REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3766/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać- Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Ljubičić, Vrdoljak i partneri u Splitu, protiv tuženika DŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zoran Zović, odvjetnik u Splitu, radi predaje u suposjed i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-820/2019-2 od 23. svibnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-5154/2018 od 25. veljače 2019., u sjednici održanoj 6. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e :

I. Prihvaća se revizija tuženika, te se preinačava presuda Županijskog suda u Osijeku broj Gž-820/2019-2 od 23. svibnja 2019. i presuda Općinskog suda u Splitu broj P-5154/2018 od 25. veljače 2019. u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 7.500,00 kuna (iznos od 995,42 eura) s pripadajućim zateznim kamatama tekućima od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, te se u tom dijelu sudi:

Odbija se tužitelj sa zahtjevom za isplatu iznosa od 7.500,00 kuna (iznosa od 995,42 eura) s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, za razdoblje od 5. siječnja 2016. do 5. listopada 2016.

II. Odbija se revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-820/2019-2 od 23. svibnja 2019. u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-5154/2018 od 25. veljače 2019. u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 16.258,00 kuna (iznosa od 2.157,81 eura) s pripadajućim zateznim kamatama tekućima od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, za razdoblje od 5. studenoga 2016. do 5. kolovoza 2018., te u dijelu odluke o troškovima parničnog postupka.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove revizije u iznosu od 394,50 kuna (iznosu od 52,36 eura), u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju ukupan iznos od 23.758,00 kn sa zateznom kamatom propisanom zakonom i to po stopi koja se obračunava prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, i koja na iznos od:

-750,00 kn teče od 5. siječnja 2016. g. do isplate,

-750,00 kn teče od 5. veljače 2016. g. do isplate,

-750,00 kn teče od 5. ožujka 2016. g. do isplate,

-750,00 kn teče od 5. travnja 2016. g. do isplate,

-750,00 kn teče od 5. svibnja 2016. g. do isplate,

-750,00 kn teče od 5. lipnja 2016. g. do isplate,

-750,00 kn teče od 5. srpnja 2016. g. do isplate,

-750,00 kn teče od 5. kolovoza 2016. g. do isplate,

-750,00 kn teče od 5. rujna 2016. g. do isplate,

-750,00 kn teče od 5. listopada 2016. g. do isplate,

-750,00 kn teče od 5. studenog 2016. g. do isplate,

-750,00 kn teče od 5. prosinca 2016. g. do isplate,

-750,00 kn teče od 5. siječnja 2017. g. do isplate,

-750,00 kn teče od 5. veljače 2017. g. do isplate,

-750,00 kn teče od 5. ožujka 2017. g. do isplate,

-750,00 kn teče od 5. travnja 2017. g. do isplate,

-750,00 kn teče od 5. svibnja 2017. g. do isplate,

-750,00 kn teče od 5. lipnja 2017. g. do isplate,

-750,00 kn teče od 5. srpnja 2017. g. do isplate,

-750,00 kn teče od 5. kolovoza 2017. g. do isplate,

-750,00 kn teče od 5. rujna 2017. g. do isplate,

-750,00 kn teče od 5. listopada 2017. g. do isplate,

-750,00 kn teče od 5. studenog 2017. g. do isplate,

-750,00 kn teče od 5. prosinca 2017. g. do isplate,

-750,00 kn teče od 5. siječnja 2018. g. do isplate,

-750,00 kn teče od 5. veljače 2018. g. do isplate,

-750,00 kn teče od 5. ožujka 2018. g. do isplate,

-750,00 kn teče od 5. travnja 2018. g. do isplate,

-750,00 kn teče od 5. svibnja 2018. g. do isplate,

-750,00 kn teče od 5. lipnja 2018. g. do isplate,

-750,00 kn teče od 5. srpnja 2018. g. do isplate,

-508,00 kn teče od 5. kolovoza 2018. g. do isplate,

dok se u preostalom dijelu, kojim je tužitelj zatražio predaju u suposjed stana u [adresa], anagrafske oznake [adresa] koji se nalazi u zgradi označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica], kat. čest. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], površine 46,25 m2 te isplatu iznosa od 33.919,40 kn s pripadajućim kamatama, tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.“

2. Drugostupanjskom presudom žalba tuženika je odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev (točka I. izreke) i u dijelu odluke o troškovima parničnog postupka (točka II. izreke).

3. Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 23.758,00 kuna (iznos od 3.153,23 eura) s pripadajućim zateznim kamatama i u dijelu odluke o troškovima parničnog postupka, tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu članka 382. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP). Predlaže preinačiti drugostupanjsku presudu uz naknadu troškova postupka.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija je dopuštena i djelomično osnovana.

6. Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati naknadu zbog korištenja njegovog 1/2 suvlasničkog dijela predmetne nekretnine i to u visini mjesečne najamnine u iznosu od 750,00 kuna (iznos od 99,54 eura) za razdoblje od siječnja 2016. do kolovoza 2018.

7. Prema odredbi članka 382. stavak 2. ZPP u slučajevima u kojima reviziju ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju samo ako odluka u sporu ovisi o rješavanju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovom primjeni.

7.1. Prema odredbi članka 382. stavak 3. ZPP u reviziji iz članka 382. stavak 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na to pitanje odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

8. Prvostupanjski sud je utvrdio, a ta je utvrđenja prihvatio i drugostupanjski sud:

- da su stranke suvlasnici svaki u 1/2, stana u [adresa], površine 46,25 m2,

- da je tuženik u posjedu predmetne nekretnine,

- da je tuženik tužitelju predao ključeve od stana na ročištu od 21. kolovoza 2018.,

- da je tužitelj imao ključeve i mogao je ući u stan sve dok tuženik nije promijenio bravu na vratima (krajem 2015. početkom 2016. godine),

- da visina najamnine prema podacima Ministarstva financija, Porezne uprave za predmetnu nekretninu iznosi 1.500,00 kuna (iznos od 199,08 eura), odnosno za suvlasnički dio od 1/2 stana da iznosi 750,00 kuna (iznos od 99,54 eura).

9. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja sudovi nižeg stupnja su prihvatili tužbeni zahtjev tužitelja na temelju odredbe članka 1120. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO) smatrajući da tužitelju pripada pravo potraživati od tuženika korist koju je ovaj imao od uporabe njegove stvari bez pravne osnove, koju utvrđuju u visini najamnine za predmetni stan u mjesečnom iznosu od 750,00 kuna (iznos od 99,54 eura) za razdoblje od siječnja 2016. do kolovoza 2018. tj. od dana kada je tuženik promijenio bravu na ulaznim vratima stana pa do predaje ključeva stana na ročištu 21. kolovoza 2018.

10. Navedeno pravno shvaćanje sudova nižeg stupnja ne prihvaća ovaj sud.

11. Na temelju odredbe članka 392.a stavak 2. ZPP ovaj sud je ispitao pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koja su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojih pitanja je revizija podnesena i koja su u njoj određeno naznačena kao takva uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na ta pitanja odnose.

12. U predmetnoj reviziji tuženik je postavio više pitanja, koja se u suštini svode na sljedeće:

„Ima li tužitelj pravo na naknadu za uporabu (korištenje) tuđe stvari u svoju korist ukoliko je isti suvlasnik na toj stvari s tuženikom i ukoliko istoga tuženik nije isključio ili onemogućio u suposjedu ili posjedu te stvari?

13. Prema shvaćanju revizijskog suda revizija tuženika je dopuštena u pogledu postavljenog pravnog pitanja koje je važno za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni jer u odnosu na postavljeno pravno pitanje, pravno shvaćanje zauzeto u ovoj konkretnoj pravnoj stvari od strane drugostupanjskog suda u suprotnosti je s pravnim shvaćanjem ovog suda donesenim na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 14. studenoga 2013. koje glasi:

„Ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika valja primijeniti odredbe članka 164. stavak 1. i članka 165. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, prema kojim odredbama je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari. Ako je određena stvar uporabljena na način da je promijenila identitet (radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari), tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu članka 1120. Zakona o obveznim odnosima, prema kojoj je osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist i bez obzira na svoje poštenje odnosno nepoštenje.“

14. Sukladno odredbi članka 164. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09,153/09, 143/12 i 152/14 – dalje: ZVDSP) pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu zato što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno.

