Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-1424/2021-

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Milene Vukelić Margan, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Helene Vlahov Kozomara, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja P. T. iz O., OIB: …, zastupanog po punomoćniku A. Č., odvjetniku iz Odvjetničkog društva B. & M. D. iz O., protiv tuženika Z. b. d.d., Z., OIB: …, zastupani po punomoćnici M. K. K., odvjetnici iz Odvjetničkog društva P. & P. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-515/2019-26 od 9. travnja 2021., u sjednici održanoj 7. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika, kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-515/2019-26 od 9. travnja 2021. u točki I. izreke, te u točki II. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 38.000,00 kn sa zateznim kamatama od 11. rujna 2013. do isplate.

r i j e š i o  j e

Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženika ukida se presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-515/2019-26 od 9. travnja 2021 u točki II. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 219,00 kn sa zateznim kamatama od 11. rujna 2013. do isplate i u odluci o troškovima postupka iz točke III. izreke te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda, u točki I. izreke, utvrđene su ništetnim odredbe Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila broj:…, koji je sklopljen između stranka 30.kolovoza 2006. i to :

- čl. 1. st. 2. u dijelu koji iza riječi: "Korisnik kredita se obvezuje iznos kredita iz prethodnog stavka vratiti, nastavno glasi "uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama, u vrijeme i na način utvrđen ovim Ugovorom"

-čl. 2. st. 1. u dijelu koji iza riječi: "Korisnik kredita dužan je Kreditoru platiti u anuitetima iznos kredita od CHF 35.721,90 i redovnu kamatu", nastavno glasi: "koja je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenjiva, u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Z. b. d.d.";

-čl. 6. st. 1. u dijelu koji iza riječi: "Korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima", nastavno glasi: "u kunskoj protuvrijednosti CHF 508,25 obračunatoj po srednjem tečaju HNB važećem za CHF na dan plaćanja",

-čl. 6. st. 2. koji glasi: "Za slučaj izmjene redovne kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora, Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.";

-čl. 18. toč. P. koji glasi: "Korisnik kredita i ostale ugovorne strane na strani Korisnika kredita izjavljuju Kreditoru da su upoznati sa činjenicom da su kredit iz čl. 1. ovog Ugovora, te sve obveze na povrat kredita iz ovog Ugovora vezani za valutnu klauzulu, pa ovime i izrekom potvrđuju da pristaju na sve rizike i učinke koji mogu proizaći iz promjena tečajnih odnosa nastalih za vrijeme postojanja ugovornog odnosa na temelju ovog Ugovora ".

Točkom II. izreke, naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 38.219,00kn sa zateznom kamatom tekućom od 11. rujna 2013. pa do isplate.

Točkom III. izreke, naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 8.875,00 kn, sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik, iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1.Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje:ZPP), s prijedlogom da se pobijana presudapreinači i odbije tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka tuženiku,podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje djelomične ništetnosti ugovora o kreditu i to odredbe o valutnoj klauzuli i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, sadržaja navedenog u točki I. izreke pobijane presude te restitucijski zahtjev za povrat stečenog na temelju ništetnih ugovornih odredbi u ukupnom iznosu od 38.219,00 kn, s pripadajućim zateznim kamatama.

6.Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. toč. 11. ZPP-a na koju se žalbom poziva tuženik,budući da je suprotno žalbenim navodima, izreka presude jasna i neproturječna sama sebi i razlozima o odlučnim činjenicama, o kojim činjenicama je prvostupanjski sud iznio jasne i neproturječne razloge. Naime, suprotno žalbenim navodima, sud je dao jasne razloge zbog kojih smatra da su sporne ugovorne odredbe ništetne, pri čemu točka I. izreke kojom je utvrđeno da je ništetna odredba čl. 6. st. 1. Ugovora u dijelu kojim je ugovoreno da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 508,25 CHF obračunatoj po srednjem tečaju HNB važećem na dan plaćanja (točka I. izreke), nije u proturječju sa točkom II. izreke kojom je naloženo tuženiku da isplati određeni novčani iznos tužitelju, budući da navedena ugovorna odredba nije utvrđena ništetnom u cijelosti već u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula, u skladu s čime je tuženik i obvezan na povrat preplaćenih mjesečnih anuiteta, između ostalog i na temelju ništetne valutne klauzule. Također, suprotno žalbenim navodima, dosuđeni novčani iznos od 38.219,00 kn nije u proturječju sa provedenim vještačenjem, s obzirom da prema nalazu i mišljenju vještaka upravo taj iznos predstavlja preplaćenu razliku u razdoblju otplate kredita od 2006. do 2013.. Isto tako, niti izneseni razlozi o prigovoru zastare nisu proturječni, s obzirom da prema Objedinjenom pravnom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 31. siječnja 2022., pravna shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske izražena u odluci broj Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. i sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 30. siječnja 2020., nisu međusobno proturječna, već se podupiru i dopunjavaju.

