Republika Hrvatska
Poslovni broj: Gž-1342/2022-3
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, te Marijana Miletića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Ane Grbavac, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. Š., OIB:…, iz Z., zastupanog po punomoćniku F. Š., odvjetniku u Z., protiv tuženika B. K. d.o.o., Z., OIB:…, zastupanog po punomoćnici D. H. Ž., odvjetnici u Z., radi proglašenja nedopuštenom izravne naplate, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem 30 P-3456/2021-29 od 5. svibnja 2022., u sjednici vijeća, održanoj 7. rujna 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja I. Š. kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem 30 P-3456/2021-29 od 5. svibnja 2022.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom, točkom I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja, kojim je isti zahtijevao da se pljenidba i prijenos u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom na računima tužitelja na temelju zadužnice broj OV- 18347/2007 proglasi nedopuštanom, a točkom II. izreke, naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 8.925,00 kuna, dok je točkom III. izreke odbijen tužitelj sa zahtjevom za naknadom troškova parničnog postupka.
2. Žali se tužitelj, pobijajući prvostupanjsku presudu, zbog svih žalbenih razloga, u smislu članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP), predlažući da se ista presuda preinači na način da se usvoji tužbeni zahtjev tužitelja, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za proglašenje nedopuštenom pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom na računima tužitelja, a na temelju zadužnice.
6. Nije u pravu žalitelj, kada prvostupanjsku presudu pobija zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.
7. Naime, suprotno žalbenim navodima tužitelja, u obrazloženju pobijane presude navedeni su jasni razlozi o odlučnim činjenicama, jer je prvostupanjski sud obrazložio koje činjenice važne za odluku smatra istinitim i na čemu temelji tu svoju ocjenu, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.
8. Budući, da prvostupanjska presuda nije donesena uz bitnu postupovnu povredu, koju ističu tužitelj, niti uz neke druge povrede iz članka 354. stavak 2. ZPP- a, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnost, to je žalba zbog tog žalbenog razloga neosnovana.
9. Nije u pravu žalitelj, niti, kada navodi, da se prvostupanjska presuda temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, te da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.
10. Naime, prvostupanjski sud, ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju nespornih činjenica, kao i onih utvrđenih, na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP- a), potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.
11. Tako je po provedenom dokaznom postupku, a na osnovu izvedenih dokaza i rezultata kompletne raspravne građe, sud prvog stupnja utvrdio slijedeće činjenično stanje:
- tužitelj da je zaključkom upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, iz žalbenih razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20 - dalje OZ);
- da je tuženik, kao ovrhovoditelj, 15. svibnja 2019., na temelju zadužnice broj OV-18347/2007 od 3. kolovoza 2007., podnio Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu na novčanim sredstvima tužitelja;
- ista zadužnica da je ranije već jednom podnesena na izravnu naplatu i to 23. veljače 2012. te da je na temelju članka 12. stavka 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ broj 68/18, 02/20, 46/20 i 47/20 – dalje: ZOPNS) utvrđena nemogućnost izvršenja osnove za plaćanje, s datumom prestanka izvršenja 24. rujna 2018.;
- predmeta zadužnica da je privatna isprava, na koju da se primjenjuje opći zastarni rok iz članka 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 29/18 i 126/21– dalje: ZOO/05);
- zastarni rok da nije bio protekao 23. veljače 2012., kad da je predmetna zadužnica prvi puta predana na naplatu Financijskoj agenciji, već toga dana da je, a temeljem članka 241. ZOO/05, zastara prekinuta;
- dana 24. kolovoza 2018. da je utvrđen prestanak izvršenja po navedenoj zadužnici, pa zbog toga da je prekinuta zastara u smislu odredbe članka 245. stavaka 3. i 5. ZOO/05 ponovno počela teći prvog idućeg dana nakon toga, odnosno 25. kolovoza 2018.;
- kako zastarni rok, koji da je ponovno počeo teći od 25. kolovoza 2018., to isti zastarni rok do 15. svibnja 2019., da je ponovnim podnošenjem zadužnice na naplatu, temeljem odredbe članka 241. ZOO/05, ponovno prekinut, pa da se nije navršio petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO/05, slijedom čega da se nije ostvario niti žalbeni razlog iz članka 50. stavka 1. točke 11. OZ-a, jer potraživanje na temelju navedene zadužnice da nije zastarjelo.
12. Kada je, na osnovu ovako valjano utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno zaključio, da temeljem odredbe članka 225. ZOO/05, nije nastupila zastara naplate predmetne zadužnice, te da se predmetna zadužnica može ponovno predati Financijskog agenciji na naplatu, ali ista da neće u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje Financijske agencije zadržati onaj red prvenstva koji je imala u ranijem postupku u kojem je utvrđena nemogućnost izvršenja osnove za plaćanje, ispravno je sud prvog stupnja postupio, kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, presuđujući sve na način, kako je to pobliže opisano u točki I. izreke prvostupanjske presude.
