REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1233/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari I-tužiteljice M. M. D. iz Njemačke, H., OIB ... i II- tužiteljice D. F. iz Njemačke, W.-G., OIB ... , obje zastupane po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva M. & P. d.o.o. iz R., protiv I-tuženika P. (P.) G. iz L., ... , OIB ... , II-tuženice M. G. iz L., OIB ... , III-tuženice A. M. G. iz L., OIB ... , IV-tuženice K. G. iz L., ... , OIB ... , i V-tuženika I. G. iz Z., OIB ... , svi zastupani po punomoćniku M. I., odvjetniku u P., radi pobijanja i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž-635/2019-3 od 26. lipnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-1237/18 od 24. travnja 2019., u sjednici održanoj 6. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se revizija tuženika.

II. Odbija se tužitelj sa zahtjevom na naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Presudom suda drugog stupnja odbijene su žalbe stranaka i potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je presuđeno:

„I Prihvaća se djelomično tužbeni zahtjev tužitelja 1. M. M. D. iz Njemačke, H., OIB: ... i 2. D. F. iz Njemačke, W.-G., OIB: ... prema tuženicima 1. P. (P.) G., iz L., OIB: ... , 2. M. G., iz L., OIB: ... , 3. A. M. G., iz L., OIB: ... , 4. K. G., iz L., OIB: ... , 5.

I. G., iz Z., OIB: ... , u dijelu koji glasi:

"1. Pobijaju se ugovori o darovanu i osnivanju prava plodouživanja od 27.2.2014.g (broj solemnizacije Ov-2432/14 Bilježnik N. K. iz P.) koji je zaključen između prvo i drugotuženika te trećetuženika kao i ugovor o darovanju i osnivanju plodouživanja zaključen između I i II tuženika te IV i V tuženika dana 27.2.2014. (broj solemnizacije Ov-2917/14 bilježnik N. K.) te se utvrđuje da su navedeni ugovori bez učinka u odnosu prema tužitelju (tužiteljima) za iznos tužiteljeve tražbine od 446.450,89 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20.5.2015. kao i za iznos troškova ovog postupka pa se briše zabilježba doživotnog stanovanja u odnosu na I tuženika na ovom nekretninama: k.č. br. 155/3 u naravi dvorište 448 m2, k.č 155/4 naravi dvorište 216 m2, k.č. br. 237/zgr u naravi zgrada površine 68 m2, sve u zk 944 k.o L., k.č 228/125 pašnjak površine 198 m2, k.č. br. 228/125 dvorište uz stambenu zgradu, kolektivna stambena zgrada površine 978 m2, k.č. 228/125 pašnjak površine 506 m2, k.č. 228/164 stambena zgrada, dvorište površine 804 m2, k.č. br. 228/164 pašnjak površine 804 m2, k.č. br. 228/167 pašnjak površine 472 m2, k.č. br. 228/169 pašnjak površine 18m2, sve upisano u zk ul 2014 k.o L., a drugotužena je dužna trpjeti da se tužitelj (tužitelji) za iznos te tražbine namiri iz prodaje te nekretnine.

2. Drugotužena je dužna trpjeti da se za iznos tužiteljeve tražbine u iznosu od 446,450,89 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 20.5.2015. godine pa do isplate kao i za iznos troškova ovog postupka tužitelj (tužitelji) namiri iz prodaje navedenih nekretnina".

II Odbijaju se tužitelji prema tuženicima glede traženja pobijanja i utvrđenja da su ugovori iz stavka I izreke ove presude bez učinka prema tužiteljima glede preostalog iznosa od 442.119,89 kn, kao i u dijelu u kojem je drugotužena dužna trpjeti da se i za taj odbijeni iznos od 442.119,89 kn tužitelji namire prodajom navedenih nekretnina, kao neosnovan.

III Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.“.

2. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju dopuštenu rješenjem ovog suda poslovni broj Revd-188/21 od 19. siječnja 2021. podnosi tuženik zbog pitanja koja glase:

„1. Je li moguće pobijati darovni ugovor, a radi namirenja tražbine vjerovnika koja je dospjela nakon što je darovni ugovor sklopljen?

2. Vrijedi li zakonska presumpcija iz odredbe čl. 63. st. 3. Zakona o obveznim odnosima da kod besplatnih raspolaganja se smatra da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, a kada u vrijeme poduzimanja radnje besplatnog raspolaganja od strane dužnika, tražbina vjerovnika još nije dospjela jer nije niti postojala?“.

