Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 33 Gž-2618/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Milene Frankić, kao predsjednice vijeća, te Gordane Bošković Majerović kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1/D. Č., T., OIB:…, pod 2/ A. Č. pok. Z., T., OIB:…, koje zastupa punomoćnica S. A., odvjetnica u M., pod 3/ R. Č. pok. Z., T., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik S. V., odvjetnik u S., pod 4/ S. L., R., SR Nj., OIB:… i pod 5/ V. L., R., SR Nj., OIB:…, obje zastupane po odvjetnicima u OD U. P. j.t.d. iz M., protiv tuženika M. M. A., Š. B., BiH, OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik Z. A., odvjetnik u M., radi utvrđenja ništetnosti oporuke, odlučujući o žalbi tužitelja 3/R. Č. protiv presude Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj P-1157/2019-35 od 22. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 6. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja 3/R. Č. kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj P-1157/2019-35 od 22. travnja 2022. u odnosu na tog tužitelja.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom citiranom u izreci odlučeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Utvrđuje se naspram tuženika M. M. da je ništetna i bez ikakve pravne krijeposti oporuka F. Č. od 06.rujna 1994.godine proglašena pred Općinskim sudom u Splitu, 03.veljače 1998.godine te da ne proizvodi nikakav pravni učinak.“

II. Tužitelji su dužni tuženiku naknaditi troškove postupka u iznosu od 12.187,50 kn, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

