što je odluka donesena u stvari u kojoj se ne može rješavati u upravnom postupku. Detaljno opisujući činjeničnu pozadinu postupka u kojem su donesena djelomična rješenja za koja tužitelji zahtijevaju obnovu, zaključuju kako je, iz razloga što im nije dopušteno sudjelovanje u postupku povrata nekretnina koje su im oduzete, došlo do situacije u kojoj je ostalim suvlasnicima vraćeno dio nekretnina koji im nikad nije ni bio oduzet, a što tada znači da taj dio suvlasništva nije mogao biti predmetom upravnog postupka povrata ostalim suvlasnicima. Predlaže da Sud usvoji tužbeni zahtjev i poništi osporavano rješenje, uz naknadu troškova ovog upravnog spora.

4. Tuženik u svom odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanog rješenja. Predlaže Sudu da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

5. Zainteresirana osoba G. Z., u svom odgovoru na tužbu navodi kako se u cijelosti pridružuje navodima tuženika sadržanim u osporenom rješenju. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev i na snazi ostavi pobijano rješenje.

6. Zainteresirana osoba Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, u svom odgovoru na tužbu navodi kako se u cijelosti pridružuje navodima tuženika sadržanim u osporenom rješenju. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev i na snazi ostavi pobijano rješenje.

7. Sud je 31. kolovoza 2022. održao usmenu i javnu raspravu, zaključenu u prisutnosti opunomoćenice tužitelja i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika i zainteresiranih osoba, čime je strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12. 152/14., 29/17. i 110/21.), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

8. Radi ocjene zakonitosti osporenog rješenja Sud je izvršio uvid u spis tuženika i priložene isprave.

9. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je, sukladno članku 55. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Uvodno Sud napominje kako je osporenim rješenjem odlučeno o nekoliko različitih pravnih cjelina iz kojih razloga je Sud u obvezi o istima zauzeti potpun i jasan stav.

11. Ponovljeno točkom I izreke osporenog rješenja odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja G. Z., Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada, Sektora za upravno pravne poslove, Odjela za naknade i izvlaštenja, Šestog područnog odsjeka (S.), KLASA: UP/I-942-01/14-009/44, URBROJ: 251-14- 11-7/001-17-15, od 26. listopada 2017., uz obrazloženje tuženika kako je sukladno zapisniku s ročišta održanog 17. travnja 2012. tužiteljima već tada bilo poznato da se u pogledu predmetne nekretnine vodio postupak povrata, budući da su im uručena djelomična rješenja kojim je izvršen povrat ostalim suvlasnicima, iz kojeg razloga je evidentno kako je zahtjev za obnovu postupka, a koji je predan 24. studenoga 2016., podnesen nepravovremeno.

12. Suprotno ovom stavu tužitelji ukazuju kako odlučna okolnost na koju se tuženik u osporenom rješenju poziva uopće ne proizlazi iz navedenog zapisnika. U spis dostavljaju presliku zapisnik G. Z., Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada, Odjela za upravno pravne poslove, Prvog područnog odsjeka, KLASA: UP/I-942-01/2011-13/46, URBROJ: 251-14-02/203-12-05, od 17. travnja 2012., na čijem sadržaju je utemeljen odlučan stav tuženika, odnosno njegovog prvostupanjskog tijela i temeljem kojeg jasno proizlazi kako djelomična rješenja kojima je ostalim suvlasnicima vraćen suvlasnički dio nije uopće uručen opunomoćeniku predlagatelja (ovdje tužitelja), već ostalim strankama postupka.

13. Člankom 123. stavkom 1. točkom 1. i 5. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 123/09. - u daljnjem tekst Zakon), propisano je da se obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti u roku od tri godine od dana dostave rješenja stranci: ako se sazna za nove činjenice ili stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi, sami ili u vezi s već izvedenim i upotrijebljenim dokazima, mogli dovesti do drukčijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni, odnosno upotrijebljeni u prijašnjem postupku, odnosno ako osobi koja je trebala sudjelovati u svojstvu stranke nije bila dana mogućnost sudjelovanja u postupku.

14. Člankom 123. stavkom 3. Zakona određeno je da stranka može tražiti obnovu postupka u roku od 30 dana od dana saznanja za razloge obnove ili od kad je stekla mogućnost upotrebe novih dokaza.

