REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Poslovni broj: 12 Gž-615/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branke Ribičić, kao predsjednice vijeća, Branimira Miljevića kao izvjestitelja i člana vijeća i Berislava Devčića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. zavod iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnici M. G., dipl. iur., protiv tuženika R. P. iz S., OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku u Z., radi isplate 226.157,38 kuna, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj: 5 P-414/2021-11, od 26. siječnja 2022. i žalbu tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj: 5 P-414/2021-17, od 28. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 7. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja H. zavod, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj: 5 P-414/2021-11, od 26. siječnja 2022.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženika R. P., te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj: 5 P-414/2021-17, od 28. travnja 2022.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj: 5 P-414/2021- 11, od 26. siječnja 2022., presuđeno je:

I Tuženik P. R. dužan je tužitelju H. zavodu platiti svotu od 90.462,74 kn, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

-na iznos od 68.957,28 kn od 9. svibnja 2019. do isplate,

-na iznos od 21.505,46 kn od 11. lipnja 2009., do isplate,

prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućom polugodištu uvećano za 5 postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, a sve u roku od 15 dana.

II Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva preko dosuđenih 90.462,74 kn do zatraženih 220.846,12 kn, odnosno za iznos od 130.383,38 kn, te sa zahtjevom za isplatom zakonskih zateznih kamata na iznos od 68.957,28 kn od 23. siječnja 2007. do 8. svibnja 2019., te sa zahtjevom za isplatom zakonskih zateznih kamatama na iznos od 21.505,46 kn od 23. siječnja 2007. do 10. lipnja 2009., kao neosnovan. 2. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj: 5 P-414/2021- 17, od 28. travnja 2022., riješeno je:

Odbacuje se žalba tuženika podnesena ovom sudu 11. veljače 2022. protiv presude ovog suda posl. br. P-414/2021-11 od 26. siječnja 2022. kao nepravovremena.

3. Protiv presude žalbu je uložio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava sa prijedlogom da se žalba uvaži, a pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti, ili da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3.1. U sadržaju žalbe tužitelj navodi da se žali u odnosu na odbijajući dio tužbenog zahtjeva, i to iz razloga što smatra da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda na kojem je temeljio odbijajući dio tužbenog zahtjeva, da je u zastari bez osnove isplaćeni dio mirovine u razdoblju od 22. travnja 1997 do 31. prosinca 2001.

4. Protiv rješenja kojim mu je žalba odbačena kao nepravovremena žalbu je uložio tuženik zbog svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. ZPP- a, navodeći u žalbi da je žalba protiv presude podnesena u zakonom propisanom roku, i to 11. veljače 2022. elektronskim putem budući je na dan 10. veljače 2022. punomoćniku tuženika bila nedostupna e – komunikacija sa sudom zbog tehničkih poteškoća, a na koje punomoćnik ni na koji način nije mogao utjecati. Stoga je žalba protiv presude podnesena 11. veljače 2022., prvi dan nakon otklanjanja tehničkih poteškoća pravovremena.

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

6. Žalbe nisu osnovane.

7. O žalbi na tuženika na rješenje.

8. Drugostupanjski sud ispitao je pobijano rješenje u smislu žalbenih navoda te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje: ZPP), u vezi sa člankom 381 ZPP-a, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da je sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio bitnu povredu postupka, niti je materijalno pravo pogrešno primijenjeno.

9. Odredbom članka 335. ZPP-a, propisan je način donošenja i objave presude, te je između ostalog propisano:

- stavkom 6. propisano je da je ročište na kojem se presuda objavljuje sud dužan zakazati na ročištu na kojem je glavna rasprava zaključena. Ako jedna od stranaka nije prisustvovala ročištu na kojem je glavna rasprava zaključena, sud će je pismeno obavijestiti o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Ročište na kojem se presuda objavljuje održat će se neovisno o tome jesu li stranke o njemu uredno obaviještene, odnosno jesu li pristupile na to ročište.

- stavkom 7. propisano je da stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ovoga Zakona o dostavi pismena.