6.1. Tuženik se žalbom neosnovano poziva na počinjenu bitnu procesnu povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 190. ZPP-a, budući da je prvostupanjski sud pravilno primijenio čl. 190. st. 2. ZPP-a kada je nakon zaključenja prethodnog postupka dopustio preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva iz podneska tužitelja od 5. ožujka 2020., a koje je uslijedilo nakon provedenog vještačenja, jer je tužitelj tek tada došao do saznanja o točnoj visini preplaćenog iznosa, slijedom čega odlučivanjem o tako postavljenom tužbenom zahtjevu sud nije prekoračio tužbeni zahtjev i počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP-a na koju se žalbom poziva tuženik.

6.2. Također, tuženik se žalbom neosnovano poziva na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 502.c ZPP-a, navodeći da tužitelj nije dokazao svojstvo prosječnog potrošača, niti da se isti presumira pa da se utvrđenja iz kolektivnog spora na tužitelja ne mogu primijeniti. To iz razloga jer je prvostupanjski sud, pri utvrđenju da je tužitelj potrošač u smislu čl. 3. st. 1. toč. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine" broj 96/03., 46/07., 79/07., dalje: ZZP/03), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, pravilno primijenio čl. 502.c ZPP-a kojim je poropisan direktan učinak presude iz kolektivnog spora za zaštitu potrošača u pojedinačnim potrošačkim sporovima, kao što je predmetni.

7. Pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na postojanje ostalih bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9.,13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.

8. Među strankama nije sporno da je sklopljen predmetni ugovor o kreditu, na iznos od 35.721,90 CHF u protuvrijednosti kuna, kojim je ugovorena valutna klauzula u CHF i promjenjiva kamatna stopa na temelju jednostrane odluke tuženika, a koja na dan sklapanja ugovora iznosi 5,20 % godišnje te da je tužitelj10. rujna 2013. otplatio kredit u cijelosti sukladno ugovoru i obračunatim anuitetima od strane tuženika. Također, nije sporno da je tuženik tijekom trajanja ugovora svojim odlukama mijenjao početno ugovorenu kamatnu stopu. Sporna je ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli i odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, te posljedično tome pravo tužitelja na povrat preplaćenog iznosa, kao i zastara tražbine tužitelja.

9. Imajući u vidu prethodno navedene činjenice, ujedno cijeneći sadržaj predmetnog ugovora o kreditu te činjenicu da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Z. broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013.utvrđeno da su tužene banke,između ostalih i prednik tuženika u ovom predmetu, u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak i ugovaranjem da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima tuženika, kao i činjenicu da je u ugovor o kreditu unijeta formulacija glede izmjene kamatne stope koja nije bila određena niti odrediva,niti razumljiva prosječnom potrošaču,te da iz provedenih dokaza ne proizlazi da je tužitelju na valjan i razumljiv način objašnjen postupak formiranja kamatne stope, kao i da je evidentno da je tuženik imao saznanja o izglednoj promjeni tečaja CHF prema kuni,na štetu potrošača,a unatoč tome poticala na sklapanje ugovora, to prvostupanjski sud zaključuje da je tužitelju kao korisniku kredita suprotno načelu savjesnosti i poštenja nametnuta obveza koju on nije mogao objektivno sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora, pa ujedno imajući u vidu da su odredbe predmetnog ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi sadržajno izražene na identičan način kao i one koje su izrekom pravomoćne presude Trgovačkog suda u Z. u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđene ništetnim, prvostupanjski sud pozivom na čl.4.,čl.247, čl. 322., čl. 323. i čl. 324. Zakona o obveznim odnosima(„Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/1.1, 78/15.,29/18., dalje: ZOO) te čl. 82., 83., 84., 85. i 86. st. 1. ZZP/03 te čl. 502.c ZPP- a zauzima stav da su sporne ugovorne odredbe ništetne.

