REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

Sukoišanska br. 6, Split

Poslovni broj: 10. Povrv-335/2020-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Splitu, po sucu Ivani Madunić, u pravnoj stvari tužitelja A. R. d.o.o., R., OIB: …, kojeg zastupa S. J., odvjetnik iz O. društva V. i partneri d.o.o., R., protiv tuženika P. S. Š. W., S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik V. Č., odvjetnik iz S., radi isplate, (v.p.s. 883.062,22 kn), nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 1. srpnja 2022. uz sudjelovanje punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, objavljene dana 6. rujna 2022.

p r e s u d i o  j e

Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesen od strane javnog bilježnika D. M. iz S. poslovni broj Ovrv-33/2020 od 12. ožujka 2020. u dijelu kojim se nalaže ovršeniku sada tuženiku da u roku od 8 dana namiri ovrhovoditelju sada tužitelju iznos od 233.062,22 kn / 30.951,15 EUR-a zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a koja kamata teče na taj iznos od 29. prosinca 2019. pa do isplate, kao i da mu naknadi nastale troškove ovršnog postupka pred javnim bilježnikom u iznosu od 9.478,02 kn / 1.258,70 EUR-a zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 12. ožujka 2020. pa do isplate po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, dok se za više traženi nastali trošak ovršnog postupka pred javnim bilježnikom u iznosu od 6.655,28 kn / 883,83 EUR-a zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 12. ožujka 2020. pa do isplate po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika na temelju vjerodostojne isprave donesen od strane javnog bilježnika D. M. iz S. poslovni broj Ovrv-33/2020 od 12. ožujka 2020. ukida i u tom dijelu odbija zahtjev tužitelja.

r i j e š i o  j e

I Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesen od strane javnog bilježnika D. M. iz S. poslovni broj Ovrv-33/2020 od 12. ožujka 2020. u dijelu kojim se nalaže ovršeniku sada tuženiku da u roku od 8 dana namiri ovrhovoditelju sada tužitelju iznos od 650.000,00 kn / 86.321,38 EUR-a zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a koje na taj iznos teku od 29. prosinca 2019. pa do isplate, kao i za predvidive troškove ovršnog postupka pred javnim bilježnikom u iznosu od 5.892,50 kn / 782,53 EUR-a, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od pravomoćnosti rješenja o ovrsi pa do isplate, po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena i utvrđuje se kako je tužba tužitelja u tom dijelu povučena.

II Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana naknadi tužitelju troškove postupka u iznosu od 29.243,35 kn / 3.883,57 EUR-a, dok se zahtjev tužitelja za više traženu naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 37.514,95 kn / 4.982,06 EUR- a odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Ovaj postupak ovrhovoditelj sada tužitelj je pokrenuo prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave podnesenom javnom bilježniku D. M. iz S.

2. Ovršenik sada tuženik je pravovremeno izjavio prigovor protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesenog od strane javnog bilježnika D. M. iz S., poslovni broj Ovrv-33/2020 od 12. ožujka 2020. pobijajući isto u cijelosti, nakon čega je ovaj sud rješenjem poslovni broj 10 Povrv-335/2020 od 15. lipnja 2020. predmetno javnobilježničko rješenje o ovrsi stavio izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha uz ukidanje provedenih radnji, a postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Prigovarajući rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ovršenik sada tuženik navodi kako su računi na temelju kojih je doneseno rješenje o ovrsi ispostavljeni bez pravne osnove, budući Ugovor na koji se poziva tužitelj nije bio na snazi za period za koji su računi izdani. Isti da je trajao do 31. ožujka 2019., a daljnja suradnja da nije ni mogla biti ostvarena na način kako se navodi u ugovoru, obzirom na doneseno rješenje Ministarstva znanosti i obrazovanja, samostalni sektor za inspekcijski nadzor.

4. U podnesku od 25. rujna 2020. tužitelj je obavijestio sud kako mu je tuženik uplatama od dana 24. prosinca 2019. u iznosu od 250.000,00 kn, dana 30. prosinca 2019. u iznosu od 200.000,00 kn, te dana 31. siječnja 2020. u iznosu od 200.000,00 kn podmirio dio duga radi čega da tužitelj povlači tužbu u tom dijelu, dok je ustrajao u zahtjevu za plaćanje nepodmirene glavnice u iznosu od 233.062,22 kn zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te nastalim troškovima ovršnog postupka zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Predlaže spajanje predmetnog spisa s predmetom pod poslovnim brojem Povrv-333/2020. Ističe kako su tužitelj i tuženik od 2011. bili u kontinuiranom poslovnom odnosu, a posljednji Ugovor koji su stranke imale potpisan da je bio Ugovor o obavljanju administrativno-tehničkih, obračunskih i financijskih usluga za potrebe poslova posredovanja za povremeni rad redovitih učenika srednjih škola od dana 19. prosinca 2018., te isti da se proteže i primjenjuje i na period utuženih razdoblja, odnosno tijekom cijele 2019. Tužitelj da je kao izvršitelj usluge za tuženika obavljao poslove koji su definirani i opisani u članku 5. citiranog Ugovora, a koje se odnose na posredovanje i zapošljavanje redovitih učenika srednjih škola. Sve kada među strankama i ne bi bio na snazi Ugovor iz 2018. navodi kako je s tuženikom u stalnom poslovnom odnosu koji se obavlja neprekinuto i neizmijenjeno od 2011. i na isti da se ima primijeniti odredba članka 265. ZOO-a, kao i odredba članka 12. istog Zakona. Ističe kako je tužitelj za tuženika obavio ugovorene opisane poslove za koje je tuženik izvršio naplatu od korisnika (poslodavaca) te da su prema obavljenoj realizaciji i izvršena fakturiranja, odnosno izdavanje utuženih računa. Iz realizacija za razdoblje srpnja, kolovoza, rujna, listopada i studenog 2019. da su vidljivi pojedinačni ugovori i naplata po pojedinačnom ugovoru učenika.

