Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž-4171/2020-

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, Rijeci u vijeću sastavljenom od sudaca Lidije Oštarić Pogarčić predsjednice vijeća, Ivanke Maričić-Orešković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Butković Brljačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. H. iz J., OIB ...., zastupan po punomoćnici M. H., odvjetnici iz O., protiv tuženika Z. Š.iz J., OIB ...., zastupan po punomoćniku G. G., odvjetniku iz ZOU S. P., G. G., V.

V.n, M. K. i T. P. iz R., radi utvrđenja prava vlasništva , rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Rijeci posl. broj P-1659/17 od 24. srpnja 2020., u sjednici vijeća održanoj 7. rujna 2022.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci posl. broj P-1659/17 od 24. srpnja 2020. u točki 1. i 2. njene izreke.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

Presudom suda suda prvog stupnja u točki 1. izreke utvrđuje se da je tužitelj vlasnik nekretnine z.č. ...pašnjak površine od 352 m2 upisane u z.k.ul. ... k.o. B., što je tuženik dužan priznati i trpjeti da se tužitelj u zemljišnim knjigama uknjiži kao vlasnik te nekretnine u roku od 15 dana.

U točki 2. izreke nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 16.074,50 kn sa zateznom kamatom počev od donošenja presude do isplate u roku od 15 dana.

U točki 3. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 3.936,50 kn te zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 12.875,00 kn.

Protiv te presude u točkama 1. i 2. izreke žalbu izjavljuje tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP) s prijedlogom da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje podredno preinači i odbije tužbeni zahtjev tužitelja, te naloži tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak sa zateznom kamatom od donošenja odluke do isplate.

U odgovoru na žalbu tužitelj je osporio osnovanost žalbenih navoda. Predlaže da se potvrdi presuda suda prvog stupnja uz naknadu troška odgovora na žalbu specificiranog u istom.

Žalba nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi vlasnikom nekretnine z.č. .....pašnjak površine od 352 m2 upisane u z.k.ul. ... k.o. B. tvrdnjama da je dosjelošću stekao vlasništvo predmetne nekretnine koja da je u posjedu njega i njegovih prednika od 1959. kada je otac tužitelja kupio predmetnu nekretninu od K. R. rođ. A. dok nasuprot tome tuženik se protivi tužbenom zahtjevu tvrdnjama da tužitelj nije bio u istinitom, poštenom posjedu prijepora a predmetnu nekretninu da je još pravnim poslom njegov prednik stekao 1920. u vlasništvo i posjed koji je koristio kao pašnjak, a nakon njegove smrti nekretninu je naslijedio S. A. (očuh tuženika) koji je nekretninu prenio u vlasništvo svojoj supruzi K. A. darovnim ugovorom od 30. studenoga 1994., a ona istog dana darovnim ugovorom prenijela vlasništvo svom sinu, ovdje tuženiku.

Nadalje, iz nalaza i mišljenja vještaka tvrtke G. d.o.o. iz M., po T. R., dipl.ing.geod., kojim je izvršena identifikacija prijepora - nekretnine k.č.4733 upisana u zemljišnoknjižni uložak broj ...k.o. B., proizlazi da se prijepor nalazi u V. B., u njegovom sjevernom dijelu. Prijepor je prikazan na kopiji katastarskog plana i na fotografijama u privitku sa kratkim opisom uz svaku fotografiju (prilog 3). Na kopiji katastarskog plana označene su parcele tužitelja i tuženika naziva „D.i“.

U naravi je prijepor travnato zemljište koje se nalazi preko puta poslovnog prostora (klesarije) tužitelja. Sa jugozapadne strane međa prijepora je pročelje kuće na adresi V. B.... sa sjeverozapadne strane prijepora nalazi se put, a međa je suhozid. Na dijelu sjeverozapadne međe postavljena je sajla između dva stupića i to u dijelu bliže kući na kbr.55. Od sjevernog ugla prijepora proteže se također suhozid u smjeru jugoistoka, no u jednom dijelu je razrušen, ostao je samo dio koji je iza barake i kontejnera. U južnom dijelu prijepora također je vidljiv suhozid koji ide od kuće na adresi kbr.55 u smjeru istoka, ali onda i on prestaje. Na sjevernom dijelu prijepora nalazi se baraka, uz nju je postavljen kontejner, po cijelom prijeporu nalazi se materijal tužitelja za njegovu djelatnost (klesarija), uz to ima i nekoliko voćki, ali i zaraslog grmlja uz zidove, a septička jama nalazi se u južnom uglu prijepora.

Zaključno, prijepor je nekretnina k.č.... upisana u zemljišnoknjižni uložak broj ....k.o. B., u naravi travnata površina omeđena suhozidima i pročeljem kuće na adresi V. B. ..., na kojoj se nalaze baraka, kontejner, rezervoar za naftu, kamenoklesarski materijal i septička jama. Na ulazu u nekretninu postavljena je sajla.