2. Protiv navedene presude i odluke o trošku tužitelj 3/R. Č. je podnio žalbu zbog svih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br.: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženik nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi, da su sadašnji tužitelji pod 2 i 3 te prednik sadašnjih tužitelja pod 1, 4 i 5, sad pok. M.Č.² pok. A., protiv tuženika podnijeli tužbu radi utvrđenja ništetnosti oporuke, u kojoj su naveli da se pred ovim sudom pod br. O-187/97 vodi ostavinski postupak iza smrti F. Č. pok. A., koji je umro … 1997. godine, da je tadašnji tužitelj pod 1/ M.Č.² njegov brat, a tužitelji pod 2 i 3 da su sinovi njegovog sad pok. brata Z., pa da su po tom osnovu zakonski nasljednici drugog nasljednog reda iza smrti tog ostavitelja, da je sud u ostavinskom postupku dana 01. rujna 2009. godine donio Rješenje pod br. O-187/97 kojim je prekinuo taj postupak, a tužitelje uputio protiv pokretanja parnice protiv oporučnog nasljednika Marija Mandića, radi utvrđenja da nije pravno valjana oporuka od 06. rujna 1994. godine, da je u tom ostavinskom postupku dana 03. veljače 2008. godine pred Općinskim sudom u Splitu proglašeno pismeno od 06. rujna 1994. godine kao „oporuka oporučitelja“ što je utvrđeno bilješkom tog suda od 16. veljače 1998. godine, na poleđini tog pismena, a što je priloženo u ostavinski predmet, da su pravni prednik tužitelja pod 2 i 3/ Z. Č. i raniji tužitelj pod 1/ M.Č.², odmah po saznanju za postojanje te oporuke, pred sudom izjavili da sumnjaju u točnost i istinitost te oporuke, da navedeno pismeno po svom sadržaju nije oporuka, jer ne odražava pravu volju oporučitelja, budući je oporučitelj bio kronični alkoholičar i teški bolesnik, često nepokretan, otečenih nogu sa većim oštećenjima jetre, somnolentan (pospan usporen sa smanjenom i usporenom aktivnošću mozga), što su izravne posljedice prekomjernog dugogodišnjeg uživanja alkohola, pa da je posebno u posljednjim godinama njegovog života bila smanjena njegova ubrojivost, i da nije bio sposoban za takvu izjavu kao što je izjava njegove posljednje volje, da je uz tužbu priloženo Otpusno pismo od DZ M. iz kojeg da je nesporno kako je bio liječen u stacionaru tog DZ od 26.11. do 25.12.1993.godine, a da je tzv. oporuka sastavljena 06. rujna 1994. godine, što da znači da mu se stanje, kroz to vrijeme, samo moglo pogoršati, da je zbog takvog psihičkog stanja oporučitelj vrlo nesavjesno raspolagao sa svojom imovinom, kao i imovinom koja je bila u suvlasništvu s njegovom braćom i bivšom suprugom E., da je 12. veljače 1992. godine sa suprugom zaključio Sporazum kod odvjetnika u Zadru, te i dana 12. veljače 1993. godine, iza kojeg Sporazuma da je zaključen i Anex istog, da su na tim ispravama ovjereni njegovi potpisi u tada nadležnoj službi, da je dana 25. ožujka 1996. godine sa bivšom suprugom zaključio Sporazum koji je potpisao, da je prema njemu izvršen upis u katastarskoj evidenciji, pa da je njegova bivša supruga, tada pod prezimenom Č. upisana na ½ čest.zem. 544 u KO T. u Posjedovnom listu 794 Ureda za katastar Ispostava M., da je F. Č., nakon zaključenog sporazuma sa bivšom suprugom, po kojem njoj pripadaju dvije etaže u kući u T. u naravi drugi i treći kat, dana 23. kolovoza 1993. godine zaključio Kupoprodajni ugovor kojim je te etaže, koje su pripale njegovoj supruzi, prodao Ivanu Opačku za 10.000 DEM, što da ne odgovara ni 1/10 realne cijene, da je prodao i prve dvije etaže čest.zem. 544, T., … s istim kupcem dana 01. kolovoza 1995 i 11. siječnja 1996., da je tekst oporuke napisan nepismeno, a da je ostavitelj imao ispisan rukopis, da je oporuka sastavljena u Splitu i da je pohranjena u OS u S., da je F. živio u T. i sve postupke vodio pred sudom u M., a odvjetničke usluge da je tražio kod odvjetnika u M., pa da i ta činjenica upućuje na zaključak kako navedeno pismeno ne odražava njegovu stvarnu volju i namjeru i da, ukoliko je on osobno i sačinio pismeno, što da je upitno s obzirom na rukopis i podatke u njemu, to ne može predstavljati oporuku, već bilješku koju je sastavio u pijanom stanju, da je upitno je li u oporuci napisao „što se sve nalazi…“ ili „što se ne nalazi…“ da osobu navodnog oporučnog nasljednika nitko nikada iz obitelji oporučitelja nije znao niti čuo za nju, pa da ne postoji logika takvog oporučiteljevog raspoređivanja, da je bivša supruga oporučitelja pred CZSS M. podnijela prijedlog za lišenje poslovne sposobnosti i raspolaganja imovinom, te da je oporučitelju izrečena mjera zabrane raspolaganja imovinom, pa da proizlazi kako oporučitelj nije imao namjeru raspolagati na način opisan u pismenu od 06. rujna 1994. godine, koje je proglašeno kao oporuka, da je tada, uslijed alkoholiziranosti, bio psihički labilan i nije bio ubrojiv. Predložili su donošenje presude kojom će se utvrditi da je ništetna i bez ikakve pravne krijeposti oporuka od 06. rujna 1994. godine proglašena pred Općinskim sudom (dalje OS) u Splitu dana 03. veljače 1998. godine te da ne proizvodi nikakav pravni učinak.

6. Sporno je i u ovoj žalbenoj fazi postupka, je li oporuka pok. F. Č. od 6. rujna 1994. ništetna.

7. Uvidom u ostavinski spis prvostupanjskog suda broj Pu O-5/2022 ranije O-187/97 utvrđeno je, da je ostavitelj F. Č. preminuo dana 06. srpnja 1997. godine, da je ostavitelj bio suvlasnik više nekretnina u KO T., da je, osim oporuke koja je predmet ovog postupka raspolagao svojom imovinom i drugim oporukama u korist bivše supruge E. i drugih osoba, te kupoprodajnim ugovorima, da je spornu oporuku prvostupanjskom sudu dostavio Općinski sud u Splitu, zajedno sa zapisnikom o proglašenju od 03. veljače 1998. godine, te da je izvornik oporuke pohranjen u zbirku isprava ovog suda pod br. Pi-16/98.

8. Uvidom u Rješenje O-187/97 od 01. rujna 2009. godine utvrđeno je da je istim prekinut ostavinski postupak iza smrti F. Č. pok. A. i da su nasljednici M., A., i R. Č. i B. K. upućeni u pokretanje parnice radi utvrđenja da oporuka ostavitelja od 06. rujna 2004. godine nije pravno valjana i to u roku od 20 dana od dana dostave prijepisa tog Rješenja, te da će prekid postupka trajati dok parnica ne bude pravomoćno dovršena. Ta odluka je postala pravomoćna 02. listopada 1999., a predmetnu parnicu su, pravovremeno, pokrenuli M., A. i R. Č..