- stavkom 8. propisano je da stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, sud će na ročištu uručiti ovjereni prijepis presude ili će je, iznimno, uputiti da ovjereni prijepis presude može preuzeti neposredno u sudu istoga dana.

- stavkom 9. propisano je da ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti neposredno u sudu istoga dana.

- stavkom 10. propisano je da u će slučaju iz stavka 9. ovoga članka sud istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova. Presuda mora biti istaknuta na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova osam dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

- stavkom 11. propisano je da stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ovoga Zakona o dostavi pismena.

- stavkom 12. propisano je da će sud na ročištu na kojem je glavna rasprava zaključena, upozoriti na posljedice iz stavka 7., 9. i 10. ovoga članka.

10. Pregledom spisa utvrđeno je prvostupanjski sud na ročištu održanom 13. prosinca 2021. zaključio glavnu raspravu i zakazao ročište za objavu presude za 26. siječnja 2022. donio i objavio presudu. Rok za izjavljivanje žalbe na presudu ističe 10. veljače 2022.

11. I tužitelji i punomoćnik tuženika su putem e-Oglasne ploče suda zaprimili presudu sukladno članku 335. ZPP-a, s obzirom da niti punomoćnik tužitelja niti punomoćnik tuženika nisu pristupili na ročište za objavu i uručenje presude na koje su uredno pozvani na ročištu od 13. prosinca 2021., i propisno upozoreni u smislu članka 335. ZPP-a.

12. Tuženik po punomoćniku je 11. veljače 2022. elektronskim putem, putem sustava za komunikaciju sa sudovima, podnio žalbu protiv presude, po proteku roka za njeno podnošenje, s obzirom da je zadnji dan za podnošenje žalbe bio 10. veljače 2022., pa ju je prvostupanjski sud pravilno temeljem čl. 358. st. 1. i 2. ZPP-a, odbacio kao nepravodobnu.

13. Tuženik u žalbi na presudu uopće nije naveo da bi imao problema oko e–komunikacije sa sudom, niti je u tom pravcu priložio bilo kakve dokaze, nije tražio povrat u prijašnje stanje, niti je objasnio zašto nije žalbu uputio putem pošte ili neposredno sudu, pa je imajući u vidu navedeno drugostupanjski sud njegovu žalbu odbio kao neosnovanu.

14. O žalbi tužitelja na presudu.

15. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da je sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio bitnu povredu postupka iz članka 354. st. 2. točka 11. ZPP-a, niti je materijalno pravo pogrešno primijenjeno.

16. U razlozima presude prvostupanjski sud dao je za svoj pravni stav jasno obrazloženje, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla preispitati, niti je u bilo čemu nerazumljiva ili ima proturječja između izreke i razloga presude,.

17. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 220.846,12 kn, koliko je tužitelju više isplaćeno temelje osnove za plaćanje koja je naknadno izmijenjena.

17.1. U drugostupanjskom postupku sporno je da li je dio potraživanja tužitelja u zastari.

18. Činjenično stanje koje proizlazi iz dokumentacije priložene spisu je:

- da je rješenjem tužitelja od 19. svibnja 2006. tuženiku kao hrvatskom branitelju određena naknada plaće u svoti od 4.074,46 kn mjesečno, počevši od 22. travnja 1997. godine, a umjesto navedenog iznosa od 1. siječnja 2002. isplaćivat će se smanjen iznos naknade plaće od 3.902,55 kn mjesečno, te će se naknada isplaćivati iz sredstava R. fonda, na teret sredstava Državnog proračuna RH. Navedenim rješenjem mijenja se rješenje tužitelja od 27. veljače 2006.

- da se rješenjem tužitelja od 23. svibnja 2006 mijenja rješenje tužitelja od 19. svibnja 2006., i to na način da je određeno da se naknada plaće isplaćuje iz sredstava H.-a , a ne iz sredstava R. fonda, te je također određeno da se navedeno rješenje donosi u provedbi rješenja S. službe H.-a od 11. svibnja 2006. i 12. svibnja 2006.

