Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 15 Gž-2635/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Suzane Kapustić, predsjednice vijeća, Jadranke Travaš, sutkinje izvjestiteljice i Roberte Pandža, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. zavoda za zdravstveno osiguranje, OIB: …, iz Z., …, protiv 1. tužene M. R., OIB: …, iz V. G., … i 2. tuženika S. R., vlasnika obrta za trgovinu „K.”, OIB: …, Z., …, koje zastupa punomoćnik M. S., odvjetnik u Z., radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-86/2022 od 28. lipnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 6. rujna 2022.,
p r e s u d i o je
Odbija se žalba tužitelja H. zavoda za zdravstveno osiguranje kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P- 86/2022 od 28. lipnja 2022.
Obrazloženje
1. Sud prvog stupnja je donio presudu kojom jer pod točkom I. izreke odbio tužbeni zahtjev radi utvrđenja da je Ugovor o radu od dana 1. srpnja 2020., a kojeg su sklopili 1. tužena M. R. i 2. tuženik S. R., vlasnik obrta za trgovinu „K.”, Z., …, ništetan.
Pod točkom II. izreke naloženo je tužitelju isplatiti tuženicima troškove postupka u iznosu od 1.250,00 kuna.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, odnosno ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja ponovno suđenje.
3. Žalba tužitelja je neosnovana.
4. Razmatranjem presude i postupka koji joj je prethodio utvrđeno je da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka predviđene odredbom članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 12/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavka 2. ZPP-a.
5. Sud prvog stupnja potpuno je i pravilno utvrdio činjenično stanje te je pravilno primijenio i materijalno pravo.
6. Predmet spora je utvrđenje ništetnosti ugovora o radu sklopljenog između prvo i drugo tuženika. Tužitelj ugovor smatra ništetnim tvrdeći da je prividan, zaključen kako bi 1. tužena M. R. započela s korištenjem naknade plaće tijekom korištenja bolovanja zbog bolesti i komplikacija u vezi s trudnoćom. Naime, 1. tuženoj je s danom 30. lipnja 2020. isticao njen ugovorni odnos u Osnovnoj školi E. K., a nastavno, s danom 1. srpnja 2020. prijavljena je kod 2. tuženika kao novog poslodavca. Tužitelj smatra da su tuženici zasnovali radni odnos samo da bi 1. tužena ostvarila pravo na naknadu plaće, odnosno da bi koristila prava iz Zakona o rodiljnim i rodiljskim potporama, odnosno da bi ostvarila pravo na naknadu plaće na teret sredstava Z., a ne obavljanje radnog odnosa kod poslodavca, iz čega proizlazi da radni odnos nije zakonit odnosno da niti stečeni status osiguranika prema propisima o obveznom zdravstvenom osiguranju nije zakonit.
7. Sud prvog stupnja u obrazloženju presude kojim odbija tužbeni zahtjev navodi kako tijekom postupka nije dokazan neprihvatljiv motiv zasnivanja predmetnog radnog odnosa između pa stoga niti predmetni ugovor nije protivan Ustavu Republike Hrvatske, niti prisilnim propisima, a niti moralu da bi se utvrdio ništetnim, a sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 29/18.) koje reguliraju ništetnost.
8. Međutim, iako je pravilno sud prvog stupnja odbio zahtjev tužitelja to je valjalo učiniti iz drugih razloga nego je to navedeno u pobijanoj presudi s obzirom na tvrdnju tužitelja da je između 1. i 2. tuženika sklopljen prividni ugovor.
9. Prema odredbi članka 285. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15.) prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama. Iz navedene odredbe proizlazi da posljedica prividnog ugovora nije njegova ništetnost, već to da među ugovornim stranama prividan ugovor nema učinka, on je pravno nepostojeći pravni posao (u smislu odredbe članka 247. ZOO-a , prema kojoj: Ugovor je sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora“): između ugovornih stranaka takvog ugovora nije postignuta suglasnost volja (iz tog članka 247. ZOO-a) za sklapanje ugovora u sadržaju koji bi se u ičemu ostvarivao (stranke nisu htjele i ne žele takav ugovor već „nešto drugo“, što tome ugovoru ne odgovara) i (time) kod njega u odnosu na postignuti sadržaj nedostaje bilo kakva osnova ili cilj obvezivanja.
10. Stoga takav ugovor, kao pravno neegzistirajući, nema učinaka među strankama, ne može biti „protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva“ - pa slijedom toga niti ništav u smislu odredbe članka 322. stavka 1. ZOO-a, koja posljedicu ništavosti vezuje uz te okolnosti (tako i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2357/15 od 2. veljače 2016.).
11. Iz navedenih razloga valjalo je odbiti zahtjev tužitelja kojim traži utvrđenje ništetnosti ugovora o radu od 1. srpnja 2020. i na temelju odredbe članka 368. stavka 2. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu te odlučiti kao u izreci ove presude.
12. Sud prvog stupnja je pravilno odlučio o troškovima postupka sukladno odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a za koju odluku je dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud.
13. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 6. rujna 2022.
Predsjednica vijeća
Suzana Kapustić
