REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 698/2021-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Miodrag Kliba, Radivoj Mačešić-Biscuoli i Leana Modrušan, odvjetnici u Puli, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, kojeg zastupa punomoćnik Miroslav Leko, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Leko i partneri u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-126/2017-2 od 11. prosinca 2017., kojim je preinačeno rješenje Općinskog suda u Puli-Pola broj P- 2811/2015 od 24. studenoga 2016., u sjednici održanoj 6. rujna 2022.,
r i j e š i o j e :
Prihvaća se revizija tužiteljice, preinačuje se rješenje Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-126/2017-2 od 11. prosinca 2017. i sudi:
"1. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Puli-Pola broj P-2811/2015 od 24. studenoga 2016., u toč. II. i III. izreke.
2. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici trošak revizijskog postupka u iznosu od 937,50 kn (iznos od 124,42 eura) u roku od 15 dana".
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja je utvrđeno da je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena (toč. I. izreke), naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.180,00 kn, dok je preostali trošak tužitelja u iznosu od 725,00 kn odbijen kao neosnovan (toč. II. izreke), te je odbijen zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka (toč. III. izreke).
2. Rješenjem suda drugog stupnja uvažena je žalba tuženika i preinačeno je rješenje suda prvog stupnja u pobijanom dijelu (toč. II. i III. izreke), na način da je naloženo tužitelju da naknadi parnične troškove tuženiku u iznosu od 2.812,50 kn, dok je zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova u cijelosti odbijen.
3. Protiv rješenja suda drugog stupnja reviziju je podnijela tužiteljica pozivom na odredbu članka 382. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP). Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju, pobijano rješenje suda drugog stupnja preinačiti na način da ostane na snazi rješenje suda prvog stupnja. Potražuje troškove revizije.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija tužiteljice je osnovana.
6. U konkretnom slučaju predmet revizijskog postupka je odluka o troškovima parničnog postupka. Iako je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje, da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija, imajući na umu odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3400/18 od 8. lipnja 2021., revizijski sud je ocijenio da je postavljeno pitanje važno za odluku o sporu. Naime, u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske je navedeno da je Vrhovni sud Republike Hrvatske, u identičnom slučaju, dužan odstupiti od pravnog shvaćanja i meritorno odlučiti o reviziji podnositelja, kraj očite činjenice da o spornom pitanju naknade troškova parničnog postupka, u slučaju kada je korisnik kredita povukao tužbu protiv banke nakon izvršene konverzije kredita iz valute CHF u EUR, postoji različita praksa županijskih sudova, zbog čega se ne može stranci uskratiti pravo na pristup Vrhovnom sudu Republike Hrvatske.
7. Prema odredbi članka 382. stavak 2. ZPP u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija prema odredbi članka 382. stavak 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
7.1. Na temelju čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
7.2. U slučaju da je u reviziji izostala bilo koja od navedenih pretpostavki, nema uvjeta za razmatranje takve revizije u smislu čl. 382. st. 2. ZPP.
8. U predmetnom postupku nakon donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15), tuženik je sklopio s tužiteljicom Dodatak ugovoru o kreditu. Nakon toga je tužiteljica povukla tužbu u ovom predmetu. Sud prvog stupnja je donio rješenje kojim se utvrđuje da je tužba povučena sukladno odredbi čl. 193. st. 2. ZPP te da je tuženik dužan tužiteljici nadoknaditi trošak parničnog postupka sukladno odredbi čl. 158. st. 1. ZPP, jer je nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ponudivši mu na potpis Dodatak Ugovora o kreditu.
8.1. Sud drugog stupnja je rješenje suda prvog stupnja preinačio u pobijanom dijelu (u odnosu na troškove parničnog postupka) i naložio tužiteljici da nadoknadi troškove postupka tuženiku u iznosu od 2.812,50 kn. Pritom je sud drugog stupnja naveo da radnje konverzije kredita poduzete na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju u izvansudskom postupku, nisu radnje koje u odnosu na ponašanje tuženika imaju pravni učinak udovoljenju tužbenog zahtjeva, budući da tuženik nije priznao ništetnost ugovornih odredbi, a niti izvršio isplatu utuženog iznosa, pa uređenje obvezno pravnih odnosa između stranaka sklapanjem Aneksa Ugovora o kreditu nije u izravnoj vezi s tužbenim zahtjevom odnosno ne može se smatrati udovoljenje tužbenom zahtjevu od strane tuženika. Stoga sud drugog stupnja zaključuje da je sukladno odredbi čl. 158. st. 1. ZPP tužiteljica u obvezi naknaditi parnične troškove tuženiku.
