Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 5 Gž-2540/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Jasenke Grgić predsjednice vijeća, Ksenije Grgić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Sabine Dugonjić članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice B. J. iz Z., OIB… i 2. tužitelja M. J. iz Z., OIB…, oboje zastupani po punomoćniku Ž. J., odvjetniku iz Z., protiv tuženika R. St. S. – J. – W. eGen, S. S. i. R., A., OIB…, kojeg zastupa punomoćnik N. R., odvjetnik iz Z., radi ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi 1. i 2. tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2691/14-38 od 11. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 6. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba 1. i 2. tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2691/14-38 od 11. travnja 2022.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je ništetan i da ne proizvodi nikakav pravni učinak Ugovor o jednokratnom kreditu br. računa 546.283 od 31.03.2009.god., Aneks Ugovora o jednokratnom kreditu br. računa 546.283 od 11.08.2009.god., zaključen između I. i Il. tužitelja J. B. iz Z., OIB:…, i J. M. iz Z., OIB:… kao zajmoprimca i tuženika R. ST. S.- J.-W. EGEN A., S. S. i. R., OIB:… kao zajmodavca, kao i solemnizirana Očitovanja dana od strane I. i II. tužitelja J. B. iz Z., OIB:…, i J. M. iz Z., OIB:… kao zajmoprimatelja i L. G. d.o.o. kao založnog dužnika pred javnim bilježnikom B. J., Z., posl.br.OU-286/09 od 08.04.2009.god., i posl.br.OU-679/09 od 02.09.2009.god., kojim Ugovorom o jednokratnom kreditu, Aneksom ugovora kao i Očitovanjima su založene nekretnine tužitelja za iznos od 103.000,00 eura s godišnjom aktivnom kamatom od 7,5%, s rokom otplate 30.06.2010.god., te eventualnim ovršnim troškovima, a koje pravo zaloga je upisano u:

1.zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela, upisana u zk.u.20361 k.o. G. Z., z.k.č.br.4656/11 kuća u Z., … u kopiji plana označena br. I. tlocrtne površine 81 čm i dvorište površine 280 m2, te se nalaže Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu provesti upis brisanja založnog prava koji je upis proveden pod posl. brojem Z-43830/09, temeljem Očitovanja posl.br. OU-679/09 od 02.09.2009.god., te nekretnine upisane u:

2. zemljišne knjige Općinskog suda u Velikoj Gorici, Zemljišnoknjižnog odjela, upisane u zk.ul. 772 k.o. P., poduložak 1., u naravi kuća broj 122/A, sagrađenoj na kč.br.31/11, povezano sa vlasništvom posebnog dijela nekretnine, stan broj 1, dvosoban stan u prizemlju, koji se sastoji od ulaznog prostora, sobe, sobe za boravak+kuhinje, kupaone, lođe u etaži prizemlja, neto korisne površine 54,51 m2, s pripatcima: spremište u podrumu oznake SP2, parkirališno mjesto, oznake PM1 neto korisne površine 3,31m2, i vrt stana 1 neto korisne površine 14,52m2, sve označeno crvenom bojom u grafičkom dijelu građevnog plana, te se nalaže Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Velikoj Gorici provesti upis brisanja založnog prava koji je upis proveden pod posl. brojem Z-2018/09, temeljem Očitovanja posl.br. OU-286/09 od 08.04.2009.god. kao i uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, jer će isto u suprotnom zamijeniti ova presuda te se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu i Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Velikoj Gorici nalaže upis brisanja sadašnjeg zemljišnoknjižnog stanja temeljem kojeg tužena upisana kao založni vjerovnik na nekretninama tužitelja, jer će isto zamijeniti ova presuda.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljima parnični trošak u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

II. Nalaže se tužiteljima da naknade tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 64.718,75 kn u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude žalbu su podnijeli tužitelji iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda preinači i tužbeni zahtjev prihvati ili da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava osnovanost žalbenih navoda tužitelja i predlaže njihovu žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, uz naknadu troškova toga odgovora.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev na utvrđenje ništetnosti ugovora o jednokratnom kreditu i njegova aneksa, te javnobilježničkih akta – očitovanja, kako je to pobliže određeno u točki I. izreke prvostupanjske presude, kao i zahtjev za brisanje upisanog založnog prava i uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja.

6. Osnovanost svoga zahtjeva tužitelji temelje na tvrdnji da tuženik kao kreditna institucija Republike A. nije imao odobrenje Hrvatske narodne banke za rad u Republici Hrvatskoj i da je stoga sklapanje prednje navedenih pravnih poslova bilo protivno prisilnim propisima Republike Hrvatske.