10. Nadalje, prvostupanjski sud, utvrdivši na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka da je tužitelj po osnovi ništetnih ugovornih odredbi preplatio tuženiku ukupni iznos od 38.219,00kn, pozivom na čl. 323. st. 1. ZOO-a obvezuje tuženika na isplatu navedenog iznosa tužitelju, sa zatraženim zateznim kamatama od 11. rujna 2013. pozivom na čl. 1115.ZOO-a, zauzevši stav da je tuženik nepošten stjecatelj. 11. Vezano za tuženikov prigovor zastare, prvostupanjski sud je isti otklonio kao neosnovan pozivom na pravna shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske izražena u presudama broj: Rev-2245/2017, Rev-3142/2018 i Rev-1404/2018., a cijeneći da je podnošenjem tužbe u predmetu Trgovačkog suda u Z. broj P-1401/12 dana 4. travnja 2012.godine prekinut tijek zastare za tužitelja i da je zastara počela teći iznova od pravomoćnosti donesene presude u tom sporu, odnosno u odnosu na kamatu13. lipnja 2014.,a valutnu klauzulu 14. lipnja 2018., pa da stoga nije nastupila zastara tražbine tužitelja s obzirom da je tužba u ovom predmetu podnesena 10.svibnja 2019.. Ujedno, prvostupanjski sud se pozvao i na pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 30. siječnja 2020. koje glasi: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.".

12. Prvostupanjski sud je otklonio prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja pozivom na čl. 161. ZOO-a i čl. 219. st.1. ZPP-a, utvrdivši da tuženik nije određeno naveo sporne uplate izvršene po trećoj osobi,niti je dostavio dokumentaciju o takvim uplatama, pa ujedno cijeneći da je upravo tužitelj u obveznom odnosu sa tuženikom, zaključuje da tuženik nije dokazano da je eventualno treća osoba ovlaštenik utužene tražbine.

13. Odluku o troškovima parničnog postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. st. 1. ZPP-a pa dosuđuje tužitelju troškove postupka u cijelosti, u visini odmjerenoj prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje: Tarifa), uz trošak vještačenja.

14. Neosnovan je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, budući da je prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza pravilno i potpuno utvrdio odlučne činjenice, a koja utvrđenja žalbenim navodima nisu dovedena u pitanje.

15. Također, suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je utvrdio ništetnost spornih ugovornih odredbi.

16. Žalbeni navodi tuženika kojima osporava stav prvostupanjskog suda o ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, nisu osnovani. Naime, odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14., 110/15., 14/19., dalje: ZZP/14), propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ovoga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Također, čl. 502.c ZPP-a koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe, propisuje učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, navedene odredbe ZZP-a i ZPP-a propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača te obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja individualnih restitucijskih zahtjeva potrošača pozovu na utvrđenja iz pravomoćne presude kojim je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi za zaštitu kolektivnih interesa, pri čemu okolnost da se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj, apstraktnoj razini, suprotno žalbenim navodima, sukladno čl. 106. st.1. ZZP/14 ne isključuje obvezujući (direktni) učinak presude iz kolektivnog spora u pojedinačnom sporu potrošača. Stoga, pravomoćna odluka suda donesena povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje sud u ovom parničnom postupku glede ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