15. Odredbom članka 165. ZVDSP propisano je da nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario (stavak 1.). Od časa kad je pošteni posjednik postao nepošten, njegova se prava i obveze ravnaju prema pravilima postavljenim za nepoštenoga posjednika; isto se tako ravnaju i u pogledu onoga što je pošteni posjednik činio sa stvarju ne primjereno onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada (stavak 6.).

16. Nadalje valja istaknuti da je na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 1. ožujka 2021. zauzeto pravno shvaćanje:

„U odnosima između suvlasnika (vlasnika i posjednika), kada jedan suvlasnik onemogući drugog u korištenju (su)vlasništva stvari primjenjuju se odredbe članka 164. i 165. ZVDSP.“

„U parnici u kojoj je predmet spora zahtjev su(vlasnika) protiv posjednika koji koristi i posjeduje tuđu stvar (ili tuđi suvlasnički dio stvari), za isplatu naknade za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi, odnosno naknade za sve koristi koje je tuženik imao za vrijeme svojega posjedovanja, na temelju članka 164. i 165. ZVDSP, za odluku o tuženom zahtjevu odlučno je utvrditi pravni položaj posjednika, pritom nije nužno da se tužbenim (vlasničkim) zahtjevom istodobno traži i predaja te stvari u (su)posjed, ako je (su)vlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem stvari.

Pošteni posjednik u svakom slučaju postaje nepošten od trenutka kada je primio tužbu na predaju u posjed ili suposjed, ali se njegovo nepoštenje može dokazivati i u odnosu na vrijeme prije podnošenja tužbe ako ga je tužitelj na odgovarajući način pozvao na predaju stvari.“

17. Prije svega valja reći, a s obzirom na utvrđenja u postupku pred sudom nižeg stupnja, tužitelj od tuženika kao (su)posjednika predmetne nekretnine nikada nije tražio suposjed iste, sve do trenutka podnošenja predmetne tužbe (21. listopada 2016.).

18. Uzimajući u obzir da je tuženik na ročištu 21. kolovoza 2018. predao suposjed predmetne nekretnine tužitelju, tuženik je bio nepošteni posjednik nekretnine (članak 165. ZVDSP) od podnošenja tužbe za predaju u suposjed do predaje nekretnine u suposjed, pa stoga što je tuženik upotrebljavao i dio nekretnine koji je u vlasništvu tužitelja, tužitelju pripada naknada za korištenje njegovog dijela nekretnine za razdoblje od podnošenja tužbe do predaje nekretnine u suposjed.

19. Stoga, imajući u vidu navedeno, pravilnom primjenom materijalnog prava (članka 164. i 165. ZVDSP), valjalo je prihvatiti reviziju tuženika na temelju odredbe članka 395. stavak 1. ZPP i odlučiti kao u točki I. izreke presude, a temeljem odredbe članka 393. ZPP odlučiti kao u točki II. izreke presude.

20. Tuženik je djelomično uspio s revizijom, pa je ovaj sud sukladno odredbi članka 166. stavak 2. ZPP odlučio o troškovima cijelog postupka.

21. Pravilna je odluka suda nižeg stupnja da je svaka stranka djelomično uspjela u parnici i da svaka stranka snosi svoje troškove u smislu odredbe članka 154. stavak 2. ZPP (točka II. izreke presude).

22. Kako je tuženik s revizijom uspio djelomično (31,56%) u smislu članka 154. stavak 2. ZPP valjalo mu je priznati trošak revizije: zastupanje po punomoćniku odvjetniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – dalje: Tarifa) u iznosu od 1.250,00 kuna, umanjen za uspjeh tuženika u revizijskom postupku, što iznosi ukupno 394,50 kuna (iznos od 53,36 eura). Pri tome tuženiku nije priznat trošak sudske pristojbe na reviziju jer spisu ne prileži dokaz da je pristojba plaćena (točka III. izreke presude).

23. Temeljem odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 euro = 7,53450 kuna).

Zagreb, 6. rujna 2022.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa