Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 16. Gž R-432/2021-3

U  I M E R E P U B L I K E H R V A TS K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Ines Kovačević, kao predsjednice vijeća, mr. sc. Iris Gović Penić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Sanje Joka Umićević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. o. d.d., pravnom slijedniku J. o. d.d., Z., OIB:…, zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva G.&P. iz Z., protiv tuženog D. G., OIB:…, K., zastupan po punomoćniku K. V., odvjetniku iz K., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Koprivnici-Stalna služba u Đurđevcu, poslovni broj Pn-25/2016-50 od 28. rujna 2020., u sjednici vijeća održanoj dana 6. rujna 2022.

p r e s u d i o  j e

I Preinačava se presuda Općinskog suda u Koprivnici-Stalna služba u Đurđevcu, poslovni broj Pn-25/2016-50 od 28. rujna 2020. i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da sud naloži tuženiku da isplati tužitelju iznos od 229.711,64 kn / 30.487,97 EUR sa zakonom zateznom kamatom tekućom od 24. rujna 2012. do isplate kao i da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 75.257,13 kn / 9.988,34 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od zaključenja glavne rasprave do isplate.

II Nalaže se tužitelju da u roku 8 dana naknadi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 50.781,25 kn, odnosno 6.739,83 EUR.

III Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Izreka prvostupanjske presude glasi:

“I Nalaže se tuženiku D. G., OIB:…, K., da isplati tužitelju A. o. d.d. Z., OIB:…, ranije J. o. d.d. Z., iznos od 229.711,64 kune, sa zakonom zateznom kamatom tekućom od 24.9.20¸12. do 31.7.2015. obračunato po eskontnoj stopi HNB koja je važila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5 % poena, a od 1.8.2015. do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena svu u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku podmiriti i isplatiti tužitelju sve prouzročene mu troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 75.257,13 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od zaključenja glavne rasprave do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje duže od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodilo tekućem polugodištu za 3% poena, u roku od 15 dana.”

2. Protiv te presude žalbu je izjavio tuženik zbog svih žalbenih razloga te traži naknadu troška sastava žalbe.

3. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu u kojem predlaže žalbu odbaciti kao nepravodobnu, a ako se ista ne odbaci da se odbije kao neosnovana.

4. Žalba je pravodobna i osnovana.

5. Ispitujući pobijanu odluku suda prvog stupnja, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 , 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 dalje: ZPP). Sud prvog stupnja potpuno je i pravilno utvrdio činjenično stanje.

No, sud prvog stupnja je pogrešno materijalno pravo.

5.1. U odnosu na žalbene navode vezane uz bitne povrede odredaba parničnog postupka treba istaknuti da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 9. i 11., niti iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 221.a i čl. 8. ZPP-a te čl. 99. Zakona o radu (Narodne novine br. 149/09, 61/11 i 82/12). Prije svega presuda nema nikakvih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Zatim, sud prvog stupnja nije odlučio o zahtjevu o kojemu već teče parnica, ili o kojemu je već prije pravomoćno presuđeno, ili o kojemu je već zaključena sudska nagodba ili nagodba koja po posebnim propisima ima svojstvo sudske nagodbe. Donošenje presude između trećih osoba o istom zahtjevu ne predstavlja pravomoćno presuđenu stvar spram tužbenog zahtjeva koji je predmet ovog spora. Isto tako, sud prvog stupnja je pravilno primijenio čl. 221. a i čl. 8. ZPP-a u svezi s čl. 99. Zakona o radu, ali je u konačnici pogrešno primijenio materijalno pravo, a što će biti obrazloženo u nastavku ove presude.