16.1.S obzirom na direktni učinak pravomoćne presude Trgovačkog suda u Z., poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, a imajući u vidu da se navedena presuda odnosi i na tuženika (točka 1. izreke), ništetne su sporne odredbe predmetnog ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa na temelju jednostrane odluke tuženika, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud. Pri tome valja napomenuti da tuženik nije pružio nijednog dokaza da bi postojao informirani pristanak tužitelja na sklapanje predmetnog ugovora o kreditu na način da bi mu prilikom sklapanja tog ugovora bile dane odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama spornih ugovornih odredbi na određivanje njegove obveze i da je tužitelj unatoč punoj obaviještenosti svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je pozivom na čl. 502.c ZPP-a utvrdio ništetnim sporne ugovorne odredbe, slijedom čega su bez utjecaja na pravilnost pobijane presude žalbeni navodi kojima se tvrdi suprotno od onoga što je posljedica direktnog učinka odluke u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača. Pri tome, tuženik žalbom neosnovano upire da je utvrđenjem ništetne odredbe čl.18. predmetnog ugovora o kreditu, prvostupanjski sud izašao iz okvira presude donesene u kolektivnom sporu, budući da ništetnost ugovornih odredbi o valutnog klauzuli posljedično čini ništetenom i ugovornu odredbu kojom je tužitelj pristao na sve rizike i učinke promjene tečaja kako je to ugovoreno čl. 18. Ugovora.

16.2. Također, neosnovani su žalbeni navodi kako tužitelj nije dokazao svojstvo prosječnog potrošača pa da presuda donesena u sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača u ovom postupku nema direktnog učinka, budući da je prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza, a imajući u vidu sadržaj predmetnog ugovora o kreditu i iskaz tužitelja, ujedno cijeneći da tuženik za suprotni zaključak nije pružio nijednog dokaza, pravilno utvrdio da ne postoje okolnosti koje bi upućivale na zaključak da bi tužitelj ugovor sklopio u svrhe koje su namijenjene njegovom zanimanju, poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, već u svrhu kupnje motornog vozila za osobne potrebe te zaključio da tužitelj u smislu čl. 3. ZZP/03 ima svojstvo potrošača.

17. Žalbeni navodi kojima tuženik osporava stav prvostupanjskog suda o aktivnoj legitimaciji tužitelja, ističući da su u Prometu po kreditu kao platitelji, pored tužitelja, evidentirani i S. B. i H. A. A. b., nisu osnovan, to iz razloga jer je tužitelj izvršio svoju ugovornu obvezu uplate mjesečnih anuiteta, pri čemu okolnost da li su pojedine uplate izvršene osobno od strane tužitelja ili treće osobe nije odlučna, budući da su nesporno izvršene na ime obveze tužitelja iz predmetnog ugovora o kreditu.

18. Također, pravilan je stav prvostupanjskog suda da tužitelju, s obzirom na djelomičnu ništetnost predmetnog ugovora o kreditu, pripada pravo na povrat onoga što je isplatio na temelju ništetnih ugovornih odredbi, dakle razlika između plaćene ugovorne kamate po promjenjivoj kamatnoj stopi i ugovorne kamate obračunate po stopi ugovorenoj na dan sklapanja ugovora, kao i razlika između plaćenih anuiteta prema tečaju CHF na dan plaćanja i anuiteta obračunatih prema tečaju koji je vrijedio na dan sklapanja ugovora, jer to pravo proizlazi iz čl. 323. st. 1. u vezi s čl. 1111. st. 1. ZOO-a.

19. Vezano za prigovor zastare, neosnovani su žalbeni navodi u odnosu na tražbinu tužitelja u iznosu od 38.000,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama. Naime, u odnosu na taj dio tužbenog zahtjeva pravilno je odbijen prigovor zastare, s obzirom da prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sjednici 30. siječnja 2020. i Objedinjenom pravnom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 31. siječnja 2022., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, a u situaciji kada je ništetnost ugovora ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, kao u ovom predmetu, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u tom postupku, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zauzeto shvaćanje sudovi su dužni primijeniti na sve sporove u kojima je riječ o zahtjevima za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora tj. u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a, odnosno čl. 104. st. 1. Zakon o obveznim odnosima (“Narodne novine” broj 53/91., 73/91., 3/94., 111/93., 197/95., 71/96., 91/96., 112/99. i 88/01., dalje: ZOO/91).