9. Uvidom u presliku Oporuke F. Č. od 06. rujna 1994. godine, dostavljenu uz tužbu, na kojoj je poslovni broj Općinskog suda u Splitu IR-808/94 i bilješka da je ta oporuka proglašena kod tog suda dana 03. veljače 1998. godine, utvrđeno je da je ista napisana nečitkim rukopisom, ali se ipak može razaznati da je naslov tog pismena "Oporuka", da je kao datum njenog pisanja naveden „Split, 06. rujna 1994.“, da je kao potpisnik naveden F. Č. i da je kao oporučni nasljednik naveden M.

M., A. iz Š. B., BiH.

10. Uvidom u Otpusno pismo Doma zdravlja (dalje DZ) M. od 04. siječnja 1994. godine, utvrđeno je da se odnosi na F. Č., koji je liječen u Stacionaru, tog DZ od 26. studenoga do 25. prosinca 1993. godine, zbog dekompenzirane jetrene alkoholne bolesti s ascitesom (pojava tekućine u peritonealnoj šupljini), ikterusom (žuticom), da je pri prijemu bolesnik odavao dojam teškog, nepokretnog bolesnika otečenih nogu i trbuha, uvećane i tvrde jetre, da je nakon liječenja došlo do sporog poboljšanja kliničkih i laboratorijskih parametara, ali da je i dalje jetra ostala cirotična, da su bubrezi stanjenog parenhima i da su gušterača i slezena uvećani, da je bolesnik otpušten na kućnu skrb uz savjet neslane dijete, bez alkohola i masnoća.

11. Uvidom u presliku Sporazuma o diobi zajedničke imovine od 12. veljače 1993. godine, utvrđeno je, da su potpisi stranaka ovjereni kod tada nadležnog tijela- Općinskog sekretarijata za opću upravu dana 28. rujna 1993. godine, da je na Sporazumu oznaka sastavljača, odvjetnice D. V. iz Z., da su ugovaratelji E. E. E. Č. rođ. K. i F. Č., bivši bračni drugovi, i da su tim Sporazumom suglasno podijelili bračnu stečevinu, koja se sastoji od stambene zgrade, veličine prizemlje plus tri kata, izgrađene na čest.zem. 4806 KO T., i da po tom Sporazumu bivšoj supruzi E. E. E. Č. rođ. K. pripadaju drugi i treći kat, a F. Č. prvi i prizemlje iste zgrade. Uvidom u Anex tog Sporazuma od 28. rujna 1993. godine, kada je u potpisu F. Č. i ovjeren kod ranije navedenog nadležnog tijela, utvrđeno je da su istim ispravili katastarsku oznaku nekretnine, koja je predmet postupka.

Uvidom u Sporazum između istih stranaka pisan rukom, neovjeren, od 25. ožujka 1996. godine, utvrđeno je da je sklopljen između istih osoba, kao i ranije navedeni Sporazum i da su ovim samo utvrdili način korištenja zajedničkih dijelova zgrade koju su ranijim Sporazumom podijelili.

Uvidom u Kupoprodajni ugovor od 23. kolovoza 1993. godine utvrđeno je da je sklopljen između F. Č., kao prodavatelja i I. O., kao kupca, i da su predmet kupoprodaje k.č. 4805/1 i 6997 KO T., odnosno u naravi dio zgrade-potkrovlje koje predstavlja zasebnu cjelinu, a da je ugovorena cijena 20.000 DEM (u dinarskoj protuvrijednosti), te da je prodavatelj dozvolio kupcu da se temeljem tog ugovora, uknjiži kao vlasnik te nekretnine.

Uvidom u Rješenje Ureda za katastarsko geodetske poslove SDŽ, Ispostava M., klasa UPI-932-07/94-01/181 od 05. srpnja 1994. godine, utvrđeno je da je istim izvršena izmjena podataka o posjednicima na k.č. 4805/1 i č.zgr. 544 KO Tučepi na način da su umjesto M. Č.² pok. F. kao posjednici upisani F. Č. i E. E. E. Č. rođ. K., svatko za po ½ dijela, i to temeljem Sporazuma o diobi imovine od 12.veljače 1993., Anexa istog od 28. rujna 1993. godine.