6. Žalba je pravodobna jer je podnesena unutar roka od 8 dana od dostave presude. Naime, presuda je tuženiku dostavljena 28. rujna 2020., a žalba je podnesena u ponedjeljak 7. listopada 2020. Zadnji dan roka je pao na subotu, pa je zadnji dan roka bio prvi sljedeći radni dan, dakle, ponedjeljak 7. listopada 2020. Zbog navedenoga tužitelj neosnovano prigovara pravodobnosti tuženikove žalbe.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade štete u iznosu od 229.711,64 kn, sa zakonskom zateznom kamatom, za koju tužitelj tvrdi da ju je tuženik kao zaposlenik počinio tužitelju krajnjom nepažnjom ili grubom nemarnošću u obavljanju svojih radnih zadataka. Tužbeni zahtjev tužitelj temelji na čl. 99. Zakona o radu (Narodne novine br. 149/09, 61/11 i 82/12 - dalje: ZR), jer smatra da je tuženik propustio poduzeti mjere i radnje koje se odnose na čuvanje tajnosti lozinke kojom ulazi u program šteta.

8. Postupak u ovoj pravnoj stvari je započeo tužbom tužitelja podnesenog protiv tuženika pod 1) A. M. P., 2) A. P., 3) V. P., 4) S. Z., 5) A. V., 6) D. G. i 7) Z. Š., radi naknade štete i stjecanje bez osnove koja je podnesena Općinskom sudu u Koprivnici koji se vodio pod poslovnim brojem Pn-49/15 pri čemu je od tuženice pod 1) A. M. P. zatražio isplatu iznosa od 319.751,50 kn temeljem stjecanja bez osnova, jer da je ista u poslovnim računalima tužitelja izradila naloge za plaćanjem novčanih iznosa u naprijed navedenom iznosu, koji je iznos nezakonito isplatila na svoj račun, dok se od tuženika pod 6) D. G. potražuje naknada štete u iznosu koji je tuženici pod 1) isplaćen po osnovi potpisa koji se nalazi na nalogu po kojem je isplata izvršena. Na ročištu od 3. ožujka 2016. prvostupanjski sud je u navedenom predmetu odlučio da se postupci u odnosu na svakog tuženika razdvoje radi vođenja odvojenog postupka za svakog od tuženika. Postupak se u odnosu na tuženika pod 6) D. G. nastavio voditi pred Općinskim sudom u Koprivnici Stalna služba u Đurđevcu pod poslovnim brojem Pn-25/2016, tako da se u ovom predmetu radi o tužbi protiv tuženika D. G. radi naknade štete temeljem čl. 99. ZR-a.

9. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženik u vrijeme štetnog događaja bio zaposlen kod tužitelja na radnom mjestu procjenitelja, da je tuženik bio ovlašteni potpisnik internog naloga u postupku rješavanja odštetnih predmeta u Odjelu šteta u Podružnici Koprivnica, te da je temeljem Pravilnika o postupanju u obradi i likvidaciji šteta nastalih iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, Pravilnika o postupanju u obradi i likvidaciji šteta po svim vrstama osiguranja unutar skupine neživotnih osiguranja i okružnice Sektora štete o pogledu ovlasti kod plaćanja šteta u izvansudskim i sudskim postupcima, u svojstvu osobe koja je sudjelovala u vođenju i nadziranju kompletnog predmeta bio ovlašten ovjeriti i potpisati nalog za isplatu štete do najvišeg iznosa odnosno do 30.000,00 kn, te bio osobno odgovoran za korektnu i kvalitetnu isplatu naknade po propisanom nalogu za isplatu.

10. Nadalje, sud prvog stupnja je utvrdio da je u spornom razdoblju od 25. studenoga 2011. do 13. rujna 2012., u kojem razdoblju je tužitelju nastala šteta, tuženikov potpis stavljen na više desetaka internih naloga za isplatu štete na kojima podaci o brojevima računa oštećene osobe i podaci o iznosima obračunate ili nagođene naknade štete nisu odgovarali stvarnom stanju u tim predmetima.