Analizirajući iskaz svjedoka L. G.koji je od rođenja (1931.) živio u blizini prijepora proizlazi da je prijepor ranije bio u vlasništvu K.R. (A.) koja je do 1972. živjela u V. B. a u neposrednoj blizini prijepora „D.“ , također u njenom vlasništvu, koji je obrađivala, dok je sporni „K.“ bio nepodoban za obrađivanje jer je mještanima služio kao pašnjak. Nadalje sud utvrđuje da je ista izjavila da je bila prisiljena prodati „K.“ ne imenujući novog vlasnika, ali da je ubrzo potom tužitelj počeo na prijeporu odlagati materijal, a prije 30-ak godina je tu izgradio garažu (baraku) za traktor i alate, naknadno postavio i kontejner i nitko mu nije branio niti se tome usprotivio. Prilikom analize iskaza ovog svjedoka sud posebno cijeni činjenicu da su svjedoku poznate obje stranke, da nije u srodničkim odnosima a s obzirom na svoju životnu dob i činjenicu da cijeli vijek živi u blizini prijepora te su mu poznate bitne činjenice u vezi istoga, tako da njegov iskaz po ocjeni suda ima posebnu težinu, a niti jedna strana nije dovela u pitanje njegovu objektivnost. Ova utvrđenja da potvrđuju iskazi svjedoka R. B. i M. U..

S druge strane, svjedoci koji su u bližim ili daljnjim srodničko/tazbinskim odnosima s tužiteljem, kao što su Lj. T., R. B., S. H., N. . i Z. H., istovjetno iskazuju o načinu korištenja/posjedovanja prijepora, odnosno o činjenici da se prijepor nikada nije obrađivao, da se na njemu nalazi baraka od 1980., da se u baraci ranije držala stoka i traktor a na preostalom dijelu odlagao i materijal iz radione, da je na prijeporu izgrađena septička jama i na njoj spremnik za gorivo.

Sud prvog stupnja posebno cijeni da je upravo S. A., prednik tuženika, tužitelju prodao traktor 1980-ih, kojeg je tužitelj držao upravo u baraci izgrađenoj na prijeporu. Nadalje, više svjedoka potvrdilo je i da je S. A. znao dovoziti sijeno za životinje koje je tužitelj držao u toj istoj baraci, pa prema tome S. A. nije moglo ostati nepoznato na koji način tužitelj posjeduje i iskorištava predmetnu nekretninu. Isto tako, sud utvrđuje i da se neposredno uz prijepor, na udaljenosti od cca 200 m nalazi parcela „D.“, koja je u jednom dijelu bila u vlasništvu S. A., potom tuženika koji je postao vlasnikom svih njegovih nekretnina, a u drugom dijelu je vlasništvo tužitelja. Supruga tuženika potvrdila je da se iz „D.“ može vidjeti „K.“, odnosno prijepor, pa je logično za pretpostaviti da bi kroz sve protekle godine, a barem od 1980-ih od kada se nedvojbeno na prijeporu nalazi baraka, S. A.prigovorio ili zabranio tužitelju da posjeduje njegovu nekretninu, a što evidentno nije učinio. Tuženik od 1994., kada je darovanjem stekao vlasništvo velikog broja nekretnina ranije u vlasništvu A.S., sve do 2015., a najranije do 2012./2013. ,nije niti bio svjestan činjenice da je zemljišnoknjižni vlasnik prijepora. Dakle, radi se o darovanju bez prave predaje te je činjenica upisa samo formalna, budući da je faktično stanje utvrđeno kroz dokazni postupak bitno drugačije.

Kroz cijeli postupak provlači se dvojba je li K. R. „G.“, od koje je tužiteljev otac kupio „D.“, porijeklom od obitelji „K.“, jer da jedino ova obitelj ima pravo na prijepor. Međutim, pored jasno i nedvojbeno utvrđenih činjenica da tužitelj faktično posjeduje prijepor kontinuirano od 1980., od nikoga ometan i bez da mu je itko izrekao zabranu daljnjeg korištenja/posjedovanja prijepora (sve do 2016. kada se tuženik prezentira kao vlasnik), uvjeren da je prijepor kupio njegov otac I. H. zajedno s „D.“ još 1959., ukazuje da je tužitelj doista bio u uvjerenju da mu pripada pravo na prijepor. Prema tome, tužitelj je predmetnom nekretninom nesmetano raspolagao više od 30 godina i ukazuje se poštenim posjednikom, a pritom se poštenje tužitelja presumira te je teret dokaza suprotnog na tuženiku, koji to nije uspio dokazati. Naprotiv, dokazano je i da je njegov prednik S. A. za to znao i tome se nije protivio, a tuženik koji je vlasništvo upisao temeljem darovanja, gotovo punih 20 godina nije znao da je vlasnik predmetne nekretnine.