Uvidom u Kupoprodajne ugovore od 01. kolovoza 1995. (ovjeren kod javnog bilježnika A. P. iz M. dana 02. kolovoza 1995.) i od 11. siječnja 1996. (ovjeren kod istog javnog bilježnika dana 12. siječnja 1996.), utvrđeno je da su sklopljeni između F. Č., kao prodavatelja i Lj. V., kao kupca, i da je predmet kupoprodaje prizemlje i prvi kat stambene zgrade u T., na adresi …, označene kao čest.zgr. 544 KO T., da je ugovorena kupoprodajna cijena 70.000 DEM, izražena u kunama po srednjem tečaju NBH, i da je prodavatelj ovlastio kupca da može zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini na svoje ime.

Uvidom u Prijedlog E. Č. od 02. listopada 1995. godine, utvrđeno je da se odnosi na postavljanje staratelja za pokretanje postupka oduzimanja poslovne sposobnosti F. Č.. U prijedlogu je navedeno kako je isti rođen 26. srpnja 1939. godine, da duži niz godina prekomjerno uživa alkohol, zbog čega da je liječen i stacionarno, da živi sam u kući u T., koja da je bračna imovina stečena u braku sa njom-E., da F. Č. već duže vrijeme živi neurednim životom, svakodnevno konzumira alkohol, da je bez sredstava za život i nema mirovinu, a da, zbog bolesti, nije u stanju ništa raditi, da se ponaša tako da svojim postupcima ugrožava svoja prava i interese, kao i prava nje kao bivše supruge, jer da u bescjenje prodaje zajedničku imovinu stečenu u bračnoj zajednici, a koja se sastoji od zgrade (prizemlje plus tri kata) izgrađene na č.zgr. 544 KO T. i da predlaže da mu se hitno postavi privremeni staratelj i pokrene izvanparnični postupak kod suda radi oduzimanja poslovne sposobnosti.

12. Uvidom u ovjerovljeni Zapisnik Općinskog suda u Splitu broj IR-808/94 od 06. rujna 1994. godine utvrđeno je da je u taj sud pristupio F. Č. pok. A. iz T., te podnio prijedlog radi predaje oporuke na čuvanje u sud, u prijedlogu je naveo da želi u sud predati oporuku na čuvanje, koju je osobno napisao, te je F. i potpisao taj Zapisnik. Uz Zapisnik je dostavljena preslika priznanice na iznos od 15,00 kn za sudske pristojbe, kao svrha doznaka je napisan predmet IR-808/9, a pristojbu je uplatio tuženik. Dostavljena je i uredovna bilješka tog suda da je oporuka pohranjena pod PI-237/94 dana 06. rujna 1994. godine, i da je pristojba plaćena.

.

13. Uvidom u Dopis CZSS M. Klasa 552-02/18-01/4 od 12. veljače 2019.godine, utvrđeno je da je uz isti dostavljena preslika spisa tog Centra koji se odnosi na postupanje po prijedlogu za oduzimanje poslovne sposobnosti F. Č.. Uz dopis je dostavljen prijedlog pravnog prednika CZSS Republičkog fonda socijalne zaštite podružnica M. od 24. studenoga 1995. godine, naslovljen na ovaj sud, u kojem je kao predloženik je naveden F. Č. iz T., a prijedlog se odnosi na oduzimanje poslovne sposobnosti tom predloženiku. U prijedlogu je navedeno da se tom predlagatelju obratila E. Č. iz B. radi oduzimanja poslovne sposobnosti njezinom bivšem suprugu F. Č., zbog toga što dugi niz godina prekomjerno uživa alkohol, pa da zbog toga svojim postupcima ugrožava svoja prava i interese kao i prava i interese bivše supruge, jer da u bescjenje prodaje zajedničku imovinu, koja se sastoji od zgrade izgrađene na čest.zgr. 544 KO T., te namještaja i kućanskih aparata, da su službene osobe predlagatelja utvrdile dolaskom na teren, da su ti navodi bivše supruge istiniti pa da se sudu predlaže predloženiku oduzeti poslovnu sposobnost i po tome istome postaviti staratelja.