5. U podnesku zaprimljenom kod suda 8. listopada 2020. tuženik u odnosu na uređeni tužbeni zahtjev tužitelja podneskom od 25. kolovoza 2020. navodi kako je s obzirom na datume izvršenih plaćanja tužitelj i prije pokretanja postupka imao saznanja o uplati iznosa od 650.000,00 kn, radi čega tužitelju da ne pripada zatraženi trošak ovršnog postupka. Protivi se prijedlogu tužitelja za spajanje predmetnog spisa sa spisom pod poslovnim brojem Povrv-333/2020. Ističe kako je nesporno među strankama da su iste imale kontinuirani poslovni odnos još od 2011., kao i da je tuženik primio naknadu za posredovanje, međutim osporava da bi tužitelju pripadalo 70% naplaćene naknade. Sukladno odredbama Pravilnika o obavljanju djelatnosti u svezi sa zapošljavanjem, tuženik da je kod Ministarstva gospodarstva rada i poduzetništva ishodio ovlaštenje za obavljanje poslova posredovanja za povremeni rad svojih redovitih učenika ovih djelatnosti, te da je nakon toga krenuo u poslovnu suradnju sa tužiteljem. Tuženik da je sa tužiteljem zaključio Ugovor o obavljanju administrativno-tehničkih, obračunskih i financijskih usluga za potrebe poslova posredovanja za povremeni rad redovitih učenika srednjih škola, te se poziva na primjenu odredbe članka 5., kao i članka 10. Ugovora, kojim stranke da su ugovorile da od naknade za posredovanje tužitelju pripada 70%, a tuženiku 30%.

Posredovanje da se je odvijalo za vrijeme učeničkih praznika tijekom školske godine, budući samo u tom periodu učenici da imaju mogućnost zapošljavanja. Agencija da bi nakon završetka praznika trebala završiti obračunsko financijske poslove( cca 30 dana) , nakon čega da nije bilo potrebe za poslovima posredovanja do sljedećih školskih praznika. Ugovor iz 2011. iako je bilo ugovoreno da je na snazi do 2019. stranke da su raskinule 15.10.2018. budući je Inspekcijskim nadzorom, utvrđeno da poslove posredovanja u zapošljavanju učenika može obavljati isključivo srednjoškolska ustanova, te se isti ne mogu obavljati preko posrednika, radi čega poslovna suradnja između stranaka da više nije mogla ostati u istom opsegu, obzirom je svako daljnje kontaktiranje i primanje učenika u postupku zapošljavanja mogla obavljati samo škola, odnosno tuženik, dok su financijsko-obračunski poslovi i dalje mogli ostati na tužitelju, to da je kod tuženika zahtijevalo dodatna zapošljavanja, kao i drugačiju organizaciju poslova kod već zaposlenih, koji da su sada aktivno sudjelovati u postupku posredovanja.

6. Nadalje, tuženik u citiranom podnesku navodi kako su se krajem 2018. bližili zimski praznici i potreba za posredovanjem pri zapošljavanju učenika u tom periodu, a stranke da nisu imale Ugovor koji je bio na snazi, sporazumno da su odlučili dana 19.12.2018. zaključiti Ugovor o obavljanju administrativno-tehničkih, obračunskih i knjigovodstvenih usluga kojim da su izmijenili predmet Ugovora (članak 5.), na način da tužitelj obavlja financijsko evidencijske poslove, dok je poslove posredovanja sa učenicima obavljao tuženik. Stranke da su taj Ugovor, zaključile na rok do 31.03.2019. Tim ugovorom da nisu riješena pitanje naknade, odnosno ona je ostala ista, kao i da je ostalo za riješiti i korištenje poslovnih prostorija od strane tuženika, budući su sada zaposlenici tuženika imali bitno više obveza i troškova oko posredovanja, obzirom na obvezu aktivnog sudjelovanja u posredovanju. Period na koji je isti Ugovor zaključen da je pokrivao period zimskih praznika i dodatni rok za dovršetak financijskih poslova nakon njihovog završetka. U članku 5. Ugovora da je navedeno od 31.03.2019, međutim iz teksta Ugovora, pa i samog sadržaja članka 5. da je razvidno da se radilo o omašci te da je Ugovor zaključen na period od potpisivanja do 31.03.2019. Po isteku tog Ugovora, a prije ljetnih praznika u 2019. stranke su intenzivno pregovarale o tekstu novog Ugovora. Obzirom da je tuženik bio u obvezi primati učenike i sa istima ostvarivati sve kontakte u prostorijama u kojem se nalazio tužitelj, na adresi Š. B. 10, tuženik da je predložio zaključenje Ugovora o korištenju navedenog prostora, te i izmjene Ugovora o obavljanju administrativno-tehničkih, obračunskih i knjigovodstvenih usluga na način da se kao vrijeme trajanja ugovora navodi rok od 5 godina, dok se u odnosu na naknadu predlaže iznos od 50% koji bi pripao tužitelju, sve obzirom na smanjeni opseg poslova. Obzirom da je tužitelj odugovlačio zaključenje navedene dokumentacije, a početak ljetnih praznika je bio blizu, kako ne bi došlo do poremećaja u zapošljavanju učenika, tuženik da je navedene Ugovore dostavio e- mailom tužitelju dana 12.06.2019. ali niti jednim svojim postupkom da nije obavijestio tuženika da se sa odredbama istog ne slaže, već upravo suprotno daljnjim radnjama tijekom ljetnih mjeseci 2019. da je postupao u svemu sukladno prijedlogu Ugovora dostavljanih mu od strane tuženika. Navedeno da se odnosi na: korištenje prostora tužitelja od strane tuženika na adresi Š. B. 10, postavljanje ploče P. srednje škole W., opremanje prostora od strane tuženika, zapošljavanje radnika od strane tuženika na poslovima posredovanja (koje tužitelj više nije smio obavljati). Tužitelj se poziva na primjenu odredbe članka 262 stavak 2. i stavak 4. i 5. Zakona o obveznim odnosima.

