REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 52/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Marine Paulić i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. T. iz Z., OIB: … , kojeg zastupa punomoćnica L. H., odvjetnica u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: … , koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo. u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-584/2019-2 od 18. kolovoza 2020., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-415/2018-33 od 23. studenoga 2018., u sjednici održanoj 6. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tuženice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za naknadu štete u iznosu od 70.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama i troškom postupka (toč. I. izreke). Ujedno je naloženo tužitelju da tuženici naknadi troškove postupka u iznosu od 12.000,00 kn (toč. II. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom djelomično je odbijena žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev u iznosu od 20.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama, a ujedno je djelomično prihvaćena žalba tužitelja i preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev u daljnjem iznosu od 50.000,00 kn s pripadajućim kamatama i troškom postupka te je naloženo tuženici tužitelju isplatiti 50.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama i naknaditi mu troškove postupka u iznosu od 6.383,75 kn i trošak žalbe u iznosu od 1.109,38 kn.

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-926/2021-2 od 3. ožujka 2021. tuženici dopustio podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog slijedećeg pitanja:

„Je li sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada kod ocjene povrede prava osobnosti zbog neadekvatnog prostora nije uzeo u obzir da se manjak prostora i uvjet sanitarnog čvora nadomještaju pogodnostima utvrđenim odredbama čl. 14., čl. 74., čl. 76. ZIZK-a i Pravilnika o standardima smještaja i prehrane zatvorenika (Narodne novine“ broj 92/02)?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tuženica podnijela je reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) zbog materijalnopravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti.

5. Na reviziju nije odgovoreno.

6. Revizija nije osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti uzrokovane neprimjerenim smještajem za vrijeme izdržavanja kazne zatvora.

8. Povodom revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP-a revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispituje samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena (čl. 391. st. 1. ZPP-a). U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 391. st. 2. ZPP-a).

9. Tuženica naznačenim pitanjem osporava pravilnost primjene materijalnog prava iz čl. 1046. i 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15-dalje: ZOO), Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 190/03 – pročišćeni tekst, 76/07, 27/08, 83/09, 18/11, 48/11, 125/11, 56/13 i 150/13 – dalje: ZIKZ) te Pravilnika o standardima smještaja i prehrane zatvorenika (Narodne novine“ broj 92/02).

10. Odlučujući o zahtjevu tužitelja za naknadu neimovinske štete, prvostupanjski sud je polazeći od činjeničnih utvrđenja:

- da je tužitelj izdržavao kaznu zatvora u razdoblju od 1999. do 25. veljače 2013. i to u Zatvoru u Z., Kaznionici L.1 , Zatvoru u V., ponovno u Zatvoru u Z. te u Kaznionici L.2 ;

- da je za vrijeme izdržavanja kazne zatvora, osim kroz kratko vrijeme u Kaznionici L.1 i K. L., boravio u prostorno neadekvatnim uvjetima, međutim da je nedovoljna prostornost kompenzirana većim ostalim prostorima dostupnim zatvorenicima, omogućavanjem održavanja higijene, kvalitetom hrane, skrbi za zdravlje i omogućavanjem prilika za slobodno kretanje i tjelovježbu, omogućavanjem zatvorenicima da tijekom dijela dana borave izvan svojih soba u radionicama, TV boravku ili na svježem zraku

zaključio da nije povrijeđeno dostojanstvo tužitelja, a ni pravo osobnosti tužitelja u opsegu koji bi opravdavao dosuđenje naknade, te je tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim.

11. Drugostupanjski sud izraženo pravno shvaćanje prvostupanjskog suda ocijenio neosnovanim pošavši u bitnom od utvrđenja da je tijekom dugotrajnog boravka u zatvorskim ustanovama tužitelj pretežno boravio u prekapacitiranim ustanovama u kojima mu nije bio osiguran minimum prostora od 3 m2, pri čemu sanitarni čvor unutar prostorije u kojoj se boravilo nije bio u cijelosti izoliran, te se boravak u takvim prostorijama u kojima se ujedno i jede, ne može smatrati sigurnim boravkom u smislu higijenskih i zdravstvenih uvjeta. Smatra drugostupanjski sud da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da su nedostaci prostora u cijelosti kompenzirani drugim pogodnostima koje su tužitelju bile na raspolaganju, postojanje kojih je utvrdio prvostupanjski sud te da u konkretnoj situaciji nije bilo povrijeđeno dostojanstvo tužitelja.

12. Prema odredbi čl. 14. st. 1. ZIKZ svaki zatvorenik ima pod uvjetima predviđenim tim Zakonom pravo na smještaj primjeren ljudskom dostojanstvu i zdravstvenim standardima.

13. Smještaj zatvorenika treba odgovarati zdravstvenim, higijenskim i prostornim zahtjevima te klimatskim prilikama; prostorije u kojima borave zatvorenici moraju biti čiste, suhe i dovoljno prostrane, za svakog zatvorenika u spavaonici mora biti najmanje 4 m2 i 10 m3 prostora, te kaznionice i zatvori moraju imati sanitarne uređaje koji omogućuju obavljanje fizioloških potreba u čistim i primjerenim uvjetima kad god to zatvorenici žele (čl. 74. ZIKZ).

14. Tužitelj je tijekom dugotrajnog boravka u zatvorskim ustanovama (3702 dana) pretežno boravio u prostorijama u kojima je na njega otpadalo manje od 3 m2, koja okolnost znatno vrijeđa zdravstveni standard propisan odredbom čl. 14. st. 1. i čl. 74. ZIKZ i ljudsko dostojanstvo.

15. Suprotno tvrdnji revidentice, u takvoj situaciji ovakav neprimjereni smještaj tužitelja ne može se smatrati u cijelosti kompenziranim činjenicom da je u okviru propisanog vremena tužitelj mogao boraviti u zajedničkim prostorijama i baviti sportskim i kulturnim aktivnostima, te da mu je bila osigurana liječnika skrb.

16. Po ocjeni ovog suda pravilno je drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz čl. 1046. i 1100. ZOO kada je ocijenio da je tužitelju nastala šteta povredom dostojanstva, te da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične naknade, koja naknada je, s obzirom na okolnosti slučaja, posebno s obzirom na dugo trajanje okolnosti kojima je vrijeđano dostojanstvo tužitelja, dosuđena u primjerenom iznosu.

17. Slijedom iznesenog, budući da ovaj sud nije našao postojanje revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava na koji se odnosi podneseno pitanje, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP-a reviziju odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 6. rujna 2022.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.