REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1345/2018-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasne Žabčić članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. S. iz V., koju zastupaju odvjetnici iz ZOU Ž. Č. i D. Č. u Š., protiv I. tuženice Lj. Č. – Š. i II. tuženice S. Č.-Š., obje iz V., koje zastupaju odvjetnici iz OD 'V. i p. j.t.d. Š., radi utvrđenja ništetnosti ugovora, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-9/2015-2 od 24. travnja 2017. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-2058/12 od 13. studenoga 2014., u sjednici vijeća održanoj 6. rujna 2022.,
p r e s u d i o j e :
Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom pod toč. I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice radi utvrđenja ništavosti Ugovora o darovanju od 24. travnja 1961., ovjerenog u potpisima kod Kotarskog suda u Šibeniku 3. lipnja 1961. pod br. II OV – 1204/61, a sklopljenog između darovatelja J. Č. Š. pok. A. iz V. i daroprimatelja M. Č. Š. pok. A., te Ugovora o darovanju od 24. kolovoza 1967., ovjerenog u potpisima kod Općinskog suda u Šibeniku 26. kolovoza 1967. pod br. II OV – 2858/67, a sklopljenog između darovatelja M. Č. Š. pok. A. i daroprimatelja G. Č. Š. J., te radi utvrđenja da je J. (J.) Č. Š. pok. A. i nakon sklapanja navedenih Ugovora o darovanju ostao vlasnik svih nekretnina koje su bile predmetom tih Ugovora, upisanih u više Z.K. uložaka u K.O.
V. i K.O. T., a pobliže navedenih u izreci (toč. I. izreke). Pod toč. II. izreke naloženo je tužiteljici da naknadi parnični trošak tuženicama u iznosu od 13.675,00 kn.
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice te je potvrđena prvostupanjska presuda. Odbijen je zahtjev tužiteljice radi naknade troška žalbenog postupka.
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) podnijela tužiteljica zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i st. 2. ZPP te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da ovaj sud preinači pobijane presude na način da u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev, podredno da ukine pobijane presude i predmet vrati na ponovno suđenje.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija je neosnovana.
6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud je ovlašten ispitati pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7.1. Tužiteljica u reviziji navodi da je drugostupanjski sud počinio relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, jer da sud u obrazloženju drugostupanjske presude nije ocijenio sve žalbene navode koji su od odlučnog značenja za odlučivanje o osnovanosti tužbenih zahtjeva u ovoj pravnoj stvari, a koji su decidirano navedeni u žalbi.
7.2. Tužiteljica je, u reviziji u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, izrijekom navela da reviziju podnosi i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP.
7.3. Međutim, ocjenjujući osnovanost tužiteljičinih revizijskih navoda treba reći da se radi o preopćenitim revizijskim navodima s obzirom da stranke, sukladno odredbi čl. 386. ZPP u reviziji trebaju određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih reviziju podnose. Stoga ovaj sud neobrazloženi revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP. te iz čl. 354. st. 2. ZPP sukladno odredbi čl. 386. ZPP nije uzeo u obzir.
8. Nadalje revidentica ističe i prigovor ocjeni provedenih dokaza, čime ukazuju na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a.
8.1. Tužiteljica obrazlaže da sud nije pravilno ocijenio odlučnu činjenicu da je pok. otac tužiteljice J. Č.-Š. ostao u posjedu predmetnih nekretnina nakon što je zaključio predmetne ugovore iz 1961. i 1967., da u posjed predmetnih nekretnina nisu nikada ušle osobe s kojima je pok. otac tužiteljice zaključio predmetne ugovore, pozivajući se pri tom na iskaze svjedoka saslušanih tijekom postupka. Nadalje tužiteljica osporava utvrđenje suda (da je predaja posjeda darovanih nekretnina uslijedila potpisom predmetnih ugovora) smatrajući da činjenicu faktičnog posjedovanja predmetnih nekretnina sudovi nisu pravilno ocijenili.
8.2. Naime, iz obrazloženja prvostupanjske odluke jasno je vidljivo da je prvostupanjski sud cijenio dokaze predložene i od strane tužitelja i od strane tuženika, a da svoju odluku nije temeljio na iskazima svjedoka, zaključivši da su irelevantni navodi svjedoka o tome koga su viđali na predmetnim nekretninama, jer su svjedoci iskazivali o jednoj do dvije nekretnine, a niti da su imali saznanja o eventualnim dogovorima među braćom o podijeli poslova, međusobnim pomaganjima u obrađivanju zemlje i sl. Stoga su sudovi uvažavajući cjelokupni provedeni dokazni postupak ocijenili neosnovanim navod tužiteljice da bi se sklapanjem predmetnih ugovora radilo o prividnim pravnim poslovima koji ne bi proizvodili pravne učinke.
8.3. Naime, prihvaćanjem ocjene dokaza, koju je izveo prvostupanjski sud, u postupku pred drugostupanjskim sudom nije učinjena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 8. ZPP-a, jer se ocjena dokaza temelji na savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.
