Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 16 Gž-2581/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji mr. sc. Iris Gović Penić, u pravnoj stvari tužiteljice K. D., odvjetnice iz Z., OIB:…, zastupana po punomoćniku V. K. odvjetniku iz Z., protiv tuženika H. T. d.d. iz Z., OIB:…, zastupan po punomoćniku L. K., odvjetniku iz Odvjetničkog društva G. i K. iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu poslovni broj Povrv-732/2017-36 od 29. lipnja 2022., dana 6. rujna 2022.
p r e s u d i o j e
I Preinačava se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu poslovni broj Povrv-732/2017-36 od 29. lipnja 2022. i sudi:
Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice M. J. iz Z., posl. broj: Ovrv-3/2017 od 13. siječnja 2017. te se tužbeni zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan.
Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška postupka u iznosu od 3.950,00 kn / 524,25 eura1.
II Nalaže se tužiteljici u roku 15 dana naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 5.165,25 kn / 684,35 eura.
Obrazloženje
1.Izreka prvostupanjske presude glasi:
„ I Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. J. iz Z., posl. broj: Ovrv-3/2017 od 13. siječnja 2017. održava se u cijelosti na snazi.
II Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana tužitelju naknadi još i daljnji trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 3.950,00 kn.“
2. Protiv je presude žalbu izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.
3. Žalba tuženika je osnovana.
4. Ispitujući prvostupanjsku odluku kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da su ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP).
5. No, sud prvog stupnja je pogrešno primijenio materijalno pravo.
6. Tužitelj je kao ovrhovoditelj protiv tuženika kao ovršenika pokrenuo ovršni postupak prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, te je kod javnog bilježnika M. J. iz Z., ishodio rješenje o ovrsi posl. broj Ovrv-3/2017 od 13. siječnja 2017., sukladno odredbama Ovršnog zakona.
6.1. Tuženik je (tada još kao ovršenik) protiv tog rješenja o ovrsi izjavio prigovor, pa je postupak nastavljen u ovoj parnici, stavljanjem izvan snage rješenje o ovrsi posl. Ovrv-3/2017 od 13. siječnja 2017. u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinute su sve do sada provedene ovršne radnje, kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
6.2. U nastavku postupka prvostupanjski je sud temeljem čl. 451. st. 3. ZPP-a presudom odlučio o održavanju na snazi platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi u kojem je tuženiku naložena isplata.
7. Među strankama je sporna pasivna legitimacija tužitelja za potraživanje sporne tražbine.
8. U odnosu na pasivnu legitimaciju sud prvog stupnja navodi da je odredbom čl. 155. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14 i dr.) propisano kako radničko vijeće može tužiti ili biti tuženo samo na temelju ovlaštenja, odnosno obveza utvrđenih Zakona o radu ili drugim zakonom, drugim propisom ili kolektivnim ugovorom, kako radničko vijeće ne može imati vlastitu imovinu te kako radničko vijeće, a ni njegovi članovi, ne odgovaraju građanskopravno za odluke koje ono donosi dok odredba čl. 156. st. 7. Zakona o radu propisuje da troškove nastale radom radničkog vijeća snosi poslodavac. Čl. 16. Sporazuma o uvjetima za rad Radničkog vijeća HT d.d. (objavljenog 24. kolovoza 2011. u Glasniku HT d.d. br. 11. list 54-57 spisa) ugovoreno je kako u slučaju potrebe predsjednik Radničkog vijeća može, na trošak poslodavca, tražiti stručno mišljenje o pojedinim pitanjima iz nadležnosti Radničkog vijeća od stručnih osoba ili institucija izvan poslodavca, dok čl. 22. propisuje kako troškovi rada Radničkog vijeća, predsjedništva, pomoćnih radnih tijela i članova Radničkog vijeća vezanih uz rad Radničkog vijeća terete poslodavca.
8.1. S obzirom da Radničko vijeće nema vlastitu pravnu osobnost niti može imati vlastitu imovinu, sud prvog stupnja zaključuje da je troškove koji nastanu u radu Radničkog vijeća tuženika, uključujući i troškove angažmana vanjskog stručnjaka, dužan podmiriti tuženik sukladno odredbama čl. 154. st. 4. i 5. t čl. 156. st. 7. Zakona o radu te čl. 16. i čl. 22. Sporazuma o uvjetima za rad Radničkog vijeća HT d.d. 9. Prethodno navedeno pravno shvaćanje suda prvog stupnja nije pravilno.
10. Naime, iz navoda stranaka i provedenog dokaznog postupka proizlazi da tuženik nije ni u kakvom poslovnom odnosu sa tužiteljem, a niti citirane odredbe Zakona o radu i Sporazuma o uvjetima za rad Radničkog vijeća HT d.d. ne daju ovlaštenje tužiteljici da račun za obavljenu uslugu isporuči upravo tuženiku.
10.1. Tužiteljica je bila u ugovornom odnosu sa Radničkim vijećem tuženika, a ne sa tuženikom.
10.2. U takvim okolnostima Radničko vijeće tuženika bilo je dužno podmiriti račun za (za njega) obavljenu uslugu, a tek nakon toga Radničko vijeće tuženika moglo bi potraživati iznos koji je platio tužiteljici i tada bi se raspravljalo o tome jesu li ispunjene pretpostavke za naknadu ovog troška primjenom čl. 154. st. 4. i 5. t čl. 156. st. 7. Zakona o radu te čl. 16. i čl. 22. Sporazuma o uvjetima za rad Radničkog vijeća HT d.d.
10.3. Navedeno pravno shvaćanje potvrđuje i odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-1837/2019 od 18. rujna 2019.
Iz navedene odluke proizlazi da je Županijski sud u Velikoj Gorici preinačio prvostupanjsku presudu i ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u dijelu kojim je tuženiku naloženo podnositelju ustavne tužbe isplatiti iznos od 4.921,87 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
U obrazloženju osporene drugostupanjske presude, između ostaloga, stoji sljedeće: "Tuženik osnovano ističe kako je odlučujući na navedeni način prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo pozivajući se na odredbe ZR (podredno i na stručni članak), jer između tužitelja kao odvjetnika i tuženika nije nastao obvezno pravni odnos zastupanja u smislu odredbe čl. 763. st. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO), slijedom čega u smislu odredbe st. 2. citirane odredbe tužitelj nema niti pravo potraživati bilo kakvu naknadu.
Pogrešno prvostupanjski sud na temelju odredaba ZR koje navodi, a kojima je uređeno pitanje uvjeta za rad radničkog vijeća zaključuje da iste daju ovlast njemu kao punomoćniku koji je zastupao Radničko vijeće nastali trošak potraživati, ne od nalogodavca (radničkog vijeća) već od poslodavca koji s tim nalogom nema nikakve veze. Pitanje potrebnih sredstava za rad radničkog vijeća ne može biti predmet ocjenjivanja u ovome postupku u okviru potraživanja tužitelja kako to on pogrešno smatra, a prvostupanjski sud neosnovano prihvaća, već će pitanje potrebnih sredstava za rad radničkog vijeća u okviru odredaba ZR riješiti poslodavac i radničko vijeće na način propisan ZR, a trošak zastupanja tužitelj u smislu odredbe čl. 763. st. 2. ZOO može postaviti isključivo prema Radničkom vijeću koji je i pasivno legitimiran u odnosu na navedeno potraživanje tužitelja u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZR."
Povodom ustavne tužbe protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici Ustavni sud Republike Hrvatske naveo je da, kada je drugostupanjski sud ocijenio da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje, ali je pogrešno primijenio mjerodavno materijalno pravo kada je zauzeo stajalište da je poslodavac dužan isplatiti troškove zastupanja odvjetnika svoga radničkog vijeća pozivom na mjerodavne odredbe Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14. i 127/17., u daljnjem tekstu: ZR), i prema ocjeni Ustavnog suda Republike Hrvatske stajalište prvostupanjskog suda nije ispravno. Naime, parnični postupak u kojem je podnositelj ustavne tužbe zastupao konkretno radničko vijeće vodio se upravo između poslodavca i njegovog radničkog vijeća, odnosno oni su bili u suprotstavljenim pozicijama, svaka strana zastupana po svom punomoćniku, te je u konačnici taj spor izgubilo radničko vijeće. Ovakav stav bio bi u suprotnosti i s mjerodavnim odredbama o troškovima parničnog postupka prema kojima je ona stranka u postupku koja je spor izgubila dužna naknaditi trošak suprotnoj stranci. Na ovaj način bi poslodavac koji je u konkretnoj parnici uspio u sporu bio dužan pokriti trošak zastupanja odvjetnika i sebi i protivnoj stranci koja je spor izgubila.
10.4. Pri tome Ustavni sud Republike Hrvatske smatra neodlučnom činjenicom što sukladno mjerodavnim odredbama ZR-a radničko vijeće ne može imati vlastitu imovinu i pravnu osobnost jer je upravo radničko vijeće dalo punomoć za zastupanje podnositelju te je u konkretnom predmetu imalo parničnu sposobnost, a koja bi se u slučaju neplaćanja troška zastupanja prenijela i na daljnje postupke vođene u vezi s neplaćenim troškom.
10.5. Po ocjeni Ustavnog suda, stav drugostupanjskog suda je ispravan, a razlozi koje je iznio obrazloženi su valjano, jasno i na ustavnopravno prihvatljiv način, dok u primjeni i tumačenju mjerodavnog prava nije utvrđena arbitrarnost ili samovoljnost te podnositelju u konkretnom slučaju nije povrijeđeno ustavno pravo na pravično suđenje, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
11. S obzirom na sve prethodno navedeno, primjenom čl. 373. ZPP-a prvostupanjska je presuda prinačena i platni nalog je ukinut te je tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen. 12. Kako tužiteljica u konačnici nije uspjeli u sporu ne pripada joj pravo na naknadu troškova postupka pa je i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka kao neosnovan odbijen.
13. S druge strane, tuženik koji je u sporu uspio u cijelosti ima pravo na naknadu troška postupka.
Isti se odnosi na trošak sastava jednog podneska u iznosu od 750,00 kn, trošak pristupa na tri ročišta po 750,00 kn za svako ročište, trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 500,00 kn, trošak sastava žalbe u iznosu od 625,00 kn, sve uvečano za PDV od 25%, što ukupno iznosi 5.165,25 kn odnosno 684,35 EUR.
14. Slijedom navedenoga, primjenom čl. 373. ZPP-a u svezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a odlučeno je i o troškovima postupka.
U Zagrebu 6. rujna 2022.
Sutkinja:
mr. sc.Iris Gović Penić