14. Uvidom u Rješenje tog predlagatelja Klasa: UP/Io-552-02/95-01/23 od 21. veljače 1996. godine utvrđeno je da je istim F. Č. postavljen privremeni staratelj u osobi I. R. djelatnika predlagatelja, a u obrazloženju rješenja je navedeno da je isto doneseno da bi se zaštitili interesi F. Č. i njegove bivše supruge.

Uvidom u zahtjev F. Č., koji je dostavljen navedenom predlagatelju dana 21. lipnja 1996. godine, po punomoćniku P. T., odvjetniku u M., utvrđeno je da se u njemu navodi da je Rješenje o postavljanju privremenog staratelja F. Č. neosnovano i nezakonito zbog povreda odredaba Zakona o upravnom postupku (ZUP) i Zakona o braku i porodičnim odnosima (ZBPO) i da predlaže da predlagatelj opozove citirano rješenje, jer će u protivnom F. Č. pokrenuti sudski postupak. Uvidom u dopis Porezne uprave, (dalje PU), PU S., Ispostava M. Klasa UP-Io-410-20/96-01/9 od 12. lipnja 1996. godine, naslovljen na CZSR M. utvrđeno je da je uz isti dostavljen Kupoprodajni ugovor od 11. siječnja 1996. godine, zaključen između F. Č. kao prodavatelja i Lj. V., kao kupca, koji se odnosi na dio čest.zem. 544 KO T. sa Zapisnikom o utvrđenoj prometnoj vrijednosti nekretnine, radi očitovanja, te pravomoćno rješenje suda broj I-548/93 o određivanju privremene mjere zabrane otuđenja. Uvidom u Rješenje ovog suda broj I-548/93 od 05. prosinca 1995. godine utvrđeno je da je istim F. Č. djelomično ukinuta privremena mjera zabrane otuđenja od 19. studenoga 1993. godine i da je ista ostala na snazi za dio koji se odnosi na zabranu otuđenja i opterećenja drugog i trećeg kata zgrade izgrađene na čest.zgr. 544 KO T..

Uvidom u zapisnik PU S., Ispostava M. od 06. lipnja 1996. godine, utvrđeno je da su procjenitelji te ispostave utvrdili prometnu vrijednost nekretnine koja je predmet ugovora od 13. svibnja 1996., na iznos od 456.080,00 kn, da je ista ispostava PU tražila očitovanje CZSR i u svezi kupoprodajnog ugovora između F. Č., kao prodavatelja i Đ. G., kao kupca od 25. listopada 1996. godine, da je taj Centar dana 22. srpnja 1997. godine, od MU M. zatražio izvod iz knjige umrlih za F. Č. te da je smrtni list i dostavljen, a da je istog razvidno da je F. Č. umro … 1997. godine u 15,00 sati, na … iznad P..

15. U predmetnoj pravnoj stvari sud je odredio provođenje grafološkog vještačenja na okolnost je li F. Č. potpisao oporuku koja je kod Općinskog suda u Splitu bila pohranjena pod Pi-237/94, po Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „I. V.“ iz Z., zajedno sa nespornim potpisima F. Č. koji su bili u zbirci isprava ovog suda. Taj Centar je svojim dopisom od 22. ožujka 2021. godine, izvijestio sud da je, radi provođenja tog vještačenja, potrebno dostaviti što veću količinu nespornih potpisa F. Č. iz vremenskog perioda od 1992. godine do smrti, te nesporni rukopis F. Č., pisanim slovima iz istog vremenskog perioda. Kako stranke nisu dostavile pismena sa takvim nespornim potpisima F. Č. sud je odustao od provođenja dokaza grafološkim vještačenjem na navedene okolnosti.

16. Uvidom u Rješenje ovog suda broj IR-115/94 od 13. prosinca 1994. godine utvrđeno je da su njime podijeljene zajedničke nekretnine predlagatelja F. Č. i predloženika M. i Z. Č. na način da je južni dio čest.zem. 4259/1 KO T., kako je označeno na skici vještaka mjernika od 02. studenoga 1994. godine, pripao F. Č., te je priložena i navedena skica.