- da su rješenja tužitelja od 19. svibnja 2006. i 23. svibnja 2006. poništena rješenjima S. službe H.-a i to rješenjima od 25. svibnja 2010. i 26. svibnja 2010. i to nakon što je povodom žalbe tuženika od 16. lipnja 2006. protiv rješenja tužitelja od 19. svibnja 2006., tužitelj sa tuženikom vodio upravni spor, a što je vidljivo iz presude Upravnog suda Republike Hrvatske broj US-1822/2007-3 od 4. ožujka 2010.

- da je rješenjem H. zavoda od 24. svibnja 2010. poništeno rješenje od 27. veljače 2006. kojim je tuženiku određena naknada plaće u svoti od 4.074,46 kn mjesečno od 1. ožujka 2006.

- da je presudom Upravnog suda Republike Hrvatske broj US-5982/2006-5 od 4. ožujka 2010. poništeno rješenje H. zavoda od 11. svibnja 2006. kojim je tuženiku određena naknada plaće u svoti od 6.422,54 kn mjesečno od 22. travnja 1997. do 28. veljače 1998., dok je rješenjem H. zavoda od 21. svibnja 2010. poništeno rješenje od 12. svibnja 2006. kojim je tuženiku određena naknada plaće u svoti od 6.422,54 kn mjesečno od 1. ožujka 1998.

- da je tužitelj 6. prosinca 2010. donio rješenje kojim je utvrđeno da je tuženiku kao hrvatskom branitelju određena naknada plaće u svoti od 4.074,46 kn mjesečno, počevši od 22. travnja 1997. godine, a umjesto navedenog iznosa od 1. siječnja 2002. isplaćivat će se smanjen iznos naknade plaće od 3.902,55 kn, te će se naknada isplaćivati iz sredstava H.-a, na teret sredstava Državnog proračuna RH. Navedeno rješenje je doneseno u izvršenju rješenja H.-a od 26. svibnja 2010., međutim uvidom u ranije navedeno rješenje H.-a od 26. svibnja 2010., utvrđeno je da je navedenim rješenjem poništeno rješenje tužitelja od 23. svibnja 2006. kojim je tuženiku određena naknada plaće u iznosu od 4.074,46 kn mjesečno, počevši od 22. travnja 1997.

- da je 7. prosinca 2010. tužitelj donio rješenje kojim je tuženiku kao hrvatskom branitelju određena naknada plaće u svoti od 4.074,46 kn mjesečno, počevši od 22. travnja 1997., a umjesto navedenog iznosa od 1. siječnja 2002. isplaćivat će se smanjen iznos naknade plaće od 3.902,55 kn, te će se naknada isplaćivati iz sredstava H.-a, na teret sredstava Državnog proračuna RH. Navedeno rješenje je doneseno u izvršenju rješenja H.-a od 25. svibnja 2010., međutim uvidom u ranije navedeno rješenje H.-a od 25. svibnja 2010., utvrđeno je da je navedenim rješenjem poništeno rješenje tužitelja od 19. svibnja 2006.

- da je tužitelj 9. prosinca 2010. donio rješenje kojim je utvrđeno da je tuženiku kao hrvatskom branitelju određena naknada plaće u svoti od 4.074,46 kn mjesečno, počevši od 1. ožujka 2006. godine, a umjesto navedenog iznosa od 1. siječnja 2002. isplaćivat će se smanjen iznos naknade plaće od 3.902,55 kn. Navedeno rješenje je doneseno u izvršenju rješenja H.-a od 24. svibnja 2010., međutim uvidom u ranije navedeno rješenje H.-a od 24. svibnja 2010., utvrđeno je da je navedenim rješenjem poništeno rješenje tužitelja od 27. veljače 2006. kojim je tuženiku određena naknada plaće u svoti od 4.074,46 kn mjesečno od 1. ožujka 2006., te predmet vraćen tužitelju radi donošenja novog rješenja.

