REPUBLIKA HRVATSKA
Broj: Ppž-7497/2022
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od Nediljka Bobana, predsjednika vijeća, Karmen Novak Hrgović i Davorka Kučana, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika D. R., zbog prekršaja iz članka 229. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, broj: 67/08, 48/10 , 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20), odlučujući o žalbi okrivljenika D. R. kojeg brani L. L. J., odvjetnica Odvjetničkog društva R. & P. iz O., protiv presude Općinskog suda u Osijeku od 17. lipnja 2022., broj: 72. Pp-1355/2022-7, na sjednici vijeća održanoj 7. rujna 2022.,
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se žalba okrivljenika D. R. kao neosnovana i potvrđuje se pobijana presuda.
II. Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) okrivljenik D. R. obvezan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) HRK / 26,54 eura[1] (dvadestšest eura i pedesetčetiri centa) u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljenik D. R. proglašen je krivim i kažnjen primjenom članka 37. Prekršajnog zakona, novčanom kaznom u iznosu od 1.500,00 kuna, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a koju kaznu je dužan platiti u roku od 1 mjeseca računajući od pravomoćnosti presude, pa ako okrivljenik u roku koji mu je određen plati dvije trećine novčane kazne ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.
2. Prvostupanjskom presudom okrivljenik je obvezan naknaditi troškove postupka u iznosu od 150,00 kuna.
3. Protiv navedene presude pravodobno je podnio žalbu okrivljenik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi se ističe da je prvostupanjski sud odbio provesti predložene dokaze po okrivljeniku - ispitivanjem svjedoka koji su mogući počinitelji prekršaja kao vozači vozila u vlasništvu pravne osobe, budući se radilo o lokalnoj vožnji za koju se ne ispunjavaju putni nalozi, pa nije bilo moguće utvrditi tko je upravljao vozilom kritične zgode i dostaviti traženi podatak o konkretnoj osobi, već su dostavljena imena više osoba. Također se ističe da je počinjena povreda materijalnog prekršajnog prava, jer prvostupanjski sud nije uzeo u obzir okolnosti koje isključuju krivnju, budući okrivljenik nije imao namjeru ne dostaviti traženi podatak, već je dostavio obavijest o svim osobama koje su potencijalno mogle upravljati sporne zgode vozilom.
Podneskom zaprimljenim u ovom Sudu dana 29. rujna 2022. godine okrivljenik je nadopunio žalbu, ne navodeći novu žalbenu pravnu osnovu, pa je podnesak uzet u razmatranje u postupku odlučivanja o žalbi. Navedenim podneskom okrivljenik se poziva na pristanak davatelja leasinga da se vozilom služe sve osobe navedene na listi vozača, kao što je već iznio u svojoj obrani, te na presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Kzz 16 /2019, Kzz 17/2019 i Kzz 11/2021.
4. Žalba nije osnovana.
5. Vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/2017, 118/2018 – dalje PZ), ispitivalo je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitalo je jesu li presudom počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz čl.195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. PZ-a, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pri tome nije utvrđeno da postoje povrede na koje ovaj sud sukladno gore navedenom zakonskom propisu pazi po službenoj dužnosti, kao niti povrede koje iznosi žalitelj u svojoj žalbi.
6. Pobijajući prvostupanjsku presudu s osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj ističe da je prvostupanjski sud odbio provesti predložene dokaze po okrivljeniku - ispitivanjem svjedoka koji su prema odobrenju leasing kuće mogli upravljati vozilom reg. oznake xxxx. Međutim, pravilno je ocijenio prvostupanjski sud odbivši dokazne prijedloge okrivljenika, te i vijeće ovog suda smatra kako se radi o irelevantnim dokazima. Odredbom članka 229. stavak 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, važećeg u vrijeme počinjenja prekršaja, propisano je da će se kazniti za prekršaj vlasnik vozila ili odgovorna osoba u pravnoj osobi ako, u roku od 15 dana, ne da vjerodostojan podatak o osobi koja je upravljala vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja, čime je propisana sankcija za postupanje suprotno odredbi stavka 3. tog članka, prema kojoj je vlasnik vozila dužan, na zahtjev policijskog službenika ili službene osobe jedinice lokalne samouprave koja obavlja poslove iz članka 5. stavka 4. ovoga Zakona, dati vjerodostojan podatak o osobi koja je upravljala vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja, a pritom se dostava podataka o više osoba koje su upravljale vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja ne smatra dostavom vjerodostojnih podataka o identitetu osobe kojoj je dao vozilo na upravljanje.
7. Prema tome, kako Zakon o sigurnosti prometa na cestama (stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama Narodne novine broj: 70/2019 – na snazi od 1. kolovoza 2019.), izričito propisuje da dostava podataka o više osoba koje su upravljale vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja ne smatra se dostavom vjerodostojnih podataka o identitetu osobe kojoj je dano vozilo na upravljanje, to je neosnovan i prigovor pogrešne primjene materijalnog prava.
8. Presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske, primjerice broj: Kzz 16 /2019 i Kzz 11/2021. odnose se na pravomoćne presude od 4. lipnja 2018. i 31. svibnja 2019. godine, dakle na prekršaje počinjene prije stupanja na snagu naprijed spomenute izmjene Zakona o sigurnosti prometa na cestama.
9. Ispitujući odluku o kazni primjenom članka 202. stavak 5. PZ-a, ovaj sud smatra da je izrečena novčana kazna primjerena težini prekršaja, opasnosti djela, te ostalim okolnostima na strani okrivljenika, odlučnim za visinu novčane kazne. U tom dijelu prvostupanjski je sud svoju odluku obrazložio razlozima koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.
10. S obzirom da je ovaj Sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 200,00 kuna, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.
11. Zbog naprijed izloženih razloga, trebalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i presuditi kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 7. rujna 2022.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Marcela Soljačić Prester v.r.
Nediljko Boban v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika, braniteljicu i ovlaštenog tužitelja.
