REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Poslovni broj: 12 Gž-311/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branke Ribičić, kao predsjednice vijeća, Branimira Miljevića kao izvjestitelja i člana vijeća i Berislava Devčića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. I. d.o.o. iz Z., OIB: … koju zastupa zakonski zastupnik, I. K., predsjednik uprave, a ovog E. G., diplomirana pravnica u S. i djelatnica tužitelja, protiv tuženika N. J. iz Š., OIB: …, zastupanog po punomoćniku K. K., odvjetniku u Š., radi iseljenja i predaje u posjed, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: 8 P-1031/2021-36, od 5. siječnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 7. rujna 2021.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika N. J. kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: 8 P-1031/2021-36, od 5. siječnja 2022.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: 8 P-1031/2021- 36, od 5. siječnja 2022., presuđeno je:

Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Dužan je tuženik zajedno sa osobama i stvarima u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe iseliti iz službenog stana koji se nalazi na prvom katu poslovno stambene zgrade anagrafske oznake H. u R., koja se nalazi na čest. br. … K.O. Š. i sastoji od tri sobe, sobice, kuhinje, kupaonice i hodnika, ukupne površine od 58,40 m2, te isti slobodan i stvari predati u posjed tužitelju.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju parnični trošak u ukupnom iznosu od 800,00 kuna u roku od 15 dana."

2. Protiv presude žalbu je uložio tuženik iz svih zakonom o parničnom postupku dopuštenih žalbenih razloga, naročito zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primijene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, a pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i tuženiku naknade troškovi postupka ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. U sadržaju žalbe tuženik posebno ističe da prvostupanjski sud nije pravilno proveo test razmjernosti između prava tužitelja koja proizlaze iz prava vlasništva i prava tuženika koja proizlaze iz ustavne odnosno odredbe članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Pri tome je trebalo voditi računa: da je „dom“ mjesto s kojim imamo bitnu i trajnu vezu; da je pojam „dom“ neovisan o kvaliteti posjeda, a kod ocjene miješanja u pravo na dom, načelno trebalo biti omogućena ocjena razmjernosti i razumnosti mjere neovisno o tome što ta osoba nema, temeljem domaćeg prava, pravo stanovati u stanu.

2.2. Propuste u provođenju testa razmjernosti, tuženik povezuje s prigovorima koje je isticao tijekom prvostupanjskog postupka, a odnose se na pravna pitanja o pravnom statusu željezničke infrastrukture kao javnog dobra u vlasništvu Republike Hrvatske, jer željeznička infrastruktura nije samo željeznička pruga, nego i donji i gornji ustroj željezničke pruge, objekti na pruzi, signalno-sigurnosna, telekomunikacijska, elektrovučna, elektroenergetska i druga postrojenja i uređaji na pruzi, zgrade u funkciji reguliranja i organiziranja željezničkog prometa, te održavanja infrastrukture, kao i zemljište na kojem se nalaze ti navedeni objekti i postrojenja. Pri tome tuženik ponavlja prigovore glede aktivne legitimacije tužitelja, te vezane za pitanja statusa tuženika kao zaposlenika željezničkog prijevoznika, pri čemu prvostupanjski sud zanemaruje činjenicu da tuženik kao zaposlenik željezničkog prijevoznika R. C. C.-C. d.o.o. ima u odnosu na Zakon i Ugovor o upravljanju status osoblja.

2.3. U žalbi se osporava i osnovanost povezivanja odluke ranijeg poslodavca tuženika H. P. prijevoz d.o.o. R. jedinica H.-P. prijevoz S. o izvanrednom otkazu ugovora o radu tuženiku, sa odlukom tužitelja H. I. d.o.o. Z. od 29. kolovoza 2016. godine, kojom je otkazan tuženiku Ugovor o korištenju stana za službene potrebe.

2.4. Posebno se osporava povezivanje sporova u drugim parnicama između tužitelja i tuženika u vezi plaćanja naknada za električnu energiju i vodu koji su vođeni između tužitelja i tuženika, jer su u tim sporovima bila legitimna pitanja tuženika N. J. kojim je tražio jasna razjašnjenja u vezi plaćanja režijskih troškova zbog prigovora da tužitelj nije vlasnik stana, te načina obračuna troškova.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od bitnih povreda postupka, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo. 6. U razlozima presude prvostupanjski sud dao je za svoj pravni stav jasno obrazloženje, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla preispitati, niti je u bilo čemu nerazumljiva ili ima proturječja između izreke i razloga presude.