9. U reviziji tužiteljica postavlja sljedeće pitanje:
"Tko je dužan snositi troškove parničnog postupka nastalih do sklapanja ugovora o konverziji obzirom da je predmet rasprave u takvom postupku bila (ne)osnovanost novčane tražbine koja je uslijed konverzije prestala postojati i time je prestao postojati pravni interes za daljnjim vođenjem tako započetog parničnog postupka?"
10. Kao razloge važnosti za postavljeno pitanje tužiteljica ukazuje na različita shvaćanja drugostupanjskih sudova, navodeći pritom rješenja Županijskog suda u Osijeku broj Gž-677/16 od 24. ožujka 2016., broj Gž-1584/17 od 4. siječnja 2018., broj: Gž-81/2017 od 19. siječnja 2017., Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-4590/16 od 28. lipnja 2016., broj Gž-7103/16 od 12. prosinca 2016., broj Gž-5166/16 od 1. prosinca 2016., broj Gž-5132/16 od 14. ožujka 2017., broj Gž-303/17 od 15. veljače 2017., broj Gž-6894/16 od 14. ožujka 2017., broj Gž- 47/17 od 25. travnja 2017., Županijskog suda u Rijeci broj Gž-1972/16 od 22. veljače 2017., broj Gž-2100/16 od 23. ožujka 2017., broj Gž-2099/16 od 27. veljače 2017., Županijskog suda u Zadru broj Gž-1386/16 od 10. veljače 2017., broj Gž-449/17 od 19. travnja 2017. i dr.
11. Ovaj sud je ocijenio da je riječ o pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
12. Sukladno odredbi članka 392.a stavak 2. ZPP revizijski sud je ispitao pobijano rješenje samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a zbog kojeg je podnesena.
13. Odredbom članka 158. stavak 1. ZPP je propisano da tužitelj koji povuče tužbu dužan je protivnoj stranci nadoknaditi parnične troškove. Ali ako je tužba povučena odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja, troškove postupka dužan je tužitelju nadoknaditi tuženik.
14. Prema shvaćanju revizijskog suda tuženik je postupajući u skladu s odredbom članka 19.e Zakona o potrošačkom kreditiranju i izrađujući izračun konverzije kredita, koji je tužiteljica prihvatila i s tuženikom sklopila Dodatak ugovoru o kreditu, zapravo ispunio tužbeni zahtjev u okviru kojeg je tužiteljica zahtijevala utvrđenje ništetnosti obračuna ugovorenih promjenjivih kamata i isplatu više plaćenog iznosa.
15. Stoga, u situaciji kada je sklopljen Dodatak ugovoru o kreditu kojim je umanjena glavnica duga, ima se smatrati udovoljenje tužbenom zahtjevu kojim tužiteljica traži utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora o kreditu koji se odnosi na promjenjive ugovorene kamate i isplatu više plaćenih kamata, pa osnovano u konkretnom slučaju tužiteljica potražuje naknadu troškova parničnog postupka u skladu s odredbom čl. 158. st. 1. ZPP.
16. Primjenom odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – dalje: Tarifa), tužiteljici je pravilno obračunat trošak u iznosu od 3.180,00 kn.
16.1. O troškovima parničnog postupka odlučeno je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 166. st. 2. ZPP-a. Tako je tužiteljici dosuđen trošak revizijskog postupka u iznosu od 937,50 kn (iznos od 124,42 eura) (Tbr. 10/1 Tarifa).
17. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 400. st. 3. ZPP odlučiti kao u izreci rješenja.
18. Temeljem odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 euro = 7,53450 kuna).
Zagreb, 6. rujna 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