11. Isto tako, slijedi da je Pravilnikom o sigurnosti informacijskog sustava i informacija pohranjenih na njemu i Pravilnikom o rukovanju zaporkama, propisana odgovornost korisnika za sve računalne transakcije koje se načine korištenjem njemu dodijeljenog korisničkog imena i lozinke te odgovornost svakog korisnika za korištenje njegove zaporke. Odredbom čl. 11. st. 1. toč. 7. Pravilnika o sigurnosti računalnog informacijskog sustava i informacija pohranjenih u njemu propisano je da se korisnik računala dužan odjaviti iz informacijskog sustava kada napušta radno mjesto na dulje vrijeme.

12. Sud prvog stupnja prihvaća zaključak koji je utvrđen u parničnom postupku koji se pred Općinskim sudom u Koprivnici vodio pod poslovnim brojem P-692/14 da su postojali razlozi za izvanredan otkaz tuženiku D. G. jer je svojim ponašanjem, odnosno krajnjom nepažnjom prouzrokovao tužitelju kao poslodavcu štetu koja mu je pritom nastala.

13. Sud prvog stupnja navodi da su djelatnici tužitelja imali provedenu edukaciju pa smatra da manjkavosti informatičkog sistema koje je tuženik naveo, a potvrdili svjedoci Z. Š. i A. V., ne mogu umanjiti odgovornost svakog djelatnika, pa tako ni tuženika, da upotrijebi pažnju koja bi onemogućila svaku drugu osobu u počinjenju štete za tužitelja kao poslodavca.

14. Po stajalištu prvostupanjskog suda utvrđeno je da je tuženik svojim ponašanjem prouzročio nastanak štete i to ne običnom već krajnjom nepažnjom. Naime, A. M. P. navodi kako je lozinka tuženika bila nalijepljena na računalu, što prvostupanjski sud smatra da upućuje na činjenicu da se tuženik ponašao krajnje nepažljivo, jer je svojim ponašanjem omogućio A. M. P. da sazna lozinku, a zbog nesporno utvrđene činjenice da se nije odjavljivao iz sustava uzastopnih 7 dana, prvostupanjski sud nije usvojio prigovore tuženika kako internim aktima nije točno propisano što znači dulje izostajanje s radnog mjesta i da je A. M. P. transakcije provela tijekom gableca odnosno kraćeg izbivanja tuženika iz radnog mjesta, jer smatra da je imala dovoljno vremena ući u sistem i skenirati potpise tuženika.

15. Slijedom navedenoga, sud prvog stupnja smatra tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim u cijelosti.

16. Pogrešno je sud prvog stupnja zaključio da su ispunjene pretpostavke za odštetnu odgovornost tuženika za štetu.

17. Iako je pravomoćnom presudom kojom je utvrđeno da je otkaz tužiteljevog ugovora o radu dopušten, jer se tuženik nije redovito odjavljivao iz informacijskog sustava u spornom razdoblju, čime je omogućio trećoj neovlaštenoj osobi, tužiteljevoj zaposlenici A. M. P., da nezakonito upotrijebi tuženikov računalo i program za obradu štete, čime je tuženik počinio osobito tešku povredu iz radnog odnosa koja predstavlja razlog za izvanredno otkazivanje ugovora o radu, jer je tuženik postupio suprotno odredbi čl. 11. st. 1. toč. 7. Pravilnika o sigurnosti računalnog informacijskog sustava i informacija pohranjenih u njemu, u ovom predmetu tužitelj nije dokazao da su ispunjene pretpostavke za odštetnu odgovornost tuženika tužitelju odnosno da je tuženik, kao tužiteljev radnik, na radu zbog krajnje nepažnje uzrokovao štetu poslodavcu u iznosu od 229,711,64 kn zajedno sa još tri tužiteljeva radnika.

18. Tužitelju jest nastala šteta jer je njegova tadašnja zaposlenica A. M. P. sama bez znanja tuženika i njegova odobrenja, te bez znanja i odobrenja Z. Š. i A. V., na njihovim računalima elektronički potpisala više desetaka naloga za isplatu, a to je učinila u trenutku kada, između ostalih, niti tuženik nije bio na svom radnom mjestu, kada je program šteta bio otvoren na tuženikovom računalu.