7. Predmet ovoga postupka je zahtjev tužitelja na iseljenje tuženika iz stana za službene potrebe koji se sastoji od tri sobe i sobice, kuhinje, kupaonice i hodnika, površine 58,40 m2, a koji se nalazi na prvom katu poslovno stambene zgrade u R., koja se nalazi na čest. br. … K.O. Š..

8. Sporno je u postupku pitanje aktivne legitimacije tužitelja, da li je preustroj prednika tužitelja društva H.-H. željeznice d.o.o. od utjecaja na valjanost Ugovora o korištenju stana za službene potrebe koji su zaključili prednik tužitelja i tuženik, da li je tuženik u radnom odnosu u nekom od društava nastalih preustrojem H.-H. željeznice d.o.o., te analiza osnovanost tužbenog zahtjeva provedbom testa razmjernosti u kontekstu primjene prava na poštivanje doma, propisane člankom 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02 i 1/06 – dalje: Konvencija).

9. Drugostupanjski sud smatra da je pravilno prvostupanjski sud utvrdio pravni položaj tužitelja u ovom postupku po pitanju njegove aktivne legitimacije u ovom sporu, jer je tužitelj kao trgovačko društvo osnovan temeljem Zakona o podjeli trgovačkog društva H. - H. željeznice d.o.o. (NN 153/05, 57/12) i jedan je od pravnih slijednika tog društva.

9.1. Isto tako Ugovorom o upravljanju željezničkom infrastrukturom sklopljenog između Republike Hrvatske zastupane i H. I. d.o.o. Z. 15. lipnja 2008. i Aneksom 1 navedenog Ugovora o upravljanju od dana 7. prosinca 2010. tužitelj je između ostalog ovlašten da u skladu s pozitivnim propisima raspolaže i sklapa ugovore o zakupu zemljišta i poslovnih prostora, najma i korištenja službenih stanova odnosno uporabu nekretnina u sklopu željezničke infrastrukture.

10. Prvostupanjski sud utvrdio je činjenično stanje i to:

- da se predmetni službeni stan u Š., ukupne površine 58,40 m2 šifra stana … kojeg koristi tuženik vodi u matičnoj evidenciji vlasnika H. I. d.o.o. Z.

- da su H.-H. željeznice d.o.o. Z. (kao vlasnik stana) i N. J. (tuženik kao korisnik stana) sklopili 26. travnja 2005. Ugovor o korištenju stana za službene potrebe.

- da je ugovoreno da je predmet ugovora pravo korištenja stana koji se sastoji od tri sobe i sobice, kuhinje, kupaonice i hodnika, površine 58,40 m2koji se nalazi u poslovno-stambenom objektu na prvom katu u R., na neodređeno vrijeme, da će predmetni stan koristiti tuženik s članovima obitelji i to: suprugom M. J., kćeri F. J. i sinom L. J. uz mjesečnu naknadu u iznosu od 201,13 kuna.

- da se ugovor otkazuje između ostaloga i u slučaju prestanka radnog odnosa na H.-u (članak IX ugovora) i da prestankom prava na korištenje službenog stana korisniku stana prestaje i pravo na korištenje svim članovima domaćinstva korisnika stana uz obvezu korisnika stana na iseljenje i predaju u posjed mu slobodnog od osoba i stvari – (članak X i XI ugovora).

- da tuženik N. J. od dana 24. prosinca 2015. nije radnik H. P. prijevoza d.o.o. – (utvrđeno pregledom dopisa H. upućenog tužitelju broj … od 24.02.2017. – list 32 spisa).

- da je tužitelj H. I. d.o.o. Z. 29. kolovoza 2016. otkazao tuženiku Ugovor o korištenju stana za službene potrebe broj …, te ga pozvao da mu u roku od tri (3) mjeseca isti preda slobodan od osoba i stvari, te podmiri sva dospjela a neplaćena dugovanja s osnova korištenja predmetnog stana.

- da je H. P. prijevoz d.o.o. R. jedinica H.-P. prijevoz S. dana 19. kolovoza 2013. godine donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tuženiku,

- da je u postupku pokrenutom po tužbi tuženika radi nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, Županijski sud u Šibeniku presudom i rješenjem broj GŽ-1660/2014-2 od dana 6. listopada 2015. godine uvažio žalbu tuženika H. –P. prijevoz d.o.o. Z. i preinačio prvostupanjsku presudu broj P-2158/13 od dana 4. srpnja 2013. na način da je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

- da je tuženik trenutno zaposlen na radnom mjestu strojovođe u trgovačkom društvu R. C. C.-C. d.o.o. iz Z..

- da je tuženik presudom Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj K-139/15 od 10. rujna 2018. godine proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv sigurnosti prometa-ugrožavanjem posebnih vrsta prometa opisano u odredbi članka 225. stavka 1., 2. i 5. KZ-a, a kažnjivo po odredbi članka 225. stavak 5. KZ-a, te da je zbog počinjenja tog djela dobio izvanredni otkaz kod poslodavca, - da je Županijski sud u Šibeniku presudom i rješenjem broj GŽ-1660/2014-2 od 6. listopada 2015. uvažio žalbu tuženika H. –P. prijevoz d.o.o. Z. i preinačio prvostupanjsku presudu broj P- 2158/13 od dana 4. srpnja 2013. na način da je odbio tužbeni zahtjev tužitelja radi nedopuštenosti odluke o otkazu kao neosnovan, radi čega je tuženik podnio ustavnu tužbu koja nije riješena.

11. Temeljem provedenih dokaza i provedenog testa razmjernosti, prvostupanjski sud je zaključio da tužitelj kao predmjevani vlasnik nekretnine u smislu odredbe članka 166. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 46/10, 143/12, 152/14 dalje: ZV), ima jače pravo na predmetni stan u odnosu na tuženika koji stan posjeduje bez pravnoga temelja.

12. Drugostupanjski sud smatra da je zaključak prvostupanjskog suda pravilno utemeljen na provedenim dokazima i provedenom testu razmjernosti.

12.1. Pri provođenju testa razmjernosti prvostupanjski sud postupio je ocijenio razmjernosti između prava tužitelja koje se temelji se na njegovim vlasničkim pravima koja proizlaze iz odredbi Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, i prava tuženika zajamčena člankom 34. stavkom 1. Ustava koji glasi: Dom je nepovrediv“ i članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, koji glasi: a. Svatko ima pravo na poštovanje ... doma...

b. Javna vlast se neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira, ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprečavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih."

12.2. Osnovne postavke za primjenu članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, sukladno relevantnoj praksi Europskog suda za ljudska prava, koje se utvrđuju provođenjem testa razmjernosti su:

- da se mora raditi o pravu koje štiti čl. 8. Konvencije (pravo na dom)

- da mora zaista doći do miješanja u pravo na dom tuženika,

- miješanje mora biti propisano zakonom i mora težiti ostvarenju legitimnog cilja, te

- miješanje mora biti nužno u demokratskom društvu.

12.3. U konkretnom slučaju trebalo je imati u vidu da se radi o stanu za službene potrebe i vezano uz to ocijeniti okolnosti po kojima je tuženik uselio u stan i okolnosti pod kojima je tuženiku otkazan ugovor o radu, koliko dugo boravi u stanu, da li uredno plaća najamninu i druge obveze, da li tuženik radi u društvu R. C. C.-C. d.o.o., i u kakvom je odnosu to društvo sa trgovačkim društvom H. - H. željeznice d.o.o., te da li ishod parničnog postupka predstavlja za tužitelja egzistencijalno pitanje.

13. U konkretnom slučaju utvrđene su bitne činjenice temeljem kojih je proveden test razmjernosti:

- da je tužitelj kao upravitelj željezničke infrastrukture zakonski ovlaštenik za pokretanje postupka iseljenja tuženika,

- da je tuženik N. J. temeljem Ugovora o korištenju stana dobio na korištenje stan za službene potrebe, s tim da će predmetni stan koristiti s članovima obitelji i da je u ugovoru navedeno da se otkazuje između ostaloga i u slučaju prestanka radnog odnosa na H.,

- da se pod pojmom stan za službene potrebe podrazumijevaju stanovi čije je korištenje funkcionalno povezano s poslom koji se obavlja te koji je određen općim aktom davatelja stana objektom za službene potrebe,

- da je odredbom članka 23. stavak 1. Pravilnika o davanju stanova u najma i dojeli stambenih kredita radnicima ("Službeni vjesnik Hrvatskih željeznica" broj 4/02) propisano da se stanovi za službene potrebe mogu davati na uporabu radnicima koji rade na radnim mjestima za koje se odlukom Uprave odredi da su prijeko potrebni za obavljanje radnog procesa, na određeno vrijeme tj. dok radnik obavlja poslove iz stavka 1. tog članka (stavak 2.),

- da je tuženiku prestao radni odnos kod tužitelja Odlukom o izvanredno otkazu ugovora o radu 19. kolovoza 2013. zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć, bez prava na ugovoreni otkazni rok,

- da je pravomoćnom presudom Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž- 1660/2014-2 od 6. listopada 2015. preinačena prvostupanjska presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-2158/13 od 4. srpnja 2013. godine na način da je tužbeni zahtjev N. J. kao tužitelja kojim je zahtijevao da je izvanredni otkaz o radu nedopušten i da mu radni odnos nije prestao, odbijen kao neosnovan,

