REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 325/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŠE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Sandro Salopek, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Salopek & Salopek j.t.d., Zagreb, protiv tuženika Erste&Steiermarkische Bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB 23057039320, kojeg zastupa punomoćnica Dora Hanžeković, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Hanžeković i Partneri d.o.o., Zagreb, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-7440/16-3 od 19. rujna 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj P-117/15-12 od 15. travnja 2014., na sjednici vijeća održanoj 6. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom je presudom potvrđena prvostupanjska presuda kojom je, u točki 1. izreke, odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev da se proglasi nedopuštenom ovrha po prijedlogu ovrhovoditelja (ovdje tuženika), protiv ovršenice (ovdje tužiteljice), u predmetu Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Ovr-863/2014, zbog ništetnosti ovršne isprave i to Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanja založnog prava (hipoteke) na nekretnini, javnobilježnički solemniziran po javnom bilježniku Vesni Pučar pod posl. br. OU-1573/04, kao i da se naloži tuženiku naknaditi tužiteljici troškove postupka. U točki 2. izreke naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 36.812,50 kn.

2. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica, navodeći da istu podnosi na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), suštinski zbog pogrešne primjene materijalnog prava (navodi da reviziju podnosi iz: „svih zakonom predviđenih razloga“, ali ne obrazlaže koji bi to drugi razlozi bili, odnosno ne spominje niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka). Predlaže da se drugostupanjska presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev tužiteljice prihvati u cijelosti, podredno da se obje nižestupanjske odluke ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Odgovor na reviziju nije podnesen.

4. Revizija nije osnovana.

5. Na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP, ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za proglašenje nedopuštenom ovrhe određene na nekretnini tužiteljice, na temelju solemniziranog Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini od 7. prosinca 2004. (dalje: Založni ugovor), pri čemu tužiteljica osnovanost svoga zahtjeva temelji na odredbama čl. 102. st. 1. i čl. 969. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 – dalje: ZOO), čl. 2. Zakona o imovinskim odnosima bračnih drugova ("Narodne novine", broj 23/50 i 11/78 – dalje: ZIOBD) i čl. 54. st. 1. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine", broj 78/93, 29/94 i 16/07 – dalje: ZJB), uz tvrdnju da njezin suprug prilikom sklapanja predmetnog Založnog ugovora nije imao njenu suglasnost za sklapanje tog pravnog posla, jer da se radilo o njihovoj zajedničkoj imovini stečenoj tijekom braka pa da je, iz tih razloga, ovršna isprava ništava i nije stekla svojstvo ovršnosti.

7. U nižestupanjskom postupku je utvrđeno:

- da je Založni ugovor sklopljen između tuženika kao vjerovnika i predlagatelja osiguranja te ĆE kao dužnika i VE - supruga tužiteljice, kao protivnika osiguranja, radi osiguranja novčane tražbine tuženika iz Ugovora o kreditu, na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na kčbr. [katastarska čestica],

- da je, u vrijeme sklapanja Založnog ugovora, upisani vlasnik predmetne nekretnine bio suprug tužiteljice,

- da je tužiteljica sa suprugom u braku bila od 1965. do suprugove smrti, pri čemu je sporna nekretnina kupljena 1968. te je na njoj do 1975. izgrađena obiteljska kuća,

- da je suprug tužiteljice, Ugovorom o darovanju od 16. studenoga 2010. darovao supruzi predmetnu nekretninu te su, prilikom njegova sklapanja, oboje izjavili da je darovatelj VE isključivi vlasnik nekretnine koja je predmet darovanja,

- da je, na temelju ovršne isprave – Založnog ugovora, na predmetnoj nekretnini određena ovrha, a radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja (ovdje tužitelja) te je ovršenica (ovdje tužiteljica) u tom postupku upućena u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

8. Na temelju navedenih utvrđenja, nižestupanjski su sudovi ocijenili da sporna nekretnina, s obzirom na vrijeme njezina stjecanja, predstavlja bračnu tečevinu tužiteljice i njezinog supruga pok. VE i njihovo zajedničko vlasništvo u smislu čl. 1. Zakona o imovinskim odnosima bračnih drugova ("Narodne novine", broj 23/50 i 11/78) i čl. 10. Osnovnog zakona o braku ("Službeni list", broj 29/46, 36/48, 44/51, 18/55 i 12/65, te "Narodne novine", broj 52/71 i 11/78) te da je tuženik bio u dobroj vjeri, jer nije znao, niti je morao znati da tužiteljica kao treća osoba i supruga založnog dužnika polaže prava na založenoj nekretnini koja je u zemljišnim knjigama bila upisana kao isključivo vlasništvo založnog dužnika, dok je postupanje tužiteljice ocijenjeno nesavjesnim, jer je ista znala da je, u trenutku kada joj je suprug darovao spornu nekretninu, 2010., na njoj bilo upisano založno pravo u korist tuženika, kao i da tužiteljica, u razdoblju od kada je sporna nekretnina kupljena (1968.) i na njoj izgrađena stambena zgrada (1975.) pa sve do darovanja u 2010., nije poduzimala nikakve pravne radnje radi uknjižbe svog prava vlasništva na zajedničkoj imovini. Stoga su sudovi odbili tužbeni zahtjev kao neosnovan, uz obrazloženje da je Založni sporazum pravno valjan i da predstavlja valjanu ovršnu ispravu na temelju koje je određena ovrha, sve u smislu čl. 103. ZOO, kao i čl. 57. i 61. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 143/13, 152/14, 81/15, 94/17 - dalje: ZV). Pritom drugostupanjski sud naglašava da je tužiteljica, prilikom sklapanja Ugovora o darovanju, u samom Ugovoru izjavila da je stvarni i zemljišnoknjižni vlasnik darovane nekretnine njezin suprug.

9. U situaciji kada je u postupku utvrđeno da je tužiteljica znala da je sklopljen Založni ugovor, dakle da je izvršena raspolažba nekretninom i nije poduzela nikakvu radnju usmjerenu ka tome da zaštiti na vrijeme svoje pravo zajedničkog vlasništva na navedenoj nekretnini (i da onemogući raspolaganje istom), ovaj sud je ocijenio da je drugostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev u iz navedenih razloga.

10.1. Stoga ovaj sud prihvaća u cijelosti razloge iznesene u drugostupanjskoj presudi, pa se na temelju odredbe čl. 396.a ZPP revident upućuje na razloge te presude.

10.2. S obzirom na izloženo, na internetskim stranicama ovog suda, uz revizijsku presudu objavit će se razlozi presude drugostupanjskog suda (čl. 396.a st. 2. ZPP).

11. Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 393. ZPP revizija tužiteljice odbijena kao neosnovana.

Zagreb, 6. rujna 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud