Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 5 Gž-2619/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasenke Grgić predsjednice vijeća, Ksenije Grgić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sabine Dugonjić članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja A. H. iz B. i H., T., sa stalnim boravkom u Z., …, OIB… i 2. tužitelja M. A. iz B. i H., R., sa stalnim boravkom u Z., …, OIB…, obojica zastupani po punomoćnici S. Š., odvjetnici u S., protiv tuženika D. g. d.o.o., Z., …, OIB…, zastupanog po punomoćniku D. M., odvjetniku u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1845/15-68 od 6. svibnja 2022., ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj Pn-1845/2015-72 od 3. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 6. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1845/15-68 od 6. svibnja 2022., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pn-1845/2015-72 od 3. lipnja 2022., u pobijanom dijelu pod toč. I., III. i V. izreke, zatim dijelu toč. II. kojim je naloženo tuženiku isplatiti 1. tužitelja na ime dospjelih iznosa izgubljene zarade za razdoblje od 12. kolovoza 2014. do 29. veljače 2020. ukupni bruto iznos od 210.634,57 kn/27.956,01 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 6. svibnja 2022. do isplate, te u djelu toč. VI. izreke kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 24.047,50 kn/ 3.191,65 EUR.

II. Preinačuje se ista prvostupanjska ispravljena presuda u pobijanom dijelu toč. II. izreke kojim je naloženo tuženiku plaćati 1. tužitelju mjesečnu rentu na ime naknade štete zbog izgubljene zarade u bruto iznosu od 4.062,51 kn/539,19 EUR počevši od 1. ožujka 2020. pa nadalje doživotno svakog 5-tog u mjesecu za tekući mjesec sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća do isplate, te u dijelu toč. VI. izreke kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška za daljnji iznos od 19.702,50 kn/2.614,97 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 6. svibnja 2022. do isplate, te se tužbeni zahtjev tužitelja u tom dijelu odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tužiteljima naknaditi tuženiku trošak žalbe u iznosu od 3.690,09 kn/489,76 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom ispravljenom presudom naloženo je tuženiku isplatiti 1. tužitelju na ime naknade neimovinske štete i imovinske štete s osnova tuđe pomoći iznos od 63.414,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 6. svibnja 2022. do isplate (toč. I. izreke), zatim s osnova izgubljene zarade za razdoblje od 12. kolovoza 2014. do 29. veljače 2020. ukupni iznos od 210.634,57 kn i mjesečnu rentu po istom osnovu počevši od 1. ožujka 2020. pa nadalje u iznosu od 4.062,51 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate (toč. II. izreke), te rentu za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 149,00 kn mjesečno počevši od 1. siječnja 2013. pa nadalje, s tim da je dospjele obroke koji se odnose na razdoblje od 1. siječnja 2013. do 6. svibnja 2022. tužan platiti odjednom u roku od 15 dana sa zateznim kamatama tekućim od 6. svibnja 2022. do isplate, a buduće iznose, koji dospijevaju svakog 5-tog u mjesecu za tekući mjesec sa zateznim kamatama od dospijeća do isplate (toč. III. izreke). Odbijen je dio tužbenog zahtjeva 1. tužitelja za isplatu mjesečne rente za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 149,00 kn mjesečno za razdoblje od 1. svibnja 2012. do 31. prosinca 2012. sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate (toč. IV. izreke). Naloženo je tuženiku isplatiti 2. tužitelju na ime naknade neimovinske štete i imovinske štete s osnova tuđe pomoći iznos od 13.345,80 kn sa zateznim kamatama tekućim od 6. svibnja 2022. do isplate (toč. V. izreke). Naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 43.750,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 6. svibnja 2022. do isplate (toč. VI. izreke).

2. Protiv dijela navedene presude pod toč. I., II., III., V. i VI. izreke žalbu je podnio tuženik iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine," broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda preinači u skladu s navodima žalbe, ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju su pretrpjeli ozljeđivanjem na radu 27. travnja 2012.

5. U provedenom prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službe dužnosti, a nije povrijeđena niti odredba iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tuženik, jer presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika, te nije osnovan ovaj žalbeni razlog.

6. Prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

7. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da su tužitelji ozlijeđeni 27. travnja 2012. na privremenom gradilištu poslovno-stambenog kompleksa V… u Z., …, kao zaposlenici tvrtke B. B. d.o.o., koju je tuženik angažirao kao podizvođača za izvođenje armirano-betonskih i tesarskih radova za ugovorenu novčanu naknadu.

8. Nadalje je u postupku utvrđeno da je poslovođa tuženika D. O. kao osoba odgovorna za nadzor radova i provođenje mjera zaštite na radu na dan štetnog događaja naložio tužiteljima da obavljaju poslove skidanja oplata sa stropa s pokretnog radnog poda (skele) s kotačima na visini od 3 metra, kojom prilikom se zbog labavog spoja i nestabilnog stanja skela koja nije bila pravilno fiksirana za cijevi došlo do prevrtanja konstrukcije skele, te su tužitelji zajedno sa skelom pali na tlo i zadobili tjelesne ozljede. Prilikom rada koristili su svu zaštitnu opremu i bili su osposobljeni za rad na visini, te u njihovu ponašanju nije utvrđen nikakav doprinos štetnom događaju. Državni inspektorat odmah je izdao zabranu tuženiku korištenje pokretne skele dok ista ne bude ispunjavala tehničke uvjete za siguran rad, a D. O. pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj KO- 702/13 oglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv opće sigurnosti iz čl. 222. st. 3., u vezi čl. 221. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11), jer je dozvolio korištenje pokretnog radnog stroja koji nije bio sastavljen na način da osigura stabilnost i siguran rad radnika na visini, što je dovelo do ozljeđivanja tužitelja.

9. Na temelju prednjih utvrđenja prvostupanjski sud pravilno zaključuje da pokretni pod (skela) u vlasništvu tuženika predstavlja opasnu stvar i da je ozljeđivanje tužitelja direktna posljedica neprovođenja mjera zaštite na radu propisanih odredbom čl. 43. st. 2. i 3. i 44. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“, broj 59/96, 94/96, 114/03, 86/08 i 75/09 – dalje. ZZR), koje je tuženik kao izvođač povjerenih mu građevinskih radova bio dužan osigurati kako bi mjesto rada i sredstva koja radnici koriste na radu bili u svakom trenutku sigurni za rad i u skladu s pravilima zaštite na radu, a što nije učinio, jer je poslovođa tuženika rasporedio tužitelje na rad na tehnički neispravno sastavljenu pokretnu skelu (velika zračnost u nasadnim cijevima i ležajevima dovela je do labavog spoja i nestabilnosti cijele konstrukcije), što je i dovelo do njezina prevrtanja i pada tužitelja s visine na betonski pod. Kako je dakle do ozljeđivanja tužitelja došlo krivnjom tuženika kao imatelja opasne stvari (čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima - „Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11– dalje: ZOO), jer je propustio osigurati radnicima (i podizvođačima) sigurne uvjete rada na pokretnoj skeli bez opasnosti od ozljeđivanja, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da je tuženik odgovoran za štetu koju su tužitelji kao zaposlenici tvrtke podizvođača pretrpjeli na radu kod tuženika kao izvođača radova.

10. Tuženik u žalbi neosnovano otklanja svoju odgovornost jer iz Kooperativnog ugovora od 20.1.2012. (list 108 spisa) zaključenog s naručiteljem Z. d.o.o. izričito proizlazi da se tuženik u čl. 13. obvezao da će ugovorene armirano-betonske i tesarske radove za naručitelja izvesti isključivo vlastitom radnom snagom, dakle sa svojim zaposlenicima i da će provesti mjere sigurnosti za svoje radnike i za radove koje izvodi, time da je te poslove tuženik protivno čl. 15. toga ugovora, bez potrebne suglasnosti naručitelja povjerio podizvođaču tvrtki B. B. d.o.o.

11. Na dalje navode žalbe da rješenje Državnog inspektorata od 27. travnja 2012. kojim je tuženiku bio zabranjen daljnji rad na pokretnom podu (skeli) dok ne bude osposobljena za rad na siguran, ne predstavlja valjan dokaz o vlasništvu skele, valja odgovoriti da je provedenim dokazima utvrđeno da je je upravo tuženik bio izvođač radova koji su mu bili povjereni od strane naručitelja Z. d.o.o. i da je Kooperativnim ugovorom (čl. 13.) ugovoreno da će izvođač – ovdje tuženik, svojim radnicima osigurati sav potreban alat za izvođenje radova (izuzev stabilnog cirkulara koji će osigurati naručitelj). Imajući u vidu činjenicu da je tuženik bez dopuštenja naručitelja za povjerene mu poslove zaključio ugovor s podizvođačem, a u postupku ni na koji način nije dokazao da bi vlasnik pokretnog poda (skele) bio netko naručitelj radova ili netko treći, to njegovi žalbeni navodi u tom pravcu nisu osnovani.