Računi da su tužitelju vraćeni, a tuženik sukladno Ugovoru od 01.06.2019. tužitelju isplatio iznos od 650.000,00 kn, a što da je među strankama nesporno, i predstavlja 50% primljene naknade, uvećane za iznos naknade za korištenje prostora sukladno Ugovoru o korištenju, čime je tuženik u cijelosti ispunio svoju obvezu prema tužitelju.

7. U očitovanju na naprijed citirani podnesak tuženika, a u podnesku zaprimljenom kod suda 19. listopada 2020., tužitelj je osporio navode iz istoga, potvrđuje da je nakon inspekcijskog nadzora iz srpanja 2018. došlo do raskida Ugovora iz 2011., međutim, stranke da su zaključile Ugovor o obavljanju administrativno tehničkih, obračunskih i financijskih usluga za potrebe poslova posredovanja za povremeni rad redovitih učenika srednjih škola od dana 19. prosinca 2018. koji da je zaključen na period od 31. ožujka 2019. i istim, a koji je zaključeno nakon inspekcijskog nadzora, da je ponovno ugovoreno da tužitelju pripada 70% naknade (PDV uračunat). Tužitelj da je sve vrijeme pa i u utuženom razdoblju obavljao sve poslove kao i prije inspekcijskog nadzora, te da je imao u radnom odnosu dovoljan broj zaposlenih za obavljanje svih ugovorenih poslova.

8. U podnesku zaprimljenom kod suda 26. listopada 2020. tuženik ističe da e-mail tužitelja priložen u sudski spis uz naprijed citirani podnesak potvrđuje da se je radilo o Ugovoru koji je zaključen do određenog datuma i isti da nije bio na snazi u vrijeme ljetnih praznika 2019. Osporava navode tužitelja da nije pristao na izmjene ugovora dostavljenog od strane tuženika jer da nikada nije izjavio svoje protivljenje tekstu istoga i u narednom periodu da se je u svemu ponašao sukladno odredbama istoga. U citiranom podnesku, a obzirom da tužitelj osporava da bi mu tuženik isplatio iznos od 50% primljene naknade prikazuje tablicu svih iznosa naplaćene naknade te izračunom postotka.

9. U podnesku zaprimljenom kod suda 27. listopada 2020. tužitelj je ustrajao u svim dosadašnjim navodima ističe da je netočno da bi tužitelj na bilo koji način u ovom ili izvan ovog postupka iskazao da Ugovor iz 2018. ne bi bio na snazi u utuženom razdoblju, te da isto ne proizlazi niti iz sadržaja e-maila na koji se tuženik poziva. U siječnju 2020. stranke da su vodile pregovore oko nastavka poslovanja i tužitelj da je tuženiku dostavio ugovor u kojem je omjer naknade 70% u korist tužitelja i da je odbijao izmjene Ugovora koje bi se odnosile na opseg njegove naknade.

10. Tužitelj je tijekom parničnog postupka ustrajao u tužbi i tužbenom zahtjevu, dok je tuženik ustrajao u svim iznesenim prigovorima.

11. Kako je tužitelj uređenim tužbenim zahtjevom sadržanim u podnesku od 25. kolovoza 2020. povukao tužbu za plaćeni iznos glavnice od 650.000,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 29. kolovoza 2019. pa do isplate, te kako nije ustrajao u isplati predvidivih troškova ovršnog postupka pred javnim bilježnikom sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, to je sadržajno povukao tužbu i u tom dijelu, pa je ovaj sud je u tom dijelu utvrdio da je tužba povučena, te je na temelju odredbe članka 193. stavak 2. u svezi s odredbom članka 451. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP-a) riješio kao u točci I. izreke rješenja.

12. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave priložene spisu, izvršio uvid u spis ovog suda poslovni broj 10 Povrv-333/2020, izveo dokaz saslušanjem svjedoka S. M., svjedoka R. W., J. M., T. T., N. M., te saslušanjem z.z. tuženika A. B. i z.z. tužitelja V. N., te putem zamoljenog suda Trgovačkog suda u Rijeci saslušanjem svjedoka J. P., dok je odustao od izvođenja dokaza saslušanjem svjedokinje B. P. i I. Ć., budući je tužitelj povukao taj dokazni prijedlog, pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno odlučio kao u izreci iz slijedećih razloga:

13. Predmet ovog postupka je isplata ostatka nepodmirenog iznosa od 233.062,22 kn po utuženim računima broj 21-1-2 od 20. prosinca 2019., računu broj 20- 1-2 od 20. prosinca 2019., računu broj 19-1-2 od 20. prosinca 2019. računu broj 18-1-2 od 20. prosinca 2019., ispostavljenim temeljem Ugovora o obavljanju administrativno- tehničkih, obračunskih i financijskih usluga za potrebe poslova posredovanja za povremeni rad redovnih učenika srednjih škola.

14. Pregledom utuženih računa priloženih uz prijedlog za ovrhu sada tužbu, proizlazi da su zaračunati prema članku 10. Ugovora, da se račun broj 21-1-2 od 20. prosinca 2019. odnosi za period od 1. rujna 2019. do 13. rujna 2019., račun broj 20-1-2 od 20. prosinca 2019. na period od 1. kolovoza 2019. do 31. kolovoza 2019., račun broj 19-1-2 od 20. prosinca 2019. za period od 1. srpnja 2019. do 31. srpnja 2019., račun broj 18-1-2 na period od 1. lipnja 2019. do 30. lipnja 2019., da je u istim računima naveden obračun ukupne realizacije za navedene periode, te iznosi koji pripadaju tužitelju sukladno Ugovoru u omjeru 70% s PDV-om uz ukupne ostvarene realizacije za navedene periode. Uz iste tužitelj prilaže Ugovor o obavljanju administrativno-tehničkih, obračunskih i knjigovodstvenih usluga od 19. prosinca 2018.

