Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 18 Gž-1351/2020-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda, Dubravke Bosilj kao predsjednice vijeća, Nade Krnjak kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak-Premec kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. M. iz B., Š., , OIB:…, zastupane po punomoćnici S. V., odvjetnici iz P., protiv tuženika O. d. L. i p. d.o.o. Z., OIB:…, zastupanog po punomoćniku H. L., odvjetniku u Odvjetničkom društvu L. i p. d.o.o. iz Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, povodom žalbe tuženice izjavljene protiv rješenja i presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Labinu od 5. svibnja 2020., poslovni broj: P-780/19, u sjednici vijeća održanoj 7. rujna 2022.

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba tužiteljice, ukidaju se rješenje i presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Labinu poslovni broj: P-780/19 od 5. svibnja 2020. te se predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O zahtjevu tužiteljice za naknadu troškova sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu, odlučit će sud prvog stupnja konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja odbijena je „preinaka tužbenog zahtjeva predložena na ročištu 13. veljače 2020.“, dok je presudom istog suda odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice da se proglasi nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Puli-Pola posl.br. Ovr-2707/18 od 30. travnja 2018. i da se tuženiku naloži naknaditi joj trošak parničnog postupka.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom tužiteljica pobija navedeno rješenje i presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog drugostupanjskom sudu preinačiti pobijano rješenje u smislu žalbenih navoda i „usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti“, a podredno isto ukinuti i predmet vratiti istom sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužiteljice je osnovana.

5. Obrazlažući pobijano rješenje kojim nije dopustio preinaku tužbenog zahtjeva (pravilno: preinaku tužbe) prvostupanjski sud navodi da je tužiteljica imala mogućnost preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka, pa kako je ista to učinila tek na ročištu za glavnu raspravu, to je temeljem odredbe čl. 190. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019; dalje: ZPP) odbio preinaku tužbe.

5.1. Kako je dakle, sud prvog stupnja odbio preinaku tužbe, to je odlučivao o prvobitno postavljenom tužbenom zahtjevu kojim je tužiteljica tražila da se proglasi nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Puli-Pola posl.br. Ovr-2707/18 od 30. travnja 2018.

5.2. Utvrdivši da je ovdje tuženik podneskom od 21. studenog 2018. povukao prijedlog za ovrhu u ovršnom predmetu koji se vodi kod Općinskog suda u Puli-Pola pod posl.br. Ovr-2707/18, da je Općinski sud u Puli-Pola rješenjem od 9. siječnja 2019. obustavio ovrhu, a koje rješenje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Sisku posl.br. Gž Ovr-87/2019-2 od 6. ožujka 2019., to je prvostupanjski sud zaključio da nije moguće proglasiti nedopuštenom ovrhu koja nije u tijeku, pa je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

6. Tužiteljica u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno odbio preinaku tužbe, obzirom da je na temelju ovrhe određene rješenjem Općinskog suda u Puli posl.br. Ovr-2707/18 s njezinih računa prisilno ustegnut novčani iznos od 1.965,85 kn u korist ovdje tuženika, zbog čega smatra da ima pravo na naknadu štete od tuženika temeljem odredbe čl. 56. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017; dalje: OZ), pa je podneskom od 7. veljače 2020. preinačila tužbu tako da preinačenom tužbom traži da se utvrdi da je ovrha koja je bila određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Puli-Pola posl.br. 20 PU Ovr- 2707/18 od 30. travnja 2018. bila nedopuštena i da se naloži tuženiku da tužiteljici vrati iznos od 1.965,85 kn za zateznim kamatama na pojedinačne iznose pobliže navedene u tom podneskom, tekućom od tamo navedenih datuma pa do isplate, kao i da joj tuženik naknadi trošak parničnog postupka.

7. Prema odredbi čl. 56. OZ ako se ovrha na temelju rješenja o ovrsi protiv kojega je podnesena žalba iz čl. 52. i 53. st. 1. tog Zakona provede prije nego što se glavna rasprava u prvostupanjskom parničnom postupku zaključi, ovršenik može do zaključenja glavne rasprave, i bez pristanka ovrhovoditelja kao tuženika, preinačiti tužbu tako što će zatražiti od suda da ovrhovoditelju naloži da mu vrati ono što je neosnovano stekao ovrhom te da mu naknadi štetu koju je zbog toga pretrpio, uključujući i troškove ovrhe u kojoj je ovrhovoditelj ostvario svoju tražbinu.

8. Prema tome, kako je odredbom čl. 52. OZ propisano postupanje suda prvog stupnja nakon što je izjavljena žalba protiv rješenja o ovrsi, između ostalog i zbog žalbenog razloga iz čl. 50. st.1. toč. 11. OZ (ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom), a iz stanja spisa je razvidno da je ovršenica izjavila žalbu protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Puli-Pola posl.br. Ovr-2707/2018-4 od 30. travnja 2018. iz žalbenog razloga određenog čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ, povodom čega je zaključkom istog suda posl.br. Ovr-2707/2018-8 od 18. srpnja 2018. upućena na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a koju je pokrenula tužbom u ovom parničnom predmetu, te kako je prije zaključenja glavne rasprave podneskom od 7. veljače 2020. preinačila tužbu u smislu odredbe čl. 56. OZ, to je i prema ocjeni ovoga suda, odbivši takvu preinaku tužbe, prvostupanjski sud ostvario relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 190. ZPP i čl. 56. OZ, a što je utjecalo na donošenje zakonite i pravilne presude.

9. Kako zbog iznesenog prvostupanjski sud nije utvrdio odlučne činjenice na kojima tužiteljica temelji preinačenu tužbu, to je žalbu tužiteljice valjalo prihvatiti osnovanom i temeljem odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP ukinuti pobijano rješenje kojim nije dopuštena preinaka tužbe tužiteljice, a posljedično tome ukinuti i pobijanu presudu temeljem odredbe čl. 369. st. 1. ZPP i predmet vratiti istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

10. U nastavku postupka prvostupanjski sud će ponovno odlučiti o dopuštenosti preinake tužbe koju je tužiteljica zatražila podneskom od 7. veljače 2020., imajući u vidu gore izneseno stajalište ovoga suda, a posebice odredbe čl. 56. OZ i čl. 190. st.

3. ZPP, te ukoliko ocijeni da je navedena preinaka tužbe dopuštena, prvostupanjski sud će utvrditi činjenice na kojima tužiteljica temelji tako postavljeni tužbeni zahtjev, kao i ostale činjenice koje će smatrati pravno relevantnim za osnovanost tužbenog zahtjeva tužiteljice i odlučit će o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice, kao i o troškovima postupka (uključujući pri tome i trošak ovog žalbenog postupka).

Varaždin, 7. rujna 2022.

Predsjednica vijeća

Dubravka Bosilj, v.r.