Poslovni broj: Usž-2791/22-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ante Galića i Ljiljane Karlovčan - Đurović, članova vijeća te sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja A. C. I. C. d.d. R., zastupanog po opunomoćeniku D. L., odvjetniku u Z., protiv tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Lučke kapetanije Rijeka, R., radi uknjižbe brisanja hipoteke, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-49/21-6 od 7. travnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 7. rujna 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-49/21-6 od 7. travnja 2022.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/I-342-14/20-01/31, urbroj: 530-04-5-3-20-2 od 17. prosinca 2020. te je prvostupanjski sud rješenjem odbio prijedlog tužitelja za prekid spora (točka I. izreke rješenja) i odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke rješenja).

2. Navedenim rješenjem tuženika pod točkom I. izreke dopuštena je, na temelju brisovnog očitovanja od 30. listopada 2020., u listu C uloška broj 16374 glavne knjige upisnika brodova, uknjižba brisanja zajedničke ugovorne hipoteke radi osiguranja povrata novčanih tražbina u ukupnom iznosu od 21.834.576,10 kuna, na plutajućem objektu prema specifikaciji iz te točke izreke, u korist hipotekarnog vjerovnika kako je to navedeno u toj točki izreke i prema solemniziranim sporazumima kako je navedeno u toj točki izreke te je u točki II. izreke određeno da će se rješenje provesti odmah po njegovom donošenju.

3. Tužitelj je protiv navedene presude izjavio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi da je prvostupanjski sud nepravilno primijenio odredbu članka 36. točke 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS) jer je tužitelj u tužbi naveo da je nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, a prvostupanjski sud je, unatoč navedenome, utvrdio da su između stranaka odlučne činjenice nesporne. Stava je da bez rješavanja prethodnog pitanja koje predstavlja odlučnu činjenicu u ovom sporu, nije moguće potpuno i ispravno utvrditi činjenično stanje u ovom sporu. Ističe da se pogrešna primjena materijalnog prava ogleda u tome što je bilo potrebno prekinuti postupak do donošenja odluke o prethodnom pitanju te iznosi činjenice koje se tiču stečajnog postupka nad prijašnjim vlasnikom predmetnog plutajućeg objekta (pontona). Osvrće se na zemljišnoknjižni institut zabilježbe spora, kao i na namirenje zalogom osigurane tražbine iz vrijednosti zaloga, citirajući pritom komentare pravnih stručnjaka. Obrazlaže okolnosti pod kojima je otvaranje stečajnog postupka nad vlasnikom broda ili plutajućeg objekta od utjecaja na pokretanje ovršnog postupka prodaje tog broda odnosno plutajućeg objekta, citirajući pritom relevantne propise. Iznosi kronološki slijed činjenica iz predmetnog upravnog postupka i to u bitnom da je Županijska lučka uprava M. L.j 30. studenog 2020. podnijela prijedlog za upis prava vlasništva na predmetnom pontonu, da je tužitelj na temelju brisovnog očitovanja založnog vjerovnika, trgovačkog društva O. B. mbH, Republika Njemačka, 7. prosinca 2020. podnio prijedlog za brisanje založnog prava na predmetnom pontonu, da je tuženik 15. prosinca 2020. upisao pravo vlasništva na predmetnom pontonu u korist Županijske lučke uprave M. L, brišući tužitelja kao vlasnika, te da je tuženik 17. prosinca 2020. brisao založno pravo na predmetnom pontonu, na temelju prijedloga tužitelja, iako tužitelj više nije bio vlasnik. Navodi da je društvo E. O. A. d.o.o. podnio prijedlog za brisanje založnog prava na predmetnom pontonu u vrijeme kada je tužitelj bio vlasnik te da je, iz razloga što javnopravnom tijelu nisu dostavljene podobne isprave, rješenjem tuženika od 13. listopada 2020. obustavljen postupak u tom predmetu. Predlaže da ovaj Sud poništi prvostupanjsku presudu i sam otkolni nedostatke i presudom riješi stvar na način da poništi rješenje tuženika od 17. prosinca 2020. te predmet vrati na ponovno postupanje.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitivanjem pobijane prvostupanjske presude sukladno odredbi članka 73. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.

7. Prema ocjeni ovog Suda prvostupanjski upravni sud i tuženo tijelo osnovano zaključuju da u konkretnom slučaju, prilikom odlučivanja o zahtjevu tužitelja za brisanje hipoteke na predmetnom pontonu, promjena vlasništva nad tim pontonom nije od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari. Navedeno iz razloga što su ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 219. stavka 4. Pomorskog zakonika („Narodne novine“ 181/04., 76/07., 146/08., 61/11., 56/13., 26/15. i 17/19.; dalje PZ) koji propisuje da hipoteka na brodu ne prestaje promjenom vlasnika broda, kao i pretpostavke iz odredbi članka 236. stavka 1. točke 1., članka 257. stavka 1. točke 3., članka 316. i članka 317. stavka 1. PZ-a.

8. U konkretnom predmetu nije sporno da je prvotno zaprimljen prijedlog Županijske lučke uprave M. L. za upis prava vlasništva (30. studenog 2020.), a potom prijedlog tužitelja za brisanje založnog prava na predmetnom pontonu (7. prosinca 2020.) te da je tim redoslijedom tuženik zaprimljene zahtjeve riješio. Iz dokumentacije spisa predmeta tuženika i osporenog rješenja tuženika od 17. prosinca 2020. proizlazi da je dopuštena uknjižba brisanja založnog prava na predmetnom pontonu na temelju uredno dostavljene dokumentacije koja sadrži sve relevantne podatke i činjenice propisane člancima 316. i 317. PZ-a. Stoga, ovaj Sud ocjenjuje da, suprotno žalbenim navodima tužitelja, nije bilo zapreke za brisanje založnog prava u predmetnom postupku.

9. U pogledu tužiteljevih žalbenih navoda koji se tiču prijedloga za brisanje založnog prava koji je podnijelo društvo E. O. A. d.o.o. i koji je postupak rješenjem od 13. listopada 2020. obustavljen, ovaj Sud je stava da navedeni postupak nije usporediv s ovim predmetom, budući da iz obrazloženja rješenja od 13. listopada 2020. proizlazi da su razlog za obustavu dostavljene manjkave isprave.

10. Stoga tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju zakonitost prvostupanjske presude, kao ni osporenog rješenja tuženika. Navedeno iz razloga što je, sukladno zakonskim odredbama, tužiteljev prijedlog za brisanje založnog prava bio uredan i podoban za uknjižbu brisanja založnog prava na predmetnom pontonu. Ostali žalbeni navodi, a koji se tiču promjene prava vlasništva na predmetnom pontonu, kao i tijek stečajnog postupka nad prethodnim vlasnikom pontona, nisu predmet ovog upravnog postupka niti su od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari.

11. Kraj takvog stanja stvari, ovaj Sud nije našao osnove ocijeniti nezakonitom osporavanu presudu prvostupanjskog upravnog suda.

12. Slijedom iznijetog, valjalo je na temelju odredbe članka 74. stavak 1. ZUS-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

13. Odluka o trošku je utemeljena na odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a.

U Zagrebu 7. rujna 2022.

Predsjednica vijeća

Sanja Štefan