No, neovisno o postojanju odgovornosti za povredu obveze iz radnog odnosa koja bi predstavljala opravdan razlog za otkaz ugovora o radu, u ovom postupku potrebno je utvrditi je li tužitelju šteta nastala namjerom ili grubom nepažnjom tuženika kao zaposlenika tužitelja kao i sve druge pretpostavke za odštetnu odgovornost.

19. Ovaj sud kao drugostupanjski smatra da tuženikov propust da se u spornom razdoblju ne pridržava odredbe čl. 11. st. 1. toč. 7. Pravilnika o sigurnosti računalnog informacijskog sustava i informacija pohranjenih u njemu, nije onaj propust kojemu je nastala posljedica adekvatna odnosno nije propust koji redovito dovodi do nastale štetne posljedice, jer samim tim propustom ne dolazi redovito do štetne posljedice koja je u konkretnom slučaju nastala, pa postupanje tuženika kako je naprijed navedeno nije u uzročnoj vezi sa nastalom štetom koju tužitelj u ovom predmetu potražuje.

20. Nadalje, iz provedenog postupka proizlazi da nitko nikada nije posumnjao u zakonitost rada i postupanja A. M. P., a na što dodatno ukazuje I činjenica da je ona naloge potpisivala tijekom duljeg vremenskog razdoblja u trenutcima kada su kolege bili odsutni s radnog mjesta, da je riječ o kolegama koji su dugo godina radili zajedno i između kojih nije bilo narušenog odnosa povjerenja niti je bilo razloga za sumnju. U takvim okolnostima ne može biti govora o tome da bi tuženik u smislu čl. 99. Zakona o radu krajnjom nepažnjom uzrokovao nastanak štete tužitelju time što je ostavljao neugašen kompjuter prilikom napuštanja zajedničkog ureda ili time što je uz kompjuter ostavljao evidentiranu svoju lozinku. Može biti govora samo o običnoj nepažnji, ali ne o krajnjoj nepažnji ili o namjeri.

21. Slijedom svega navedenoga, primjenom čl. 373. ZPP-a prvostupanjska je presuda preinačena na način da je tužbeni zahtjev tužitelja kojim potražuje naknadu štete odbijen kao neosnovan.

22. Posebno treba istaknuti i to da, kada bi tuženik i bio odgovoran za štetu, a s obzirom na način kako je došlo do štete gdje je po prirodi stvari više osoba moralo biti uključeno u uzrokovanje štete, tuženik bi mogao odgovarati sa svim osobama koje su sudjelovale u uzrokovanju štete samo sa svima njima na jednake dijelove. Naime, tada bi moglo biti govora (samo) o tome da se ne može utvrditi dio štete koji je tuženik uzrokovao s obzirom da je prema redovnom stanju stvari bilo potrebno pribaviti više potpisa, dok je samu radnju zloupotrebe obavila A. M. P., a u takvim slučajevima smatra se da su svi radnici podjednako odgovorni i štetu naknađuju u jednakim dijelovima.

23. Kako je preinačena odluka o glavnoj stvari, odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka, te je tužitelju naloženo da tuženiku naknadi troškove postupka, sve primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a.

24. Tako, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) tuženiku pripada pravo na naknadu za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 2.500,00 kn, za pristup na jedanaest ročišta u iznosu od po 2.500,00 kn za svako ročište, za pristup na četiri ročišta u iznosu od po 500,00 kn za svako ročište, za pristup na ročište za objavu presude u iznosu od 500,00 kn, za sastav dva podneska od po 2.500,00 kn za svaki podnesak,za sastav žalbe 3.125,00 kn, odnosno ukupno 40.625,00 kn te PDV od 25% u iznosu od 10.156,25 kn, tako da sveukupno trošak 50.781,25 kn, odnosno 6.739,83 EUR.

25. Zahtjev tužitelja da mu se naknadi trošak sastava odgovora na žalbu je neosnovan, budući isti nije bio potreban za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 6. rujna 2022.

Predsjednica vijeća:

Ines Kovačević, v.r.