17. Uvidom u Zapisnik ovog suda broj R2-239/2020, Pi-4/2022 od 18. siječnja 2022. godine utvrđeno je da je na istom ročištu proglašena još jedna oporuka F. Č., koju su sudu dostavili K. G. i V. K., nećaci F. Č. (djeca njegove sestre B. K.).

18. Uvidom u presliku te oporuke utvrđeno je da je i ona napisana nečitkim rukopisom, da je naveden datum 23. travnja 1997. godine, a da bi to bila oporuka u korist sestre B., te je u dostavljenom dodatku navedeno da ga je „V. J. privario i nije ništa platio“.

19. Tijekom postupka sud je saslušao niz svjedoka (S. B., V. Š., Ž. M.), kao i stranke u postupku.

Iz iskaza svjedoka i tužitelja proizlazi da je pok. F. bio sklon alkoholu, da je prodavao nekretnine i pokretnine iz kuće kako bi došao do novca za alkohol, da je bio „nestašan“ odnosno „neuračunljiv“ (prema iskazu svjedoka S. B.), da je i prije razvoda bio „labilan“, da je prodavao i zemljišta čiji nije bio vlasnik, pa su njegovi srodnici dobivali pozive sa suda u vezi toga, kako proizlazi iz iskaza tužitelja 1/D. Č., kao i da je prodao cijelu kuću, dakle i suprugin dio (kako proizlazi iz iskaza tužitelja 2/A. Č.), da se vodi spor jer je prodao zemlju tužitelja na predjelu Ograda iako nije znao niti gdje je ta zemlja, da je istu kuću osim O. prodao i V., a dio i Đ. G., da je osobi po prezimenu P. prodao suvlasnički dio zemljišta uz magistralu iako je isto vlasništvo njihovih rođaka L. i B. Č., da je dio kuće prodao i Z. Đ., da je dogovore s braćom poslije porekao, pa je Z. otkupio zemlju od F., s kojim se nije moglo biti u naročito bliskim odnosima, te iz iskaza tog tužitelja, kao i tužitelja 3/R. Č. proizlazi da je pok. F. sve bio rasprodao i živio neuredno.

20. Prvostupanjski sud zaključuje, da iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi neosnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja. Iako je sud poklonio vjeru iskazima saslušanih svjedoka S. B. i V. Š., kao i iskazima tužitelja pod 1, 2 i 3/, o tome da bi sad pok. F. Č. bio ovisnik o alkoholu, i osoba u koju se nije moglo imati povjerenja, te je bila sklona raspolagati i svojom, a i tuđom imovinom.

21. Po mišljenju suda tužitelji, na kojima je teret dokaza nisu dokazali osnovanost svog tužbenog zahtjeva, tj. da bi oporuka F. Č. od 06. rujna 1994. godine, koja je proglašena pred OS u Splitu dana 02.veljače 1998.godine bila ništetna.

22. Odredbom čl. 26. st. 1. Zakona o nasljeđivanju (NN 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, i 14/2019 dalje ZN) propisano je, da oporuku može napraviti svaka osoba sposobna za rasuđivanje, i koja je navršila 16 godina života, a prema st 2. istog čl. ZN oporuka je ništava ako u vrijeme sastavljanja iste oporučitelj nije imao 16 godina života ili nije bio sposoban za rasuđivanje, te da će se, ako se ne dokaže suprotno, smatrati da je oporučitelj u trenutku sastavljanja oporuke bio sposoban za rasuđivanje. Dalje se kako se smatra da oporučitelj nije bio sposoban za rasuđivanje, ako u tom trenutku nije bio u stanju shvatiti značenje svojeg očitovanja i njegove posljedice ili nije bio u stanju vladati svojom voljom toliko da postupa u skladu s tim znanjem.

U st. 3. istog čl. ZN je navedeno da gubitak sposobnosti za rasuđivanje koji bi nastupio nakon što je oporuka napravljena ne utječe na njezinu valjanost. 23. Iz rezultata provedenog dokaznog postupka posebno prijedloga kojeg je Općinskom sudu u Splitu podnio F. Č., u kojem je naveo da želi kod tog suda predati na čuvanje-pohranu, svoju vlastoručnu oporuku, po mišljenju ovog suda, proizlazi da je u trenutku predaje tog prijedloga F. Č. bio sposoban za rasuđivanje, jer je i da u vrijeme predaje prijedloga i potpisivanja sudskog zapisnika zasigurno sudac od osobe u alkoholiziranom ili na drugi način neubrojivom stanju, ne bi zaprimio prijedlog niti oporuku na čuvanje u sudu.