3. Na reviziju je odgovoreno.

4. Revizija nije osnovana.

5. U povodu revizije iz čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena kako je to propisano odredbom čl. 391. st. 1. ZPP-a.

6. U postupku pred sudovima nižeg stupnja utvrđeno je:

- da je presudom TS Pazin od 18. rujna 2008. odbijen u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja P. i M. G. protiv tuženika tvrtke F. & G. d.o.o. i II-tuženika K. F. a vezano za utvrđenje ništetnim sporazuma i ugovora, da je odbačen je i protutužbeni zahtjev tuženika prema tužitelju dok je stavkom IV. izreke naloženo tužiteljima da I-tuženiku isplate trošak postupku od 3.286,92 kune,

- da je presudom i rješenjem VTS RH odbijena žalba tužitelja P. i M. G. prema tuženicima te je potvrđena navedena presuda VTS Pazin poslovni broj P-47/06 od 18. rujna 2008. u točkama 1., 3. i 4., a da je stavkom 3. izreke navedene presude preinačena presuda TS Pazin u točki 5. izreke na način da je naloženo tužiteljima P. (P.) i M. G. da II-tuženiku K. F. naknade parnične troškove u iznosu od 1.777.141,21 kunu u roku od 8 dana,

- da je presudom TS Rijeka poslovni broj P-1218/2004 od 1. ožujka 2005. odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u tom predmetu D. F. i K. F. prema tuženicima M. i P. G. a vezano za utvrđenje da je ništetan ugovor opisan u stavku I izreke te presude, a da je tužiteljima D. i K. F. naloženo da tuženicima plate parnični trošak u iznosu od 423.427,84,

- da je presudom i rješenjem VSRH od 20. svibnja 2015. odbijena revizija tužitelja D. i K. F. prema tuženicima M. i P. G. te je potvrđena presuda i rješenje TS Rijeka poslovni broj P-1218/04 od 1. ožujka 2005., kao i presuda VTSRH poslovni broj Pž- 3263/05-8 od 7. travnja 2009.,

- da su temeljem ovršene isprave presude poslovni broj P-1218/04 od 1. ožujka 2005. kao ovrhovoditelji P. i M. G. pokrenuli ovršni postupka pred TS Rijeka protiv K. F. kao ovršenika pod poslovnim brojem Ovr-816/11 i da je doneseno rješenje o ovrsi,

- da je rješenjem VTSRH od 29. travnja 2011. uvažena žalba K. F. kao ovršenika te je preinačeno rješenje TS Rijeka poslovni broj Ovr-816/11 od 10. veljače 2011. u dijelu izreke kojim je određena ovrha radi naplata iznosa glavnice od 211.713,82 kune dok je odbijen prijedlog za ovrhu glede preostalog dijela iznosa glavnice od 211.713,82 kune,

- da je rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-816/2011 od 9. prosinca 2013. obustavljena ovrha na nekretnini ovršenika K. F. kč. br. 228/1 k.o. L.,

- da je podnesen ovršni prijedlog ovrhovoditelja K. i D. F. prema ovršeniku P. G. a radi naplate novčanog iznosa od 12.454,85 eura i 10.040,00 kuna,

- da je zaključen Sporazum o prijeboju 29. veljače 2012., u koji prijeboj je stavljeno potraživanje P. (P.) i M. G. iz predmeta poslovni broj P-1218/04 tj. presuda od 1. ožujka 2005. (list 64-73 spisa) u iznosu od 211.713,82 kuna s pripadajućom kamatom (ili polovica od iznosa 423.427,84 kn list 65 spisa) i potraživanje K. F. prema P. i M. G. koji se sastoji od iznosa od 104.916,97 kuna zajedno sa svim kamatama i iznosom od 10.040,00 kuna, pa je utvrđeno da ukupno potraživanje na dan 1. ožujka 2005. iznosi 114.956,97 kuna a koja tražbina se temelji na presudi OS Pula poslovni broj P-1005/00 od 7. prosinca 2005. te rješenju o ovrsi OS Valpovo poslovni broj Ovr-316/09 (list 116 spisa). Stranke su navele da vrše prijeboj tražbine do visine 114.956,97 kuna te se do tog iznosa njihova međusobna potraživanja gase uz nespornu konstataciju:

„nakon ovog prijeboja ostaje potraživanje G. u visini od 95.756,85 kn s pripadajućim kamatama tekući na taj iznos od 1.3.2005.g. (ili u prijevodu 211.713,82 – 114.956,97 = 96.756,85)“,