- da je tuženik prije useljenja u predmetni stan stanovao kao podstanar sa obitelji u stanu privatnog vlasništva u Š. u zgradi željezničkog kolodvora i da u mjestu P. posjeduju kuću u izgradnji,

- da je tuženik od 18. kolovoza 2016. zaposlen u poduzeću R. C. C. čiji je većinski vlasnik austrijski operater,

- da je tužitelj protiv tuženika vodio više sporova zbog neurednog plaćanja režijskih troškova za predmetni stan i to uvidom u:

presudu Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1847/2019-2 od 20. siječnja 2021. (kojom je preinačena presuda broj P-1908/2017 od 21. ožujka 2019. i naloženo tuženiku da tužitelju namiri novčanu tražbinu na ime potrošnje vode u iznosu od 4.567,94 kuna sa zateznim kamatama za razdoblje od 18.8.2010. do 5.2.2012., presudu Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-71/2018-2 od 24. srpnja 2019. (kojom je potvrđena presuda suda broj Povrv-436/2017-199 od 29.11.2017. i naloženo tuženiku da tužitelju na ime utroška električne energije isplati iznos od 11.976,00 kuna sa zateznom kamatom za razdoblje od 10.3.2012. do 26.1.2014., te iznos od 7.244,72 kuna na ime potrošnje vode sa zateznom kamatom za razdoblje od 8.4.2012. do 29.1.2014.,

prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave tužitelja podnesenog javnom bilježniku N. N. u Š. 2. studenog 2020. protiv tuženika kao ovršenika radi isplate iznosa od 9.874,75 kuna za razdoblje od 1.9.2018. do 3.3.2018. u kojem postupku je javni bilježnik 3.11.2020. donio Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv-1632/2020 koje je postalo pravomoćno 18.12.2020.,

prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave tužitelja podnesenog javnom bilježniku N. N. u Š. dana 20. siječnja 2021. protiv tuženika kao ovršenika radi isplate iznosa od 9.022,50 kuna, u kojem postupku je javni bilježnik 20.1.2021. donio Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv-99/21,

prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave tužitelja podnesenog javnom bilježniku N. N. u Š. dana 4. srpnja 2018. protiv tuženika kao ovršenika radi isplate iznosa od 8.170,25 kuna za razdoblje od 18.4.2017. do 16.10.2017. u kojem postupku je i javni bilježnik 5.7.2018. donio Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv-659/2018.,

prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave tužitelja podnesenog javnom bilježniku N. N. u Š. 21. ožujka 2019. protiv tuženika kao ovršenika radi isplate iznosa od 5.465,75 kuna za razdoblje od 15.1.2018. do 16.7.2018. u kojem postupku je javni bilježnik 21.3.2019. godine donio Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave

14. Na osnovu provedenog testa razmjernosti proizlazi da tuženik sa obitelji već duži niz godina živi u predmetnom stanu i da taj stan opravdano smatra svojim domom, ali treba imati u vidu i činjenicu da se radi o stanu za službene potrebe i da je tuženiku njegovom krivnjom prestao radni odnos kod tužitelja. Isto tako, po mišljenju drugostupanjskog suda tuženik svoje obveze glede troškova stanovanja nije kontinuirano uredno ispunjavao, zbog čega je tužitelj morao pokretati sudske sporove radi naplate svojih potraživanja.

15. Stavljajući u korelaciju sve bitne čimbenike, prije svega postojanje potrebe na strani tužitelja za predmetnim stanom kao stanom za službene potrebe, uz činjenicu da tuženik neuredno podmiruje troškove stanovanja, drugostupanjski sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da pravo tužitelja na mirno upravljanje i uživanje predmetnog stana, preteže nad pravom tuženika na dom i da je u konkretnom slučaju mjera iseljenja nužna u demokratskom društvu, kao sredstvo za ostvarivanje tužiteljevih vlasničkih prava, pa je u tom smislu žalba tuženika odbijena kao neosnovana.

16. Nije osnovana žalba ni glede odluke o troškovima postupka.

16.1.Troškovi postupka pravilno su presuđeni temeljem odredbe članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a, a sastoje se od troškova za sudsku pristojbu na tužbu 400,00 kuna i presudu (400,00 kuna) sukladno Tar. br. 1. i 2. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 53/19, 92/21) i Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18), odnosno, ukupno 800,00 kuna.

17. Zbog svega iznesenog, temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud odlučio je kao u izreci presude.

U Požegi 7. rujna 2022.

Predsjednica vijeća:

Branka Ribičić, v.r.