15. Među strankama nije sporno:

-da su tužitelj i tuženik imali kontinuirani poslovni odnos još od 2011.;

-da su dana 20. lipnja 2011. tužitelj i tuženik zaključili Ugovor o obavljanju administrativno-tehničkih, obračunskih i financijskih usluga za potrebe poslova posredovanja za povremeni rad redovnih učenika srednjih škola (dalje: Ugovor iz 2011.- list 192-193 spisa), a predmet kojega su bile usluge obavljanja administrativno-tehničkih, obračunskih i financijskih usluga za potrebe poslova posredovanja za povremeni rad redovitih učenika srednjih škola na području Splitsko-dalmatinske županije (članak 1. Ugovora);

- da se je prema članku 5. Ugovora iz 2011. se tužitelj kao izvršitelj obvezao tuženiku kao naručitelju obaviti usluge-poslove i to: obrada tržišta rada, voditi evidenciju korisnika rada-poslodavaca, evidentirati i voditi evidenciju učenika izvršitelja poslova, izdavati članske iskaznice, popunjavati ugovore za izvršenje predmetnih poslova, prikupiti suglasnost za maloljetne izvršitelje-učenike, voditi evidenciju izdanih ugovora, voditi naplatu i isplatu ostvarene naknade i propisanih poreza i doprinosa,a voditi propisanu dokumentaciju, te pravovremeno dostavljati Regos-u, inspekciji rada i drugim nadležnim institucijama;

- da su prema članku 10. Ugovora iz 2011. stranke utvrdile vrijednost usluga iz članka 1. i 5. tog Ugovora na način da od ostvarene zarade tužitelju pripada 70% s PDV-om, a naručitelju 30% uz mjesečni obračun;

- da je Ugovor iz 2011. zaključen na razdoblje do 20. lipnja 2019. (članak 8. Ugovora)

- da je Ugovor iz 2011. raskinut 15. listopada 2011. temeljem među strankama sklopljenog Sporazumom o raskidu Ugovora o obavljanju administrativno- tehničkih, obračunskih i financijskih usluga za potrebe poslova posredovanja za povremeni rad redovitih učenika srednjih škola (list 194 spisa);

- da je dana 12. rujna 2018. Ministarstvo znanosti i obrazovanja, samostalni sektor za inspekcijski nadzor donijelo rješenje od 12. rujna 2018. kojim je ovdje tuženiku privremeno zabranjeno obavljanje poslova posredovanja za povremeni rad redovitih učenika srednjoškolskih ustanova, a do otklanjanja utvrđenih nedostataka i nepravilnosti i to: 1. do samostalnog obavljanja poslova posredovanja za povremeni rad učenika, bez prenošenja tih poslova na drugu pravnu osobu, 2. do sklapanja pisanih sporazuma sa drugim srednjoškolskim ustanovama sa sjedištem u Splitsko-dalmatinskoj županiji za obavljanje poslova posredovanja za povremeni rad njihovih redovitih učenika i 3. do sklapanja pisanih suglasnosti s roditeljima ili skrbnicima maloljetnih redovitih učenika za posredovanje za rad;

- da su stranke dana 19. veljače 2018. sklopile Ugovor o obavljanju administrativno-tehničkih, obračunskih i knjigovodstvenih usluga (Ugovor iz 2018.

- list 199-200 spisa) predmet kojega je pružanje podrške u obavljanju administrativno-tehničkih, obračunskih i knjigovodstvenih usluga za tuženika u poslovima posredovanja za povremeni rad redovitih učenika srednjih škola na području Splitsko-dalmatinske županije koje obavlja ovdje tuženik (članak 1.);

- da je u članku 2. Ugovora iz 2018. utvrđeno da je naručitelj ovlašten obavljati posredovanja za povremeni rad redovitih učenika srednjoškolskih ustanova sukladno kojem tuženik s učenikom zaključuje ugovor o povremenom radu redovnog učenika (učenički ugovor);

- da se je prema članku 3. Ugovora iz 2018. tužitelj obvezao za tuženika obavljati usluge-poslove i to: obrada tržišta rada, voditi evidenciju korisnika rada- poslodavca, evidentirati i voditi evidenciju učenika, izvršitelja poslova, izrađivati za naručitelje članske iskaznice učenika, po primitku Ugovora o povremenom radu redovnog učenika od strane naručitelja kojeg je prethodno ovjerio korisnik rada-poslodavac, izdati račun naručitelja korisniku rada-poslodavcu, voditi evidenciju izdanih ugovora, odmah po primitku obavijesti od strane naručitelja o izvršenoj uplati po izdanom računu popuniti obrazac JOPPD i dostaviti ga naručitelju;

- da se je člankom 4. Ugovora iz 2018. tužitelj obvezao poslove iz članka 3. tog Ugovora obavljati uz suradnju i konzultacije s ovlaštenom osobom za poslove posredovanja kod naručitelja uz poštivanje odluka školskog odbora;

- da je člankom 5. Ugovora iz 2018. ugovoreno kako se isti zaključuje na razdoblje od 31. ožujka 2019.;

- da su člankom 8. Ugovora iz 2018. ugovorne stranke utvrdile vrijednost usluga iz članka 4. tog Ugovora na način da tužitelju pripada 70% (s PDV-om naknade), koja tuženiku pripada temeljem učeničkog ugovora;

- da su dana 1. lipnja 2019. tužitelj i tuženik zaključili Ugovor o korištenju (list 202- 203 spisa) kojim je tuženik dao u zakup poslovni prostor u S., Š. B. 10, ovdje tužitelju;

- da je tuženik sastavio dana 1. lipnja 2019. Ugovor o obavljanju administrativno- tehničkih, obračunskih i knjigovodstvenih usluga u kojem je naveden predmet Ugovora (članak 1.), obveze tužitelja kao izvršitelja (članak 3. Ugovora), razdoblje trajanja (članak 5.), te da je u članku 8. navedeno da ugovorne strane utvrđuju vrijednost usluga iz članka 1. i 4. tog Ugovora na način da izvršitelju pripada 50% (s PDV-om) naknade koja naručitelju pripada temeljem učeničkog ugovora, a koji Ugovor nije potpisan od strane parničnih stranaka (list 204-205 spisa);

- da je dopisom (list 206 spisa) tuženik vratio tužitelju zaprimljene račune uz obrazloženje da isti nemaju pravne osnove, a niti da su u opisu istih navedeni ispravni podaci (list 206 spisa);

-da je na ime predmetne tražbine tuženik tužitelju uplatio dana 24. prosinca 2019. znos od 250.000,00 kn, dana 30. prosinca 2019. iznos od 200.000,00 kn, te dana 31. siječnja 2020. iznos od 200.000,00 kn, odnosno iznos od ukupno 650.000,00 kn;

16. Uplatom iznosa od 650.000,00 kn tuženik smatra da je u cijelosti ispunio svoju obvezu prema tužitelju, uz obrazloženje da navedeni iznos predstavlja 50% primljene naknade uvećane za iznos naknade za korištenje prostora sukladno Ugovoru o korištenju.