P. i M. G. tim sporazumom obvezali su se povući ovrhu pred TS Rijeka a koja se provodi pred sudom u Puli poslovni broj Ovr-2408/11 za iznos od 114.956,97 kuna za koji je izvršen prijeboj dok se K. F. obvezao povući ovrhu pred OS Valpovo pod poslovnim brojem Ovr-316/09,

- da je tužitelj podneskom od 14.3.2016., vezano za opisani sporazum na listu spisa priznao tuženicima preostali iznos tražbine od 96.756,95 kuna (list 56 spisa),

- da su tuženici podneskom od 29. travnja 2016. istaknuli prema tužitelju prigovor prijeboja u visini od 423.427,84 kune s kamatama od 1. ožujka 2005., a sve prema presudi na u spisu poslovni broj P-1218/04,

- da je pravni prednik tužiteljica K. F. temeljem ovršne isprave, presude i rješenja VTS RH poslovni broj Pž-4843/13 pokrenuo ovršni postupak samo protiv ovršenika P. G. zatraživši isplatu polovicu iznosa iz ovršne isprave koja ovršna isprava je obvezivala prvo i drugo tužitelje P. i M. G. da K. F. naknade parnične troškove u iznosu od 1.777.141,21 kunu. U ovršnom postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Puli poslovni broj Ovr-7054/15, zatražena je naplata polovice tog iznosa ili 888.570,60 kuna s kamatama od 20. svibnja 2015., pa do isplate.

7. U postupku nije sporno da su tuženici M. G. i P. G. zaključili ugovor o darovanju i osnivanju prava plodouživanja kojim daruju svojoj djeci K. i I. k.č. 228/164 i k.č. 228/169 obje k.o. L. uz upis prava osobne služnosti doživotnog stanovanja i plodouživanja u korist M. i P. G., a koji ugovor nosi datum ovjere 27. veljače 2014., te istovjetan ugovor o darovanju i osnivanju prava plodouživanja s kćerkom A. M. G. temeljem kojeg ugovora M. i P. G. daruju A. M. G. nekretnine k.č. 155/3, 155/4 i 237zgr. sve k.o. L. uz dopuštenje daroprimateljice da M. i P. G. upišu osobnu služnost doživotnog stanovanja i plodouživanja, koji ugovor nosi datum ovjere 27. veljače 2014.

8. U ovom postupku pobijanje pravne radnje dužnika odnosi se na naplatu druge polovice iznosa utvrđenog ovršnom ispravom, presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4843/13 od 20. svibnja 2015. u iznosu od 423.427,84 kune.

9. Pobijanje dužnikovih pravnih radnji uređeno je čl. 66. do čl. 71. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO/05), a za okvir zadan odredbom čl. 391. st. 1. ZPP-a relevantne su odredbe kalo slijedi:

„Članak 65.

Na temelju obveze vjerovnik je ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti je.

(2) Za ispunjenje obveze dužnik odgovara cjelokupnom svojom imovinom.

Članak 66.

(1) Svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu, i bez obzira kad je nastala može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika.

(2) Smatra se da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine.

(3) Pod pravnom radnjom razumijeva se i propuštanje zbog kojega je dužnik izgubio kakvo materijalno pravo ili kojim je za njega nastala kakva materijalna obveza.

Članak 67.

(1) Naplatno raspolaganje može se pobijati ako je u vrijeme raspolaganja dužnik znao ili mogao znati da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu svojim vjerovnicima i ako je trećoj osobi s kojom je ili u čiju je korist pravna radnja poduzeta to bilo poznato ili moglo biti poznato.

(2) Ako je treća osoba dužnikov bračni drug, ili krvni srodnik u ravnoj liniji, ili u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja, ili po tazbini do istog stupnja, smatra se da joj je bilo poznato da dužnik poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, osim ako dokaže suprotno.

(3) Kod besplatnih raspolaganja i s njima izjednačenih pravnih radnji smatra se da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, i za pobijanje tih radnji ne zahtijeva se da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato.

(4) Odricanje od nasljedstva smatra se besplatnim raspolaganjem.“.

9. Glede prvog postavljenog pitanja u reviziji („Je li moguće pobijati darovni ugovor, a radi namirenja tražbine vjerovnika koja je dospjela nakon što je darovni ugovor sklopljen.“) odgovor leži u odredbi čl. 66. st. 1. ZOO-a.

