Poslovni broj: Usž-3082/22-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ante Galića, predsjednika vijeća, Sanje Štefan i Ljiljane Karlovčan-Đurović, članica vijeća te sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja S. P. d.o.o., P., kojeg zastupa opunomoćenica S. D., odvjetnica u P., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi ovrhe radi naplate poreza i drugih javnih davanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 25 UsI-3650/2021-6 od 27. travnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 7. rujna 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 25 UsI-3650/2021-6 od 27. travnja 2022.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 25 UsI-3650/2021-6 od 27. travnja 2022. odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-
415-01/21-01/88, urbroj: 513-04-21-2 od 27. listopada 2021. i rješenja o ovrsi Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda S., klasa: UP/I-415- 02/2020-001/00311, urbroj: 513-007-03/2020-02 od 10. prosinca 2020.
2. Tužitelj je podnio žalbu protiv navedene presude u kojoj navodi da tužitelj nije niti tvrdio da je porezno tijelo donijelo rješenje koje nije utemeljeno na vjerodostojnoj ispravi kako je propisano odredbama Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ 115/16.; dalje: OPZ). Napominje da je temelj tužbenog zahtjeva činjenica da su odredbe OPZ-a u proturječju s odredbom članka 75. stavka 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ 112/12., 2513., 93/14., 55/16., 73/17. i 131/20.) koji je lex specialis u odnosu na OPZ. Ističe da u obrazloženju presude nema navoda o tome zašto je primijenjen isključivo OPZ niti je obrazloženo zašto porezno tijelo nije uzelo u obzir odredbu članka 75. Ovršnog zakona koji regulira ograničenja u provedbi ovrhe na pokretninama. Predlaže da Visoki upravni sud usvoji žalbu tužitelja.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitivanjem prvostupanjske presude sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
6. Iz podataka spisa predmeta dostavljenih ovom Sudu uz žalbu proizlazi da je rješenjem o ovrsi od 10. prosinca 2020. određena ovrha pljenidbom, procjenom i prodajom pokretnina tužitelja radi naplate poreznog duga u ukupnom iznosu od 207.520,76 kuna. Odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja o ovrsi, tuženik je žalbu odbio.
7. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio, s obzirom na sadržaj spisa tuženika, da je prvostupanjsko tijelo zakonito postupilo kada je odredilo ovrhu na novčanim sredstvima tužitelja radi prisilne naplate tražbine u iznosu utvrđenom ovršnim ispravama s obzirom da je utvrdilo da dospjeli dug nije plaćen u za to propisanom roku.
8. Visoki upravni sud prihvaća utvrđeno činjenično stanje od strane prvostupanjskog suda, jer po ocjeni Suda, tužiteljevim žalbenim navodima nisu dovedene u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud, a imajući na umu i utvrđeno činjenično stanje u provedenom upravnom postupku.
9. Prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, odredbe članaka 130., 140., 141. i 152. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ 115/16., 106/18. i 121/19.; dalje: OPZ).
10. Nisu osnovani navodi tužitelja da je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti odredbu članka 75. stavka 2. Ovršnog zakona. Naime, navedenom odredbom je propisano da se ovrha radi ostvarenja novčane tražbine protiv fizičke osobe koja obavlja registriranu djelatnost može provesti na cjelokupnoj njezinoj imovini, osim na onim stvarima i pravima na kojima se protiv nje ne bi mogla provesti kad ne bi obavljala registriranu djelatnost te na onim stvarima i pravima koja su nužna za obavljanje njezine registrirane djelatnosti ako joj je ona glavni izvor sredstava za život. Budući da je navedenom odredbom propisana zaštita ovršenika fizičke osobe, a u konkretnom slučaju tužitelj je pravna osoba, citirana odredba nije primjenjiva. No, valja napomenuti da u konkretnom slučaju nema mjesta niti primjeni odredaba Ovršnog zakona kojim su propisana ograničenja od provođenja ovrhe na stvarima i pravima pravnih osoba radi zaštite obavljanja djelatnosti budući da tužitelj ničim nije potkrijepio navode da mu je predmet ovrhe (priključno vozilo) nužno za obavljanje djelatnosti sukladno odredbi članka 76. Ovršnog zakona.
14. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, kao ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 73. stavak 1. ZUS-a, to je na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a žalba odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena.
U Zagrebu 7. rujna 2022.
Predsjednik vijeća
Ante Galić
