Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: 26 Gž R-41/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Sanji Bađun kao sucu pojedincu u pravnoj stvari
tužitelja B. K. iz I. B., S. 61, OIB:…, tužitelja M. M. iz Z., , OIB:…, tužiteljice D. V. iz S. N., OIB:…, tužiteljice Z. K. iz B., OIB:…, tužitelja B. K. iz S. N., OIB:…, tužiteljice L. M. iz Z, OIB:…, tužitelja H. M. iz Z., OIB:…, tužitelja Ž. B. iz O., OIB:…, tužitelja A. S. iz Z., OIB:…, tužiteljice I. G. iz J., OIB:…, tužitelja N. B. iz O., OIB:…, tužiteljice B. G. iz O., OIB:…, tužiteljice S. K. iz S. N., OIB: … i tužiteljice Z. Ž. R. iz Z., OIB…, koje zastupa punomoćnik odvjetnik M. G. u Odvjetničkom uredu G. u Z., protiv tuženice S. š. B. J. J., Z., OIB:…, koju zastupa zaposlenica M. J., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr- 1203/2021-26 od 17. ožujka 2022., dana 7. rujna 2022.
r i j e š i o j e
I. Djelomično se prihvaća i djelomično odbija žalba tužitelja te se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-1203/2021-26 od 17. ožujka 2022. preinačuje u odluci o troškovima postupka sadržanoj pod toč. XV/ do toč. XXVIII/ izreke i rješava:
Nalaže se tuženici S. š. B. J. J. u Z. naknaditi tužiteljima B. K., M. M., D. V., Z. K., B. K., H. M., Ž. B., A. S., I. G., N. B., B. G., S. K. i Z. Ž. R. trošak postupka svakom u iznosu od 1.339,29 kn/177,75 EUR (slovima: tisućutristotridesetdevet kuna i dvadesetdevet lipa/stosedamdesetsedam eura i sedamdesetpet centi)[1] te tužiteljici L. M. trošak postupka u iznosu od 1.026,79 kn/136,28 EUR (slovima: tisućudvadesetšest kuna i sedamdesetdevet lipa/stotridesetšest eura i dvadesetosam centi)[2] sa zateznom kamatom koja teče od 17. ožujka 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom pod toč. I/ do toč. XIV/ izreke naloženo je tuženici isplatiti tužiteljima s osnova razlike plaće određene novčane iznose sa zateznom kamatom, dok je pod toč. XV/ do toč. XXVIII/ naloženo tuženici naknaditi tužiteljima parnični trošak.
2. Pravodobno izjavljenom žalbom navedenu presudu u dijelu kojim im nije priznat u cijelosti trošak postupka pobijaju tužitelji, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu sukladno žalbenim navodima.
3. Žalba tužitelja djelomično je osnovana.
4. U obrazloženju presude koja se u dijelu odluke o troškovima postupka smatra rješenjem u smislu čl. 129. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., u daljnjem tekstu: ZPP) prvostupanjski sud navodi da tužitelji imaju pravo na trošak sastava tužbe u vrijednosti od 75 bodova, dok tužiteljica L. M. ima pravo na trošak sastava tužbe u vrijednosti od 50 bodova, a nakon spajanja postupaka tužitelji imaju pravo na trošak zastupanja na raspravi 21. veljače 2022. u visini od 75 bodova i pristupa na ročište za objavu presude u visini od 37,5 bodova. Nakon spajanja predmeta ukupni trošak iznosi 1.125,00 kn koji je podijeljen s četrnaest tužitelja pa svakom tužitelju nakon spajanja postupaka pripada trošak od 80,36 kn. Pribrajanjem troškova za sastav tužbe iz faze kada postupci nisu spojeni uz uvećanje za PDV proizlazi da tužiteljici L. M. pripada trošak od 725,45 kn, a preostalim tužiteljima trošak od 1.037,95 kn. Prvostupanjski sud navodi da tužiteljima nije priznat trošak sastava podneska od 21. veljače 2022. jer se radi o podnesku koji nije bio potreban za vođenje parnice.
5. U žalbi tužitelji navode da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 5. i čl. 277. st. 3. ZPP-a time što nije priznao tužiteljima trošak sastava podneska od 21. veljače 2022. kojim se očituju na navode iz odgovora na tužbu tuženika. Kako se radi o obrazloženom podnesku koji je bio potreban za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a i za koji je Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., u daljnjem tekstu: Tarifa) propisano pravo na trošak u punom iznosu, to smatraju da im pripada pravo i na taj trošak ukazujući na odluke županijskih sudova kojima je tužiteljima taj trošak priznat u istovjetnim sporovima. Nastavno navode da nakon spajanja predmeta u svrhu zajedničkog raspravljanja imaju pravo svaki od njih na trošak zastupanja na glavnoj raspravi od 21. veljače 2022. i na ročištu za objavu presude 17. ožujka 2022. jer parnice koje su spojene nisu nestale već svaka od njih ostaje kao samostalna parnica, ukazujući na stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo 13. studenog 2018. u presudi Rev x-747/2016.
6. Nisu osnovani žalbeni navodi kojima tužitelji ističu da je rješenje o naknadi troškova postupka u dijelu kojim im nije priznat trošak sastava podneska od 3. veljače 2022. kojim se očituju na odgovor na tužbu doneseno pogrešnom primjenom materijalnog prava, odnosno da je počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 5. i čl. 277. st. 3. ZPP-a. Prije svega valja istači da prvostupanjski sud pogrešno u obrazloženju navodi da se radi o podnesku od 21. veljače 2022., a isto tako tužitelji u žalbi govore o podnesku od 21. veljače 2022. kojim su se očitovali na odgovor na tužbu tuženika. Međutim, 21. veljače 2022. je u predmetu održano ročište, dok su se tužitelji očitovali na odgovor na tužbu u podnesku od 3. veljače 2022. i zahtjevom za naknadu troškova zatražili su trošak sastava podneska od 3. veljače 2022.