17. Nije sporno da je tužitelj tuženiku u utuženom razdoblju pružao usluge, međutim, sporan je opseg tih usluga i omjer tj. postotak naknade koji pripada tužitelju.

18. Na okolnosti ugovornog odnosa među strankama, zaključenja, trajanja i realizacije predmetnog pravnog posla sud je izveo dokaze saslušanjem svjedoka i zakonskih zastupnika stranaka.

19. Iz iskaza svjedokinje S. M. bivša zakonska zastupnica tuženika do 2. mjeseca 2019., proizlazi kako Ugovor datiran iz 2018. (199-200 spisa) je bio na snazi samo nekoliko mjeseci i isti da je sklopljen nakon nadzora iz Ministarstva obrazovanja, i da je bio zamišljen da bude na snazi do početka ljetnih praznika odnosno da je to bio kraj 3. odnosno 4. mjeseca, a ono što je navedeno kao razdoblje trajanja od 31. ožujka 2019. u Ugovoru da je lapsus. Nakon toga da je sačinjen novi prijedlog Ugovora datiran 2019. (list 202-205 spisa), koji da su oni poslali tužitelju, ali tužitelj da ga nije vratio potpisanoga i oni da su nastavili raditi normalno prema do tada uobičajenoj praksi. Do inspekcijskog nadzora posao da je išao na način da djelatnici škole nisu bili uključeni u posredovanje u zapošljavanju učenika, već taj dio posla da je bio kompletno povjeren tužitelju, osim naplate. Prije 2019. tužitelj da je samostalno obavljao djelatnosti i djelatnici tuženika da nisu imali nikakav angažman, a u 2019. da su radili djelatnici tuženika dok se ne bi obradili svi upiti koji su dolazili, a pozadinski posao računovodstvenih poslova da je radio tužitelj. U periodu 6. mjeseca 2019. u agenciji na B. da su bili djelatnici tuženika i to njih troje. Tako da je bio K. W. i još neki studenti.

20. Z.z. tuženika A. B. nije imala saznanja u vezi s utuženim računima, kao niti sastavljanjem Ugovora koji bi se odnosili na tužitelja.

21. Iz iskaza svjedoka R. W., djelatnik tuženika, zaposlen na administrativnim poslovima proizlazi kako je u periodu 2019. bio zaposlenik tuženika i da je radio na poslovima učeničkih ugovora tako da je prikupljao sve papire kako bi se napravile iskaznice i izdali ugovori, javljao se na telefon, odgovarao na e-mailove, pripremao gđi M. za koje učenike trebaju ugovori, osobno izdavao iskaznice i ugovore, išao svakodnevno na poštu, te bio u kontaktu s učenicima. On da je imao svoju opremu prilikom rada s učenicima, donosio svoj laptop i škola da je montirala i klimu. U periodu kada je on radio preko student servisa da je bila zaposlena još jedna kolegica koja je predstavljala školu. Razlog zbog kojeg je u periodu 2019. došao raditi u prostorije na B. da su bile gužve i on da je bio pomoćna radna snaga. U svom iskazu isti objašnjava postupak izdavanja iskaznica i navodi da je njega J. M. naučila kako radi taj program i kako se iskaznice izdaju. Program da je bio na kompjutoru tužitelj i on isti da nije mogao instalirati na svoj laptop. Isti u svom iskazu isto tako objašnjava postupak od trenutka dolaska učenika pa do vršenih plaćanja (list 253 spisa).

22. Svjedokinja J. M., djelatnica tužitelja u funkciji administratora u poslovnici u S., je vezano za poslovni odnos između tužitelja i tuženika navela kako je tužitelj bio zadužen da prima dokumentaciju od učenika, unese u program, odnosno bazu podataka, izda ugovor o povremenom radu učenika za poslodavca za kojeg učenik radi, te na kraju kada se donese ugovor u kojem su sadržani radni sati i neto iznos zarade, isti da se obračunava, ispostavlja se račun, odnosno faktura i sve te poslove da je osobno ona obavila i škola da je bila zadužena samo da vrši plaćanja učenicima i podnese JOPPD obrasce FINI. U pogledu opisa poslova od 2019. da se nije ništa mijenjalo, odnosno da je upravo tužitelj obavljao u cijelom periodu sve te poslove. Baza podataka koju je podigao tužitelj da nije nikome drugome bila poznata, ista da se je nalazila na njenom računalu i kao takva da je bila dostupna samo njoj. Bez baze podataka da se ne mogu izdavati iskaznice i ugovor. Škola da je na info pultu na prostorijama B. imala svoje djelatnike u periodu 2019., a koji se tu nisu nalazili godinu prije. Vezano za poslovanje tužitelja u 2018. i 2019. navodi da je zaposlena kod tužitelja stalno od rujna 2018., pa u odnosu na taj period da može iskazivati, kako je u 2019. obim poslova je njoj osobno bio veći nego što je bio 2018. Tuženik da je svoje djelatnike 2019. doveo kako je njoj rečeno jer da su isti izrazili želju da pomognu odnosno olakšaju posao, te da se izbjegne gužva i njihov angažman da je bio da budu na info pultu, pružaju informacije strankama, pregledaju njihovu dokumentaciju, provjere je li sve u redu, odgovaraju na pitanja stranaka ukoliko ih imaju, podjele redne brojeve, te podjela ugovora na info pultu ukoliko bi učenici zamolili da im se preda ugovor osobno. Njen obim poslova da je uvijek bio isti i da se ništa nije mijenjalo u periodu 2019. osim što u tom periodu ona da nije radila na podjeli brojeva. Prije 2019. na info pultu da nije bilo djelatnika škole, a inače u 2019. koliko je njoj poznato da ih je bilo dvoje ili troje.