7. U pobijanoj presudi i postupku koji joj je prethodio nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, niti bina povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju sadržajno u žalbi ukazuju tužitelji, jer presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika, te nije osnovan ovaj žalbeni razlog.

8. Prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredni čl. 8. ZPP potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

9. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda u bitnome proizlazi:

- da su tužitelji temeljem Ugovora o jednostranom kreditu broj računa 546.283 od 31.3.2009. i Aneksa istom Ugovoru od 11.8.2009., pozajmili od tuženika iznos od 103.000,00 EUR i da su radi osiguranja potraživanja iz toga kredita javnobilježničkim aktima – Očitovanjima sastavljenim kod javnog bilježnika B. J. iz Z., pod poslovnim brojevima OU-286/09 od 8.4.2009. i OU-679/09 od 2.9.2009., dopustili uknjižbu založnog prava na njihovim nekretninama opisanim u točki I. izreke u korist tuženika;

- da tuženik nije imao odobrenje Hrvatske narodne banke za obavljanje bankarske djelatnosti na području Republike Hrvatske, jer nije niti poslovao u Republici Hrvatskoj;

- da je sporni Ugovor o jednokratnom kreditu i njegov Aneks sklopljen u Republici Austriji, u sjedištu tuženika gdje je isti registriran i gdje ima dopuštenje za obavljanje kreditnih poslova temeljem odobrenja nadležnog austrijskog tijela;

- da je isplata kredita tužiteljima izvršena u sjedištu tuženika kao ponudioca u St. S. i. R. u A.

10. Prvostupanjski sud je nakon provedenog dokaznog postupka odbio tužbeni zahtjev zaključivši da sporni Ugovor o jednokratnom kreditu i njegov Aneks, koji su bili sklopljeni u Republici A. gdje tuženik kao ponuditelj ima svoje sjedište, odnosno prebivalište u trenutku davanja ponude sukladno odredbi čl. 252. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 – dalje: ZOO) i nastavno na njega i Očitovanja – javnobilježnički akti sastavljeni i solemnizirani kod javnog bilježnika B. J. iz Z., pod poslovnim brojevima OU-286/09 od 8.4.2009. i OU-679/09 od 2.9.2009., kojima su tužitelji dopustili uknjižbu založnog prava na svojim nekretninama opisanim u točki I. izreke u korist tuženika, nisu protivni prisilnim propisima Republike Hrvatske, pa time niti ništetni u smislu odredbe čl. 322. st. 1. ZOO, te da posljedično tome nema niti osnove za brisanje upisanog založnog prava u korist tuženika na temelju predmetnog Ugovora i Aneksa, te je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

11. Utvrđenja suda prvog stupnja, kao i primjenu materijalnog prava kao pravilna prihvaća i ovaj sud.

12. Nisu utemeljeni navodi žalbe da je sud prvog stupnja u okviru pravilne primjene materijalnog prava propustio primijeniti Uredbu Vijeća o nadležnosti i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima br. 1215/12 od 12. prosinca 2012., jer se predmetna Uredba primjenjuje na sve postupke pokrenute nakon 10. siječnja 2015., dok je u ovom postupku tužba je podnesena 4. travnja 2014.

13. Tužitelji žalbom osporavaju pravilnost i zakonitost pobijane presude uz tvrdnju da je činjenično stanje u pogledu mjesta potpisivanja Ugovora o jednokratnom kreditu, kao i zaključak da tuženik nije poslovao na području Republike Hrvatske pogrešno, te da je tuženik prilikom sklapanja toga ugovora postupao protivno prisilnom propisima i moralu društva, te da sud nije naveo parametre zbog kojih je predmetni ugovor okarakterizirao kao ugovor o kreditu, a ne potrošački ugovor.

14. Iznijeti žalbeni navodi nisu osnovani.

15. Prema odredbi čl. 252. st. 2. ZOO smatra se da je ugovor sklopljen u mjestu gdje ponuditelj ima svoje sjedište, odnosno prebivalište u trenutku davanja ponude.

16. U konkretnom slučaju upravo u samom je Ugovoru o jednokratnom kreditu i Aneksu, čija se ništetost u ovom postupku traži izričito navedeno da je sklopljen u Republici A., u St. S. i. R., gdje je banka tuženika kao ponuditelj imala svoje sjedište u trenutku davanja ponude. Pravilno je u konkretnom slučaju izuzet od primjene Zakon o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenim u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom („Narodne novine“, broj 72/17), jer je sud Europske unije donio je 14. veljače 2019. presudu u premetu broj C-630/17 Anica Milivojević protiv Raiffeisen St. Stefan-Jagerberg-Wolsfberg eGen u kojoj je izričito utvrdio da je takav propis države članice unije protivan čl. 56. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.