12. U žalbi ponovljeni navodi tuženika da tužitelji kao zaposlenici podizvođača nisu treće osobe u smislu odredbe čl. 1108. ZOO i da žalitelj nije odgovoran za štetu koju su pretrpjeli kod njega na radu nisu osnovani, jer je pravilna pravni pristup prvostupanjskog suda da tuženik odgovara za štetu tužiteljima kao imatelj opasne stvari, jer im, kao zaposlenicima podizvođača, koje je sam angažirao, bez odobrenja naručitelja, nije osigurao potrebnu razinu zaštite na radu prilikom rada na visini na pokretnom radnom podu (skeli) bez opasnosti od ozljeđivanja.

13. Medicinskim vještačenjem je utvrđeno da je 1. tužitelj u štetnom događaju zadobio višeiverni prijelom lijeve petne kosti s pomakom ulomka i natučenje lijeve strane prsišta, zbog kojih ozljeda je trpio fizičke bolove i strah, da je kod njega došlo do smanjenja opće životne i radne sposobnosti u omjeru od 25%, da mu je bila potrebna tuđa pomoć za vrijeme imobilizacije i liječenja kod kuće u iznosu od ukupno 720 sati, a potrebna mu je i trajna tuđa pomoć od 5 sati tjedno, odnosno 20 sati mjesečno, a II. tužitelj je u istom štetnom događaju zadobio prijelom četvrtog i petog rebra desno bez pomaka, izljev zraka u desno prsište, prijelom baza srednjeg članka lijevog prsta bez pomaka i natučenje desnog koljena s ogrebotinama, zbog kojih ozljeda je trpio bolove i strah, jačine i trajanja navedenog u nalazu vještaka, zatim je kod njega došlo do smanjenja životnih aktivnosti od 5%, te mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega za vrijeme liječenja kod kuće ukupno 84 sata.

14. Vještačenjem provedenim po vještaku medicine rada sud prvog stupnja je utvrdio da je 1. tužitelj zbog posljedica ozljeđivanja u štetnom događaju (ograničene pokretljivosti gležnja i prstiju lijevog stopala jakog stupnja uslijed loma petne kosti) nesposoban za rad za sve poslove vezane za rad na visini i poslove na neravnom i kosom terenu – gradilištu, te više nije radno sposoban obavljati poslove armirača koje je obavljao prije štetnog događaja, dok je financijskim vještačenjem utvrđeno da je njegova izgubljena zarada u razdoblju od 12.8.2014. do 29.2.2020. zbog nesposobnosti za rad iznosila ukupno 210.634,57 kn bruto, i da mjesečna renta po istom osnovu počevši od 1.3.2020. pa nadalje iznosi 4.062,51 kn bruto.

15. Imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja, težinu povreda tužitelja kao i jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih boli i straha i duševnih boli (čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO), pravilno je 1. tužitelju u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva za pretrpljenu neimovinsku štetu dosuđen zatraženi iznos od 58.050,00 kn, a II. tužitelju zatraženi iznos od 12.720,00 kn. Pri tome valja navesti da su zahtjevi tužitelja postavljeni niže od iznosa koji bi im pripadali prema novim Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete.

16. Imovinska šteta s osnova tuđe pomoći i njege za vrijeme liječenja kod kuće tužiteljima je pravilno dosuđena temeljem odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO, time da je visinu satnice tuđe pomoći sud utvrdio temeljem sporazuma stranaka u iznosu od 7,45 kn po satu. Mjesečna renta 1. tužitelju je po istom osnovu dosuđena temeljem st. 2. istog članka, jer je medicinskim vještačenjem utvrđeno da mu je trajna tuđa pomoć potrebna u obimu od 20 sati mjesečno počevši od 1. siječnja 2013. pa nadalje.

