Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 77 Gž-1677/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Diani Preglej, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja P. L. d.d. P.-P., OIB …, protiv tuženika Grada U.-U., OIB …, zbog smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, poslovni broj Psp-4/2022-29 od 21. ožujka 2022., dana 6. rujna 2022.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, poslovni broj Psp-4/2022-29 od 21. ožujka 2022.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja u točki I. izreke je odbačena tužba.
Pod točkom II. izreke je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova.
2. Protiv navedenog rješenja žali se tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz odredbe čl. 353. st. 1. t. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), te predlaže ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
3. U odgovoru na žalbu tužitelja, tuženik poriče žalbene navode i predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.
4. Žalba je neosnovana.
5. U tijeku prvostupanjskog postupka i pri donošenju rješenja, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, dok žalitelj ne ističe da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a niti iznosi razloge koji bi upućivali na postojanje te povrede.
6. U tijeku prvostupanjskog postupka je pravilno utvrđeno:
- da je među strankama nesporno kako je tužitelj na dijelu k.č.br. 2010/1 k.o. U. srušio puni kameni zidić širine 40 cm, visine 36 cm, ukupne dužine 14,14 m prema položaju i mjerama kako je to prikazano na situacijskoj slici preuzetoj sa stranice Državne geodetske uprave Republike Hrvatske označeno plavom i crvenom bojom (situacijska slika na listu 79) te izvadio i presadio biljku naziva Dracaena Indivisa/Cordyline Australis s mjesta koje je na situacijskoj slici označeno žutom bojom,
- da je sporni dio nekretnine, prije rušenja zidića i uklanjanja biljke, onaj prikazan na fotografiji s lista 9 spisa, te da su tu vidljivi srušeni zidić i uklonjena biljka, a da je sporni dio nekretnine, nakon rušenja zidića i uklanjanja biljke, onaj prikazan na fotografiji na listu 10 spisa,
- da je k.č.br. 2010/1 k.o. U. uknjižena kao javno dobro u općoj uporabi, kao neotuđivo vlasništvo tuženika,
- da je saslušanjem svjedokinje M. R. (koja je kod tužitelja zaposlena na radnom mjestu voditelja područja u hortikulturi) utvrđeno da je hotel A. u U., u čijoj se blizini nalazi travnjak na kojem je bila posađena sporna biljka i koji je međio sporni zidić, tijekom ljeta 2019. bio otvoren i pružao turističke usluge te je tada na spornom dijelu nekretnine još uvijek postojao sporni kameni zidić i biljka Dracaena Indivisa; da je svjedokinja osobno krajem proljeća ili početkom ljeta 2020. vidjela da je kameni zidić srušen i da je spomenuta biljka izvađena i presađena, dok svjedokinja ne zna od koga je tužitelj prvi put čuo da je kameni zidić srušen i da je biljka uklonjena, niti kada je to tužitelj točno saznao,
- da je tužitelj 20. i 24. srpnja 2020. elektroničkom poštom komunicirao s tuženikom vezano za srušeni zidić, ali iz ove komunikacije nije vidljivo kada je tužitelj saznao za sporne čine i tuženika kao počinitelja tih čina.
7. Prema čl. 20. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – dalje: ZVDSP) zabranjena je samovlast, te bez obzira na to kakav je posjed, nitko ga nema pravo samovlasno smetati, ako i ima jače pravo na posjed. Prema st. 2. istog članka tko posjedniku bez njegove volje oduzme posjed ili ga u posjedu uznemirava, samovlasno je smetao njegov posjed. 8. Prema čl. 21. st. 1. ZVDSP-a koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. Prema st. 2. istog članka pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od dana kada je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja (subjektivni rok), a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja (objektivni rok). Prema st. 4. istog članka pravo na zaštitu posjeda ostvaruje se u posebnom postupku pred sudom (postupak zbog smetanja posjeda) ili putem samopomoći.
9. Pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da je tužitelj bio taj koji je trebao dokazati činjenice na kojima temelji tužbeni zahtjev, pa tako i, prije svega, činjenicu da su sporni čini tuženika izvršeni najranije godinu dana prije podnošenja tužbe, te činjenicu da je za sporne čine i tuženika kao počinitelja tih čina saznao 25. lipnja 2020.
10. Također je pravilan zaključak suda prvog stupnja kako je, s obzirom na činjenicu da je hotel A. tijekom ljeta 2019. bio otvoren i pružao ugostiteljske usluge, te da je tada na spornom dijelu nekretnine još uvijek postojao kameni zidić i biljka Dracaena Indivisa, tužba podnesena prije proteka objektivnog roka za njeno podnošenje.
11. Što se tiče subjektivnog roka za podnošenje tužbe, sud prvog stupnja je ocijenio kako je tužitelj, s obzirom na datum njenog podnošenja (25. srpnja 2020.), za sporne čine i tuženika kao počinitelja tih čina trebao saznati najranije 25. lipnja 2020., ali tužitelj to nije dokazao. To iz razloga što je, kako ispravno navodi prvostupanjski sud, radi utvrđenja ove činjenice tužitelj kao dokaze predložio samo "očekivano priznanje tuženika" (a tuženik ovu činjenicu osporava) i uvid u ispis e-maila, iz kojeg se, s obzirom na njegov sadržaj, ne može utvrditi kada je tužitelj saznao za sporne čine i tuženika kao počinitelja tih čina.
12. Stoga je prvostupanjski sud primjenom pravila o teretu dokazivanja, u skladu s čl. 221.a ZPP-a, pravilno zaključio da je tužitelj nije dokazao da je za sporne čine smetanje posjeda i tuženika kao počinitelja tih čina saznao tek 25. lipnja 2020., zbog čega nema osnove za utvrđenje da je tužba podnesena unutar subjektivnog roka, odnosno, pravovremeno.
13. S obzirom da se tužba koja nije podnesena pravovremeno odbacuje (arg. iz čl. 282. st. 1. ZPP-a), to je sud prvog stupnja odlučio kao u točki I izreke pobijanog rješenja.
14. Naprijed opisana utvrđenja suda prvog stupnja tužitelj nije uspio dovesti u sumnju svojim žalbenim navodima. Tužitelj ističe da je M. R. u svojem iskazu navela da je predmetni čin smetanja uočila krajem proljeća ili početkom ljeta, za što žalitelja smatra da odgovara datumu 25. lipnja 2020. kada je tužitelj saznao za predmetni čin smetanja posjeda i njegovog počinitelja.
15. Na opisane žalbene navode valja odgovoriti da kraj proljeća ne odgovara datumu 25. lipnja 2020., a činjenica kada je svjedokinja M. R. uočila da je srušen zidić i presađena biljka ne dokazuje kojeg je točno dana ovlaštena osoba tužitelja saznala za utuženi čin smetanja sa sporne nekretnine, pri čemu je sama svjedokinja jasno (i životno) iskazala da ne zna od koga je tužitelj prvi put čuo da je kameni zidić srušen i da je biljka uklonjena, niti kada je to tužitelj točno saznao. Naime, nije odlučno kada je svjedokinja saznala za čin smetanja (iako ni ta činjenica nije točno utvrđena), već je bitna činjenica kada je za čin smetanja saznala ovlaštena osoba tužitelja koja je imala ovlast pokrenuti parnični postupak. Dakle, radi se o odlučnoj činjenici koju je tužitelj trebao dokazati na nedvojben način, a to nije učinio.
16. Stoga je prvostupanjski sud pravilnom primjenom odredbe čl. 221.a ZPP-a zaključio da tužitelj nije dokazao da je u ovoj pravnoj stvari tužba podnesena u zakonskom roku iz čl. 21. st. 2. ZVDSP-a te je ispravno odbacio tužbu kao nepravovremenu.
17. Slijedom navedenoga i temeljem odredbe čl. 380. t. 3. ZPP-a valjalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 6. rujna 2022.
Sudac:
Diana Preglej, v.r.