15. Člankom 126. stavkom 1. Zakona propisano je da kada nadležno tijelo primi prijedlog za obnovu postupka, dužno je ispitati je li prijedlog pravodoban i izjavljen od ovlaštene osobe te je li je okolnost na kojoj se prijedlog temelji učinjena vjerojatnom. Ako ti uvjeti nisu ispunjeni, nadležno tijelo odbacit će prijedlog rješenjem.

16. Sukladno naprijed citiranim odredbama Sud ukazuje kako je za dopuštenost zahtjeva za obnovu, istog potrebno podnijeti u subjektivnom roku „od 30 dana od dana saznanja za razloge obnove“. Budući da dan saznanja kao odlučna točka u vremenu od koje počinje teći prekluzivan rok nije jasno propisan, isti se treba smisleno istumačiti. Sud zauzima stav kako se dan saznanja treba smatrati danom u kojem je stranka koja želi obnovu bila upoznata sa informacijom koja bi bila razlogom obnove i bez obzira na način na koji je s tom informacijom upoznata. Sud smatra kako su tužitelji u pravu u dijelu u kojem navode kako iz samog sadržaja zapisnika ne proizlazi kako bi upravo oni zaprimili djelomična rješenja o povratu suvlasničkih dijelova, ali Sud uočava kako iz sadržaja zapisnika jasno proizlazi da je opunomoćenik tužitelja prisustvovao na raspravi na kojoj je iskazano kako postoje rješenja kojima se ostalim suvlasnicima vraća polovina suvlasničkih omjera te i kako je takav zapisnik evidentno zaprimio. Iz ovog razloga Sud zaključuje kako su tužitelji 17. travnja 2012., imali saznanje o okolnostima zbog kojih su 24. studenoga 2016. podnijeli zahtjev za obnovu postupka, odnosno da su bili dovedeni u poziciju u kojoj se objektivno može smatrati da su o odlučnom razlogu mogli imati saznanja, a koja okolnost potvrđuje stav tuženika da je prijedlog za obnovu podnesen izvan zakonom propisanog prekluzivnog roka.

17. Člankom 128. stavkom 1. točkom 2. i 3. Zakona propisano je da će se rješenje oglasiti ništavim: ako je doneseno u stvari o kojoj se ne može rješavati u upravnom postupku, odnosno ako njegovo izvršenje nije pravno ili stvarno moguće.

18. Promatrajući naprijed navedenu odredbu i razmatrajući stav tužitelja kojim ukazuju da su pobijana rješenja donesena u stvari o kojoj se ne može rješavati u upravnom postupku, Sud navodi kako takav stav nije točan, budući je pitanje povrata upravo stvar koja se rješava u upravnim postupcima. Isto tako, cjelovito otklanjajući prigovore tužitelja, Sud navodi kako je izvršenje rješenja kojim su ostalim suvlasnicima vraćeni dijelovi nekretnina pravno moguće, (budući je istim mijenjan upis društvenog vlasništva u novi omjer i bez obzira na stanje suvlasništva u trenutku oduzimanja). Konkretno i imajući na umu da su predmetna rješenja uostalom i provedena, Sud zaključuje kako se može raditi o eventualno nezakonitim rješenjima, ali isto nema utjecaj na određenje ništavosti, kao najtežih oblika nezakonitosti, iz naprijed citiranog članka Zakona. Slijedom navedenog Sud osporeno rješenje ocjenjuje na zakonu osnovanim.

19. Imajući na umu kako ni ostali prigovori sadržani u tužbi ne dovode do drukčijeg rješavanja Sud nalazi da u ovoj upravnoj stvari nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

20. Stoga je temeljem odredbe članka 57. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima odlučeno kao u izreci ove presude.

21. S obzirom na zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora, specificiranog njihovim troškovnikom od 25. svibnja 2022. (list 124 spisa), Sud navodi kako je isti utemeljen na članku 79. Zakona o upravnim sporovima. Budući je sukladno stavku 4. tog članka Zakona propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora i imajući na umu kako je točkom I izreke ove presude odbijen tužbeni zahtjev za poništenje osporenog rješenja, Sud zaključuje kako su tužitelji ovaj upravni spor izgubili te su tada u obvezi snositi sve njegove izdatke pa posljedično i troškove vlastitog zastupanja. Iz ovog razloga odlučeno kao u točki II izreke ove presude.

U Zagrebu, 7. rujna 2022.

Sudac

Vlaho Bassegli Gozze, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.