Stoga pozivom na odredbu čl. 159. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst, 94/17- dalje u tekstu: ZV), sud prvog stupnja donosi pobijanu presudu, dok odluku o parničnom trošku temelji na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP-a i irelevantnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje: Tarifa).

U žalbi tuženik u bitnome ističe da iz presude slijedi da sud nije spomenuo kupoprodajni ugovor od 19. listopada 1995. sklopljen između M. G. kao prodavatelja i N. H. kao kupca niti je obrazložio iz kojih razloga je odbio provesti taj ključni dokaz kojeg je tuženik zakonito sukladno čl. 299. st. 2. ZPP-a priložio u spis i predložio njegovo izvođenje budući da je tuženik nakon zaključenja prethodnog postupka iz iskaza tužitelja i svjedoka S. H. prvi puta saznao za tvrdnju da bi otac tužitelja 1959. kupio prijepor "K." zajedno sa nekretninama u "D.", a što je tuženik upravo predloženim dokazom na ročištu od 1. lipnja 2020. obeskrijepio.

S time da je sud prvog stupnja počinio bitnu procesnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a jer mu nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom. Po ocjeni tuženika počinjena je i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer o odlučnim činjenicama u presudi nema razloga budući je tvrdnja tužitelja i njegovog sina obeskrijepljena dostavljenim kupoprodajnim ugovorom iz kojeg slijedi da je upravo tužitelj, a ne njegov otac 19. listopada 1995. od M. G. kupio nekretnine kč. br. .... i k.č. br. ... zv. "D." dok spornu nekretninu nije kupio niti je mogao kupiti budući da M. G. nije bila vlasnica iste.

Suprotno žalbenim navodima tuženika nije ostvarena bitna procesna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a jer da bi se moglo govoriti o navedenoj procesnoj povredi potrebno je da nezakonito postupanje suda rezultira nemogućnošću stranke da raspravlja pred sudom što u konkretnom slučaju nije ostvareno. Naime, sud prvog stupnja pravilno pozivom na odredbu čl. 299. st. 3. ZPP-a nije uzeo u obzir kupoprodajni ugovor od 19. listopada 1995. niti je isti cijenio budući je isti predložen protivno odredbi čl. 299. st. 2. ZPP-a, nakon zaključenja prethodnog postupka. Naime, iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj u svom podnesku očitujući se na navode odgovora na tužbu 5. ožujka 2018. između ostalog naveo: "Prijeporna nekretnina zv. "K." se nalazi do parcele tužitelja na kojoj je njegova kamenoklesarska radiona. Ovaj "K." i parcelu "D." kupio je otac tužitelja I. H. od R. K. 1959. a tužitelj ovo zna po pokazivanju svog oca Ivana koji je umro 1986. što je u svom iskazu potvrdio i svjedok L. G.. Od te 1959. prednici tužitelja i potom tužitelji nesmetano i efektivno posjeduju predmetnu nekretninu smatrajući je svojim vlasništvom i u čemu ih nikada nitko nije ometao." Dakle, proizlazi da je tuženik prvi puta saznao da je 1959. "K." kupljen zajedno s "D." još 5. ožujka 2018., pa je do zaključenja prethodnog postupka 5. lipnja 2018. imao dovoljno vremena od zemljišnoknjižnog odjela zatražiti iz zbirke isprava i ishoditi predmetni kupoprodajni ugovor te priložiti dokaze i činjenično ih elaborirati.

Nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a budući presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama i u svemu ju je moguće ispitati. Ispitujući po službenoj dužnosti postojanje neke od drugih bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem pobijane presude bila ostvarena neka od tih bitnih povreda.

Nisu ostvareni niti žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.

Pravilno je sud prvog stupnja ocjenom izvedenih dokaza koje je ocijenio sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a utvrdio relevantne činjenice te pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredbe čl. 159. st. 3. ZV-a usvojio tužbeni zahtjev tužitelja smatrajući da su na strani tužitelja ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću utvrđujući da je tužitelj uključujući svoje prednike bio pošteni posjednik prijepora, pa je neosnovano pozivanje tuženika na odredbu čl. 18. st. 3. ZV-a.

Nije osnovana žalba tuženika niti u dijelu odluke o parničnom trošku o kojem je sud odlučio pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP-a te relevantnih odredbi Tarife naloživši tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 16.074,50 kn.

Slijedom obrazloženog trebalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i pozivom na odredbu čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na žalbu jer je ocijenjeno da isti nije bio potreban za vođenje postupka u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

Presuda suda prvog stupnja u točki 3. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci, 7. rujna 2022.

Predsjednica vijeća

Lidija Oštarić Pogarčić