19.1. U konkretnom slučaju, tužitelj je u tužbi podnesenoj 10. svibnja 2019. zatražio isplatu iznosa od 38.000,00 kn sa zateznim kamatama od 11. rujna 2013. do isplate, da bi podneskom od 5. ožujka 2020. preinačio tužbu na način da je povisio tužbeni zahtjev na iznos od 38.219,00 kn sa zateznim kamatama od 11. rujna 2013. do isplate, koju preinaku je prvostupanjski sud pravilno dopustio. Sukladno prethodno navedenom pravnom shvaćanju, dio tražbine tužitelja u iznosu od 38.000,00 kn nije u zastari, s obzirom da od pravomoćnosti presude donesene povodom kolektivne tužbe u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu 13. lipnja 2014., odnosno u odnosu na valutnu klauzulu 14. lipnja 2018. pa do podnošenja tužbe 10. svibnja 2019., nije protekao petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a za zastaru novčane tražbine tužitelja pa je u odnosu na taj dio tražbine pravilan stav prvostupanjskog sud o neosnovanosti prigovora zastare.

20. Stoga je prihvaćanjem dijela tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 38.000,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama od 11. rujna 2013. pa do isplate, prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 323. st. 1. i čl. 1115. ZOO-a.

21. Tuženik žalbom neosnovano osporava stav prvostupanjskog suda o tijeku zateznih kamata ističući da nije nesavjesni stjecatelj, budući da je u konkretnom slučaju utvrđena ništetnost ugovornih odredbi zbog povrede načela savjesnosti i poštenja već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora, što podrazumijeva nesavjesnost, slijedom čega tužitelju primjenom čl. 1115. ZOO-a pripada pravo na zatezne kamate od uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta, pa je prvostupanjski sud pravilno dosudio tužitelju zatezne kamate u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva od dana konačne otplate kredita pa do isplate.

22. Međutim, u odnosu na preostali dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 219,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama, pogrešan je stav prvostupanjskog suda o neosnovanosti prigovora zastare. Naime, u konkretnom slučaju tužitelj je preinačio tužbu za navedeni iznos, a pitanje zastare preinačenog dijela tužbenog zahtjeva ocjenjuje se samostalno pa je za ocjenu zastare mjerodavan dan kada je tužba preinačena jer se glede tog dijela tužbenog zahtjeva parnica smatra pokrenutom tek kada je taj novi zahtjev istaknut (tako i VSRH u odlukama Revr- 1797/10 od 19. ožujka 2013., Rev-x 848/14 od 25. veljače 2015.).

22.1. Kako tužitelj potražuje isplatu preplaćenih anuiteta i na temelju ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i odredbi o valutnoj klauzuli, to bi zastara tražbine s osnove ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi počela nastupila 13. lipnja 2019., a s osnove ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli 14. lipnja 2023.. Imajući u vidu da je tužba preinačena 15. veljače 2020., proizlazio bi da bi tražbina s osnove ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi bila u zastari, dok tražbina s osnove ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli ne bi bila u zastari. Međutim, zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjski sud nije utvrdio koji se dio preinačenog tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 219,00 kn odnosi na isplatu s osnove ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, a koji dio na isplatu s osnove ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli, a niti je to moguće utvrditi iz stanja spisa predmeta, budući da je vještak utvrdio samo ukupnu razliku između izračunatih anuiteta uzevši u obzir početno ugovorenu kamatnu stopu i početno stanje valute i stvarno plaćenih anuiteta, zbog je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno. 23. Iz navedenih razloga valjalo je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika, kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točki I. izreke te u dijelu točke II. izreke do iznosa od 38.000,00 kn sa zateznim kamatama, kao u izreci ove presude, a djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženika pozivom na čl. 370. ZPP-a pobijanu presudu u preostalom dijelu točke II. izreke te u odluci o troškovima postupka iz točke III. izreke ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, kao u izreci ovog rješenja.

24. U ponovnom postupku, prvostupanjski sud će sukladno prethodno navedenom utvrditi odlučne činjenice vezano za prigovor zastare u odnosu na preinačeni dio tužbe, nakon čega će donijeti novu na zakonu osnovanu odluku o glavnoj stvari i odlučiti o troškovima cjelokupnog postupka.

U Rijeci 7. rujna 2022.

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić-Margan