23. Z.z. tužitelja V. N. je po izvršenom uvidu u Ugovor na stranici 202-204 spisa iskazao kako taj Ugovor nikada nije prihvatio jer da je po članku 8. istoga tuženik htio smanjiti vrijednost usluga za 70% na 50%, a iz razloga što prema njihovom obrazloženju su oni imali dodatne troškove što da nije točno jer da je tužitelj uvijek obavljao sve poslove, a niti da je bilo obrazloženo koji bi to dodatni troškovi bili. U prilogu svakog od ugovora da je dostavljena realizacija na kojoj su bile specifikacije po računu. Usluge po utuženim računima da su identične uslugama koje je tužitelj obavljao za tuženika u ranijim razdobljima, te prije i nakon inspekcije oni da su imali uvijek isti obim poslova. Što se tiče načina na koji se radi obračun opsega poslova navodi kako primjerice oni rade mjesec dana za školu, tj. od 1. lipnja do 30. lipnja, tada da se 3. srpnja izvuče realizacija iz kompjutora. Po istoj da je razvidna provizija. Oni da uz tu realizaciju naprave račun koji je po ugovoru 70% i koji se zajedno s realizacijom pošalje školi. Ugovor iz 2018. njima da je poslala gđa Sandra Mamić, on da je vrijedio 31. ožujka 2019., a Ugovor da je pripremala škola. Što se tiče nepotpisanog ugovora iz 2019. njega da je nazvala gđa Mamić i rekla da bi mijenjala Ugovor i tražila da provizija bude 50% za tužitelja i 50% za tuženika, a što on da nije prihvatio.

24. Iz iskaza svjedoka T. T., djelatnica tužitelja u periodu od travnja 2019. do siječnja 2020., proizlazi kako se je njezin rad sastojao u informiranju učenika i roditelja u vezi s tehničkim stvarima radi ostvarivanja ugovora, ostvarivanja prava na plaću i sl., ona da je informirala djecu i roditelje po nekim točkama koje su bile potrebne da bi se dijete učlanilo u servis. Tako ukoliko je dijete imalo poslodavca ona da je izdavala ugovor. Ona i kolegica J. M. da su izdavale ugovor i iskaznice za učlanjivanje u servis. U jednom periodu da je bio R. W. i osim njega nitko drugi od zaposlenika škole i on da je informirao ljude koji dokumenti su potrebni kako se ne bi stvarala gužva, a on da je to povremeno provodio.

25. Svjedokinja N. M., djelatnica pri tajništvu S. škole W., je u svom iskazu navela da nakon nadzora iz 2018. je na internetu bila stavljena informacija kako se za sve potrebne informacije valja obratiti školi, a prethodno da je bila oglašena informacija da se je potrebno javiti Agenciji rada, radi čega oni da su davali potrebnu dokumentaciju i upućivali ih u servis na Bačvice. U istome da joj je poznato da je škola postavila klima uređaje, da je dogovoreno da na hodniku bude caffe aparat, te da ne može sa sigurnošću reći koliko je točno djelatnika tuženika bilo upućeno na rad u servisu.

26. Iz iskaza svjedokinje J. P. proizlazi da je u periodu 2018. i 2019. bila zaposlena kod tužitelja na radnom mjestu voditelja poslova zapošljavanja, a poslovi između tužitelja i tuženika da su se obavljali na način da bi poslovnica u S. odrađivala sav posao, a računi da su se izdavali u R. gdje je knjigovodstvo. S tuženikom da su imali sklopljen Ugovor te da bi uobičajeno po okončanju mjeseca i obavljenoj usluzi poslali ispis realizacije zajedno s računom koje su oni prethodno uredno podmirivali sve do predmetnih utuženih računa koje su odbili platiti. Njoj da je poznato da tužitelj nije pristao na uvjete ugovora prema kojima bi naknada bila 50% tužitelju, 50% tuženiku. Stranke da su u međusobnom poslovnom odnosu 12-13 godina i ugovorna obveza agencije da je uključivala posredovanje za rad učenika, kontaktiranje poslodavca koji su tražili radnu snagu i slanje ponuda, animiranje učenika, učenici da bi im donosili potrebnu dokumentaciju koju bi onda obrađivali, unosili u bazu, izdavali članske iskaznice, pisali bi ugovore za obavljanje poslova, izdavali obračune po obrađenom periodu koje bi potom slali poslodavcima koje su vršili uplate po istima, te da bi na temelju tih izvoda u uplatama radili JOPD obrasce i sami obavljali eventualnu prisilnu naplatu poslodavca u slučaju neisplate, da su izdavali i dostavljali godišnju bilancu ostvarenih prihoda. Tako da su obavljali cjelokupan posao od početka do kraja, kako prije tako i po osporenoj usluzi. Bazom podataka da je raspolagao samo tužitelj i ista da je vlasništvo tužitelja. Bez baze podataka da se ne može izdati ni ugovor ni iskaznica. Realizacija usluge da je upravo ona na temelju izvršenog plaćanja poslodavca za odrađeni posao, a nakon prethodno dostavljenog obračuna na koji je poslodavac pristao. Nadzor u školi iz 2018. da nije doveo do nekakvih izmjena u njihovoj suradnji

