REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2037/2018-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića, člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Erste Card Club d.o.o. Zagreb, Praška 5, OIB 85941596441, kojeg zastupa punomoćnik Damir Metelko, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Hanžeković & Partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika II iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupana punomoćnik Neda Marasović, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-544/2016-2 od 14. ožujka 2018., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-2927/15-36 od 30. prosinca 2015., u sjednici održanoj 6. rujna 2022.,
p r e s u d i o j e :
Revizija tuženika u odnosu na odluku o glavnoj stvari odbija se kao neosnovana.
r i j e š i o j e :
Revizija tuženika u odnosu na odluku o troškovima postupka odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 213.153,88 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 18. svibnja 2011. do isplate i iznos od 17.234,35 kuna (t. I. izreke), te kojom je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 28.833,94 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 30. prosinca 2015. do isplate (dio pod t. II. izreke), a u dijelu u kojem je naloženo plaćanje zateznih kamata od 29. prosinca 2015. do 30. prosinca 2015. odluka je preinačena i u tom dijelu zahtjev je odbijen (t. II. izreke).
2. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11.,148/11. – pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. -Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske - dalje: ZPP) ističući razloge iz odredbe čl. 385. st. 1. t. 1. i 3. ZPP. Predložio je preinačiti tu presudu, podredno ukinuti i vratiti predmet na ponovno prvostupanjsko suđenje.
3. Odgovor na reviziju nije podnesen.
4. Revizija tuženika nije osnovana u odnosu na glavni zahtjev, a u odnosu na odluku o troškovima postupka nije dopuštena.
5. Dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. t. 1. ZPP u odnosu na odluku o glavnoj stvari, jer je vrijednost predmeta spora iznad 200.000,00 kuna.
5.1. Prema odredbi čl. 386. ZPP u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.
5.2. Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije tužitelja ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
6. Predmet spora je isplata na ime učinjenih troškova Business karticom Diners Cluba.
7. Prvostupanjski sud je utvrdio:
- da su parnične stranke bile u ugovornom odnosu
- tako da je tuženik potpisao i osobno i kao direktor trgovačkog društva AZ Commerce d.o.o. ''Pristupnicu'' od 18. listopada 2007.
- da je izdavanje predmetne Business kartice zatražilo to trgovačko društvo
- da je tuženik svojim potpisom ''Pristupnice'' prihvatio ugovorenu obvezu
- a ta je obveza izričito navedena u ''Pristupnici'' i glasi da će u svojstvu solidarnog dužnika s navedenim društvom podmiriti dospjele novčane obveze nastale korištenjem navedene kreditne kartice ukoliko ih ne podmiri to društvo,
- da je tuženik kroz sporno razdoblje koristio navedenu karticu te učinio troškovi u iznosu od 213.153,88 kuna za koje je tužitelj ispostavio račune radi naplate,
- da to potraživanje kao i dug s osnova dospjelih kamata u iznosu od 17.234,35 kuna nije podmireno ni od strane društva niti od tuženika.
8. Polazeći od utvrđenja da je tuženik svojim potpisom ''Pristupnice'' prihvatio Pravila i uvjete za članstvo u Diners clubu koja su vrijedila u vrijeme potpisa navedene isprave u smislu u čl. 1 st. 1. tih Pravila, pa tako i mogućnost izmjene tih Pravila, zatim, da prema tim Pravilima članom Diners cluba može postati pravna ili fizička osoba registrirana za obavljanje djelatnosti u skladu sa zakonskim propisima i koja zatraži izdavanje Business kartice te da ona istodobno jamči plaćanje računa učinjenih na temelju te kartice, a da je korisnik Business kartice osoba na čije se ime izdaje kartica po ovlaštenju člana i da ona svojom privatnom imovinom solidarno odgovara za troškove učinjene Business karticom, nižestupanjski sudovi cijene da je tužbeni zahtjev osnovan. To jer da prema čl. 5. st. 3. Pravila i uvjeta koja su stupila na snagu 1. prosinca 2008. proizlazi da za obveze nastale izdavanjem i korištenjem Diners Business kartice odgovara poslovni član na čiji je zahtjev izdana te solidarno s njim i poslovni korisnik koji koristi tu Diners business karticu.