- da je tužitelj 10. prosinca 2010. donio rješenje kojim je utvrđeno da je tuženiku kao hrvatskom branitelju određena naknada plaće u svoti od 4.074,46 kn mjesečno, počevši od 1. ožujka 1998., a umjesto navedenog iznosa od 1. siječnja 2002. isplaćivat će se smanjen iznos naknade plaće od 3.902,55 kn. Navedeno rješenje je doneseno u izvršenju rješenja H.-a od 21. svibnja 2010., međutim uvidom u ranije navedeno rješenje H.-a od 21. svibnja 2010., utvrđeno je da je navedenim rješenjem poništeno rješenje tužitelja od 12. svibnja 2006. kojim je tuženiku određena naknada plaće u svoti od 6.422,54 kn mjesečno od 1. ožujka 1998.

- da je protiv rješenja tužitelja od 6. prosinca 2010., 7. prosinca 2010., 9. prosinca 2010. i 10. prosinca 2010. tuženik je podnio žalbu, pa navedena rješenja nisu niti pravomoćna niti konačna.

- da je rješenjem H. zavoda od 14. lipnja 2011. poništeno rješenje tužitelja od 7. prosinca 2010. kojim je tuženiku određena naknada plaće u svoti od 4.074,46 kn mjesečno počevši od 22. travnja 1997. godine, a umjesto navedenog iznosa od 1. siječnja 2002. isplaćivat će se smanjen iznos naknade plaće od 3.902,55 kn. - da je rješenjem H. zavoda od 13. lipnja 2011. poništeno rješenje tužitelja od 6. prosinca 2010. kojim je tuženiku određena naknada plaće u svoti od 4.074,46 kn mjesečno počevši od 22. travnja 1997. godine, a umjesto navedenog iznosa od 1. siječnja 2002. isplaćivat će se smanjen iznos naknade plaće od 3.902,55 kn. - da je u ponovljenom upravnom postupku tužitelj je svojim rješenjem od 13. siječnja 2016. tuženiku kao hrvatskom branitelju određena naknada plaće u svoti od 4074,46 kn mjesečno, počevši od 22. travnja 1997. godine, a umjesto navedenog iznosa od 1. siječnja 2002. isplaćivat će se smanjen iznos naknade plaće od 3902,55 kn mjesečno, te je određeno da se naknada plaće isplaćuje iz sredstava H.-a, na teret sredstava Državnog proračuna RH. Navedenim rješenjem mijenja se rješenje bivšeg R. od 1. srpnja 1998. i rješenje tužitelja od 15. veljače 2000., te je isto doneseno u izvršenju presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl. br. Us- 7773/2011-4 od 23. travnja 2015.

- da je povodom žalbe H. zavoda 14. studenog 2016. donijela rješenje kojim je žalba ovdje tuženika protiv rješenja tužitelja od 13. siječnja 2016. odbijena.

- da je tuženik je protiv rješenja H. zavoda od 14. studenog 2016. pokrenuo upravni spor, a da je Upravni sud u Zagrebu je 18. srpnja 2018. donio presudu posl. br. Usl- 3684/16-8 kojom je odbio tužbeni zahtjev za poništenje navedenog rješenja H. zavoda od 14. studenog 2016., te rješenja tužitelja od 13. siječnja 2016.

- da je povodom žalbe tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu od 18. srpnja 2018. posl. br. Usl-3684/16-8 Visoki Upravni sud Republike Hrvatske je donio presudu posl. br. Usž-4402/18-4 od 8. svibnja 2019. (list 98-99) kojom je odbio žalbu ovdje tuženika i potvrdio presudu Upravnog suda u Zagrebu od 18. srpnja 2018. posl. br. Usl-3684/16-8, te je time rješenje tužitelja od 13. siječnja 2016. postalo pravomoćno dana 8. svibnja 2019.