27. Iz sadržaja teksta Ugovora iz 2018., a prema kojemu tužitelju pripada 70% naknade, proizlazi da je isti bio na snazi od 31. ožujka 2018. Kako Ugovor iz 2019. nije potpisan od ovih parničnih stranaka, te budući iz niti jedne isprave priložene spisu, kao niti iz iskaza zakonskog zastupnika tužitelja ne proizlazi da je isti prihvatio, to isti sud nije mogao uzeti u obzir prilikom donošenja odluke u ovoj pravnoj stvari. Iskazi zakonskog zastupnika tužitelja i tuženika su oprečni u pogledu njihovog tumačenja roka važenja navedenog Ugovora iz 2018. (z.z. tužitelja navodi da je Ugovor zaključen na razdoblje do 31. ožujka 2019. i ono što stoji u Ugovoru da je lapsus, dok z.z. tužitelja navodi da je isti važio od 31. ožujka 2019. iz čega ga je zaključio neograničeno). Neovisno o navedenome sud je našao osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja budući iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da je tužitelj u utuženom razdoblju obavljao i obavio poslove posredovanja na jednak način i u jednakom opsegu kako je to činio i u ranijim periodima međusobnog poslovnog odnosa među strankama koji je bio u kontinuitetu od 2011. Taj i takav zaključak sud izvodi iz iskaza saslušane svjedokinje J. M., koja je obavljala administrativne poslove u utuženom razdoblju u poslovnici tužitelja u S., koja je u svom iskazu potvrdila da opseg poslova tužitelja za predmetno razdoblje 2019. nije odstupalo od onoga u odnosu na rujan 2018., te iskaza svjedokinje J. P. djelatnice tužitelja u funkciji voditelja poslova zapošljavanja u R., iz čijeg iskaza proizlazi da opseg poslova iz 2019. nije odstupao od onoga u odnosu na ranija razdoblja poslovnog odnosa između parničnih stranaka. Obje svjedokinje detaljno i podudarno opisuju, a kako je to naprijed i navedeno, koje poslove (obim) je obavljao tužitelj, te potvrđuju kako je bazom podataka, a bez kojih se nije mogla izdati iskaznica niti ugovor je raspolagao jedino tužitelj. Da su djelatnici tužitelja u razdoblju od 2019. pružali informativne usluge roditeljima i djeci u tehničkim stvarima radi ostvarivanja Ugovora potvrdila je svjedokinja T. T. Iskaze navedenih svjedoka sud prihvaća kao podudarne, vjerodostojne i u skladu s ispravama priloženima spisu. Što se tiče angažmana tužitelja prilikom obavljanja predmetnih usluga-aktivnosti i to svjedoka R. W. i drugih osoba, te drugih aktivnosti -kao npr. postavljanje klima uređaja, caffe aparata i sl., koje je potvrdila svjedokinja N. M., sud zaključuje kako se je radilo o kolegijalnoj pomoći ovdje tuženika, a ne o ispunjenju ugovornih obveza koje bi bilo od utjecaja na plaćanje obveza tuženika zaračunatih po utuženim računima tužitelju.

28. Slijedom svega naprijed navedenog, a kako iz rezultata dokaznog postupka u ovom predmetu proizlazi kako je tužitelj u dugogodišnjem poslovnom odnosu s tuženikom izvršavao iste obveze i to u punom opsegu, kao i u spornom razdoblju, to je valjalo prihvatiti kao osnovan uređeni tužbeni zahtjev tužitelja iz podneska od 25. kolovoza 2020. i obvezati tuženika na isplatu iznosa od 233.062,22 kn i primjenom odredbe članka 451. ZPP-a, u tom dijelu održati na snazi platni nalog, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi iz članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje ZOO-a), odnosno po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a koja kamata teče od dospijeća na plaćanje utuženog iznosa pa do isplate sukladno odredbi članka 29. stavak 1. ZOO-a.

29. Kako iz stanja spisa proizlazi da je iznos od ukupno 650.000,00 kn tuženik platio tužitelju i prije podnošenja prijedloga za ovrhu (9. ožujka 2020.), a o čemu je tužitelj morao imati saznanja, to nije bilo osnove da tužitelj za daj iznos podnosi prijedlog za ovrhu, te je u odnosu na nastali trošak ovršnog postupka pred javnim bilježnikom prilikom obračuna visine troškova neosnovano kao vps je tužitelj naveo iznos od 883.062,22 kn umjesto 233.062,22 kn. Kako je kao vps trebao biti naveden iznos 233.062,22 kn tužitelju kao ovrhovoditelju za troškove ovršnog postupka pred javnim bilježnikom pripada naknada i nagrada za sastava prijedloga prema TBR 11. točka 1. OT-a u iznosu od 5.000,00 kn uvećano za PDV od 25% u iznosu od 1.250,00 kn. Javnobilježnička nagrada u iznosu od 2.582,42 kn uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 645,60 kn, sukladno članku 6. Pravilnika o nagradama i troškovima javnog bilježnika u ovršnom postupku, potom paušalni trošak javnog bilježnika u iznosu od 45,30 kn, odnosno ukupno 9.478,02 kn. Stoga je za navedeni iznos od 9.478,02 kn sud u točci I izreke ove presude održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u dijelu u kojem su određeni troškovi ovršnog postupka. U ostalom dijelu za troškove ovršnog postupka pred javnim bilježnikom u iznosu od 6.655,28 kn valjalo je ukinuti platni nalog i odbiti zahtjev tužitelja, iz već naprijed navedenih razloga kao i zahtjev radi naknade materijalnog troška sukladno TBR 44. OT-a u iznosu od 40,00 kn uz pripadajući PDV od 25% budući tužitelj nije dostavio dokaz da mu je taj trošak i nastao, odnosno valjalo je odbiti za više traženi trošak u iznosu od ukupno 6.655,28 kn. Stoga je u dijelu nastalih troškova ovršnog postupka pred javnim bilježnikom u iznosu do 6.655,28 kn sud ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika i odbio zahtjev tužitelja. Radi svega naprijed navedenoga odlučeno je kao u izreci ove presude.