24. Naime, prije primanja oporuke na čuvanje sud utvrđuje istovjetnost osobe koja predaje oporuku na čuvanje i o tome sastavlja zapisnik, pa bi sudac, da je kod F. Č. u tom trenutku utvrdio bilo kakve smetnje u rasuđivanju, zasigurno odbio prijedlog za pohranu njegove vlastoručne oporuke.

25. Prijedlog za oduzimanje poslovne sposobnosti F. Č. je podnesen 24. studenoga 1995. godine, nakon što je on tu Oporuku podnio sudu, a ni taj postupak do F. smrti nije dovršen.

26. I navedeni svjedoci i sami tužitelji pod 1, 2 i 3 navode da F. i prije nego je postao ovisnik o alkoholu nije bio osoba od povjerenja i da je bio sklon različitim prevarama (raspolaganje imovinom koja je pripadala bivšoj supruzi i njegovoj braći, sastavljanju oporuka u korist više osoba a za istu imovinu i sl.,) po mišljenju suda on je to činio baš zbog svog karaktera, a ne u neznanju, odnosno kada nije bio sposoban za rasuđivanje.

27. Zbog ranije navedenog neprovedenog grafološkog vještačenja sud nije mogao utvrditi je li F. Č. vlastoručno napisao i potpisao oporuku čije utvrđenje ništetnosti se traži u ovom postupku, ali je utvrdio da je nesporno tu oporuku kao svoju vlastoručnu oporuku predao Općinskom sudu u Splitu.

28. Kako je, kao što je već navedeno zakonska presumpcija iz čl. 26.st.2.ZN-a da je u vrijeme sastavljanja oporuke oporučitelj bio sposoban za rasuđivanje, a ovdašnji tužitelji nisu dokazali suprotno, jer od medicinske dokumentacije postoji samo nalaz DZ M., nakon boravka u toj ustanovi se F., kako navode i svjedoci oporavio, to je sud, temeljem svega navedenog odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan (točka I. izreke).

29. Neosnovano 3/tužitelj u žalbi zato prigovara, da bi sud temeljio svoj zaključak samo na činjenici da je pok. F. Č. imao osobnu iskaznicu odnosno putovnicu, jer je sud ocijenio cjelokupno ponašanje ostavitelja, prije sastavljanja sporne oporuke i pohrane iste kod suda, te utvrdio, na temelju valjano provedenih dokaza, da je pok. ostavitelj, prema iskazima samih tužitelja, i prije nego je postao ovisnik o alkoholu bio sklon različitim prevarama u vezi imovine i nije bio osoba od povjerenja. Isto je dakle posljedica osobnosti ostavitelja, a ne nesposobnosti za rasuđivanje, koja nije dokazana. Tužitelji nisu predložili provođenje medicinskog vještačenja na okolnost sposobnosti ostavitelja za rasuđivanje, već spisu, kako se navodi u obrazloženju, prileži samo nalaz Doma zdravlja M. iz kojeg je vidljivo stanje unutarnjih organa ostavitelja, ali ne i njegovo psihičko stanje pa se na temelju istog ne može izvesti zaključak o sposobnosti za rasuđivanje u vrijeme sačinjenja oporuke.

30. Činjenica, da je ostavitelj sastavio više oporuka, sama za sebe ne upućuje na ništetnost oporuke, budući da sam ZN u čl. 64. st. 1. propisuje mogućnost opoziva oporuke, a čl. 65. uređuje situaciju postojanja više oporuka.

31. Radi toga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda, da tužitelji nisu dokazali da bi oporuka pok. F. Č. od 6. rujna 1994. bila ništetna zbog njegove nesposobnosti za rasuđivanje u vrijeme sačinjenja oporuke, kao i da ne bi osobno sačinio samu oporuku.

32. Odluka o parničnom trošku pravilno je donesena, u skladu s odredbom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP.

33. U skladu s navedenim je, na temelju odredbe čl. 368. st.1. ZPP, odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 6. rujna 2022.

Predsjednik vijeća:

Milena Frankić, v.r.