REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2152/2019-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. Ž. iz R., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik P. K., odvjetnik u B., protiv tuženice R. H., Ministarstvo … Z., OIB …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u K., radi isplate, odlučujući o revizijama tužitelja i tuženice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-1102/2017-2 od 13. prosinca 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr- 886/16-10 od 20. listopada 2017., u sjednici održanoj 6. rujna 2022.,

r i j e š i o  j e :

I. Prihvaća se revizija tužitelja i ukida se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-1102/2017-2 od 13. prosinca 2018. i presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-886/16-10 od 20. listopada 2017. u dijelu u točke 2. izreke te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

III. Odbacuje se revizija tuženice kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Odlukom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju razliku neisplaćene naknade troškova prijevoza u iznosu od 19.829,48 kuna sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose kako je pobliže označeno u točki 1. izreke, dok je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu za isto sporno razdoblje na ime neisplaćene naknade troškova prijevoza (iz istog pravnog osnova) u iznosu od 45.641,68 kuna s pripadajućim kamatama kako je pobliže označeno u točki 2. izreke presude.

2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu u točki 2. izreke.

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na čl. 382. st. 2. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) predlažući da revizijski sud preinači pobijanu odluku "na način da se tužitelju dosudi naknada prijevoza kako je utuženo u cijelosti". Zahtjeva trošak sastavljanja revizije.

3.2. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela i tuženica na temelju čl. 382. st. 2. ZPP s prijedlog da ovaj sud odbije reviziju tužitelja.

4. Tužitelj u odgovoru na reviziju tuženice predložio odbaciti istu kao nedopuštenu.

5. Revizija je osnovana.

6. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a, u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

6.2. Stranka u izvanrednoj reviziji, sukladno odredbi čl. 382. st. 3. ZPP treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je reviziju podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na pitanje odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

7. Tužitelj je u reviziji naznačio sljedeća pitanja:

"1. Ostvaruje li djelatna vojna osoba pravo na isplatu razlike naknade troškova prijevoza u postupku pred sudom redovne nadležnosti u situaciji kada joj je odlukom poslodavca već priznato samo pravo na navedenu naknadu, ali je poslodavac istu isplaćivao u umanjenom iznosu?

2. Obzirom na odredbe Pravilnika o naknadi troškova u vezi s obavljanjem službe, selidbenih troškova i troškova zbog odvojenog života od obitelji ("Narodne novine", broj 141/04 i 22/05) prema kojem su definirana samo dva načina isplate troškova prijevoza (prema cijeni mjesečne karte i pojedinačne karte javnog prijevoza), da li je zakonita i dopuštena isplata predmetne naknade od strane poslodavca u umanjenom iznosu na način da poslodavac isplatu vrši prema fiktivnom jediničnom iznosu cijene karte javnog prijevoza, iako u odluci o isplati predmetne naknade koju je sam donio isplatu regulira prema cijeni mjesečne, odnosno pojedinačne karte?

3. U slučaju da je radniku odlukom poslodavca priznato pravo na trošak prijevoza prema cijeni mjesečne karte javnog prijevoza, a poslodavac je navedenu naknadu isplaćivao u umanjenom iznosu, ima li radnik pravo na isplatu razlike troškova prijevoza prema cijeni mjesečne ili prema cijeni pojedinačne karte javnog prijevoza?".

7.2. Revident u reviziji kao razloge važnosti navodi da su pravna shvaćanja nižestupanjskih sudova u ovoj pravnoj stvari u suprotnosti s pravnim shvaćanjem koje je ovaj sud zauzeo u odluci poslovni broj Revr-669/17 od 20. veljače 2018.

7.3. Ispitujući pobijanu odluku sukladno odredbi iz čl. 392.a st. 2. ZPP, u pobijanom dijelu i u okviru postavljenih pravnih pitanja, ovaj sud je ocijenio da su pitanja (drugo i treće) važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

7.4. Prvo naznačeno pravno pitanje je pitanje od kojeg ne ovisi odluka u ovome sporu i odnosi se na nadležnost sudova, a što u revizijskoj fazi postupka nije niti sporno između stranaka.

7.5. Drugo i treće pravno pitanje revidenta svode se na pitanje pripada li djelatnoj vojnoj osobi pravo na isplatu naknade troškova prijevoza na posao prema cijeni mjesečne karte kako je određeno pravomoćnim rješenjem tuženice ili djelatnoj vojnoj osobi pripada pravo na isplatu naknade troškova prijevoza na posao i s posla prema cijeni pojedinačne (dnevne) karte za svaki dan koji je djelatna vojna osoba radila u mjesecu.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu troškova prijevoza za razdoblje od 2011. do 2014.

