Broj: Ppž-4152/2021
Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća, te Goranke Ratković i Kristine Orlić Gašparac kao članica vijeća, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. K.V., zbog prekršaja iz čl. 54. st. 3. u vezi st. 1. t. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga („Narodne novine“ br. 107/01., 87/02., 163/03., 141/04., 40/07., 149/09., 84/11., 80/13. i 39/19.), odlučujući o žalbi okr. K.V. podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 8. ožujka 2021., broj: 9. Pp-2928/2021, u sjednici vijeća održanoj 7. rujna 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. K.V. i potvrđuje prvostupanjska presuda.
II. II. Na temelju čl. 139. st. 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13, 152/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) okr. K.V. se oslobađa obveze da naknadi troškove žalbenog postupka iz čl.138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 8. ožujka 2021., broj: 9. Pp-2928/2021 proglašen je krivim okr. K.V. da je, na način činjenično opisan u izreci presude počinio prekršaj iz čl. 54. st. 3. u vezi st. 1. t. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu 6.000,00 kuna, u koju je uračunato uhićenje okrivljenika 17. studenog 2020. u 02,45 sati do 17. studenog 2020. u 03,45 sati kao 300,00 kuna novčane kazne, tako da okrivljeniku preostaje za platiti 5.700,00 kuna novčane kazne, koju je dužan platiti u 6 obroka, uz pogodnost plaćanja dvije trećine preostale novčane kazne, te je oslobođen obveze da naknadi troškove prekršajnog postupka.
1.1. Na temelju čl. čl. 64. st. 5. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana u zdravstvenoj ustanovi koja za provedbu te zaštitne mjere ima odobrenje ministarstva nadležnog za zdravstvo u trajanju od 1 mjeseca do 2 godine.
1.2. Na temelju čl. 51. i čl. 64. st. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga te čl. 76. a Prekršajnog zakona okrivljeniku je izrečena mjera oduzimanja 0,8 grama droge marihuana u jednom papirnatom omotu.
2. Protiv te presude okr. K.V. osobno je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o kazni i zaštitnoj mjeri obveznog psihosocijalnog tretmana, s prijedlogom da se žalba prihvati.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje okrivljenica navodi u žalbi i po službenoj dužnosti te nije tvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.
5. Okrivljenik u žalbi shvaća da je pogriješio i to ne poriče, ali ističe da živi sam sa roditeljima koji su starije životne dobi, otac je domovinski branitelj u mirovini, pomaže im koliko može i sada ne može platiti izrečenu kaznu jer trenutno nema novca. Ne traži da mu se kazna u potpunosti smanji, ali moli za razumijevanje.
6. Međutim, razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao vrstu i mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.
6.1. Naime, za predmetni prekršaj zakonom je propisana novčana kazna od 5.000,00 do 20.000,00 kuna ili kazna zatvora do 90 dana, pa izrečena novčana kazna predstavlja prije svega blažu vrstu propisane kazne. Prvostupanjski je sud cijenio olakotnim na strani okrivljenika priznanje i žaljenje zbog počinjenog prekršaja, dok je otegotnim cijenio dosadašnju prekršajnu kažnjavanost za istovrsni prekršaj presudom Općinskog suda u Zadru od 16. siječnja 2020., broj Pp P-3654/2019-10, pravomoćna 6. svibnja 2020. I po ocjeni ovog suda novčana kazna u visini vrlo blizu propisanog minimuma, izrečena po prvostupanjskom sudu za predmetni prekršaj primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, te ovaj sud smatra, da će se kažnjavanjem okrivljenika izrečenom novčanom kaznom postići svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona, te da su sve okolnosti koje se ističu žalbom našle dovoljno odraza u novčanoj kazni izrečenoj po prvostupanjskom sudu. Da je prvostupanjski sud vodio računa o imovinskim prilikama okrivljenika ogleda se u činjenici da je okrivljeniku odredio obročnu otplatu novčane kazne u vremenu od 6 mjeseci, koje je najdulji rok za obročnu otplatu novčane kazne propisan čl. 33. st. 11. Prekršajnog zakona, što će okrivljeniku svakako olakšati plaćanje novčane kazne, a ako okrivljenik na taj način uplati dvije trećine preostale novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti (čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona).
7. U odnosu na izrečenu zaštitnu mjeru obveznog psihosocijalnog tretmana okrivljenik smatra da ista nije razmjerna počinjenom prekršaju i ističe da se boji ući u bilo kakvu bolnicu ili ustanovu zbog situacije s virusom.
7.1. Čl. 54. st. 5. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga propisuje: „(5) Ako je počinitelj prekršaja povremeni uzimatelj droge, za prekršaje iz članaka 54. do 62. ovoga Zakona može se uz novčanu kaznu ili kaznu zatvora do 90 dana izreći zaštitna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana u ustanovama i drugim pravnim osobama iz stavka 4. ovoga članka, u trajanju od jednog mjeseca do dvije godine.“
7.2. Prvostupanjski je sud okrivljeniku kao povremenom uzimatelju droge, a koja okolnost je u postupku utvrđena priznanjem okrivljenika, izrekao navedenu zaštitnu mjeru. Imajući u vidu dosadašnju osuđivanost okrivljenika za istovrsni prekršaj i svrhu zaštitnih mjera propisanih čl. 51. Prekršajnog zakona i ovaj drugostupanjski sud smatra da je primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Imajući u vidu načelo razmjernosti propisano odredbom čl. 51. a Prekršajnog zakona i dosadašnju osudu za istovrsno djelo prekršaja, izrečena zaštitna mjera u razmjeru je s težinom počinjenog prekršaja i prekršaja koji se mogu očekivati, kao i sa stupnjem počiniteljeve opasnosti.
7.3. Navodi žalbe o bojazni zbog covida pri izvršavanju zaštitne mjere nisu od značaja i ne utječu na pravilnost i zakonitost izricanja iste, a sa načinom primjene i vremenom trajanja zaštitne mjere okrivljenik će biti upoznat od voditelja mjere u ustanovi u kojoj će se ista izvršavati.
8. Odlučujući o troškovima prekršajnog postupka iz čl. 138. st. 2. t. 3 c). Prekršajnog zakona, ovaj sud smatra da bi, obzirom na materijalno stanje okrivljenika, plaćanjem troškova prekršajnog postupka bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje te je okrivljenika oslobodio obveze da naknadi troškove ovog žalbenog postupka.
9. Iz navedenih razloga na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 7. rujna 2022.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Robert Završki, v. r.
Gordana Korotaj, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika i tužitelja.