9.1. Drugostupanjski sud pri tome ocjenjuje neodlučnim žalbeni prigovor o nedostatku utvrđenja je li se predmetna kreditna kartica koristila za troškove poslovanja društva ili za privatne potrebe, s obzirom na to da su utvrđene relevantne činjenice da predmetni računi koji se odnose na utuženu tražbinu glase na AZ Commerce d.o.o., da je tuženik bio korisnik kreditne kartice kojom su troškovi prema navedenim računima učinjeni te da se tuženik obvezao tužitelju solidarno podmiriti takve troškove, ukoliko ih ne podmiri navedena tvrtka.
9.2. To sve i zato jer je tuženik potpisom navedene Pristupnice pristao na solidarnu odgovornost za sve troškove koje nastanu upotrebom predmetne kreditne kartice te je s time bio u potpunosti upoznat, gdje da je pravna osnova tuženikove obveze izričito ugovorna odredba, a ne odredbe općih uvjeta ugovora, koja je u njima ponovljena.
10. Suprotno navodima revizije tuženika drugostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, kao i izreka, te ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja pobijane presude, odnosno isprava koje se nalaze u spisu. Ovaj revizijski sud ocjenjuje da su u obrazloženju pobijane drugostupanjske presude navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju.
11. Revizijski navodi kojima revident dovodi u pitanje utvrđenja dobivena na temelju izvedenih dokaza predstavljaju revidentovu ocjenu izvedenih dokaza čime upućuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, a zbog tog razloga revizija se uopće ne može podnositi (čl. 385. ZPP-a).
12. Revident nadalje ukazuje i na pogrešnu primjenu materijalnog prava.
13. Sukladno čl. 1.1. Pravila i uvjeta za članstvo u Diners Clubu uređuje se ugovorni odnos koji nastaje između društva Erste Card Club d.d. i osobe na čiji je zahtjev kartica izdana, odnosno koja koristi Diners Club karticu. Sukladno čl. 5.3. Pravila poslovni član na čiji je zahtjev izdana Diners Corporate kartica odgovara za obveze nastale izdavanjem i korištenjem, dok za obveze nastale izdavanjem i korištenjem Diners Business kartice, kao što je ova, odgovara poslovni član na čiji je zahtjev izdana, te solidarno s njim i poslovni korisnik koji koristi tu Diners Business karticu. Navedena pravila se primjenjuju od 2008., na temelju čl. 12. Pravila koji su bila na snazi u vrijeme potpisivanja pristupnice. Pored toga tuženik je vlastoručno potpisao Zahtjev za izdavanje kartice, pristupnicu, te je prihvatio Opće uvjete tužitelja i s tužiteljem zasnovao pravni odnos, pa je pravilno drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo obvezavši tuženika na plaćanje učinjenih troškova, s obzirom da je tuženik kao korisnik kartice preuzeo solidarnu odgovornost za obveze nastale korištenjem Business kartice (odredba pored vlastoručnog potpisa tuženika na Zahtjevu).
14. Slijedom navedenoga neosnovni su prigovori u reviziji kojima u bitnome revident prigovara neutvrđenosti na što se troškovi odnose, zatim, da on ne zna što je potpisao i da to nije njegov potpis, da nije prihvatio solidarnu odgovornost, da je prevaren, da tužitelj nije tražio plaćanje učinjenih troškova od društva, da mu Opći uvjeti nisu bili ni poznati niti predani, te da je on potrošač. To jer su upravo drugačija utvrđenja prvostupanjskog suda, a samo tuženikovo očitovanje u odgovoru na tužbu potvrđuje da je on potpisao pristupnicu (Zahtjev). Konačno, njegov je teret dokaza da je on potrošač, što se prema prikupljenoj građi spisa ne može zaključiti.
15. Slijedom navedenog valjalo je reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP i odlučiti kao u izreci presude u odnosu na glavnu stvar.
16. U odnosu na reviziju protiv dijela odluke o troškovima postupka valja reći da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija. Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom „postupak“ iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet - meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, kao i da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) te da odluka o njima nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na kojeg bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP (tako npr. u Rev-1353/11-2).
17. Na osnovu izloženog valjalo je na temelju odredbe čl. 400. st. 1. ZPP reviziju tuženika u odnosu na odluku o troškovima postupka odbaciti kao nedopuštenu i riješiti kao u izreci rješenja.
Zagreb, 6. rujna 2022.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