8.1. U postupku je utvrđeno da je tužitelju rješenjem tuženice od 22. ožujka 2006. priznato pravo na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla na relaciji R.-P. i obratno prema cijeni mjesečne autobusne karte. U navedenom obrazloženju se navodi da tužitelj svakodnevno putuje na toj relaciji te mu je sukladno odredbi čl. 178. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04 - dalje: ZSOSRH) i čl. 2. st. 3. Pravilnika o naknadi troškova u vezi s obavljanjem službe, selidbenih troškova i troškova zbog odvojenog života od obitelji ("Narodne novine", broj 141/04 i 22/05 - dalje: Pravilnik) priznato pravo na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla na relaciji do 100 km jer djelatnik nije u mogućnosti koristiti organizirani prijevoz od strane tuženice (jer se vrijeme prometovanja ne poklapa s radnim vremenom tužitelja).

9. U odluci ovoga suda poslovni broj Revr 669/17-2 od 20. veljače 2018. zauzeto je pravno shvaćanje da odlučivanje o pravu djelatne vojne osobe na naknadu troškova prijevoza, predstavlja upravnu stvar o kojoj u upravnom postupku odlučuje nadležno tijelo tuženice te tako doneseni pravomoćni i izvršni akt (u konkretnom slučaju rješenje o naknadi troška prijevoza u visini mjesečne cijene karte) obvezuje upravno tijelo koje ga je donijelo. Kod zauzimanja navedenog pravnog shvaćanja ovaj sud je vodio računa o odredbi čl. 14. ZSOSRH koji određuje da o svim pitanjima koja nisu uređena tim zakonom ili propisima donesenim na temelju tog zakona primjenjuju se propisi o državnim službenicima i namještenicima, opći propisi o radu, odnosno kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima. Nadalje, temeljem čl. 63. st. 1. i 3. Zakona o državnim službenicima ("Narodne novine", broj 92/05, 142/06, 77/07, 107/07 i 27/08 - dalje: ZDS) kojim je propisano da je odlučivanje o rasporedu na radno mjesto te drugim pravima i obvezama državnih službenika, kao i prestanku državne službe, upravna stvar te isto tako treba uzeti u obzir čl. 4. st. 1. Pravilnika donesenog na temelju ZSOSRSH kojim je propisano da djelatna vojna osoba zahtjev za osiguranje prijevoza na posao i s posla, odnosno naknadu troškova prijevoza, podnosi zapovjedniku samostalne postrojbe odnosno čelniku ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen. Također treba imati u vidu čl. 5. st. 6. i 7. Pravilnika kojim je određeno da je za djelatnike Ministarstva … rješenje ovlašten donijeti čelniku ustrojstvene jedinice u koju je djelatnik raspoređen, a da o zahtjevu za naknadu troškova prijevoza osoba raspoređenih u oružane snage odlučuju osobe koje odredi načelnik Glavnog stožera oružanih snaga, dok je odredbom čl. 5. st. 8. Pravilnika određeno da o žalbi na rješenje odlučuje pomoćnik ministra obrane za ljudske sustave. Na kraju treba uzeti u obzir i odredbu čl. 133. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 43/09 - dalje: ZOUP) prema kojem se rješenje doneseno u upravnom postupku izvršava nakon što postane izvršno.

9.1. Stoga su u konkretnom slučaju nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada su, određujući naknadu troškova prijevoza tužitelju prema cijeni pojedinačne vozne karte, u potpunosti zanemarili pravomoćan i izvršni upravni akt kojim je tužitelju priznato pravo na naknadu troškova međumjesnog prijevoza na posao i s posla u visini mjesečne cijene karte, i gdje se radi o pravno obvezujućem aktu koji kao osnovicu za obračun naknade za prijevoz uzima mjesečnu cijenu karte.

9.2. Pri tome je za naglasiti da prethodno shvaćanje revizijskog suda ne isključuje mogućnost umanjenja rješenjem određene naknade za prijevoz zbog okolnosti predviđenih odredbom čl. 2. st. 5. Pravilnika, dakle, izostanaka tužitelja za vrijeme bolovanja, godišnjeg odmora, korištenja slobodnih dana i drugih slučajeva kada ne putuje i nema trošak prijevoza na posao i s posla.

10. Stoga je pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova pogrešno i u suprotnosti s već zauzetim pravnim shvaćanjem ovoga suda, a zbog pogrešne primjene materijalnog prava činjenično je stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

11. Obzirom na navedeno, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

12. U ponovljenom postupku sudovi će sukladno pravnom shvaćanju na kojem se temelji ovo rješenje i sukladno primjedbama ovog suda donijeti novu, zakonitu odluku o tužbenom zahtjevu.

13. Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

14. Budući da je drugostupanjska presuda ukinuta po reviziji tužitelja ne postoji drugostupanjska presuda protiv koje je tuženica izjavila reviziju i tuženica nema pravni interes za podnošenje revizije stoga je istu valjalo odbaciti sukladno čl. 392.b st. 1. ZPP kao nedopuštenu.

Zagreb, 6. rujna 2022.

Predsjednica vijeća:

Viktorija Lovrić, v.r.