8.4. Napominje se da je pravo na ocjenu provedenih dokaza pridržano za prvostupanjski sud, kojemu pripada i ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP-a) pa postupanjem prema toj ovlasti, nižestupanjski sudovi nisu počinili postupovnu povredu na koju tužiteljica ukazuju.
8.5. Osim toga, navodi revizije kojima revidentica drukčije ocjenjuje provedene dokaze i iznosi drukčije činjenične zaključke od nižestupanjskih sudova su činjenični prigovori koji nisu od značaja, jer reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (arg. iz čl. 385. st. 1. ZPP-a). Stoga činjenične navode revidentice iznesene u reviziji ovaj sud nije niti mogao uzeti u razmatranjem.
9. Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
10. Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi utvrđenja ništavosti dvaju ugovora o darovanju, kao i radi utvrđenja da je darovatelj J. (J.) Č. Š. pok. A. i nakon sklapanja navedenih ugovora ostao vlasnik svih nekretnina koje su bile predmetom tih ugovora (više nekretnina upisanih u Z.U. 1694, 1680 i 1690, sve K.O. V., te jedne nekretnine upisane u Z.U. 3510 K.O. T.), utemeljeno na tvrdnji da su sporni ugovori o darovanju predstavljali simulirane pravne poslove, dakle, pravne poslove bez postojanja stvarne volje ugovornih stranaka za prijenos prava vlasništva na daroprimatelje M. Č. Š. pok. A., inače brata darodavatelja J. Č. Š. pok. A., te G. Č. Š. J. (J.), inače sina J. Č. Š. pok. A., a nećaka darovatelja M. Č. Š. pok. A.
11. Nižestupanjski sudovi zaključuju da predmetni ugovori o darovanju ne predstavljaju simulirane pravne poslove, već da predstavljaju valjane pravne poslove, jer da su se u konkretnom slučaju ispunile sve za to po tadašnjim propisima Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ) određene pretpostavke, da su sastavljeni u pismenom obliku, da je u istima jasno izražena volja stranaka o prijenosu prava vlasništva darovanih nekretnina, da su ugovori ovjereni u potpisima stranaka od strane nadležnih tijela, da je plaćen porez na promet, da je predaja posjeda darovanih nekretnina uslijedila potpisom tih ugovora, kao i da je temeljem istih izvršen prijenos prava vlasništva u zemljišnim knjigama i katastarskom operatu, i to još za života darovatelja J. (J.) Č. Š. pok. A., koji je preminuo ..., a iza čije smrti je ostavinski postupak i obustavljen zbog nedostatka imovine. Pritom sudovi zaključuju da je primjenom pravnih pravila paragrafa 916., te od 938. do 956. OGZ, koji je u primjeni temeljem odredbi Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941., "Narodne novine" broj 73/91) tužbeni zahtjev tužiteljice ocijenjen kao neosnovan.
12. Tužiteljica revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava temelji na drugačijim činjenicama ukazujući na to da su sudovi trebali utvrditi da je pok. otac tužiteljice kao darovatelj ostao u posjedu predmetnih nekretnina i nakon zaključenja ugovora o darovanju kao i da je iz suglasnih iskaza saslušanih svjedoka u postupku razvidno koja je bila svrha zaključenja ugovora o darovanju iz 1961. (mogućnost ostvarivanje socijalne pomoći za darovatelja ukoliko ne bi bio vlasnik nekretnina) nego li su to sudovi utvrdili (da su ispunjene sve po tadašnjim propisima OGZ određene pretpostavke – ugovori sklopljeni u pisanom oblik s jasno izraženo voljom stranaka o prijenosu prava vlasništva darovanih nekretnina, da su ugovori ovjereni u potpisima stranaka od strane nadležnih tijela, da je plaćen porez na promet, da je predaja posjeda darovanih nekretnina uslijedila potpisom predmetnih ugovora, te da je temeljem predmetnih ugovora izvršen prijenos prava vlasništva u zemljišnim knjigama i katastarskom operatu i to još za života darovatelja).
13. Svoj prigovor primjeni materijalnog prava revidentica temelji na drugačijim činjenicama nego su utvrđene u postupku. Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava se može temeljiti samo na činjenicama utvrđenim u postupku pred nižestupanjskim sudovima, a ne na nekom drugačijem činjeničnom stanju – kako to čine revidentica polazeći od svojih nedokazanih tvrdnji kao činjenica koje su utvrđene.
14. Isto tako neosnovano se revidentica poziva na odluku ovoga suda poslovni broj Rev-167/02-2 od 15. svibnja 2002. s izraženim pravnim shvaćanjem da kad ugovor o darovanju nije sačinjen u propisanoj formi sudskog zapisnika, samo prava predaja stvari može nadomjestiti takav nedostatak. To stoga jer se u konkretnom slučaju radi o drugačijoj činjeničnoj i pravnoj situaciji kada sudovi utvrđuju da su ugovori ovjereni u potpisima stranaka od strane nadležnih tijela te da je po potpisivanju ugovora o darovanju izvršena predaja posjeda.
15. S obzirom da nisu ostvareni revizijski razlozi radi kojih je revizija izjavljena, valjalo je odbiti reviziju tužiteljice kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP te odlučiti kao u izreci ove presude.
Zagreb, 6. rujna 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