Naime ako je tom odredbom određeno da se može pobijati svaka radnja dužnika na štetu vjerovnika za dospjelu tražbinu bez obzira kada je nastala, jedino ograničenje koje zakon propisuje za vjerovnika je da ima dospjelu tražbinu. Dodatnih ograničenja zakon ne propisuje, pa niti ograničenje da bi se mogla pobijati samo ona tražbina vjerovnika koja je dospjela do trenutka raspolaganja dužnika.

9.1. Dakle, prema toj zakonskoj odredbi nije uopće odlučno kada je tražbina nastala, jer dikcija zakona glasi „i bez obzira kada je nastala“ pa stoga tražbina može nastati i nakon što je poduzeta pravna radnja koja se pobija s time da dospjelost tražbine kao jedne od općih pretpostavki za pobijanje mora biti ispunjena.[1]

Time je odgovoreno na prvo pitanje zbog kojeg je revizija dopuštena i iznesen je stav koji je u skladu sa Zaključkom zajedničkog sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 5. studenog 2020. poslovni broj Su-IV-308/2020 i odstupljeno je od pravnog shvaćanja izraženog u odluci poslovni broj Rev-3270/14 od 14. ožujka 2018. ili Rev-1068/2013 od 26. ožujka 2019. upravo iz razloga iznesenih točki 9.1. ovog obrazloženja.

9.2. U ovom sporu tražbina utvrđena sudskom odlukom dospjela je na naplatu istekom roka za dobrovoljno ispunjene tražbine utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom, pa su slijedom navedenog pravilno sudovi nižeg stupnja ocijenili da su ispunjeni uvjeti za pobijanje dužnikovih pravnih radnji sadržani u čl. 66. st. 1. ZOO-a.

10. Glede drugog postavljenog pitanja u reviziji („Vrijedi li zakonska presumpcija iz odredbe čl. 63. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (očito se radi o greški u pisanju u sastavljanju revizije i prijedloga za dopuštenje jer odredba čl. 63. govori o odnosima solidarnih vjerovnika nakon ispunjenja) da kod besplatnih raspolaganja se smatra da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, a kada u vrijeme poduzimanja radnje besplatnog raspolaganja od strane dužnika, tražbina vjerovnika još nije dospjela jer nije niti postojala?“).

Odredbom čl. 67. st. 3. ZOO-a (na koju se pitanje odnosi) propisano je:

„Kod besplatnih raspolaganja i s njima izjednačenih pravnih radnji smatra se da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, i za pobijanje tih radnji ne zahtijeva se da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato.“.

10.1. Ova odredba regulira pitanje presumpcije postojanja svijesti dužnika i treće osobe da pravnom radnjom nanosi štetu vjerovniku, tako da se za razliku od naplatnih pravnih radnji gdje je jedan od uvjeta za uspješno pobijanje pravnih radnji dužnika da je u vrijeme raspolaganja dužnik znao ili mogao znati da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu svojim vjerovnicima i ako je trećoj osobi s kojom je ili u 1 Tako i Andrija Eraković „Pravo i porezi“ broj 1. siječanj 2010. „Pobijanje dužnikovih pravnih radnji“ str. 22.

čiju je korist pravna radnja poduzeta to bilo poznato ili moglo biti poznato (čl. 67. st. 1. ZOO-a), a odredbom čl. 67. st. 3. takvo saznanje na strani dužnika se pretpostavlja i ne treba ga dokazivati. Vodeći računa o pravnom shvaćanju izraženom u ovoj odluci glede odgovara na prvo postavljeno pitanje glede trenutka dospjelosti u odnosu na nastanak pravne radnje koja se pobija jasno je da u pravnoj situaciji kada postoji spor između ovdje tužitelja i dužnika glede besplatnog raspolaganja i nije odlučno je li tražbina dospjela prije poduzimanja besplatnog raspolaganja koje se pobija, a predmjeva saznanja dužnika postoji po samom zakonu, koju dužnik ne može s uspjehom osporiti kada i ako je radnju poduzeo za vrijeme trajanja parnice u kojoj je barem mogao znati da mogu za njega nastati obveze prema ovdje tužitelju. Svaki drugi zaključak bio bi prema ocjeni ovog suda u koliziji s obvezom postupanja u zasnivanju obveznih odnosa sukladno načelu savjesnosti i poštenja sadržanom u čl. 4. ZOO-a.

10.2. Ovim je odgovoreno i na drugo postavljeno pitanje.

11. Zbog svega gore navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci primjenom odredbe čl. 393. ZPP-a.

12. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju odredbe čl. 155. i čl. 166. ZPP-a.

Zagreb, 6. rujna 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.