- da je tužitelj 4. svibnja 2009. donio i rješenje kojim je tuženiku kao hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata kao korisniku prava na naknadu plaće za vrijeme nezaposlenosti, priznato na temelju invalidnosti i preostale radne sposobnosti nastale zbog (100%) ozljede nastale kao neposredna posljedica sudjelovanje u obrani suvereniteta RH, odredio invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad počevši od 1. siječnja 2005. u iznosu od 3.991,91 kn mjesečno. Invalidska mirovina je od 1. srpnja 2005. određena u iznosu od 4.079,59 kn mjesečno, od 1.siječnja 2006. u iznosu od 4.144,51 kn mjesečno, od 1. srpnja 2006. u iznosu od 4.279,40 kn mjesečno, od 1. siječnja 2007. u iznosu od 4.335,04 kn mjesečno, od 1. srpnja 2007. u iznosu od 4.448,01 kn mjesečno, od 1. siječnja 2008. u iznosu od 4.561,82 kn mjesečno, od 1. srpnja 2008. u iznosu od 4.746,46 kn mjesečno, te od 1. siječnja 2009. u iznosu od 4.855,21 kn mjesečno, te će se mirovina isplaćivati tuženiku počevši od 1. siječnja 2005., a istome sa danom 31. prosinca 2004. prestaje pravo na isplatu dosadašnje naknade plaće za vrijeme nezaposlenosti. Navedenim rješenjem mijenja se rješenje tužitelja od 23. svibnja 2006., a mirovinu će isplaćivati tužitelj iz sredstava osiguranih u Državnom proračunu RH mjesečno unatrag. Navedeno rješenje postalo je pravomoćno dana 10. lipnja 2009.

19. Pravni okvir spora pravilno je postavio prvostupanjski sud pozvavši se na odredbu članka 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 dalje u tekstu: ZOO) kojim je propisano da kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, dok st. 3. istog članka propisuje da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala, kao u ovom slučaju.

20. Obračun odjela tužitelja ekonomsko financijskih poslova od 13. listopada 2009. (list 28-29) nije sporan, sporno je da li je nastupila zastara za dio iznosa čiji se povrat traži.

21. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da se kod zahtjeva za isplatu radi stjecanje bez osnove primjenjuje opći zastarni rok od pet godina sukladno čl. 225. ZOO-a.

22. U konkretnom slučaju pravilno je prvostupanjski sud pošao od činjenice da je prvo rješenja tužitelja vezano za invalidsku mirovinu doneseno 4. svibnja 2009., a postalo je pravomoćno 10. lipnja 2009., dok je tužba podnesena 23. siječnja 2007., čime je prekinut tijek zastare (čl. 241. ZPP-a), pa zahtjev za isplatu preplate sa osnove mirovine za period od 1. siječnja 2005. do 30. travnja 2006. nije u zastari.

22.1. Vezano za zahtjev tužitelja za naknadu plaće koje je doneseno 13. siječnja 2016., a postalo je pravomoćno 8. svibnja 2019., kojim se isplata preplate sa osnove naknade plaće se traži za period od 22. travnja 1997. do 31. prosinca 2004., tužbom podnesenom 23. siječnja 2007., prekinut je tijek zastare (čl. 241. ZPP-a), za sve isplate izvršene u periodu od 1. siječnja 2002. do 31. prosinca 2004., dok je pravilno prvostupanjski sud utvrdi da su u zastari sve isplate izvršene u periodu od 22. travnja 1997. do 31. prosinca 2001.

23. Kako nije sporno da je tužitelj tuženiku u periodu od 22. travnja 1997. do 31. prosinca 2001. isplatio iznos od 130.383,38 kn, a u periodu od 1. siječnja 2002. do 30. travnja 2006. isplatio iznos od 90.462,74 kn, pravilno je prvostupanjski sud dijelom prihvatio prigovor zastare i tužbeni zahtjev odbio za iznos od 130.383,38 kuna.

24. O troškovima postupka nije odlučivano jer isti nisu ni zatraženi od strane tužitelja.

24. Zbog svega iznesenog, temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud odlučio je kao u izreci ove presude.

U Požegi 7. rujna 2022.

Predsjednica vijeća:

Branka Ribičić, v.r.