6.1. U podnesku od 3. veljače 2022. tužitelji ponavljaju činjenične navode iz tužbe te ukazuju na sudsku praksu, radi čega takav podnesak i po ocjeni ovoga suda nije bio potreban za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a. Pritom valja uzeti u obzir da se u konkretnom slučaju radi o tipskom predmetu u kojem se meritum spora odnosi na zahtjev za isplatu razlike plaće temeljem Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. i da su u istovrsnim sporovima sudovi u velikom broju odluka izrazili jasno pravno stajalište o pravu zaposlenika na isplatu razlike plaće, pa kada tužitelji u očitovanju na odgovor na tužbu ponavljaju činjenične navode iz tužbe i ponovno obrazlažu pravni osnov pravilno je stajalište prvostupanjskog suda da tužitelji nemaju pravo na trošak sastava tog podneska.
6.2. Time što prvostupanjski sud tužiteljima nije priznao pravo na trošak sastava tog podneska nisu počinjene bitne povrede jer tužiteljima nije onemogućeno izjašnjenje o zahtjevima i navodima protivne strane u smislu čl. 5. ZPP-a, niti im je onemogućeno upućivanje podnesaka u smislu čl. 277. st. 3. ZPP-a. To što procesne odredbe propisuju pravo stranke na podnošenje podnesaka ne znači da stranka ima pravo u svakom slučaju ostvariti taj trošak na teret druge strane. Trošak sastava podneska pa i kada se odnosi na očitovanje na odgovor na tužbu da bi se priznao tužitelju (kao i svaki drugi trošak) mora biti potreban za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP- a. O navedenom pravnom pitanju ovaj sud je donio Zaključak na sjednici Građanskog odjela od 6. rujna 2022.
7. Nasuprot navedenom, osnovani su žalbeni navodi kojima tužitelji ističu da trošak zastupanja na raspravi 21. veljače 2022. i na ročištu za objavu odluke 17. ožujka 2022. nije dosuđen pravilnom primjenom materijalnog prava. Međutim, tužitelji pogrešno smatraju da nakon spajanja predmeta radi zajedničkog raspravljanja svakom od njih pripada trošak za zastupanje na raspravi 21. veljače 2022. u vrijednosti od 75 bodova, odnosno da tužiteljici L. M. pripada trošak u vrijednosti od 50 bodova, kao i da svakom od njih za zastupanje na ročištu povodom objave presude pripada trošak u vrijednosti od 50 bodova kako su zatražili zahtjevom za naknadu troškova postupka. Odluka Vrhovnog suda Republike od 13. studenog 2018. broj Rev x-747/2016, na koju se tužitelji pozivaju, obrazlaže pojam suparničarstva s pozicije dopuštenosti podnošenja revizije kada su parnice spojene, te nije primjenjiva na odluku o troškovima postupka u situaciji kakva je u konkretnom slučaju.
7.1. Ako jedna tužba protiv istog tuženika obuhvaća više zahtjeva koji se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, vrijednost predmeta spora se određuje prema zbroju vrijednosti svih zahtjeva u smislu čl. 37. st. 1. ZPP-a. To u konkretnom slučaju znači da nakon spajanja predmeta tužitelja vrijednost predmeta spora iznosi 101.028,25 kn i da tužiteljima za zastupanje na raspravi 21. veljače 2022. pripada trošak od 4.687,50 kn primjenom Tbr. 9. toč. 1., Tbr. 36. toč. 1. i Tbr. 42. Tarife, a za zastupanje na ročištu povodom objave presude trošak od 937,50 kn primjenom Tbr.
9. toč. 3., Tbr. 36. toč. 1. i Tbr. 42. Tarife. Dakle, nakon spajanja predmeta tužitelji imaju pravo na trošak od 5.625,00 kn, što podijeljeno s četrnaest tužitelja daje svakom od tužitelja trošak od 401,79 kn. Uzimajući u obzir trošak sastava tužbe za L. M. u iznosu od 625,00 kn i za ostale tužitelje u iznosu od 937,50 kn, kao i da pravilnom primjenom materijalnog prava svaki od tužitelja ima pravo još na daljnji trošak od 301,34 kn (401,79 kn – dosuđenih 100,45 kn) iz faze postupka kada su predmeti spojeni, to L. M. ima pravo na trošak u ukupnom iznosu od 1.026,79 kn, a ostali tužitelji u iznosu od 1.339,29 kn.
8. Obzirom prvostupanjski sud u odluci o troškovima postupka pod toč. XV/ do toč.
XXVIII/ nije naveo imena tužitelja, a da izreka sudske odluke mora biti određena na način da bude jasno vidljivo kojem tužitelju je dosuđen trošak na teret tuženice i u kojem iznosu, to je radi određenosti izreke sudske odluke ovaj sud naveo cjelokupni iznos troškova koji je dosuđen svakom od tužitelja.
9. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka ovaj sud je odbio primjenom čl. 154. st. 5. ZPP-a. Uzimajući u obzir da su tužitelji zahtijevali za svakog tužitelja trošak sastava podneska, zastupanja na raspravi i na ročištu povodom objave odluke u punom iznosu, to je stavljanjem u omjer dosuđenog iznosa troška u odnosu na zahtijevani trošak uspjeh tužitelja u žalbenom postupku neznatan.
U Varaždinu, 7. rujna 2022.
Sutkinja
Sanja Bađun, v.r.