13. Stoga, žalbenim navodima tužitelja – kojima isti u biti ponavlja navode iz prvostupanjskog postupka, ističući da nije dozvoljeno podnijeti novi prijedlog Financijskoj agenciji na temelju iste zadužnice, nakon što da je FINA temeljem članka 12. stavka 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima prestala postupati po istome i izbrisala ga iz Očevidnika, pozivajući se pri tome na sudsku praksu, pa zbog toga prigovarajući pravilnosti primjene materijalnog prava po sudu prvog stupnja, kada je točkom I. izreke svoje presude odbio tužbeni zahtjev tužitelja - ničim se ne dovodi u sumnju ispravnost činjeničnih utvrđenja i zaključaka po prvostupanjskom sudu i na toj osnovi pravilnost primjene materijalnog prava, kada je sud prvog stupnja je točkom I. izreke svoje presude odbio tužbeni zahtjev tužitelja, pa se tužitelj, a kako bi se izbjeglo suvišno i nepotrebno ponavljanje, upućuje na obrazloženje prvostupanjske odluke, kojim obrazloženjem je sud prvog stupnja dao jasne i valjane razloge o tome, zašto je točkom I. izreke prvostupanjske presude odbio tužbeni zahtjev tužitelja, a koje razloge kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
14. Žalitelju je, a u odnosu na njegove žalbene prigovore, za odgovoriti, da se u konkretnom slučaju radi o izvansudskoj ovrsi, te da se u konkretnom slučaju, a temeljem odgovarajućih odredbi ZOPNS, predmetna zadužnica može predati FINA-i ponovno na naplatu, ali ista zadužnica u očevidniku FINA-e neće zadržati red prvenstva, koji je bio u ranijem postupku, kada je predmetna zadužnica bila predana FINA-i, a koji stav je ovaj drugostupanjski sud već izrazio u svojoj odluci pod poslovnim brojem Gž-1280/2020-2 od 22. prosinca 2020. (listovi od 83 do 86 spisa).
15. Nadalje, suprotno žalbenim navodima tužitelja, da, niti iz odredbe članka 1. stavka 1. Pravilnika o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ broj 71/18), odredbom kojeg članka je propisano, da kada Agencija utvrdi nemogućnost izvršenja osnove za plaćanje za ovršenika fizičku osobu sukladno odredbi članka 12. stavka 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, Agencija prestaje s izvršavanjem te osnove za plaćanje i pohranjuje je do ispunjenja uvjeta za njeno uništenje sukladno odredbi članka 21. Zakona, a niti iz odredbe članka 12. stavka 1. ZOPNS, odredbom kojeg članka je propisano, ako se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika kao fizičke osobe u cijelosti u roku od tri godine od primitka u Agenciju, nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednji šest mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika, Agencija prestaje s izvršavanjem te osnove za plaćanje za ovršenika iz osnove za plaćanje za kojeg su zadovoljeni navedeni uvjeti, ne bi proizlazilo da se predmetna zadužnica ne može predati FINA-i ponovno na naplatu, ali da ista zadužnica u očevidniku FINA-e neće zadržati red prvenstva, koji je bio u ranijem postupku, kada je predmetna zadužnica bila predana FINA-i.
16. Isto tako, žalitelju je i za navesti, da, suprotno njegovim žalbenim navodima, iz sentence Županijskog suda u Varaždinu, koja se odnosi na ponovno izdavanje iste osnove, što nije predmet ovog postupka, ne bi proizlazilo, da se zadužnica ne može predati FINA-i ponovno na naplatu, ali da ista zadužnica u očevidniku FINA-e neće zadržati red prvenstva, koji je bio u ranijem postupku, kada je predmetna zadužnica bila predana FINA-i, a isto ne proizlazi niti iz mišljenja izraženog na sastanku predsjednika odijela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 29. studenog 2019., kojim je navedeno da nije dopušten prijedlog ovrhovoditelja da Financijska agencija, nakon što je na temelju članka 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima prestala postupati po rješenju o ovrsi isto izbrisala iz Očevidnika, ponovno navedeno rješenje o ovrsi upiše u Očevidnik i nastavi postupati sukladno tome.
17. Prema tome, žalba tužitelja, izjavljena zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, nije mogla biti uvažena.
18. Zakonita je i odluka o troškovima postupka (točke II. i III. izreke prvostupanjske presude), jer je ista ispravno utemeljen na odredbama članka 154. stavka 1. i članka 155. stavka 1. sve ZPP-a, pa se žalba tužitelja i u ovom dijelu, kojim se na odluku o troškovima postupka u biti samo paušalno žali, ukazuje neosnovana.
19. Budući, da na izloženi način nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, a prvostupanjskom presudom nije počinjena, kako žalbom istaknuta, tako ni niti bilo koja od ostalih bitnih postupovnih povreda, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a, na ispravno utvrđeno činjenično stanje, materijalno pravo je ispravno primijenjeno, valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, slijedom čega je presuđeno kao izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a).
Split, 7. rujna 2022.
Predsjednica vijeća:
Tihana Pivac, v. r.