17. Temeljem iste zakonske odredbe 1. tužitelju, koji je zbog posljedica ozljeđivanja gubio na zaradi zbog nesposobnosti za rad pravilno su dosuđeni za razdoblje od 12.8.2014. do 29.2.2020. u sveukupnom u iznosu od 210.634,57 kn sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate (čl. 1095. st. 1. ZOO).

18. Međutim, pogrešno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 1095. st. 2. ZOO kada je 1. tužitelju počevši od 1. ožujka 2022. pa nadalje doživotno dosudio mjesečnu rentu na ime izgubljene zarade u iznosu od 4.062,51 kn bruto.

19. Odredbom čl. 1095. st. 2. ZOO propisano je da ako ozlijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu, ili su mu potrebe trajno smanjene, ili su mogućnosti njegova daljnjeg razvijanja i napredovanja uništene ili umanjene, odgovorna osoba dužna je plaćati ozlijeđenomu novčanu rentu, kao naknadu za štetu.

20. U konkretnom slučaju u postupku je utvrđeno da je kod 1. tužitelja zbog zadobivene ozljede došlo do smanjenja opće životne i radne sposobnosti u omjeru od 25%, dok je vještačenjem po vještaku medicine rada utvrđeno da 1. tužitelj zbog ozljede pete koju je zadobio u štetnom događaju nije sposoban stajati 8 sati i obavljati poslove armirača, koje je obavljao prije štetnog događaja, odnosno da je nesposoban za rad za sve poslove na visini i na neravnom i kosom terenu na gradilištu.

21. Međutim, iz provedenih dokaza, a posebice vještačenja po vještaku medicine rada ne proizlazi, da je kod 1. tužitelja nastupio gubitak opće radne sposobnosti, niti da ubuduće neće biti u mogućnosti ostvarivati zaradu s preostalom radnom sposobnošću na nekim drugim poslovima.

22. Stoga, imajući u vidu navedenu zakonsku odredbu čl. 1095. st. 2. ZOO i činjenicu da je na 1. tužitelj nije u postupku dokazao da se nije mogao zaposliti s preostalom radnom sposobnošću nakon sporne ozljede na radu na nekim drugim poslovima, niti je dokazao da će zbog ozljede iz predmetnog štetnog događaja biti spriječen obavljati druge poslove s preostalom radnom sposobnošću, to suprotno utvrđenju prvostupanjskog suda nije dokazao da ima gubitak na zaradi u vidu trajne mjesečne rente.

23. Zbog iznijetih razloga valjalo je primjenom odredbe čl. 373. t. 3. ZPP žalbu tuženika djelomično prihvatiti kao osnovanu i preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu toč. II. kojim je tužitelju počevši od 1. ožujka 2020. na nadalje doživotno dosuđena mjesečna renta na ime izgubljene zarade u mjesečnom iznosu od 4.062,51 kn, i taj dio tužbenog zahtjeva odbiti kao neosnovan.

24. Preinačenjem prvostupanjske presude izmijenjen je konačan uspjeh stranka u sporu, zbog čega je temeljem odredbi čl. 154. st. 2. i 166. st. 3. ZPP djelomično preinačena i odluka o troškovima postupka sadržana u toč. VI. izreke. Prema parničnim radnjama pravilno utvrđenim prvostupanjskom presudom, tužiteljima, čiji konačan uspjeh u parnici iznosi 54,86%, pripada parnični trošak u iznosu od 24.047,50 kn sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate, a ne iznos od 43.750,00 kn, koji im je dosuđen pobijanom presudom. Iz navedenih razloga navedena presuda je preinačena u dijelu toč. VI. izreke kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška za daljnji iznos od 19.702,50 kn sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate, te je taj dio odluke o troškovima postupka odbijen kao neosnovan.

25. Slijedom iznijetoga, i jer nije ostvaren niti jedan žalbeni razlog, valjalo je temeljem odredbi čl. 368. st. 1. i 373. t. 3. ZPP presuditi kao u izreci ove drugostupanjske presude.

26. Tuženiku je razmjerno uspjehu u žalbenom postupku od 45,13% priznat zatraženi trošak žalbe u iznosu od 3.690,09 kn po Tbr. 10./1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15).

U Zagrebu 6. rujna 2022.

Predsjednik vijeća:

Jasenka Grgić, v.r.