17. U toj odluci je presuđeno da čl. 56. UFEU treba tumačiti na način da mu se protivi propis države članice poput onoga o kojem je riječ u glavnom postupku, učinak kojeg je među ostalim to da su ugovori o kreditu i na njima utemeljeni pravni poslovi sklopljeni na državnom području te države članice između dužnika i vjerovnika s poslovnim nastankom u drugoj državi članici, koji ne raspolažu odobrenjem koji nadležna tijela prve države članice izdaju za obavljanje njihove djelatnosti na njezinu državnom području ništetni od dana svojeg sklapanja, čak i ako su bili sklopljeni prije stupanja na snagu navedenog propisa.

18. Navedena interpretativna presuda djeluje prema svima, što znači da je ona pravno obvezujuća kako za sud u kojem je postavljeno prethodno pitanje, a tako i za ostale nacionalne sudove koji su dužni primijeniti pravno shvaćanje iz presude Europskog suda u postupcima koji se vode pred nacionalnim sudovima, kako to pravilno navodi i sud prvog stupnja.

19. Nastavno na citiranu odluku Europskog suda, Zakon o ništetnosti ukinut je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-3678/2017 od 3. studenog 2020.

20. Pravilno zaključuje sud prvog stupnja da niti prema odredbama Zakona o bankama („Narodne novine“, broj 84/02, 141/06 i 117/08) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja spornog ugovora za slučaj u kojem kao strana kreditna institucija kreditira hrvatske državljane na njihov zahtjev nije trebalo postojati odobrenje Hrvatske narodne banke, pa niti zbog toga ugovor nije ništetan. Pri tome je cjelokupna obrada kredita, kao i potpisivanje i isplata iznosa kredita izvršena u sjedištu tuženika u Republici A., u okviru njegova redovnog poslovanja, te suprotne tvrdnje žalitelja da je ugovor sklopljen kod javnog bilježnika u Republici Hrvatskoj i da je tuženik poslovao na području Republike Hrvatske tužitelji u postupku nisu dokazali.

21. S druge strane, tuzemnim primateljima kredita bilo je izričito dozvoljeno sklapanje ugovora o kreditu sa stranim kreditnim institucijama (čl. 28. st. 3. Zakona o deviznom poslovanju – „Narodne novine“, broj 36/03, 140/05, 132/06, 150/08, 92/09, 133/09, 145/10 i 76/13).

22. Pravilno zaključuje sud prvog stupnja da sporni ugovor o jednokratnom kreditu ne bi bio ništetan u smislu odredbe čl. 322. st. 2. ZOO niti da je bio zaključen u Republici Hrvatskoj, jer je ugovor valjan i ako je sklapanje određenog ugovora zabranjeno samo jednoj strani.

23. Također je pravilna je ocjena suda prvog stupnja da potvrde – Očitovanja javnog bilježnika B. J. iz Z., pod poslovnim brojevima OU-286/09 od 8.4.2009. i OU-679/09 od 2.9.2009., sastavljeno u formi javnobilježničkog akta, a kojima su tužitelji dopustili uknjižbu založnog prava na svojim nekretninama opisanim u točki I. izreke u korist tuženika, također nisu ništetne, jer očitovanje volje jedne i to obvezne stranke uz ispravu o pravnom poslu je osnova za zasnivanje založnog prava na nekretninama sukladno čl. 59. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine" broj 78/93, 29/94, 162/98, 16/07 i 75/09 – dalje: ZJB), u vezi sa čl. 54. ZJB.

24. Kako se žalbena izlaganja tužitelja u bitnome svode na iznošenje vlastite, ali pogrešne ocjene dokaza, na koju je u smislu odredbe čl. 8. ZPP ovlašten jedino sud, to njihova žalba nije osnovana.

25. Odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP), tako i po visini troškova koji su određeni (čl. 155. ZPP). Budući da drugostupanjski sud više ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u pogledu odluke o troškovima postupka (čl. 365. st. 2. ZPP), a tužitelji u žalbi ne obrazlažu zbog čega materijalno pravo u tom dijelu ne bi bilo pravilno primijenjeno, to je prvostupanjska presuda potvrđena i u tom pobijanom dijelu pod toč. II. izreke.

26. Slijedom iznijetoga, i jer nije ostvaren niti jedan žalbeni razlog koji žalitelji ističu u žalbi, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

27. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova odgovora na žalbu, jer navedena postupovna radnja nije bila potrebna za postupak (čl. 155. ZPP).

U Zagrebu 6. rujna 2022.

Predsjednik vijeća:

Jasenka Grgić, v.r.