30. Sud je odbio prijedlog tužitelja radi spajanja ovog predmeta s predmetom pod poslovnim brojem Povrv-333/2020. Naime, odredbom članka 313. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje ZPP-a) sud može u situaciji kada pred tim istim sudom teče više parnica između istih osoba ili u kojima je ista osoba protivnik raznih tužitelja ili raznih tuženika a za koje je predviđena ista vrsta postupka i u kojima sud ili sudac pojedinac može sve te parnice spojiti radi zajedničkog raspravljanja ako bi se time ubrzalo raspravljanje ili smanjili troškovi.

31. Izvršenim uvidom u spis ovog suda poslovni broj Povrv-333/2020 sud je utvrdio slijedeće činjenice:

- da je po prijedlogu za ovrhu ovrhovoditelja U. servis d.o.o., R., protiv ovršenika P. srednja škola W. S., a temeljem vjerodostojnih isprava, pred javnim bilježnikom D. M. iz S. doneseno javnobilježničko rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-34/2020 od 12. ožujka 2020.

- da se vjerodostojna isprava-računi temeljem kojih je doneseno javnobilježničko rješenje o ovrsi odnose na plaćanje prema Ugovoru o obavljanju administrativno- tehničkih, obračunskih i financijskih usluga za potrebe poslova posredovanja za povremeni rad redovnih učenika srednjih škola prema članku 10. Ugovora i to za period od 17. rujna 2019. do 30. rujna 2019., 1. listopada 2019. do 31. listopada 2019., 1. studenog 2019. do 30. studenog 2019., a u ukupnom iznosu od 288.035,56 kn;

- da u tom postupku prema sadržaju podneska tuženika zaprimljenom kod suda 8. listopada 2020 tuženik osporava da je bio u poslovnom odnosu s tužiteljem iz ovog postupka;

- da je protiv javnobilježničkog rješenja o ovrsi ovršenik izjavio prigovor te je spis dostavljen sudu na nadležno postupanje i zaveden pod poslovni broj Povrv- 335/2020.

32. Sud je ocijenio da spajanjem ovog spisa s predmetom pod poslovnim brojem Povrv-333/2020 ne bi ubrzalo raspravljanje niti smanjili troškovi. Ovo stoga što navedena odredba ne obvezuje sud na spajanje predmeta samo zato što je to neka od stranaka predložila, nego kada utvrdi da su ispunjene pretpostavke, može to učiniti ako prema svom sudačkom uvjerenju ocijeni da bi spajanje parnice bilo svrsishodno kako u cilju ubrzavanja postupka, tako i u cilju smanjenja troškova. Uzimajući u obzir činjenicu da u ovom parničnom predmetu tuženik ne osporava da je bio u poslovnom odnosu s tužiteljem iz ovog postupka, dok u parničnom predmetu pod poslovnim brojem 10 P- 333/2020 tuženik osporava postojanje poslovnog odnosa s tamo tužiteljem A. rada d.o.o., to je sud zaključio kako spajanje ne bi ubrzalo raspravljanje niti troškove postupka. Stoga je raspravnim rješenjem s ročišta od 28. listopada 2020. prijedlog radi spajanja sud odbio.

33. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a uz primjenu važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 148/09 i 142/12). Tužitelju je kao trošak parničnog postupka obistinjen trošak sastava podneska od 25. kolovoza 2020. (TBR 8. točka 1. OT-) u iznosu od 2.500,00 kn uz pripadajući PDV od 25% u iznosu od 625,00 kn, trošak sastava podneska od 16. listopada 2020. i 27. listopada 2020. (TBR 8. točka 3. OT-a) u iznosu od po 625,00 kn uz pripadajući PDV od 25% u iznosu do po 156,25 kn, trošak sastava prijedloga radi određivanja prethodne mjere (TBR 11. točka 1. OT-a) u iznosu od 2.500,00 kn uz pripadajući PDV od 25% u iznosu od 625,00 kn, trošak zastupanja na ročištu od 28. listopada 2020., 5. veljače 2021. (TBR 9. točka 2. OT-a) u iznosu od po 1.250,00 kn uz pripadajući PDV od 25% u iznosu od po 312,50 kn, trošak zastupanja na ročištu od 19. svibnja 2021., 6. listopada 2021., 9. veljače 2022., 3. lipnja 2022., 1. srpnja 2022. (TBR 9. točka 1. OT-a) u iznosu od po 2.500,00 kn uz pripadajući PDV od 25% u iznosu od po 312,50 kn, trošak pristojbe presude u iznosu od 2.681,00 kn, odnosno ukupno 29.243,35 kn.

Sud tužitelju u troškove parničnog postupka nije odmjerio više zatraženi trošak od obistinjenoga za sastav podneska od 16. listopada 2020. i 27. listopada 2020. pozivom na TBR 8. točka 3. OT-a, kao niti više zatraženi trošak od obistinjenoga za zastupanje na ročištu od 28. listopada 2020. i 5. veljače 2021. pozivom na TBR 9. točka 2. OT-a kao niti više zatraženi trošak na ime sudskih pristojbi u iznosu od 7.319,00 kn, kao niti troškove iz rješenja o ovrsi budući je sud o istima odlučio zajedno s odlukom o platnom nalogu, odnosno sud je odbio zahtjev tužitelja za više traženu naknadu troškova parničnog postupka u ukupnom iznosu od 37.514,95 kn.

Radi navedenoga o troškovima postupka odlučeno je kao u točki II. izreke rješenja.

Napomena: Napominje se da su novčani iznosi navedeni u izreci ove presude i rješenja prikazani u valuti EUR, po fiksnom tečaju konverzije 7,53450, uvažavajući Zakon o uvođenju EUR kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" 57/22 i 88/22).

U Splitu 6. rujna 2022.

Sudac

Ivana Madunić, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude (rješenja) nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Visokom trgovačkom sudu RH u Zagrebu. Žalba se može izjaviti u roku od 15 dana od dostave prijepisa ove presude (rješenja), putem ovog suda u pisanom obliku u 3 primjerka.

Dna:

- punomoćniku tužitelja;

- punomoćniku tuženika;

- u spis