Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 9 Gž R-1251/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, po sucu toga suda Suzani Radaković, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja D. P. iz R., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik iz Z., protiv tuženika Republike Hrvatske, ministarstva, OIB: …, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u R., Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-435/2018-21 od 21. prosinca 2020., dana 7. rujna 2022.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovna i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-435/2018-21 od 21. prosinca 2020. u stavcima I. i III. izreke.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka nastalih povodom pravnog lijeka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

„I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, ministarstvu, OIB: …, da tužitelju D. P. iz R., OIB: …, na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 698,88 kn bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 133,20 kn od 16. rujna 2013. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 399,36 kn od 16. studeni 2013. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 166,32 kn od 16. ožujka 2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

po stopi propisanoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koja je određena uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnji dan polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015., pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena te da plati trošak parničnog postupka u iznosu od 2.275,00 zajedno s zakonskim zateznim kamatama prema navedenoj stopi koja teče od 21. prosinca 2020. pa do isplate, a sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška za preostali iznos preko dosuđenog.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška kao neosnovan.“

2. Protiv dijela presude, u stavcima I. i III. izreke žali se tuženik iz žalbenog razloga propisanog čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – u daljnjem tekstu: ZPP-a). Predlaže da se pobijana odluka u smislu žalbenih navoda ukine i stavlja zahtjev za naknadom troška sastava žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava žalbene navode i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu neisplaćene razlike plaće po osnovi prekovremenih sati odrađenih na neradne dane, državne blagdane i praznike za kolovoz i rujan 2013., te veljaču 2015.

6. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a, presuda ili rješenje, kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti, može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, zbog čega žalbeni navodi, kojima se sadržajno upire na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, nisu posebno razmatrani.

7. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud nije ustanovio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

8. Prvostupanjski sud u obrazloženju presude dao je jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama koje nisu u suprotnosti sa izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijanih odluka ne bi bilo moguće ispitati pa nije ostvaren žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2 toč. 11. ZPP-a, na koju povredu odredaba sadržajno upire tuženik.

9. Tijekom postupka je utvrđeno da se na tužitelja primjenjuje Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj: 93/08, 89/12, 104/13, 150/13 i 153/13, u daljnjem tekstu: KU/08) čijim je čl. 44. st. 12. propisano da svaki državni službenik ima pravo na uvećanje plaće od 50% za prekovremeni rad, a da se prekovremenim radom službenika, koji rade u smjenama i turnusima, kao tužitelj, koji je u utuženom razdoblju radio u turnusima u ciklusima 12-24-12-48, smatra svaki sat duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, jednako kao što je to određeno i čl. 38. st. 10. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj: 112/17 i 12/18, u daljnjem tekstu: KU/17).

10. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je utvrdio prvostupanjsku sud kada je na temelju nalaza i mišljenja vještaka, a na koji stranke nisu imale primjedbe te imajući u vidu odredbu čl. 44. st. 12. KU/08 i čl. 38. st. 10. KU/17, kojima je propisan način obračuna prekovremenih sati tako da je od ukupnog broja odrađenih sati rada odbijen mjesečni fond radnih sati, koji čini broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnožen s 8 sati, usvojio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 698,88 kuna s pripadajućim zateznim kamatama (čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15), tekućima od nespornog dospijeća do isplate.

11. Nadalje, kada blagdan, kao neradni dan, pada u razdoblju od ponedjeljka do petka, isti ne ulazi u mjesečni fond radnih sati već u mjesečni fond sati, međutim, neovisno o činjenici što je službenik rasporedom rada određen za rad na blagdan, neradni dan, koji u tjednu padaju od ponedjeljka do petka, isti ostvaruje pravo na prekovremene sate tek ukoliko broj njegovih stvarno odrađenih sati prijeđe mjesečni fond radnih sati ili ukoliko odradi više sati u danu od dnevnog radnog vremena.

12. Primjenom obračuna na način da se od ukupnog broja odrađenih sati odbije mjesečni fond sati (a ne mjesečni fond radnih sati) radnici koji rade u nejednakom rasporedu, odnosno smjenama i turnusima, bili bi stavljeni u nepovoljan položaj, jer bi morali odraditi više radnih sati (ako se radi o mjesecu u kojem neradni dan pada od ponedjeljka do petka) od onih radnika koji rade u rasporedu na bazi 40-satnog radnog tjedna.

13. Kako iz nalaza i mišljenja vještaka, a na koje tuženik, kako je navedeno, nije imao primjedbe, proizlazi da je vještak za svaki mjesec utvrdio mjesečni fond sati, mjesečni fond radnih sati i broj prekovremenih sati i to usporedivši sate rada iz Obračunske isprave za isplatu plaće i Evidencije o korištenju radnog vremena, dakle na temelju dokumentacije tuženika te po osnovi ne obračunatog i neisplaćenog prekovremenog rada utvrdio navedeno potraživanje tužitelja time da je prvostupanjski sud odlučio o tužbenom zahtjevu sukladno čl. 2. ZPP-a, to su žalbeni navodi da postoji proturječnost između izreke i obrazloženja neutemeljeni i kao takvi bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

14. Žalbeni navodi tuženika kojim upire na navode koje je iznio u očitovanju na zahtjev za rješenje spora nisu relevantni za odlučivanje po predmetnom tužbenom zahtjevu.

15. Imajući u vidu sve navedeno, žalbeni navodi tuženika su bez pravnog uporišta i kao takvi bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

16. Odluka o parničnom trošku pravilna je kako u osnovi tako i visini (čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a u svezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14 ,107/15 i 37/22 , u daljnjem tekstu – Tarifa).

17. U odnosu na žalbene navode, valja odgovoriti da iz stanja spisa ne proizlazi da je tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka priznao dio tužbenog zahtjeva, a niti da je isplatio dio potraživanja, to se ne može smatrati da je tužitelj neosnovano podnio tužbu, te stoga tužitelju suprotno tvrdnji tuženika i pripada pravo na trošak.

18. Žalbeni navodi o obijesnom parničenju kao i navodi da tuženiku iz navedenih razloga pripada pravo na naknadu troškova postupka su neutemeljeni.

19. Kako tuženik nije uspio sa žalbom, to trošak povodom pravnog lijeka pada na njegov teret.

20. Slijedom navedenoga, valjalo je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u stavku I. izreke i na temelju čl. 166. st. 1. ZPP-a kao u stavku II. izreke.

U Zagrebu 7. rujna 2022.

Sudac:

Suzana Radaković, v.r.